Apostoli iznose poruke nade

Vođe Crkve daju uvide o tome kako ostati blizu Bogu, posluživati u ljubavi i strpljivo se kretati naprijed tijekom pandemije.

Kao odgovor na širenje virusa diljem svijeta, vlasti zabranjuju javna okupljanja i provode karantene. Škole se zatvaraju, vjerski vođe otkazuju crkvene sastanke, a oni koji izlaze iz kuće moraju nositi maske radi zaštite.

Godina je 1919. i razbuktala pandemija gripe koja je počela godinu dana ranije oduzet će desetke milijuna života.¹Novi prorok Crkve, predsjednik Heber J. Grant (1856. – 1945.), bio je odijeljen u studenom 1918., ali neće biti podržan do lipnja 1919. zato što je Opći sabor u travnju bio odgođen.

Tijekom njegovog službeništva nakon tih i drugih teških dana, predsjednik Grant dao je savjet prikladan za naše vrijeme kada je rekao: »Došli smo na ovu Zemlju steći znanje, mudrost i iskustvo, naučiti lekcije, trpjeti boli, izdržati iskušenja i ostvariti pobjede smrtnosti.« Iz spoznaje koju je stekao kroz kušnju osobnog iskustva, dodao je: »Ja… znam da su u trenutku nevolje sveci posljednjih dana utješeni, blagoslovljeni i ohrabreni kao nijedan drugi narod!«²

U našem sadašnjem »trenutku nevolje« s novim koronavirusom, mi nalazimo utjehu i ohrabrenje u obnovljenom evanđelju Isusa Krista. Naša spoznaja da Nebeski Otac voli svoju djecu te da je pozvao proroke i apostole u naše vrijeme da nas vode kroz oluje smrtnosti veliki je blagoslov.

Kroz savjete iznesene tijekom nedavnih intervjua, nekoliko članova Zbora dvanaestorice apostola podsjetilo nas je da možemo osjećati radost i gledati prema budućnosti s nadom bez obzira što se događa oko nas.³

Djelo napreduje

Starješina Bruce R. McConkie (1915. – 1985.) jednom je usporedio Crkvu s »velikom karavanom« koja se kreće naprijed unatoč protivljenju.⁴ Starješina David A. Bednar pripisuje stalno kretanje karavane naprijed nadahnutoj pripremi Crkve i njezinom iskustvu s protivljenjem.

»‘Niti jedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje ovoga djela’,⁵ i nikakva pandemija neće zaustaviti napredovanje ovoga djela«, rekao je. »Usred svih izazova s kojima se sada suočavamo noseći se s ovim virusom, djelo napreduje… Ne znamo koliko će trajati, ali nadvladat ćemo. I možda nećemo nastaviti naš prethodni obrazac života točno kako smo ga poznavali, ali mnoge od tih prilagodbi i promjena bit će veoma pozitivne.«

Starješina Quentin L. Cook rekao je da nadahnuta priprema Crkve uključuje takve pravodobne primjere kao naglasak na poštivanje šabata, osnaživanje zborova Melkisedekovog svećeništva i Potpornih društava, prelazak na posluživanje te uvođenje programa Dođi i slijedi me, videozapisa Book of Mormon videos i programa Djeca i mladi.

»Gledat ćemo unatrag na ovo vrijeme kao na temeljno vrijeme pripreme, a ne samo nešto što smo morali izdržati«, rekao je.

Predsjednik M. Russell Ballard, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola, slaže se. Unatoč privremenom zatvaranju hramova i sastajališta, članovi Crkve imaju duhovne alate koje trebaju kako bi nastavili napredovati.

Predsjednik Ballard sjeća se kako se osjećao kad je došao kući iz crkve 7. prosinca 1941. i saznao da je napadnut Pearl Harbor i da će Sjedinjene Države uskoro biti uvučene u Drugi svjetski rat. Poput mnogih ljudi danas, brinuo se zbog budućnosti i pitao se hoće li njegova budućnost biti izgubljena.

»Ali to se nije dogodilo«, rekao je. Baš kao što su slobodni narodi svijeta pobijedili u tom ratu, tako će svijet pobijediti u ratu protiv koronavirusa. »Sve će biti sasvim u redu kada okrenemo naša srca našem Ocu na Nebu i gledamo na njega i na Spasitelja kao Otkupitelja cijelog čovječanstva«, rekao je.

Još jedan način kako Crkva napreduje jest kroz njezine misionarske napore, koji odgovaraju na mijenjajuće okolnosti u svijetu. Starješina Dieter F. Uchtdorf rekao je da su crkveni vođe proučavali nove načine iznošenja evanđelja čak i prije nego što je COVID-19 počeo remetiti misionarski rad. To je remećenje uključivalo transportiranje tisuća misionara u njihove rodne zemlje, razrješenje nekih ranije i premještanje drugih.

»COVID-19 značajno je ubrzao naše razmišljanje o ovome i otvorio nam je oči«, rekao je. Kao rezultat, tehnologija i društveni mediji sada otvaraju vrata koja su prethodno bila zatvorena u ograđenim susjedstvima te nedostupnim domovima i stambenim zgradama.

