»To je to!«

Richard J. Anderson

Utah, SAD

Ilustracija: John Kachik

Jedne sam zimske noći kasno došao kući nakon što sam proveo mnoge intervjue kao biskup. Bio sam iscrpljen. Posao je tjednima bio stresan, a zbog obiteljskih i crkvenih dužnosti osjećao sam se pod većim pritiskom nego što sam mogao podnijeti.

Te sam večeri trebao popraviti svoj auto da bih narednog jutra mogao ići na posao. Dok sam navlačio kombinezon, zamijenio sam ulogu biskupa s mehaničarom. Legao sam na hladan pod garaže ispod auta i počeo raditi. Zašto sam se trebao smrzavati, biti iscrpljen i lomiti si ruke nakon svega što sam već napravio tog dana? Gubio sam strpljenje i započeo grintavu, molećivu molitvu Nebeskome Ocu.

»Je li moguće da mi malo pomogneš?«, rekao sam. »Trudim se najbolje što mogu biti dobar otac, muž i biskup te živjeti zapovjedi. Ne bih li mogao bolje služiti kada bih se malo odmorio? Molim te pomogni mi da završim ovo pa da mogu u krevet.«

Odjednom su u moj um smiono ušle tri jasne, zasebne riječi: »To je to!«.

»Što?«, odgovorio sam.

Riječi su ponovno došle: »To je to!«

Razumijevanje mi je počelo popunjavati um i srce kada su riječi došle po treći puta: »To je to!«. Te su riječi prenijele poruku mojem duhu. »To« je bio smrtni život i ja sam proživljavao trenutak rasta osmišljen da mi pomogne postati ono što Nebeski Otac želi da postanem. Bilo je to kao da mi je Duh rekao: »Jesi li očekivao da ovo zemaljsko putovanje neće imati muke?« Kada sam se ustao s tog hladnog betonskog poda, nisam bio isti.

Ovisno o tome kako reagiramo na njih, na kušnje se može gledati kao na darove od brižnog Oca na Nebu. On nam pribavlja prilike da se suočimo s kušnjama kako bismo naučili obratiti se njemu. Kada to učinimo, blagoslovljeni smo učenjem i duhovnim rastom.

Tri riječi koje su mi pale na pamet tijekom te hladne noći na betonskom podu moje garaže blagoslivljaju me više od 35 godina. Nastojim pobrinuti se da nijedna kušnja ne propadne. Vidim kušnje kao prilike da učim ono što nikada ne bih naučio na drugi način.