Posao cvate

Joshua J. Perkey

crkveni časopisi

Zahvaljujući onome što je naučio na satovima samodostatnosti, kada su se Teddyju Reyesu zatvorila jedna vrata, druga su se ubrzo otvorila.

Četiri je sata ujutro u Santo Domingu u Dominikanskoj Republici, a Teddy Reyes je već budan i radi. Danas ima puno za napraviti kako bi održao svoj cvjetajući posao. Započinje režući rajčice i kruh. Zatim radi svoj poseban umak.

Do 6 sati stiže mu dvoje zaposlenika kako bi mu pomogli i pripreme se ubrzavaju. Do 8 sati napravili su 300 sendviča, zasebno zamotanih u plastični omot i upakiranih u vrećice. Još šest zaposlenika dolazi i cijela ekipa ide van u prodaju.

Do 9 su sati prodani svi, osim nekolicine sendviča – tri ili četiri koja je Teddy sačuvao da nahrani svoj tim.

Teddyju posao ide dobro. No stvari nisu uvijek bile lagane. Zapravo, proteklih pet godina nije uspijevao pronaći stalan posao u svojem odabranom zanimanju – kao odvjetnik.

Pa, kako se Teddy prebacio sa savjetovanja klijenata na prodavanje sendviča? Naravno, bilo je potrebno puno marljivog rada, no također je bila potrebna pažljiva primjena načela koja je naučio na tečajevima koji se nude kroz crkvenu inicijativu Službi samodostatnosti.

Gubitak njegovog posla

Prije pet godina, život je za Teddyja izgledao sjajno. Imao je dobar posao kao odvjetnik, nedavno se oženio i krstio je svoju suprugu. »No, imali smo neke izazove«, rekao je, »i ja sam izgubio svoj posao.«

Naredne se četiri godine Teddy mučio pronaći posao. »Bilo je puno posla koji sam mogao raditi, no nitko me nije htio platiti. Pokušao sam sâm pokrenuti razne poslove, no to nije funkcioniralo.«

Njegova je supruga, Stephany, imala dobar posao, ali samo njezina plaća nije mogla pokriti račune. Ubrzo je par dobio dijete. Bili su oduševljeni, no njihove su financije bile sve lošije. Izgubili su svoju kuću, trebali su prodati svoj auto i iskoristili su svu svoju ušteđevinu. Naposljetku su se trebali preseliti u malu kuću u vlasništvu Stephanyne majke.

No Teddy nije odustao. Uskoro se ukazala neočekivana prilika.

Moć samodostatnosti

Nakon godina muke, Teddy je znao da je vrijeme za promjenu.

»Odlučio sam poći na crkvene tečajeve za samodostatnost«, rekao je. »Čuo sam za njih, no uvijek sam mislio da nisu za mene. Mislio sam da su oni vezani samo za to kako raditi stvari sami za sebe. Tečajevi su bili čudesni.«

Teddy se prvo priključio skupini Osobne financije. Zatim se priključio skupini Pokretanje i razvijanje mojeg poslovanja. Tečajevi skupine pomogli su Teddyju s njegovim znanjem o poslovanju, no također su mu pomogli da se duhovno razvije.

»Pohađanje ovih tečajeva sve je promijenilo«, rekao je. »Odlučio sam učiniti sve što su naučavali. I moje su se financije odmah promijenile. Počeo sam plaćati punu desetinu, moliti se svaki dan, proučavati Sveta pisma i primjenjivati vjeru. I stvari su se promijenile – počeo sam štedjeti novac i svetkovati šabat. Svako me načelo blagoslivljalo.«

Teddy je u svojoj skupini Pokretanje i razvijanje mojeg poslovanja naučio kako prepoznati mogući proizvod od kojeg bi klijenti tamo gdje on živi mogli imati koristi. Kada je procijenio što ljudi traže, nadahnuće je počelo pritjecati. U njegovom su području ljudi voljeli svježe sendviče, no također su voljeli imati ih naručene – i dostavljene.

»Mnogi restorani imaju poseban umak zbog kojeg se njihova hrana ističe«, Teddy kaže. »Pa sam razvio svoj vlastiti poseban umak za sendvič!«

Razvijanje njegovog poslovanja

Na dan kada je pokrenuo svoje poslovanje, Teddy je napravio 30 sendviča.

»Vratio sam se kući trideset minuta kasnije«, rekao je. »Moja se supruga zabrinula kada me je našla na kauču. Upitala me što sam već radio doma – zar nisam trebao prodavati sendviče? Već sam ih sve prodao!«

Tijekom narednih nekoliko tjedana Teddy je kontaktirao mjesna poslovanja i škole. Mnogi su bili spremni kupiti njegove sendviče i njegovo je poslovanje počelo rasti. Brzo je naučio kako se brinuti za svježe povrće da bi ono potrajalo. On također zna točno kako će dugo njegov poseban umak trajati. Naručuje i preuzima kruh svake večeri. Kupuje povrće subotom po sniženoj cijeni jer je jeftinije, no i dalje će biti dobro u ponedjeljak.

Ubrzo je primao narudžbe za određene vrste sendviča pa čak i velike narudžbe za posebne prilike. Bila mu je potrebna pomoć pa je počeo zapošljavati radnike.

Stvarajući pozitivne odnose s mjesnim školama i poslovanjima, Teddy je stvorio aktivne, dosljedne mušterije. Unutar četiri mjeseca imao je osmero zaposlenika te je prodavao 300 sendviča dnevno, pet dana u tjednu. Njegov je prodajni tim bio toliko učinkovit da su prodali svaki sendvič čak i tijekom ljeta kada su škole bile zatvorene. Sada je Teddy spreman ponovno se proširiti.

Stoga što je išao na tečajeve za samodostatnost, bio je nadahnut idejom za poslovanje sa sendvičima. »Zbog ovog vodstva od Crkve i blagoslova koje sam primio«, rekao je, »imam vrlo snažno svjedočanstvo o Crkvi i Isusu Kristu.«