Izvori korišteni u ovoj knjizi

Brojni su izvori iz kojih su uzeta naučavanja proroka Josepha Smitha, uključujući knjigu History of the Church. Sljedeća građa dostupna je kako bi vam pomogla razumjeti te izvore.

Izvori prorokovih naučavanja

Naučavanja proroka Josepha Smitha sadržana u ovoj knjizi izvučena su iz sljedećih oblika izvora.

Propovijedi. Ova knjiga opširno navodi iz govora koje je održao prorok Joseph Smith. Način na koji su ove propovijedi bile zabilježene vrlo se razlikuje od načina na koji su propovijedi bile bilježene za kasnije predsjednike Crkve. Predsjednici Crkve koji su uslijedili nakon Josepha Smitha koristili su pisare koji bi stenografski zabilježili njihova obraćanja članovima Crkve. Kada su elektronički uređaji za snimanje postali dostupni, poput magnetofona i igranog filma, korišteni su kako bi se točno snimile riječi koje su izgovarali vođe Crkve.

Međutim, tijekom života Josepha Smitha stenografija nije bila u široj primjeni. Stoga su propovijedi koje je on održavao bilježene neprecizno punim rukopisom, uglavnom od pisara, vođa Crkve i drugih članova Crkve. Gotovo svi govori Josepha Smitha održani su improvizirano, bez pripremljenog teksta, pa bilješke koje su zapisali oni koji su ga slušali sačinjavaju jedini zapis govora. Iako postoje poduža izvješća njegovih govora, većina ih je sažetak poruka koje je prorok iznio. Nažalost, ne postoji zapis mnogih govora koje je Joseph Smith održao. Od više od 250 govora za koje se zna da je održao, izvješća ili bilješke koje su zapisali pisari ili druge osobe pokrivaju tek oko 50 održanih govora.

Članci. Neka od prorokovih naučavanja u ovoj knjizi izvučena su iz članaka koje je Joseph Smith odredio za izdavanje u crkvenim časopisima, uključujući časopise: Evening and Morning Star, Latter Day Saints’ Messenger and Advocate, Elders’ Journal i Times and Seasons.¹ Joseph Smith je napisao ili izdiktirao neke materijale za izdavanje. Također, često je tražio od pisara, drugog člana Prvog predsjedništva ili osobe od povjerenja, da zapiše članak vezan za određena pitanja o kojima je želio govoriti. Prorok bi tada odobrio tekst, odobravajući ga na način koji predstavlja njegovo razmišljanje, te ga objavio pod svojim imenom. Na primjer, ova knjiga navodi nekoliko članaka objavljenih u časopisu Times and Seasons 1842. godine. Tijekom razdoblja od osam mjeseci tijekom te godine, od veljače do listopada, Joseph Smith je služio kao urednik ovog časopisa i često je objavljivao članke potpisane s »Urednik«. Iako su drugi pomogli napisati mnoge od tih članaka, prorok ih je odobrio i objavio pod svojim imenom.

Pisma. Ova knjiga sadrži navode iz mnogih pisama koje je Joseph Smith napisao ili izdiktirao. Također, ova knjiga sadrži navode iz pisama koja je Joseph Smith odobrio i potpisao, a koja su djelomično ili u cijelosti napisali drugi pod njegovim vodstvom.

Dnevnici. Prorokovi dnevnici bogat su izvor njegovih naučavanja. Iako su njegovi dnevnici iscrpni, zapravo je dosta rijetko pisao u njih. Umjesto toga tražio je da pisari vode njegove dnevnike, pod njegovim nadzorom, dopuštajući mu da se usredotoči na hitne dužnosti njegovog poziva. Nešto prije svojeg mučeni štva je izjavio: »Imam zapis svih svojih djela i postupaka za posljednje tri godine, jer sam stalno upošljavao dobre, odane i učinkovite pisare: oni su me svugdje slijedili i pažljivo bilježili moju povijest, i zapisali su što sam činio, gdje sam bio i što sam rekao.«² Prorokovi pisari unosili su bilješke u dnevnik u trećem i u prvom licu, kao da je sam Joseph Smith pisao.

Sjećanja drugih osoba. Ova knjiga navodi iz uspomena onih koji su čuli proroka kako govori i kasnije zabilježili njegove riječi u svoje dnevnike i druge zapise. Nakon prorokove smrti vođe Crkve i povjesničari uložili su velike napore kako bi sabrali i sačuvali svaki zapis i zabilješku prethodno nezapisanih prisjećanja na proroka. Takvi su izvori korišteni samo kada je osoba uistinu čula riječi koje je on ili ona zapisala.

Sveta pisma. Ova knjiga navodi iz naučavanja i zapisa Josepha Smitha koja su kasnije kanonizirana kao Sveta pisma u Nauku i savezima i Dragocjenom biseru. Takvi kanonizirani zapisi uključuju upute koje je dao vezano za teme iz nauka, viđenja koja je zabilježio, te pisma i druge dokumente koje je napisao. Ova knjiga navodi iz tih kanoniziranih naučavanja i zapisa kada ona pružaju uvid u nauke predstavljene u ovoj knjizi.

History of the Church

Mnoge propovijedi i zapisi proroka Josepha Smitha sadržane u ovoj knjizi navedene su iz knjige History of The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints, koja se u ovoj knjizi spominje pod nazivom History of the Church.³ Prvih šest svezaka knjige History of the Church predstavljaju povijest Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana od njezinog početka do smrti Josepha Smitha. Ova povijest prvenstveno opisuje događaje i iskustva povezane sa životom i službeništvom Josepha Smitha. Ona je jedan od najvažnijih izvora povijesnih podataka o prorokovom životu i naučava njima, te o razvoju Crkve tijekom njezinog ranog razdoblja.