»Misionarski rad nastavit će napredovati unatoč pandemiji«, kaže starješina Uchtdorf. »Mi nastavljamo učiti kako poboljšati misionarski rad sada i za budućnost. Gospodin je obećao da će ubrzati svoje djelo za blagoslov sve Božje djece (vidi Nauk i savezi 88:73). Osjećam da smo baš usred ovog procesa dok proživljavamo ovo izazovno razdoblje. Naši su dragocjeni misionari pioniri našeg vremena, koji utiru put iznošenja poruke evanđelja na nove načine koji su primjereni našim okolnostima tako da će se Crkva Isusa Krista nastaviti ‘kotrljati, sve dok ne ispuni cijelu zemlju’« (Nauk i savezi 65:2).

Nove mogućnosti za iznošenje evanđelja nisu ono jedino što se otvara. Srca se također otvaraju zato što teška vremena često čine ljude poniznima i okreću ih prema Bogu, kaže starješina D. Todd Christofferson

»Malo su otvoreniji prema razmišljanju: ‘Možda trebam nešto više od svog bankovnog računa. Možda ima više toga u životu od onoga što sam proživio’«, kaže on.

Starješina Christofferson potiče članove Crkve da traže misionarske prilike, kao iznošenje poruka i memova povezanih s evanđeljem preko društvenih medija, komuniciranje s cjelodnevnim misionarima o pomaganju u druženju s ljudima koje podučavaju preko interneta te ostajanje u vezi s ljudima koje ne mogu često posjećivati.

Socijalno distanciranje i duhovno distanciranje

Još jedan način kako Crkva napreduje jest kroz duhovni odgovor svetaca posljednjih dana na vremenite izazove poput bolesti COVID-19. Za našu fizičku zaštitu, mi povećavamo našu fizičku distancu od drugih, ali za našu duhovnu zaštitu, mi se približavamo našem Ocu na Nebu i njegovom Sinu. Pandemija bolesti COVID-19 dala je mnogim članovima Crkve više prilika da povećaju svoju duhovnu zaštitu slijedeći savjet predsjednika Russella M. Nelsona da čuju Gospodina.

»Naš Otac zna da, kada smo okruženi nesigurnošću i strahom, ono što će nam najviše pomoći jest da čujemo njegovog Sina«, rekao je predsjednik Nelson tijekom Općeg sabora u travnju 2020. Dodao je: »Dok nastojimo biti učenici Isusa Krista, naša nastojanja da ga čujemo trebaju uvijek biti hotimična. Potrebno je svjesno i dosljedno nastojanje da se ispuni naš svakodnevni život njegovim riječima, njegovim naučavanjima, njegovim istinama.«⁶

Iako nam nije draga obustava crkvenih sastanaka, zatvaranje hramova ili gubitak poslova, provođenje više vremena kod kuće daje nam »priliku da razmislimo o buđenju pred Bogom« (vidi Alma 5:7), kaže starješina Cook. »Možda nedavni događaji mogu biti duhovna budilica koja nas usmjeruje na one stvari koje su najvažnije. Ako je tako, bit će veliki blagoslov u ovom razdoblju usredotočiti se na stvari koje možemo usavršiti u našem životu te kako možemo blagosloviti živote drugih kada se budimo pred Bogom i napredujemo na putu saveza.«

Starješina Jeffrey R. Holland dodao je: »Takva nas vremena pozivaju da pogledamo u naše duše kako bismo vidjeli sviđa li nam se što vidimo ondje. Tada razmišljamo o tome tko smo zaista i što je zaista važno.«

Takva nas vremena također pozivaju da povećamo našu vjeru, služenje i zahvalnost, potičući nas da »razmotrimo našu ovisnost o Bogu i njegove blagoslove koje tako često olako shvaćamo«, kaže starješina Holland. »Dugujemo našem Ocu na Nebu da budemo malo zahvalniji i malo skloniji sjećati se koliko je problema riješeno zbog Boga, anđela, obećanja u savezu i molitve.«

U središtu je naše zahvalnosti blagoslov sjećanja »kako milosrdan Gospod bijaše djeci ljudskoj od stvaranja Adama pa sve do [ovoga] vremena« (Moroni 10:3). Članovi Zbora dvanaestorice rekli su da kad se god od nas traži da se »sklonimo na jednom mjestu«, možemo slijediti primjer Nefija i Alme, sjećajući se da će nas onaj »u koga se uzda[mo]«, Spasitelj Isus Krist, »još izbavljati« (2 Nefi 4:19; Alma 36:27). I možemo se sjećati, kao što je apostol Pavao podučavao, da nas ništa ne može »rastaviti od ljubavi Kristove« (vidi Rimljanima 8:35).

Gospodin Isus Krist »naše je najbolje sklonište« (vidi Psalmi 61:1–4), rekao je starješina Holland. »Što se god još dogodi, nikada nećemo biti odvojeni od Spasiteljeve ljubavi i njegovog suputništva, čak i ako to ne prepoznamo u tom trenutku. Duha ne zaustavljaju virus, državne granice ili medicinske prognoze.«

woman on a walk talking to women at window

»Činite ljubazne stvari«

Nedavno, dok je čitao izvješće koje je sastavio crkveni odbor, starješina Christofferson zabrinuo se zbog učinaka koje »prisilna samoća« može imati na članove Crkve koji su samci – starije i mlađe.

