Svrha mog krštenja
Prije svog krštenja sjedio sam sâm i molio se da će se moji prijatelji čudesno pojaviti.
Kao dijete koje je živjelo u predgrađima Taipeija na Tajvanu, nikada nisam znao za misionare. Stoga sam prvi put kad sam došao u kontakt s njima bio radoznao u vezi njihove poruke. Nije prošlo dugo kad sam poželio slijediti njihova učenja i provesti evanđelje u djelo u svom životu. Osjećao sam da je ovo način da otkrijem postoji li zaista Bog.
Unutar mjesec dana bio sam podučen evanđelju i zapovijedima koje su podučene prije krštenja. Mir mi je došao kroz molitvu, primio sam osobnu objavu iz proučavanja Svetih pisama i nikada nisam propustio crkveni sastanak. Odlučio sam da trebam biti kršten.
Najveći izazov s kojim sam se suočio tada bili su problemi koji su nastali u mojim odnosima s nekim mojim prijateljima zato što su se protivili mojem sudjelovanju u Crkvi. Mnogo sam se molio o ovim problemima, ali činilo se da se naši odnosi samo pogoršavaju.
Pozvao sam svoje prijatelje na svoje krštenje, ali oni su potpuno zanemarili moj poziv. Zaista nisam znao što učiniti. Prije svog krštenja, sjedio sam sâm na kauču u predvorju kapele, moleći se da će se moji prijatelji čudesno pojaviti tako da im mogu reći o pozitivnim promjenama koje sam proveo u svom životu i pokazati im da krštenjem donosim ispravnu odluku.
Moji se prijatelji nisu pojavili, ali dok sam izlijevao svoje srce Bogu, osjetio sam dojam. U tom sam trenutku osjetio veliku ljubav od mojeg Nebeskog Oca. Znao sam da je tu i da je zaista čuo moju molitvu.
Izvorno sam želio biti kršten jednostavno zbog svih divnih stvari koje su mi se događale u životu, ali u tom sam trenutku shvatio svrhu svog krštenja.
Dojam koji sam primio bio je poput glasa Gospodina koji mi se obratio blago i izravno, govoreći: »Ne moraš ništa pokazivati nikome. Samo trebaš pokazati meni da si spreman doći k meni i ostati odan mojem evanđelju ostatak svog života.«