2019.
Vidjeti tatu kako pjeva
travanj 2019.


Vidjeti tatu kako pjeva

Maria Oka

Kalifornija, SAD

watching choir singing

Ilustracija: Allen Garns

Na svojoj sam misiji u Honoluluu na Havajima, SAD, bila tek četiri i pol mjeseca kada sam imala veliki napadaj te mi je nakon toga dijagnosticirana epilepsija. Naredni su mjeseci donijeli posjete bolnicama, bezbrojne pretrage i novi lijek s frustrirajućim nuspojavama.

Do tada sam bila toliko usredotočena na misionarski rad da nisam osjećala puno nostalgije, no od trenutka napada moje je srce čeznulo za domom. Nedostajali su mi roditelji i osjećala sam se samom iako sam bila okružena predivnim, brižnim ljudima. Nisam htjela ići kući, no htjela sam osjetiti mir.

Uz dopuštenje mojeg predsjednika misije, telefonski sam razgovarala sa svojim roditeljima o mojem lijeku. Moj me otac, koji je upravo ostvario svoj doživotni san da se pridruži zboru Tabernacle Choir at Temple Square, uvjerio da će iz srca pjevati za mene na općem saboru, koji je počinjao narednog dana.

Idućeg sam se jutra usrdno molila za mir koji mi je bio očajno potreban. I prije sam dobila odgovore na određena pitanja tijekom općeg sabora pa sam imala povjerenja da ponovno mogu primiti vodstvo. Prilikom otvaranja sabora, zbor je pjevao pjesmu »Draga djeco, Bog je blizu« (Pjesmarica, br. 48). Unutar prve minute vidjela sam svojeg oca na zaslonu TV-a. Kamera je neko vrijeme zumirala prema njegovom licu.

Suze su mi navrle na oči kada me čudesan osjećaj mira obavio. Znala sam da me Bog voli. Točno je znao što mi je bilo potrebno toga dana – jednostavno uvjerenje da je blizu i da me je svjestan. Osjetila sam Božju ljubav, a po njoj i ljubav svoje obitelji, mojih suradnica i mojeg predsjednika misije. Umjesto da sam se osjećala opterećenom, sada sam vidjela priliku da se približim Gospodinu.

Moji zdravstveni izazovi nisu nestali. Naposljetku sam ipak morala ranije završiti svoju misiju, no znala sam da je Bog tu i da me voli. To me je jamstvo slijedilo kroz mnoge druge boli i dalo mi je nadu u najmračnijim trenucima. Drugi to mogu nazivati slučajnošću, no znam da je to što sam vidjela svojeg oca kako pjeva o Božjoj ljubavi bilo malo čudo u mojem trenutku potrebe.