»Prisilna samoća može dovesti do usamljenosti, a usamljenost može imati negativne fizičke i mentalne posljedice na zdravlje«, rekao je. »Kako bi to suzbili, neki zagovornici javnog zdravstva preporučuju da oni koji doživljavaju usamljenost potraže načine kako će ‘činiti dobro’ nekome.«

Sveci posljednjih dana mogu pronaći načine kako će služiti, pomagati i doprinijeti drugima, pogotovo onima koji su usamljeni, kaže starješina Christofferson, a usamljeni članovi koji služe drugima mogu umanjiti svoje osjećaje izoliranosti.

»Usredotočite se na posluživanje«, kaže on. »Mnogo toga možemo učiniti jedni za druge kako bismo imali osjećaj pripadanja te bratstva i sestrinstva. Ovo je vrijeme kada zbor starješina i Potporno društvo zaista mogu doći na svoje i omogućiti ono što su oni jedinstveno osmišljeni kako bi učinili.«

I radije nego uvijek slati poruku nekome, predložio je: »Mislim da je veoma zdravo nazvati nekoga koristeći onu staru tehnologiju koja se zove telefon. Samo nazovite kako biste razgovarali i družili se. Neka vam čuju glas.«

Mali napori da posegnemo prema drugima mogu stvoriti veliku razliku, uljepšavajući nečiji dan na načine koje možda ne znamo. »Naše je posluživanje veoma potrebno kod ljudi koji su tako izolirani«, kaže starješina Cook.

Starješina Holland je predložio: »Trebali bismo posvetiti određeni dio našeg dana komuniciranju s ljudima kojima je potreban poticaj. Naravno, dobivamo poticaj čineći to, tako da su svi »uzdignut[i]« (3 Nefi 27:14, 15), kao što je Spasitelj rekao da je bio poslan na Zemlju činiti.«

Još jedan način kako možemo uzdignuti sebe i druge jest pripremiti se za dan kada se hramovi ponovno otvore. Zatvaranja hramova – bilo zbog pandemije, renoviranja ili čišćenja – »omogućuju čudesnu priliku da učimo više o istraživanju obiteljske povijesti, indeksiranju, te kako pripremiti jako puno imena za dan kada se vrata hramova ponovno otvore«, kaže starješina Bednar.

Bez obzira jesu li hramovi otvoreni ili zatvoreni, dodao je starješina Bednar, članovi Crkve i dalje mogu nastojati biti dostojni hramske preporuke i imati važeću preporuku.

Lekcije koje Gospodin želi da naučimo

Kao što je starješina Bednar istaknuo, iako nitko ne bi izabrao doživjeti pandemiju bolesti COVID-19, pošast posljednjih dana ipak je s nama.

»S vječnom perspektivom koju obnovljeno evanđelje omogućuje i milošću koja dolazi iz Spasiteljevog Pomirenja, možemo naučiti lekcije iz protivljenja u smrtnosti koje nas pripremaju za blagoslove vječnosti«, kaže on. »Trebamo se moliti. Trebamo tražiti. Trebamo pitati. Trebamo imati oči koje vide i uši koje čuju. Ali možemo biti blagoslovljeni na čudesne načine da naučimo lekcije koje će nas blagosloviti sada i zauvijek.«

Sa svojim razornim učinkom na obitelji diljem svijeta, COVID-19 podučio je ljude da pokažu veću brigu za druge, kaže predsjednik Ballard.

»Počinjemo spoznavati koliko su dragocjene naše obitelji, koliko su dragocjeni naši susjedi i koliko su dragocjeni drugi članovi Crkve«, kaže on. »Ovo su lekcije koje učimo sada, koje će nas učiniti boljim ljudima.«

A kada trenutna oluja prođe, što onda možemo očekivati? Više istoga, kaže starješina Uchtdorf. Božja djeca u Crkvi i izvan nje nastavit će se suočavati s izazovima.

»Živimo u vrijeme kada trebamo učiti«, rekao je. A najvažnija lekcija koju možemo naučiti jest da je odgovor na nadolazeće izazove također odgovor na trenutni izazov: evanđelje Isusa Krista.

Budući da sveci posljednjih dana imaju obnovljeno evanđelje Isusa Krista, kaže starješina Holland, oni mogu naučiti biti pozitivni i optimistični, čineći najbolje što mogu i držeći Gospodina za riječ kad je rekao: »Učinimo radosno sve što leži u našoj moći; i tad stojmo mirno, s najvećim uvjerenjem, kako bismo vidjeli spasenje Božje, i da će ruka njegova biti objavljena« (Nauk i savezi 123:17).

»Imamo mnogo razloga za radovanje kada pročišćujemo svoju vjeru, vjerujemo više u Gospodina i vidimo čudo njegovog izbavljenja«, kaže starješina Holland.