Srca probodena dubokim ranama: Razumijevanje zlostavljanja u obitelji

Jason B. Whiting, dr. sc.

Škola obiteljskog života na Sveučilištu Brigham Young

Nezdravi obrasci mogu se razviti u svakom odnosu. Njihovo prepoznavanje može otkriti zlostavljanje ili ga zaustaviti prije nego što počne.

Nedavno me nazvao otac slomljena srca. Njegova kći Jenna (imena su promijenjena) bila je na fakultetu u novoj vezi koja je brzo napredovala. Njezin dečko Jake forsirao je brak i ograničavao Jenninu komunikaciju s njezinim roditeljima. Jenna im se ispričala, objašnjavajući to kao Jakeovu snažnu ljubav i želju da provode vrijeme kao par.

Jennina se obitelj zabrinula kada su otkrili da Jake ima bivšu ženu i dijete koje nije spomenuo Jenni. Nazvali su bivšu ženu, koja je rekla da Jake ima lošu narav i da je ljubomoran. Kad je Jake saznao, razbjesnio se. Rekao je da Jennini roditelji »žele kontrolirati« i naveo je trenutak kada su osudili njegovu sarkastičnu šalu na račun Jennine inteligencije. Jake je ironično zahtijevao da Jenna donosi vlastite odluke tako što će se udaljiti od njih. Jennini roditelji bili su očajni jer su njihovi pozivi i poruke sada bili bez odgovora.

Svi žele sretnu obitelj, ali čak i kada ljudi nastoje živjeti evanđelje, odnosi mogu postati bolni. Neki su izazovi rezultat nesporazuma i napetosti uobičajenih u obiteljima. Međutim, u zdravim domovima ljudi se ispričavaju za loše ponašanje i popravljaju razdore, dok se u nezdravim situacijama javljaju ponavljajući obrasci grubosti ili maltretiranja koji postaju zlostavljanje.

Obiteljsko nasilje i evanđelje

»Vi slomiste srca nježnih žena svojih, i izgubiste pouzdanje djece svoje« (Jakov 2:35).

Zlostavljanje se sastoji od radnji čiji je cilj povrijediti ili kontrolirati. Sastoji se od raspona ponašanja koji može uključivati zanemarivanje, manipuliranje, verbalno kritiziranje te fizičko ili seksualno nasilje.¹ Nažalost, zlostavljačka su ponašanja uobičajena, pošto neki znanstvenici procjenjuju da je oko četvrtina djece diljem svijeta zlostavljana fizički, seksualno ili emocionalno.² Odrasli također imaju visoke stope zlostavljanja, otprilike 1 od 4 žene i 1 od 10 muškaraca doživljavaju fizičko nasilje od strane supružnika.

Zlostavljanje se može dogoditi u bilo kakvom odnosu, a i muškarci i žene mogu biti počinitelji. Međutim, vjerojatnije je da će muškarci nastojati kontrolirati i vršiti teško fizičko i seksualno nasilje i vjerojatnije je da će žene biti terorizirane, podčinjene ili će ih supružnik ozbiljno ozlijediti.³

Zlostavljanje ozljeđuje dušu i počinitelja i žrtve, i suprotno je učenjima Spasitelja. Suvremeni su proroci izjavili da će oni »koji zlostavljaju bračnog druga ili potomstvo… jednoga dana stajati odgovorni pred Bogom«.⁴ Zlostavljači često ignoriraju ili iskorištavaju načela evanđelja. Na primjer, savjetovao sam par gdje se muž upuštao u emocionalne preljube i prokockao njihovu ušteđevinu, ali umjesto da se ispriča, vršio je pritisak na svoju ženu da oprosti i inzistirao je da ona ima »veći grijeh« ako mu ne oprosti. Odbacio je njezinu bol i tvrdio da je ispravan pred Bogom, inače ne bi bio hramski radnik. Kad je njegova žena razgovarala s crkvenim vođama, on je umanjivao svoje izdaje i preuveličavao njezine brige, govoreći da ima depresiju. Muž je odbacivao »načel[a]… poštivanja, ljubavi [i] sućuti«⁵ i zlostavljao je svoju ženu. Njezini napori da živi evanđeoska načela nisu mogli popraviti problem koji je stvarao.Svatko se od nas može predati nezdravim ponašanjima. Postoje određene značajke uobičajene za sve vrste zlostavljanja i što su ozbiljnije i češće, to će veza biti manje zdrava. Slijedi pet takvih tipičnih obrazaca zlostavljanja koji vam mogu pomoći prepoznati ne-zdrava ponašanja u sebi i drugima.

