Misionar Faneva
Faneva je pogledao kroz prozor na užurbanu ulicu ispred svoje kuće. Mogao je vidjeti ljude kako vuku kolica s povrćem, rižom, tkaninom i drugom robom za prodaju. Mogao je čuti trubljenje automobila i pse kako laju. Tada je začuo drugi zvuk.
»Mama, netko kuca!« Faneva je povikao. Mama je otvorila vrata. Dvojica mladića u odijelima i kravatama bila su pred vratima. Faneva nikada prije nije vidio nikoga tako odjevenog u njegovom susjedstvu na Madagaskaru.
»Mi smo misionari Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana,« rekao je jedan od njih. »Mi podučavamo ljude o Isusu. Možemo li vam iznijeti poruku?«
Faneva je bio uzbuđen kad ih je mama pozvala da uđu. Cijela se obitelj okupila da čuje o Isusu Kristu i kako je njegova Crkva ponovno na Zemlji.
Nakon toga dana misionari su mnogo puta posjetili Fanevinu obitelj. Donijeli su knjigu koja se zove Priče iz Mormonove knjige. Faneva ju je volio čitati sa svojom obitelji!
Jednog ću dana ja biti misionar i iznositi Mormonovu knjigu drugima, Faneva je govorio u sebi.
Drugi put kad su misionari došli, podučili su Fanevinu obitelj kako se moliti. Faneva je naučio da može razgovarati s Nebeskim Ocem bilo kada, bilo gdje.
Jednog ću dana ja biti misionar i podučavati ljude o molitvi, pomislio je Faneva.
Jednog su dana misionari imali važno pitanje.
»Hoćete li slijediti primjer Isusa Krista i biti kršteni?« pitao je jedan od njih.
Faneva je osjetio sreću u svom srcu. »Da!«, rekao je.
»Da!« rekli su njegov brat i mama.
Tata je rekao da još nije spreman biti kršten. Ali bilo je u redu da ostatak obitelji bude kršten. I bili su! Fanevu je krstio jedan od misionara koji ga je podučio o Isusu.
Jednog ću dana ja biti misionar i pomoći ljudima da budu kršteni, pomislio je Faneva.
Jedan od najboljih dijelova članstva u Crkvi bio je ići u Malu školu. Faneva je volio aktivnosti i nalaženje novih prijatelja. Ali najdraže od svega bilo mu je pjevati pjesme Male škole. Jedne su nedjelje u Maloj školi pjevali pjesme o iznošenju evanđelja.
»Ja želim biti misionar sad«, pjevao je Faneva. »Neću čekat’ godinu il’ dv’je.«
Mogu sada početi raditi misionarski rad, shvatio je Faneva. Ne moram čekati do jednoga dana!
Od tada nadalje Faneva je tražio načine kako može iznositi evanđelje. Nastojao je biti dobar primjer. Pozivao je ljude u crkvu. Pomagao je svojim susjedima. Nakon nekoliko godina bio je dovoljno star da može pomagati misionarima podučavati ljude u njegovom gradu. Nakon još nekoliko godina i sam je služio misiju – susrećući nove ljude i iznoseći evanđelje, kao što su misionari iznijeli njemu. ●