Poslušajte kako ovaj poslodavac opisuje kako se poslovi zaista popunjavaju.
»Greška koju većina tražitelja posla radi je trošenje njihovog vremena na slanje životopisa, kada bi trebali provoditi svoje vrijeme na umrežavanje, povezujući se s ključnim ljudima u njihovoj branši i graditi odnose.
Kao regruter, pomogao sam našoj kompaniji popuniti gotovo 1000 otvorenih pozicija prošle godine. Evo kako su one bile popunjene.
Nismo oglašavali većinu naših poslova. Umjesto toga, voditelj koji je zapošljavao već je imao nekoga na umu, ili mu je možda član njegovog tima preporučio nekoga. On bi me kontaktirao i javio mi da ima nekoga koga bi želio zaposliti i ja sam to dalje rješavao.
Za oglašene pozicije, bilo bi barem stotinu ljudi koji bi se prijavili za posao. Obično bih dobio pozive od voditelja koji zapošljavaju tražeći od mene da izvučem određene prijave za ljude koje su željeli intervjuirati. To su bili ljudi koje su poznavali, koji su im bili preporučeni ili koji su ih već kontaktirali. Budući da je voditelj već znao za te ljude, znao je da će se dobro uklopiti. To su bili ljudi koji su obično dobili posao. Zaposlili smo neke ljude iz baze kandidata, ali to je bilo otprilike svega 25 posto slučajeva.
Moj savjet: umrežite se. Izgradite svoju mrežu. Održavajte svoju mrežu. Povežite se s ljudima koji donose odluke o zapošljavanju bilo izravno ili preko drugih. Ako će tražitelji posla to raditi, dobit će posao.«
Pročitajmo kako je Rubenovih Ja u 30 sekundi dovelo do odličnog posla iz njegove mreže.
»Oduvijek sam naporno radio, ali ponekad to nije dovoljno. Zbog smanjenja poslova ostao sam bez posla i mislio sam da ću, budući da naporno radim, lako naći posao. Problem je bio u tome što sam imao nekoliko prepreka u mom iskustvu koje su mi otežavale dobiti intervju. Činilo se da nikada neću proći dalje od prijavljivanja. Nekoliko je tjedana prošlo i bio sam isfrustriran i obeshrabren. Tada sam saznao za umrežavanje i pomislio da bi to moglo biti ključno za mene da dobijem priliku. Opetovano sam vježbao Ja u 30 sekundi i počeo razgovarati sa svima – dajući im do znanja da tražim priliku za upravljanje građevinskim projektima te koje su moje vještine i koliko iskustva imam.
Jedne večeri igrao sam košarku s nekim prijateljima. Shvatio sam da je svatko od njih poznavao mnogo ljudi i da mi mogu pomoći pronaći posao, stoga sam im iznio svoj Ja u 30 sekundi. Na moje iznenađenje, jedan od njih je rekao da njegova žena radi za građevinsko poduzeće i da joj pošaljem svoj životopis. Učinio sam to i kontaktirao je sljedeći dan. Rekla je da će ga proslijediti u grupaciju kojoj je pripadala. Nekoliko dana kasnije nazvao me je muškarac kojeg nisam poznavao. Imao je moj životopis i razgovarao sa mnom. Upravljao je velikim građevinskim poduzećem. Naposljetku me je to dovelo do odličnog posla. Moj posao nikada nije javno oglašen i došao je od nekoga tko je dvije ili tri razine duboko u mojoj mreži. Nikada ne bih dobio ovu priliku da nisam otvorio svoja usta i iznio svoj Ja u 30 sekundi. Svi imamo mrežu; koristimo je da se pročuje.«.