Sastajališta – mjesta pobožnosti i bogoštovlja

biskup Dean M. Davies

prvi savjetnik u predsjedavajućem biskupstvu

Duh Gospodnji u našim je sastajalištima i nadahnut će nas dok se ponašamo pobožno pred njim.

Predani kolega jednom mi je iznio iskustvo koje je imao dok je ispunjavao zadatak pospremanja stolica i uređivanja centra kolčića nakon sabora kolčića. Nakon 30 minuta izvršavanja ovih dužnosti, shvatio je da je zadnja osoba koja je ostala u zgradi. Međutim, umjesto da se osjeti sam, žureći se otići, uočio je da je isti sladak osjećaj mira koji je osjetio tijekom sabora ostao s njim i čak se povećavao.

Kad je završio zadatak i izašao iz sastajališta, susreo je drugog člana koji je izgledao kao da ga pažljivo promatra. Vidjevši što je moj prijatelj radio, ovaj ga je član uzeo za ruku i rekao: »Brate, Gospodin vidi ove male stvari koje činiš za njega i on gleda dolje i smiješi se na to.«

Godinama kasnije, dok je služio kao biskup, ovaj se isti prijatelj ponovno našao sam u sastajalištu njegovog odjela. Nakon što je ugasio svjetla u kapeli, zastao je na trenutak dok je mjesečina sjala kroz prozore na govornicu.

Poznati osjećaj mira ponovno ga je preplavio te je sjeo u prednjem dijelu kapele i promislio o brojnim svetim trenutcima koje je iskusio u tom okruženju – mnogim prilikama kada je promatrao kako svećenici lome kruh za sakramentalnim stolom, prigodama kada je osjećao kako ga Sveti Duh prati dok je iznosio govor na saboru odjela, službama krštenja koje je vodio, predivnim izvedbama zbora koje je čuo i brojnim svjedočanstvima članova odjela koja su ga tako duboko dirnula. Sjedeći sam u toj tamnoj kapeli, osjetio se nadvladanim cjelokupnim utjecajem tih iskustava na njegov život i na živote članova njegovog odjela pa je pognuo svoju glavu u dubokoj zahvalnosti.

Moj je prijatelj bio mudro i ispravno podučen da su najsvetija mjesta na Zemlji hram i dom, ali kroz dva navedena iskustva, on je također shvatio svetu narav naših sastajališta. Zato što su posvećene svećeničkom ovlašću, ove zgrade postaju okruženja u kojima Gospodin izlijeva objave na svoj narod i u kojima se »moć božanskog očituje« kroz uredbe koje se ondje događaju (vidi Nauk i savezi 84:20).

Sastajalište se udružuje s domom kako bi se ostvarila obećana radost koju vjerni sveci mogu doživjeti na šabat. Ono postaje mjesto gdje zajedničko bogoštovlje članova čini da njihova srca postanu »isprepletena u jedinstvu i u ljubavi uzajamnoj« (Mosija 18:21) te prema Spasitelju. Kako bismo iskazali primjerenu zahvalnost i poštovanje za izlijevanje duhovnih blagoslova koji nam dolaze kroz naša sastajališta, trebamo ulaziti u ova mjesta štovanja sa stavom duboke i iskrene pobožnosti.

Značenje pobožnosti

U našoj suvremenoj crkvenoj kulturi, riječ pobožnost postala je sinonim riječi tišina. Iako su blagi tonovi svakako primjereni za naše kapele, ovaj ograničeni pogled na pobožnost ne uspijeva obuhvatiti puno značenje riječi.Riječ Reverence (pobožnost) može se povezati s latinskim glagolom revereri, što znači »osjećati strahopoštovanje«.¹ Možemo li uistinu pronaći pojam koji rječitije opisuje osjećaje naše duše kada zaista promišljamo o tome što je Spasitelj učinio za svakoga od nas?

Podsjećam se na riječi predivne crkvene pjesme koju pjevamo u našim kapelama: »Ja s divljenjem uživam ljubav što dobivam od Isusa.«² Taj duboki osjećaj zahvalnosti, hvale i divljenja temelj je pobožnosti i tjera nas da izbjegavamo bilo kakav jezik ili ponašanje koji mogu umanjiti te osjećaje u nama samima ili drugima.

Sastajalište i šabat

Iz suvremene objave znamo da je središnji dio našega šabatnjeg štovanja »[ići] u dom molitve i prinosi[ti] sakramente svoje u sveti dan [Gospodinov]« (Nauk i savezi 59:9). »Dom[ovi] molitve« u kojima se sabiremo na šabat naša su sveta sastajališta.

Predsjednik Russell M. Nelson pomogao nam je bolje razumjeti blisku povezanost između naše pobožnosti prema Spasitelju i naših osjećaja prema šabatu. Iznoseći vlastito iskustvo u tome kako je počeo cijeniti šabat, predsjednik je Nelson rekao: »Naučio [sam] iz Svetih pisama da moje djelovanje i stav na šabat predstavlja znak između mene i mog Nebeskog Oca.«³

Baš kao što su naše ponašanje i stav na šabat znak naše odanosti Gospodinu, naše ponašanje, naš stav, čak i način našeg odijevanja dok smo u njegovom domu molitve, mogu također ukazivati na razinu pobožnosti koju osjećamo prema Spasitelju.