1. Okrutnost

»Jezicima svojim varaju, zmijski je otrov za njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorčine.« (Rimljanima 3:13–14).

Jedan je muškarac došao kod mene na terapiju protiv želja svoje žene, koja mu se rugala jer je »trebao pomoć«. U crkvi je bila ljubazna i pobožna, ali kod kuće je njezino hladno omalovažavanje udaralo poput biča. Kritizirala je njegovu zaradu i nazivala njegovu karijeru učitelja »poslom za djevojke«. Govorila je svojem sinu: »Nadam se da nećeš postati slabić kao tvoj otac«, i provodila je svaki dan na telefonu sa svojom majkom, gdje su ponižavale svoje muževe. Kritični se ljudi osjećaju opravdanima u uzrokovanju boli i »vole da drugi trpe« (Nauk i savezi 121:13). Ovi članovi obitelji krše Isusove zapovijedi »nemojte suditi« i »ne osuđujte« (Luka 6:37) dok omalovažavaju, pokazuju gađenje ili nazivaju pogrdnim imenima.

2. Obmana

»Opsjednut si lažljivim duhom, i odbacio si Duha Božjega« (Alma 30:42).

Obmana prožima zlostavljanje kada počinitelji umanjuju svoje postupke, krive druge i izvrću riječi. To zbunjuje žrtve, kao što je jedna od sudionica mojeg istraživanja opisala: »[Moj bi muž] poludio i zatim bi se ispričavao i zatim bi rekao: ‘Pa, ionako si ti kriva’… i tako dalje sve dok nisam počela vjerovati u to.«⁶ Ovo poricanje stvarnosti druge osobe naziva se izluđivanje (gaslighting), i ono ostavlja žrtve zbunjenima i nesigurnima u njihova sjećanja i mišljenja. Poput drugih oblika obmane, izluđivanje se koristi za manipuliranje razgovorima i lažno predstavljanje.

Oni koji zlostavljaju druge snažno se opiru priznati da uzrokuju bol i često će tvrditi da su oni žrtve. Kada je Jenna izrazila nelagodu zbog Jakeovog kritiziranja njezinih roditelja, on se naljutio i inzistirao je da ga je »uvrijedila«. Jake je bio među »oni[ma] koji izvikuju prijestup… i sami su djeca neposluha« (Nauk i savezi 121:17). On je ne samo poticao svoju lažnu priču, već je i zamjerao na istini.⁷

3. Izgovori

»Priznaj mane svoje i ono zlo što ga učini« (Alma 39:13).

Ponizna osoba osjeća žaljenje jer je povrijedila druge, kaje se i čini bolje. Netko tko je zlostavljač opire se pozivu savjesti izgovorima. Kako se jedan od sudionika mojeg istraživanja sjećao: »Osjećao bih se užasno zbog fizičkog zlostavljanja, a onda bih kasnije pomislio da se možda ne bi dogodilo da je samo držala jezik za zubima.« Njegovo »žaljenje… ne bijaše na pokajanje« (Mormon 2:13) već je bilo odgurnuto gorkom ljutnjom i okrivljavanjem.

Na terapiji, jednom sam rekao ženi da je nikada nisam vidio kako pokazuje božansku žalost zbog godina kritiziranja svojeg muža. Njezin odgovor nije bio žaljenje, već durenje: »Super, još nešto što ne radim!« Nasilni ljudi odbacuju odgovornost te su osjetljivi i žele se obraniti. Lako ih uvrijede male stvari.

4. Oholost

»U poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe« (Filipljanima 2:3).

Oholost uključuje pridavanje prava sebi i samoljublje. Jedan se muškarac istresao na svoju ženu i djecu svaki put kad je smatrao da ga »ne poštuju«. Ako se njihovo mišljenje nije podlagalo njegovom, oni su ga »potkopavali« ili »nisu bili poslušni«. Oholost traži natjecanje i usmjerena je na moć i pobjeđivanje. Suprotno tome, zdrava obitelj surađuje, postoji ravnoteža poštenja i članovi »postupa[ju] pravično jedan s drugim« (4 Nefi 1:2). Supružnici trebaju biti ravnopravni partneri,⁸ gdje svaki ima riječ i sva se mišljenja cijene.

