Mladi na djelu na Fidžiju
Mladi sveci igraju veliku ulogu u zadovoljavanju potreba članova.
Sikeli Vuli se smije dok se bezuspješno pokušava prisjetiti koliko je puta upao u rijeku. Do nedavno, slučajno plivanje je bilo prilično čest događaj za osobe koje žive u malenom selu Navatuyabe, u blizini Suve na Fidžiju.
To se događalo budući da ste, ako ste željeli ići u grad, školu ili lokalni dućan, morali preći rijeku koja tiho krivuda pored sela, dugo hodati do najbližeg mosta (oko dva sata) ili platiti teško zarađeni novac kojeg nije bilo u izobilju za autobusnu kartu.
»Moram preći rijeku nekoliko puta dnevno«, rekao je Sikeli, 13. »Moji prijatelji žive preko rijeke.«
Prelazak preko rijeke bio je daleko najjednostavniji izbor, čak i ako je to značilo korištenje nesigurnog splava od nekoliko međusobno povezanih bambusovih motki. Ako je čekalo više od dvoje ljudi, bilo je brže staviti knjige i školsku uniformu na glavu i preplivati rijeku u odjeći koja se može smočiti jer ćeš ionako najvjerojatnije pasti sa splavi.
Tako je barem bilo prije nego što se uključila Crkva i pomogla članovima da riješe problem. Crkva je darovala čamac. Pomislili biste da se radi o avionu, prema tome koliko su se srca članova uzdigla.
»Zahvalni smo za čamac«, rekla je Litiana Delai, 12. »Puno je lakše prijeći na drugu stranu.«
Sretni zbog pomoći
Čamac ogranka Navatuyaba je samo jedan od mnogih projekata koje je okol Nausori Fidži poduzeo da pomogne mladima i ostalim članovima Crkve. Pronalaženje posla u tom području je gotovo nemoguće za tinejdžere. Teško je čak i za njihove roditelje. To otežava situaciju, a članovi, kao većina u tom području, imaju teškoća sa uzdržavanjem.
Pa zašto su onda članovi toliko sretni?
Zato što znaju da ih Gospodin voli.
»Mi znamo da se Nebeski Otac brine za nas jer nam Crkva toliko pomaže da zadovolji naše potrebe«, rekao je Makareta Elder, 14.
Vođe okola su osjećali nadahnuće da pokrenu mnogo programa kako bi pomogli podržati članove, a mladi imaju veliki udio u ostvarenju tih programa. Osim čamca, tu je i staklenik, nekoliko novih humanitarnih farmi, čak i nešto stoke. A mladi u Navatuyabi vole pomagati.
Zajedničko čupanje (korova)
Jedan zvuk koji se baš ne čuje u Navatuyabi je dubok mrmor industrijske zemljoradničke opreme. To se sada mijenja, budući da se u selu drži traktor u vlasništvu i pod upravljanjem okola.
Sedamnaest mladih u ogranku je zahvalno za traktor. Bez njega, članovi u Navatuyabi bi trebali pronaći način da ručno obrade dva jutra zemlje. No traktor ne radi sve u zemljoradnji. Članovi zajedno sade, čupaju korov i žanju usjeve poput taroa i tapioke.
»Svi pomažemo na farmi«, rekao je Kuli Qaravanua, 15. »Mladi čupaju korov i sade, ili donose osvježenje dok odrasli rade.«
»Volim raditi na farmi«, rekao je Maca Baikeirewa, 14. »To na mnogo načina pomaže mojoj obitelji.«
Blagoslovi farme nisu samo u hrani za jelo. Mladi puno uče o uzgoju hrane i napornom radu.
»Mislim da je rad na farmi ujedinio mlade u ogranku«, rekla je Tulia Tinaimolikula, 18. »Pomogao nam je da se upoznamo.«
No, kako Kuli kaže, »traktor i farma su nam naročito pomogli da imamo mir. Ne moram se brinuti što ću sutra jesti.«
Život sa stokom
Koliko god je zajednički rad na poljima užitak, mladima to nije ni približno zabavno kao pomaganje sa svinjama i pilićima.
Ogranak je započeo sa 120 kokoši, 64 pilića i četiri svinje, no proširit će kokošinjac. Životinje će se podijeliti između članova ogranka i okola. Neke će se prodati, neke pojesti, no više od svega su zabavne.
Pilići su slatki, a hranjenje svinja može biti zabavno, no mladi su iz iskustva naučili kako je teško uhvatiti svinju koja ne želi biti uhvaćena.
Plutanje
Kad se tema crkvenih humanitarnih programa pojavi u nekim zemljama, mnogi mladi ne slušaju jer ne misle da to ima ikakve veze s njima. Za mlade u Navatuyabi, crkveni humanitarni program mijenja njihove živote kroz svinje i traktore, piliće i zemljoradnju.
Čak i čamac predstavlja više od sigurnog prelaska preko rijeke. Naplaćujući nekoliko centi po putniku, ogranak može platiti Litianinoj obitelji da održava brod. Ona i njezina rodbina rade na smjenu odazivajući se na zvižduk sa suprotne strane rijeke kad je nekom potreban prijelaz.
»To je blagoslovilo moju obitelj«, s osmjehom je rekla Litiana. »Pomaže nam da si priuštimo školsku opremu i hranu. I plaćamo desetinu za ono što zaradimo.«
Sveci u Navatuyabi nisu jedini koji su imali teškoća u prevladavanju prepreka a da ih to nije preplavilo. Kroz crkveni humanitarni program, Gospodin omogućuje mnogima da ostanu na površini tijekom teških vremena. A to je razlog za osmijeh.
»Neki ljudi su poput stijena bačenih u more problema. Oni se utope u njima. Budite pluto. Kad vas preplave problemi, borite se za slobodu da isplutate i sretno služite.«
Starješina Richard G. Scott iz Zbora dvanaestorice apostola, »Finding Joy in Life«, Ensign, svibanj 1996., 24–25.