Sastajališta i uredbe

Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola povećao je naše razumijevanje ovog koncepta izjavljujući:

»Kao dodatak pronalaženju vremena za više evanđeoske poduke u domovima, naše prilagođeno nedjeljno bogoslužje… naglašava sakrament Gospodinove večere kao svetu, priznatu središnju točku našeg tjednog iskustva štovanja. Trebamo upamtiti na najosobniji mogući način da je Krist umro od slomljenog srca podnoseći potpuno sam grijehe i žalosti cijele obitelji čovječanstva.

Budući da smo pridonijeli tom kobnom teretu, takav trenutak zaslužuje naše poštovanje.«⁴

Važno je sjetiti se da je određeno mjesto za ovaj uzvišen trenutak poštovanja prema Spasitelju kapela sastajališta. Osim pobožnosti koju osjećamo tijekom tjedne uredbe sakramenta, naši su osjećaji pobožnosti i poštovanja pojačani kada razmotrimo druge svećeničke uredbe i blagoslove koji se izvode u sastajalištu, uključujući imenovanje i blagoslov djece, krštenja i potvrde, zaređenja u svećeništvo i odjeljivanja za pozive. Svaka od ovih uredbi i blagoslova može donijeti izlijevanje Svetoga Duha ako oni koji sudjeluju i oni koji prisustvuju dođu sa stavom pobožnosti.

Sastajališta i bogoštovlje

Šabat nam omogućuje priliku da štujemo Gospodina tijekom našeg proučavanja kod kuće i kao kongregacija tijekom našeg sakramentalnog sastanka i drugih sastanaka. Od najranijih dana Crkve sveci su uživali okupljati se kako bi se družili i stvarali veze bratstva i sestrinstva. Naša su sastajališta čak osmišljena s prostorima za održavanje takvih aktivnosti tijekom tjedna. Međutim, ne smijemo nikada izgubiti iz vida primarnu svrhu ovih zgrada, a to je da budu mjesta bogoštovlja.

Bogoštovlje i pobožnost usko su povezani. »Kada štujemo Boga, pristupamo mu s pobožnom ljubavlju, poniznošću i divljenjem. Priznajemo ga i prihvaćamo kao našeg suverenog Kralja, Stvoritelja svemira, našeg voljenog i beskonačno brižnog Oca.«⁵

Ova središnja svrha štovanja trebala bi stoga utjecati na naše ponašanje u sastajalištima čak i kad smo uključeni u društvene ili rekreacijske aktivnosti. Velika pažnja treba biti posvećena umanjivanju nereda, otpada ili štete na bilo kojem dijelu zgrade kao rezultat crkvenih aktivnosti i radnje trebaju biti poduzete kako bi se to brzo očistilo ili popravilo u slučaju takvog događaja.

Djeca i mladi mogu biti podučeni da se pobožnost i briga za sastajalište protežu dalje od nedjeljnih sastanaka. Sudjelovanje članova u čišćenju sastajališta – pogotovo zajedničko sudjelovanje roditelja i djece – divan je način razvijanja osjećaja pobožnosti za naše svete zgrade. Kako pokazuje iskustvo mojeg prijatelja kada je uređivao svoj centar kolčića nakon sabora kolčića, sam čin brige za sastajalište način je bogoštovlja i poziva Duha Gospodnjeg.

Sastajališta i Spasitelj

Pod proročkim vodstvom predsjednika Nelsona, značajan se napor ulaže kako bi se osiguralo da ime Isusa Krista nikada ne bude isključeno kada govorimo o njegovoj Crkvi. Na sličan način, mi ne smijemo dozvoliti da Spasitelj bude udaljen iz središta našeg bogoštovlja – uključujući naša mjesta štovanja.

Navikli smo nazivati hram domom Gospodnjim, što je točan i važan naziv. Međutim, mogli bismo biti skloniji zaboraviti da je svako naše sastajalište posvećeno svećeničkom ovlašću kao mjesto gdje Duh Gospodnji može prebivati i gdje Božja djeca – i u Crkvi i izvan Crkve – mogu doći »do spoznaje o Otkupitelju svojemu« (Mosija 18:30).

Nedavno najavljena inicijativa da ukrasimo naša sastajališta umjetničkim djelima koja s poštovanjem prikazuju Spasitelja i božanske događaje njegovoga smrtnog života i života nakon smrti namijenjena je da privuče naše oči, umove i srca bliže njemu. Kada ulazite u ove domove molitve radi sastanaka i aktivnosti, s ljubavlju vas pozivamo da zastanete i promotrite ove svete slike te promislite o njima, pogledate ih sa svojom djecom i omogućite im da osnaže vaše osjećaje štovanja i pobožnosti prema Bogu.

Prorok Habakuk iz Starog zavjeta izjavio je: »Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zašuti pred njime!« (Habakuk 2:20) Sjetimo se na isti način da je Duh Gospodnji u našim sastajalištima i prožet će svako naše srce u mjeri da ćemo se ponašati s pobožnošću pred njim.