5. Kontrola

»Kad… prim[jenjujemo] nadzor, ili gospodstvo, ili prisilu nad dušama djece ljudske… nebesa se povlače« (Nauk i savezi 121:37).

Iako cijenimo opredjeljivanje, iznenađujuće je koliko često članovi obitelji govore jedni drugima kako misliti, osjećati i djelovati. Neki čak kontroliraju kroz zastrašivanje, postiđivanje, uskraćivanje ljubavi ili prijetnje. Jedan je muž imao stroga očekivanja da njegova žena treba pripremati doručak svaki dan u određeno vrijeme, zadovoljiti određene intimne zahtjeve i slušati ga vezano za njegove »brige«, što je obično uključivalo kako se ona može popraviti. Nadgledao je njezino trošenje i ljutio se ako ne bi brzo odgovorila na njegove tekstualne poruke.

Druga je majka redovito izražavala razočaranje svojoj kćeri tinejdžerici svaki put kad bi djevojka pokazala tugu ili nije ispunjavala mjerila svoje majke. Ako očekivanja ne bi bila zadovoljena, ili ako bi njezin muž izrazio zabrinutost, ona bi ledeno odbijala razgovor s bilo kime.

Nada i iscjeljenje

»Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te« (2 Kraljevi 20:5).

Iako je zlostavljanje bolno, promjena je uvijek moguća. Žrtve se mogu obratiti duhovnim i profesionalnim izvorima i tražiti moć Spasiteljeva Pomirenja da iscijeli njihove rane. Kako biste pronašli pomoć, idite na stranicu abuse.ChurchofJesusChrist.org.

Oni koji su bili zlostavljači moraju se pokajati i tražiti pomoć. To traži da »siđu u dubine poniznosti« (3 Nefi 12:2) i prihvate punu odgovornost za svoje ponašanje. Promjena traži više od kratkoročnih obećanja i površnih napora. Bol dubokog pokajanja razdire dušu i neki neće biti voljni proći kroz to, što ostavlja žrtve s teškim odlukama o tome kako se zaštititi.⁹

Naš je Nebeski Otac zabrinut za nas baš poput tjeskobnog oca koji me nazvao zbog svoje kćeri. Božja je ljubav »širok[a] poput vječnosti« (Mojsije 7:41) i on je duboko pogođen kada njegova djeca nanose bol jedna drugima. U nježnom razgovoru s Henokom, on plače. »Promotri ovu braću svoju; ona su djelo ruku mojih… i… dadoh zapovijed, da ljube jedan drugoga… no gle, oni su bez ljubavi, i mrze vlastitu krv svoju« (Mojsije 7:32–33). Plače se na Nebu i na Zemlji kada su tijela i duše ranjeni. Ipak, s poniznošću, Božjom moću i profesionalnom pomoći kad je potrebno, moguće je zaustaviti štetno ponašanje i stvoriti dom dostojanstva, sigurnosti i ljubavi.

Kako mogu pomoći? Za prijatelje i vođe

»Voljni [smo] tugovati s onima koji tuguju; da, i tješiti one koji trebaju utjehu« (Mosija 18:9).

Mnogi od nas poznaju žrtve zlostavljanja, bilo da smo svjesni toga ili ne. Vođama će prići povrijeđeni članovi odjela, a gotovo svatko ima prijatelje ili članove obitelji koji su bili maltretirani. Laici obično suosjećaju, ali možda ne znaju kako pomoći. Slijede smjernice za razmotriti dok poslužujemo onima koji se muče.

Pružite podršku, ne upute. Uznemirujuće je slušati o boli i mogli bismo reagirati sa snažnim osjećajima i savjetom, kao: »Trebaš odmah otići«, ili »kontaktiraj odvjetnika«. Rijetko je korisno vršiti pritisak, osim ako su ljudi u fizičkoj opasnosti. U tim je slučajevima važno kontaktirati policiju, skloništa za žene ili službu za pomoć. Kada djeca vide ili dožive fizičko ili seksualno zlostavljanje, također treba obavijestiti službu za zaštitu djece. Međutim, u većini sukoba, žrtvama treba podrška, radije nego sila, koja ima učinak da ih se ušutka ili se izrazi nepoštovanje prema njihovom opredjeljivanju. Oni u toksičnim situacijama suočavaju se s teškim odlukama i obično su ih detaljno razmotrili. Slušajte pažljivo kako biste razumjeli detalje i postavljajte pitanja radije nego gomilati pritisak.

