Život je maraton
Ovi mladi sveci posljednjih dana žive danas tamo gdje je apostol Pavao živio tijekom novozavjetnih vremena. I oni žive po njegovim riječima.
Prije nekoliko se mjeseci razred vjeronauka sastao na Areopagu u blizini Atene u Grčkoj gdje je apostol Pavao jednom izložio snažnu propovijed (vidi Djela 17:22–34). Polaznici su razgovarali o utjecaju vjeronauka u njihovom životu, uključujući Pavlova naučavanja.
»Živjeti u Grčkoj oživljava Novi zavjet«, kaže Alexis H., 18 godina. »Moj otac voli odlaziti do raznih ruševina gdje je Pavao naučavao te nam iznijeti stih iz Pisama ili ispričati priču o tome gdje se taj događaj odvio.«
Baš kao što se Pavao suočio s izazovima u svoje vrijeme, mladi u Grčkoj također se nose s društvenim, političkim i ekonomskim pitanjima. Sabori mladih i kampovi za Djevojke rijetki su događaji u Grčkoj, a čak i pohađanje vjeronauka može biti teško. Unatoč tim i drugim izazovima, mladi u Grčkoj sprovode Pavlov poticaj: »Stojte čvrsto u jednome duhu, da se ujedinjeni jednodušno borite za vjeru Radosne vijesti« (Filipljanima 1:27).
Živjeti u Grčkoj znači da ovi mladi članovi mogu uživati u toplom vremenu, plažama, hrani i plesu. Oni također doista uživaju u međusobnom druženju. Kako su se sastajali na aktivnostima vjeronauka i ogranaka, postali su snažniji u vjeri i prijateljstvu.
Vjeronauk na Areopagu
Kada je vjeronauk počeo u Grčkoj prije nekoliko godina, bilo je tek pet polaznika. Sastaju se tri jutra tijekom tjedna, uz neke koji se pridružuju putem video konferencijskih poziva. Također se sastaju srijedom poslijepodne radi vjeronauka, nakon čega imaju aktivnost. Zbližili su se jedni s drugima i postali svjetlo svojim prijateljima koji primjećuju njihov primjer. Kada njihovi prijatelji postave pitanja, mladi ih dovode na vjeronauk i Zajedničke aktivnosti mladih.
Jedan mladić, Pavlos K. (15), kaže: »Ići na vjeronauk dobar je način za započeti dan i pomaže mi ostati snažan. Postavlja me u način razmišljanja da budem dobar primjer drugima. Pomaže mi započeti dan razmišljajući o Isusu Kristu.«
Dok mladi rastu u snazi i jedinstvu, blagoslovi i prilike dolaze. Na primjer, 2017. bili su blagoslovljeni prisustvovati aktivnosti Za snagu mladih, velikom regionalnom saboru za mlade. Djevojke su također sudjelovale na prvom kampu Djevojaka u Grčkoj ikada. Kao rezultat toga, zbližile su se još više kao skupina, a dvije su se djevojke priključile Crkvi.
