Prikazi vjere
Sakiusa i Salote Maiwiriwiri
Suva, Fidži
Jedva sam mogao povjerovati miru i sreći koje sam pronašao u domu Maiwiriwirijevih. Iako im je preminulo dvoje djece, oni žive svoje živote s radošću i svrhom svaki dan.
Leslie Nilsson, fotograf
Salote:
Dvije godine nakon što je naš sin Esa preminuo od raka pluća, naša je kći Esalynn preminula od meningitisa. U hramu sam osjetila snažan poticaj da razgovaram sa starijom sestrom misionarkom ondje koja je također izgubila dvoje djece prije više godina. Ona mi je rekla: »Učinite li svoj dom svetim mjestom, moći ćete osjećati nazočnost svoje djece ondje.«
To je postao naš cilj. Sve što radimo ima svrhu da učinimo svoj dom svetim mjestom. Želimo ih osjećati blizu.
Ne znamo kako biti roditelji djeci iza vela. Ali učinimo li najbolje što možemo kako bismo živjeli pravedno, vjerujemo da će osjetiti naš trud. Na našim obiteljskim sastancima duhovne misli, izražavamo dobrodošlicu Esi i Esalynn po imenu.
U našem domu, čak i kada dođe do neslaganja, nastojimo to brzo riješiti. Želimo da naš dom ostane sveto mjesto što je više moguće. Dok smo to činili, svi smo osjećali nadu, iscjeljenje i ljubav.
Sakiusa:
Iskustvo gubitka Ese i Esalynn naposljetku je zbližilo našu obitelj. Savjetujemo se zajedno s našom drugom djecom. Idemo u hram kao obitelj. Živimo naše živote što jednostavnije možemo i biramo zahvalnost svaki dan. Dok razgovaramo o tome što znači biti zapečaćeni kao obitelj u hramu, to pečaćenje postaje živo u nama. I kroz sve to, mi zaista osjećamo nazočnost naše djece.
Jedna od prvih stvari koje smo činili kako bismo učinili naš dom svetijim bila je početi svakodnevno čitati Mormonovu knjigu. U početku smo iznosili priče iz Mormonove knjige sa slikama za našu mlađu djecu. Zatim smo dodali videozapise. Sada čitamo više iz Mormonove knjige. Mogu posvjedočiti o moći Mormonove knjige.
Mogu također posvjedočiti o moći u naumu spasenja. Kad smo planirali sprovode za Esu i Esalynn, odlučili smo se protiv složenih sprovoda uobičajenih u kulturi Fidžija. Umjesto toga, moja žena i ja bili smo jedini koji smo govorili, a govorili smo o naumu spasenja. Mnogi članovi naše šire obitelji od tada su se priključili Crkvi nakon što su čuli ove istine na sprovodima.
Sakiusa podučava svoju obitelj da se u životu ne ide unatrag, samo naprijed. »Svaki dan postajemo pročišćeniji«, kaže on. Oni žive svoje živote što jednostavnije mogu i usredotočuju se na zahvalnost.
Salote pronalazi veliku radost provodeći vrijeme sa svojom djecom i podučavajući ih evanđelju.
Obitelj Maiwiriwiri ima snažno svjedočanstvo o pečaćenju u hramu Oni drže ove istine blizu svojim srcima dok se sjećaju Ese i Esalynn.
Dok se usredotočuje na jednostavan život i napredovanje, obitelj Maiwiriwiri pronalazi zahvalnost za svoje blagoslove svaki dan. »Zahvalni smo za ono što imamo«, kaže Sakiusa.