Nemojte suditi niti propovijedati. U Crkvi imamo visoke ideale o obiteljima i mnogi osjećaju da im nisu dorasli. U obiteljima s problematičnim odnosima ovaj je razdor uvećan, što vodi do daljnjeg stida i tajnosti. Oni koji očajnički žele poboljšati stvari često su oni koje se zlostavlja i okrivljuje. Samookrivljavanje se može pojačati kada osobe izvana kažu nešto kao: »Je li rečeno nešto što ih je isprovociralo?« ili »Pokažeš li strpljenje i oprost, sigurno će biti bolje.« Ovo je jedan razlog zašto oni u nevolji oklijevaju pričati o tome – ne žele da ih se vidi kao žrtve ili osjećati se još gore zbog svojih nedostataka.

Shvatite ovo ozbiljno. Neki koji se otvore o svom zlostavljanju suočeni su s nepovjerljivošću ili sumnjom. To se može dogoditi jer oni koji gledaju izvana imaju nepotpune i često krive dojmove. Na primjer, postoji mit da nasilje čine samo zlikovci koji izgledaju prijeteće. Međutim, većina se zlostavljanja u obiteljima događa od strane inače običnih ljudi koji se mogu dobro predstavljati u javnosti. Mučimo se s ovom stvarnošću. Kako naš prijatelj koji je ugodan učitelj Nedjeljne škole može također imati tamnu stranu kod kuće? Ako se priča ne slaže s prijašnjim uvjerenjima slušatelja, može biti odbačena ili umanjena. Ipak, istraživanje pokazuje da su rijetke lažne optužbe za zlostavljanje, pogotovo od onih s manje moći u obitelji, a mnoge žrtve uopće ne progovore. Shvatite sva izvješća o zlostavljanju ozbiljno i krenite s pozicije vjerovanja.

Ne žurite sa sudom. Vođe i profesionalci često čuju kontradiktorne priče od članova obitelji i primamljivo je birati stranu. U nekim su slučajevima žrtve i počinitelji očiti, ali u drugima postoji krivnja na mnogim stranama i gotovo je nemoguće prodrijeti do istine. Zbunjenosti nadodaje stvarnost da, iako je važno vjerovati žrtvama, mnogi su zlostavljači šarmantni i također će tvrditi da su oni žrtve i mogu oslikavati svoje žrtve kao napadače. Na primjer, supružnik koji želi kontrolirati može preduhitriti posjet biskupu ili terapeutu nazivajući unaprijed kako bi ispričao štetne priče protiv svojeg partnera. Ljudi izvana često pretpostavljaju da mogu otkriti laži, ali kronični prevaranti vrlo uvjerljivo nose krinku. Gospodin upozorava vođe na »licemjer[e] među vama koji obmanuše neke« (Nauk i savezi 50:7) i ponekad je ta obmana zbunjujuća onima koji pokušavaju pomoći.

Obratite pažnju na znakove upozorenja. Postoje beskrajne varijacije kako se maltretiranje događa u obiteljima, ali postoje određeni znakovi upozorenja koje treba dublje raspraviti ako vođa ili prijatelj čuje za njih. Oni uključuju elemente predstavljene u ovom članku: okrutnost, obmana, izgovori, oholost i kontrola. Osim toga, loš je znak ako postoji ljubomora, nadgledanje, uznemiravanje, veoma kontradiktorne priče, prisila povezana s intimnošću ili novcem, ili odbijanje traženja pomoći. Svako fizičko ili seksualno nasilje uvijek treba shvatiti ozbiljno i raspraviti s profesionalcima. Ako su maloljetnici uključeni kao žrtve ili svjedoci, zlostavljanje se mora prijaviti.

Na sreću, stope obiteljskog nasilja smanjuju se u mnogim zemljama, a javna je svijest o svim vrstama zlostavljanja u rastu.¹ Međutim, mnogi još uvijek trpe sami, a »jecaji srdaca njihovih uzdižu se k Bogu« (Jakov 2:35). Posegnimo prema tim bolnim srcima s kristolikom ljubavlju i podrškom.