Kako sam pronašla iscjeljenje od seksualnog zlostavljanja
Živjela sam noćnu moru. Ali kasnije sam shvatila da se tijekom svojih najmračnijih trenutaka mogu osloniti na svog Spasitelja.
Fotografija: Getty Images, korišteno u ilustrativne svrhe, model pozirao
Moja je noćna mora započela kad mi je bilo samo sedam godina i moja se mama preudala. Zaista nam se svidio moj novi očuh. Bio je ljubazan i dobro se uklopio u našu obitelj. Osjećala sam se zaista sigurno oko njega. Sve je bilo odlično dok me jednoga dana, kad su svi drugi bili zauzeti, nije seksualno zlostavljao.
Nisam razumjela što mi je učinio. Osjećala sam se uplašeno, zbunjeno i veoma posramljeno. Ali previše sam se bojala reći nekome. Mislila sam da bi to uništilo tek pronađenu sreću moje obitelji i da mi ionako nitko ne bi vjerovao. Stoga sam odlučila šutjeti.
Ozlijedio me samo taj jedan put, ali sjećanje na zlostavljanje uvijek mi je opterećivalo um. Naposljetku sam postala tako paranoična da će netko prozreti moju bol i otkriti moju tajnu da sam pokušala sakriti istinu postajući dobra prijateljica s mojim očuhom. On je bio posebno ljubazan prema meni i zapravo mi se ponovno počeo sviđati.
Ali tada su se stvari pogoršale. Kad je mama počela raditi noću, moj me očuh počeo redovito zlostavljati. Osjećala sam se tako bespomoćno. Htjela sam progovoriti, ali ljudi su voljeli mog očuha i mislila sam da će svi stati uz njega. Stoga sam noću, kad sam bila sama, preklinjala Boga da mi pomogne sačuvati moju tajnu.
Progovaranje
Jednoga dana zlostavljanje je napokon prestalo. Nisam imala pojma zašto. Iako me više nije ozljeđivao, uvijek sam se osjećala prljavo i posramljeno. Mrzila sam sebe. Ponekad sam čak razmatrala hoće li smrt biti lakša od moje stvarnosti. Još sam uvijek željela progovoriti, ali bojala sam se što će istina učiniti.
Onda sam jedne nedjelje u crkvi, kad mi je bilo 14 godina, slušala lekciju o donošenju velikih odluka. Moja nas je učiteljica ohrabrila da postimo i molimo se te je obećala da će nas Bog osnažiti da učinimo ono što je ispravno. Nakon crkve razmišljala sam o onome što je rekla. Pitala sam se hoće li mi Bog zaista pomoći progovoriti ako zatražim.
Sljedećeg sam dana postila za hrabrost da kažem mami o zlostavljanju. Nisam se mogla usredotočiti tijekom škole jer sam mogla samo razmišljati o tome kako će ona reagirati. Kad sam stigla kući, osjećala sam se iznimno mučno. Ponovno sam se pomolila za snagu, ali nisam se osjećala spremno pričati s njom.
Te sam večeri prišla mami dok je kuhala večeru. Nisam znala što ću reći, ali kad sam je pogledala u oči, pronašla sam hrabrost da samo počnem govoriti. Kad sam počela, izlilo se sve što sam skrivala godinama.
Mama i ja samo smo sjedile na kauču i zajedno plakale. Nakon toga, kontaktirale smo našeg predsjednika ogranka i nazvale policiju. Moj je očuh bio optužen za ono što mi je učinio i bila mi je pružena zaštita koju sam trebala – nisam ga nikada više trebala vidjeti.
Put do iscjeljenja
Tijekom tog razdoblja bilo je teško prepričavati vlastima moje iskustvo i doživljavati da prijatelji pitaju gdje je moj očuh, ali uz podršku moje obitelji više nisam bila sama. Zajedno smo se okupili oko nove obiteljske teme: »Sve mogu u onome koji mi daje snagu.« (Filipljanima 4:13). Naša šira obitelj također je ponudila svoju ljubav i podršku i tijekom vremena počeli smo zajedno ozdravljati.
Mama i ja obje smo išle na profesionalno savjetovanje, što je puno pomoglo! Moja je savjetnica bila upravo ono što mi je trebalo. Pomogla mi je razumjeti sve emocije koje sam osjećala i pomogla mi je nositi se s lošim sjećanjima. Nikada nisam shvatila koliko sam patila sve dok se nisam počela ponovno osjećati cjelovito.
Nisam mislila da će bol nestati samo zato što sam progovorila, ali također nisam shvatila koliko će vremena (i strpljivosti) trebati da ozdravim. Tako sam se dugo osjećala bezvrijedno. Morala sam ponovno naučiti voljeti sebe.
Pronašla sam najviše mira kad sam se okrenula mojem Spasitelju i mojem Nebeskom Ocu. Prepoznavanje da oni točno znaju kako se osjećam dalo mi je snagu i nadu. Oslanjala sam se na njih tijekom najmračnijih trenutaka. Tijekom vremena sjećanja su počela blijediti i zaista sam osjećala mir kroz Spasiteljevu ljubav.
Jedan od najboljih dijelova procesa iscjeljenja bio je prepoznati da zaista imam blistavu budućnost. Kad sam bila zlostavljana, nisam mogla ni zamisliti da ću imati normalan život. Stalno sam se osjećala slomljeno. Ali kroz pomoć i iscjeljenje pronašla sam stvari kojima se mogu radovati. Počela sam pričati svoju priču drugim djevojkama koje su patile i čak sam odlučila služiti misiju. Osnažilo me je iznošenje mojeg svjedočanstva drugima.
Ne definira me ono što mi je moj očuh učinio. On je zauvijek promijenio moj život, ali ja biram koristiti svoje iskustvo kako bih pomogla drugima. Neki su dani još uvijek teški, ali Gospodin me je kroz sve to osnažio i znam da će mi nastaviti pomagati. Preobrazila sam se iz žrtve u osobu koja je preživjela.