Učinkovit zbor starješina
Četvrti članak u slijedu o svećeničkim zborovima i njihovim ulogama.
Suvremena Sveta pisma navode da obnašatelji svećeništva trebaju »nanovo podignu[ti] Sion« kako je prorokovao Izaija (NiS 113:8; vidi Izaija 52:1, 8). Suvremena Sveta pisma također navode da starješine trebaju biti »stalni službe[nici]« (NiS 124:137). To znači da predsjednici okola i biskupi računaju na snažne zborove starješina u ostvarenju poslanja Crkve – da pozovu sve da dođu Kristu i budu savršeni u njemu – kroz propovijedanje evanđelja, usavršavanje Svetaca i otkupljenje mrtvih.
Izazovi u izgradnji snažnih zborova su veliki. Zbor je u stanju stalne promjene. Vjerojatno postoji nedovoljan broj aktivnih članova da pokriju zaduženja za kućno učiteljstvo. Odrasli muški obraćenici se često odsele ili ih je teško pronaći. Budući starješine često nadmaše broj aktivnih starješina. Vjerni starješine često putuju ili se odsele zbog zaposlenja ili obrazovanja. Neki su pozvani kao veliki svećenici ili prime veća zaduženja izvan zbora. Stoga se postavlja pitanje, kako zbor starješina koji se stalno mijenja može rasti u snazi?
Predsjednik Stephen L Richards (1879.–1959.), prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu je podučavao: »Zbor je tri stvari: prvo, razred; drugo, bratstvo; i treće, jedinica služenja. U njemu muškarci u svećeništvu uče načela evanđelja, ustanovljuju istinsko bratstvo i pronose Kristovo djelo. To je udruženje dano od Boga iz kojeg oni izvlače trajniju korist nego iz bilo koje druge bratske organizacije u našem društvu. Njegova primarna svrha je da potakne i čuva pojedinca1.«
Prema definiciji predsjednika Richardsa, put do izgradnje snažnog zbora je:
-
Osnažiti bratsku vezu među svim članovima zbora.
-
Naučiti temeljne nauke i svećeničke dužnosti.
-
Ispuniti zaduženja za služenje koja uključuju cijeli zbor.
Slijedi nekoliko praktičnih prijedloga o tome kako se mogu ostvariti aktivnosti za izgradnju zbora:
1. Osnažite bratsku vezu među svim članovima zbora
Uključite sve članove u zboru sa zaduženjem. Nitko ne bi trebao biti izuzet, bez obzira na okolnosti. Predsjednik Boyd K. Packer, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola je rekao: »On [član zbora] može izgubiti interes za zbor, no zbor nikada ne smije izgubiti interes za njega. Zbor je uvijek i stalno odgovoran za sve svoje članove. Ignorirati manje aktivnog člana, povući interes i kontaktiranje s njim znači [okončati] njegovo pravo kao obnašatelja svećeništva2.«
Posjetite. Posjetite. Posjetite. Predsjedništva zbora starješina širom svijeta kažu da njihovi osobni posjeti imaju trajan utjecaj na dovođenje svih članova u bratstvo zbora. Ti posjeti se najbolje prihvaćaju kad se očituju kao djela istinskog prijateljstva i iskrenog interesa. Često se poziv na aktivno sudjelovanje zboru i blagoslov na dom daje kroz molitvu na koljenima.
Dodijelite zaduženje svakom članu. Predsjednik Gordon B. Hinckley je naglasio: »Svaki zbor mora biti radno bratstvo za svakog člana ako se njegova svrha želi ostvariti3.« To je zacijelo u skladu s njegovim pozivom da svaki novi obraćenik (i član zbora) treba odgovornost. Svaki član treba stalnu duhovnu njegu koja dolazi iz osjećaja služenja nekome u potrebi.
2. Naučite temeljne nauke i svećeničke dužnosti
Učite od onih koji vode. Predsjednik zbora starješina treba podučavati članove zbora onome što je naučio. Tijekom tjedna, učenja od Duha mogu doći u njegov um i njegovo srce. On ih treba zabilježiti. U suradnji s predsjedništvom okola, biskupstvom, zaduženim članom velikog vijeća ili na sastancima vodstva, on se može pitati: »Što sam ovdje naučio, a što bi trebalo podučiti moju braću u zboru?« Ako vodi i prilagođava svoje bilješke, javit će se mogućnosti da o njima govori na sastancima zbora, intervjuima ili naročitim trenucima savjetovanja.
Sveta pisma zadužuju predsjednika zbora starješina »sjediti u vijeću s njima [članovima zbora] i podučavati ih u skladu sa savezima« (NiS 107:89; vidi također NiS 20:38–45). Sjedenje u vijeću može se obaviti osobno tijekom kućnih posjeta ili povremenih intervjua, ili se može obaviti skupno sa cijelim zborom.
Učite od onih koji podučavaju. Interes i dolasci člana zbora su djelomično djelovanje učinkovitog podučavanja i učenja. Dok će mnogi doći iz poštivanja svojih saveza, drugi će odlučiti sudjelovati na temelju procijenjenih vrijednosti u lekcijama koje se podučavaju. Učitelji trebaju pripremiti i dati lekciju imajući na umu potrebe i sudjelovanje članova. Učitelji bi također trebali podučavati s duhovnom ovlašću i vodstvom kako je objašnjeno u odsjeku 50 Nauka i saveza (vidi stihove 10–25). »Stoga onaj koji propovijeda [Duhom] i onaj koji prima [Duhom] razumiju jedan drugoga i obojica se uzajamno potiču i raduju« (NiS 50:22).
