Čak nas ni uragan nije mogao zaustaviti
Koraima Santiago de Jesus
San Juan, Portoriko
Ilustracija: Suzanne Simmons
Nedugo nakon što sam se vratila sa svoje misije, dobila sam poziv da dođem na ples. Nakon plesa sam zagubila svoj mobitel i mladić se ponudio da mi pomogne pronaći ga. Dok smo razgovarali, otkrili smo da smo oboje misionari povratnici te su nam mnoge ideje i ciljevi bili zajednički.
Naš se odnos nastavio razvijati i mi smo se zaručili. Naš je san bio da se zapečatimo u hramu Washington D.C. prije nego što bude zatvoren u ožujku 2018. radi preuređenja. No nakon što smo donijeli tu odluku bili smo stavljeni na kušnju. Prvo, izgubila sam svoj posao i nisam imala načina da uštedim novac za naše putovanje u hram. Nadalje, uragan je bio na putu prema Portoriku baš prije našeg datuma vjenčanja.
Kada je uragan Maria pogodio naš predivan otok, poharao ga je. Trgovine su bile zatvorene. Izgubili smo električnu energiju; bilo je teško pronaći vodu, hranu i druge osnovne potrepštine. Izgubili smo sve što smo planirali iskoristiti za naš prijem. Trebali smo otkazati prijem i izgledalo je kao da ćemo trebati otkazati i naše vjenčanje. Putovanje u Portoriko i iz njega bilo je ograničeno, a nitko nije znao na kako dugo. Počela sam se osjećati obeshrabreno i bila sam ispunjena sumnjom i zbunjenošću.
Jedne smo noći moj zaručnik i ja razgovarali o našoj situaciji. Putovanje je bilo neizvjesno i ne bismo imali prijem ni odjeću za vjenčanje, no Duh nam je potvrdio da smo trebali vjerovati Gospodinu. Najvažnija je stvar bila da budemo zapečaćeni u hramu. Molili smo se za pomoć Nebeskog Oca.
Jednom kada su letovi iz Portorika bili nastavljeni, trebali smo napraviti nove planove za let i dogovoriti novi datum za naše pečaćenje. Tjednima smo nakon uragana bili bez komunikacija, no mobitel prijateljice je radio. Dopustila nam je da ga iskoristimo kako bismo kontaktirali hram. Sve smo uspjeli ponovno dogovoriti kako bismo mogli biti zapečaćeni! Nekoliko tjedana prije našeg putovanja, članovi obitelji i prijatelji donirali su cipele i odjeću te nam pomogli nabaviti mnogo toga za naše vjenčanje.
Kada smo naposljetku ušli u hram, ostavili smo sve svoje brige iza sebe. Međusobno smo se držali za ruke kako bismo zajedno ušli u našu budućnost. Doista mogu reći da sam osjetila Gospodinovu ruku kako nas vodi i jamči da će sve biti u redu dokle god imamo povjerenja u njega. Danas smo blagoslovljeni predivnim sinom i mi smo obitelj zapečaćena za svu vječnost.