Mary iznosi kako je poboljšanje njezinih pisanih materijala bilo ključ njezine potrage za poslom.
»Kada sam tražila posao, jednostavno sam izvukla svoj stari životopis, dodala nekoliko svojih novih iskustava i mislila da sam spremna. Moj životopis bio je dugačak tri stranice i pun svakakvih odličnih stvari… na neki način impresivan. Ili sam tako mislila. Počela sam koristiti svoj životopis kako bih se prijavila za nekoliko poslova za koje sam bila kvalificirana. Dobila sam nula odgovora. Nešto je sigurno bilo pogrešno. Bila bih odlična na svakom od tih poslova, pa zašto me ne zovu? Na kraju sam odlučila da mi treba malo pomoći. Molila sam se za pomoć i počela malo istraživati i razgovarati s drugima o životopisima. Ubrzo sam shvatila da je životopis, za koji sam mislila da je tako odličan, zapravo prilično loš i vjerojatno ga uopće nisu čitali. To je bilo ponizno iskustvo.
Krenula sam ga popravljati. To je zahtijevalo vremena i puno truda. Počela sam ga prilagođavati za svaku poziciju, činiti ga čitljivijim i zamjenjivati svoje dosadne popise odgovornosti s uzbudljivim postignućima. Puno mi je pomoglo gledanje dobrih životopisa i pokušaj slijeđenja tih modela. Znala sam da radim nešto dobro kada sam počela dobivati puno više poziva na intervjue. Moji pisani materijali napokon su radili za mene, umjesto protiv mene. Ti intervjui vodili su ponudama za posao.
Bila mi je potrebna zdrava doza poniznosti kako bih shvatila da mi je potrebna pomoć, ali kada sam shvatila, Nebeski me je Otac usmjerio prema izvorima. Osvrćem se na svoj stari životopis i smijem se. Zahvalna sam što sam naučila bolji način. To je učinilo veliku razliku za mene.«