3. Ispunite zaduženja za služenje koja uključuju cijeli zbor
Izgradite vremenitu samodostatnost među članovim zbora. Predsjednik J. Reuben Clark Jr. (1871.–1961.), prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu je savjetovao da »biskup gleda na svaku potrebitu osobu kao privremeni problem, skrbeći se za njih dok ne uzmognu sami sebi pomoći, a svećenički [zbor] mora gledati na svojeg potrebitog brata kao na stalan problem dok se ne zadovolje ne samo njegove vremenite, već i duhovne potrebe. Kao čvrst primjer – biskup udjeljuje pomoć dok je obrtnik ili majstor bez posla ili u potrebi, svećenički zbor mu pomaže da nađe posao i brine se da se snađe dok se ne uzmogne sam uzdržavati u potpunosti i postane aktivan u svojim svećeničkim dužnostima4.«
Izgradite učinkovit sustav kućnog učiteljstva. Starješina L. Tom Perry iz Zbora dvanaestorice apostola je dao vrijedan savjet 11. siječnja 2003. na globalnom sastanku obuke vodstva. Govorio je o malim jedinicama u Crkvi. Savjet je također prikladan kad je baza kućnog učiteljstva mala. Aktivni kućni učitelji trebaju biti zaduženi prema potrebi, usredotočivši se prvo na nove obraćenike. Neko vrijeme neće se moći pokriti sve. Savjet starješine Perryja je bio: »Ako, kao svećenički vođa, samo pomognete svojim članovima da obdržavaju svoje saveze s Gospodinom, u velikoj ste mjeri učinili ono što se od vas očekuje5.«
Predsjednik Spencer W. Kimball (1895.– 1985.) najbolje je definirao srž kućnog učiteljstva kad je izjavio: »Duh vremena je svjetovnost… No Gospodin je ponudio stari program u novom ruhu, i on obećava da će vratiti svijet u normalan život, u pravi obiteljski život, u obiteljsku međuovisnost. To znači vratiti oca na njegovo mjesto glave obitelji, vratiti majku kući iz društvenog života i zaposlenja, djecu iz gotovo potpune zabave i obijesti. Program kućnog učiteljstva sa svojom glavnom aktivnosti, kućnom obiteljskom večeri, neutralizirat će bolesne učinke ako će ljudi jednostavno primijeniti lijek6.«
Ovo je samo nekoliko prijedloga da pomognu starješinama da izgrade snažan zbor. Uvelike smo blagoslovljeni da imamo stalan savjet od živućih apostola i proroka. Predsjednik Boyd K. Packer je govorio o odgovorima koji dolaze iz crkvenih priručnika, Svetih pisama, prošlih savjeta od živućih proroka i ključeva i prava na stalnu osobnu objavu. 7 Svoje pozive veličamo, kao i naš osobni duhovni razvoj dok nastavljamo učiti i primjenjivati učenja živućih proroka i naših lokalnih vođa.
Zborove starješina treba pohvaliti za veliko djelo koje obavljaju da »nanovo podignu Sion«, i na taj način ispunjavaju proroštvo u pripremi svetaca da dođu Kristu i njihovom Bogu. Neka ih Bog bogato nagradi u njihovim naporima.
O SVEĆENIČKIM ZBOROVIMA
»Bit će to čudesan dan, moja braćo… kad naši svećenički zborovi postanu sidro snage svakom čovjeku koji im pripada, kad će svaki takav čovjek s pravom moći reći: ‘Ja sam član svećeničkog zbora Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Stojim spreman da pomognem svojoj braći u svim njihovim potrebama, kao što sam uvjeren da su oni spremni pomoći meni u mojim potrebama. Radeći zajedno, rast ćemo duhovno kao Božji sinovi saveza. Radeći zajedno, možemo se suprotstaviti bez srama i straha svakom vjetru neprijateljskom koji može zapuhati, ekonomskom, društvenom ili duhovnom’.«
Predsjednik Gordon B. Hinckley; »Welfare Responsibilities of the Priesthood Quorums«, Ensign, studeni 1977., 86.
ZAHVALNOST ZA ZBOR STARJEŠINA
Moj otac je došao u Crkvu dok je izlazio s mojom majkom. Zaređen je za starješinu i bio je aktivan kratko razdoblje prije nego što je otišao iz Crkve.
Nije imao službeni kontakt s Crkvom oko 50 godina. Selio se mnogo puta. Tada su mu, kad je imao 82 godine i živio sam u južnoj Kaliforniji, slabog zdravlja, dvojica muškaraca pokucali na vrata u nedjelju ujutro. Rekli su: »Došli smo da vas odvedemo na sastanak svećeništva.«
Bio je uvelike zahvalan što je netko uložio trud da mu bude prijatelj. Ti ljudi su odveli mog oca u Crkvu – nešto što njegova tri aktivna sina nikad nisu uspjeli postići, osim u posebnim trenucima. Oni su dobar primjer kako članovi svećeničkog zbora mogu naći one kojima je pomoć potrebna. Moja obitelj i ja ćemo biti zauvijek zahvalni ljudima iz tog zbora.
Starješina Dale E. Miller iz sedamdesetorice.