Međunarodni sabor Za snagu mladih
Održan u Njemačkoj, sabor je okupio mlade svece posljednjih dana ih cijele Europe. Mladi iz Grčke i Cipra prešli su udaljenost od stotine kilometara, a iskustvo sa sabora imalo je duboki utjecaj na njih. Za Maximosa A. (14), »najnezaboravnija stvar na saboru bila je kada smo iznosili svoja svjedočanstva. Svi su osjećali Duha i to me nadahnulo da razvijem vlastito svjedočanstvo.«
»Prvo je samo četvero mladih mislilo ići«, dodaje Loukia C. (15), »no na kraju ih je 15 prisustvovalo – rekord za Grčku – uključujući 3 prijatelja koji nisu članovi.«
»Bilo je lijepo biti negdje zajedno gdje imate udio u istom evanđelju i niste drugačiji. Svi smo bili zajedno i osjećali smo istog Duha. To mi je pomoglo.«
»Moj otac nije član i nije me htio pustiti na sabor Za snagu mladih niti da budem krštena«, kaže Jesiana (16). »No tada su članovi ogranka postili za mene i moja je baka razgovarala s mojim ocem. Nakon toga je rekao da mogu ići!«
Na saboru je mnogo toga iskusila po prvi puta, kao »sudjelovanje na lekcijama i aktivnostima te iznošenje mojeg svjedočanstva pomoglo mi je razumjeti kako je to doista osjetiti Duha Svetoga. Nikada ranije nisam osjetila Duha na takav način i bila sam jako sretna i ushićena. Po prvi sam puta iznijela svoje svjedočanstvo.«
Osim što su bili duhovno nahranjeni, mladi su se na saboru uspjeli zajedno opustiti i zabaviti. Haig T. (14) je na sabor došao s Cipra. »Naučio sam biti društveniji, imati prava prijateljstva i zabaviti se, čak i u teškim trenucima.«
Kamp Djevojaka
Kamp Djevojaka imao je sličan učinak. Dvanaest djevojaka sastalo se sa svojim voditeljicama u blizini mjesta drevne bitke kod Maratona. Provele su tri dana zajedno, učeći oslanjati se jedna na drugu za snagu i ohrabrenje.
»Kada sam imala 12 godina«, rekla je Loukia, »po prvi sam puta išla u Crkvu i bila sam jako sretna, no tada sam shvatila da sam jedina svoje dobi. Sada, dvije godine kasnije, imamo tako puno djevojaka da smo po prvi puta mogle imati kamp Djevojaka.« Kada su se okupile, kaže ona: »Shvatila sam što znači biti svetica posljednjih dana. Kada živimo evanđelje, svjetlost nas okružuje.«
Za Bryanu W. (15) sabor Za snagu mladih i kamp Djevojaka pomogli su joj da se otvori i razgovara s drugima. »Moja se obitelj često seli i bilo mi je teško povezati se s nekim jer sam sramežljiva«, kaže ona. »No zato što sam se zbližila sa skupinom na saboru, stekla sam stvarno dobre prijatelje. Tijekom sastanka svjedočanstava iznijeli smo svoje osjećaje i shvatila sam da se drugi osjećaju isto kao i ja.«
Marie H. (17) sjeća se teme kampa: »Život je maraton, ne sprint.« Djevojke i njihove voditeljice raspravile su o važnosti ustrajanja i završavanja utrke, kaže ona. »To me podsjetilo da mogu ustrajati, odrediti si tempo i ostati usredotočena na ciljnu crtu. Tada mogu ostvariti ono što Nebeski Otac želi da učinim.«
Jedan od vrhunaca kampa bio je sastanak duhovne misli u zoru na plaži tijekom posljednjeg jutra. Lizzie T. (17) kaže: »Uzele smo svoja Sveta pisma, održale sastanak duhovne misli i gledale kako sunce izlazi. Sve smo osjetile Božju ljubav. Bio je to predivan kraj vremena koje smo provele jedna s drugom.«
Neustrašivo se suočavati s budućnošću
»Sa sabora Za snagu mladih i kampa Djevojaka naučila sam puno o evanđelju i kako mi ono može pomoći u mojem životu«, kaže Irini S. (17). »Stekla sam puno prijatelja i naučila koliko je važno izražavati svoje misli i osjećaje. Snažno sam osjetila Duha Svetoga i ljubav našeg Spasitelja Isusa Krista.«
To što je bila oko drugih mladih svetaca posljednjih dana, kaže ona, osnažilo je njezino pouzdanje. »Prije sabora Za snagu mladih nisam mogla vidjeti dobre i predivne stvari koje je Bog napravio za nas i naume koje on i dalje stvara za nas.«
»Nitko i ništa ne bi trebalo utjecati na nas što bi nas nastojalo odvući od življenja evanđelja«, kaže Manasseh A. (17). »Evanđelje je isto posvuda i uvijek bismo trebali ostati na ispravnom putu.«
I bilo da je to u Grčkoj ili bilo gdje drugdje na svijetu, kročenje putem zajedno omogućava nam da budemo jedno u duhu.