Joseph Smith je započeo pripremati knjigu o svojoj povijesti koja je naposljetku postala knjiga History of the Church u proljeće 1838, kako bi pobio lažna izvješća objavljivana u novinama i drugdje. Dovršetak knjige njegove povijesti bio mu je od iznimne važnosti. Godine 1843. je rekao: »Tek je nekoliko tema oko kojih se više brinem od svoje povijesti, koja mi je bila vrlo težak zadatak.«⁴

Knjiga History of the Church temelji se na prorokovim uspomenama, dnevnicima i drugim osobnim zapisima. Ona predstavlja svakodnevnu priču o prorokovim aktivnostima i značajnim događajima u povijesti Crkve. Također uključuje izvješća o prorokovim govorima, preslike objava koje je primio, članke iz crkvenih časopisa, bilješke sa sabora i druge dokumente.

Joseph Smith je ostao uključen u pripremu i pregledavanje knjige o svojoj povijesti do svoje smrti. Međutim, tražio je da većinu posla izvrše druge osobe, pod njegovim vodstvom. Razlozi za to uključuju njegovu doživotnu sklonost da govori ili diktira svoje misli, umjesto da ih zapisuje, i stalne potrebe negovog službeništva. U prorokovoj je povijesti za 5. srpnja 1839. zabilježeno: »Diktirao sam povijest, kažem diktirao jer rijetko sam koristim pero.«⁵

Do lipnja 1844, knjiga njegove povijesti bila je napisana do dana 5. kolovoza 1838. U zatvoru Carthage, nedugo prije nego što je umro, prorok je zadužio starješinu Willarda Richardsa, svojeg glavnog pisara u to doba, da nastavi s planom sastavljanja knjige njegove povijesti.⁶ Starješina Richards i drugi, koji su bili bliski proroku, nastavili su s knjigom njegove povijesti kao što im je bilo rečeno, do smrti starješine Richardsa 1854. Tada je djelo sažimanja njegove povijesti u knjigu bilo dovršeno, ili je prvenstveno bilo vršeno pod vodstvom starješine Georgea A. Smitha, prorokovog rođaka i bliskog prijatelja, koji je bio zaređen za apostola 1839. te je postao povjesničar Crkve 1854. Mnogi drugi koji su radili u uredu povjesničara Crkve također su pomagali sa sakupljanjem.

Jedan od važnih zadataka osoba koje su sakupljale podatke za knjigu History of the Church bilo je uređivanje i pripremanje prvotnih dokumenata za uvrštavanje u knjigu povijesti. Njihov je rad uključivao manje uredničke revizije u gotovo svim prvotnim dokumentima uključenim u knjigu History of the Church. Skupljači su ispravili krivo napisane riječi te su normirali interpunkciju, pisanje velikih slova te gramatiku. Uz to su, u nekim slučajevima, skupljači povijesti izvršili druge izmjene na prvotnim dokumentima. Te se izmjene mogu podijeliti u tri kategorije:

Združivanje zapisa. Mnoge govore Josepha Smitha zapisalo je više od jednog promatrača. U nekim slučajevima, skupljači za knjigu History of the Church združili su dva ili više zapisa istog govora u jednu verziju.
Promjena zapisa iz trećeg lica u prvo lice. Mnogi zapisi prorokovih naučavanja i aktivnosti zapisani su u trećem licu. Te su zapise prvenstveno zapisali pisari, no neki su zapisi uzeti iz zapisa drugih koji su poznavali proroka te iz novinskih članaka. Kada su skupljači za knjigu As the compilers of the History of the Church radili na knjizi, pisali su povijest u prvom licu, kao da je prorok pisao. To je zahtijevalo da neki zapisi napisani u trećem licu budu promijenjeni u prvo lice.
Dodavanje ili mijenjanje riječi ili izraza. Mnoge prvotne bilješke zapisane tijekom prorokovih propovijedi su kratke, nedovršene i nepovezane. U nekim od tih slučajeva povjesničari Crkve su rekonstruirali prorokove propovijedi temeljeno na dostupnim zapisima, pozivajući se i na sjećanja i iskustva tih osoba s prorokom. Taj je posao ponekad uključivao dodavanje ili mijenjanje riječi ili izraza kako bi se ispunile praznine i pojasnilo značenje.

Cijelo sastavljanje i pisanje knjige History of the Church izvršeno je pod apostolskim nadgledanjem i nadzorom. Knjiga povijesti bila je pročitana članovima Prvog predsjedništva, uključujući predsjednika Brighama Younga, i Zboru dvanaestorice apostola, od kojih su neki bili blisko upoznati s prorokom te su čuli prvotne govore. Te su vođe odobrili rukopis za objavljivanje kao knjigu povijesti Crkve za razdoblje koje pokriva.

U kolovozu 1856. knjiga povijesti bila je dovršena do razdoblja smrti Josepha Smitha. Knjiga povijesti bila je objavljena u nastavcima u časopisima Crkve u 19. stoljeću kao »History of Joseph Smith«.⁷ Starješina B. H. Roberts, član predsjedništva Sedamde setorice, kasnije je uredio knjigu i ona je objavljivana u šest svezaka u razdoblju od 1902. do 1912. Dodijeljen joj je naslov History of The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints.

Osoba koje je sakupila povijest posvjedočila je o točnosti djela. Starješina George A. Smith je rekao: »Pridana je najveća pažnja prenošenju ideja u prorokovom stilu što je više moguće, a ni u jednom slučaju nije promijenjen osjećaj, koliko je meni poznato, jer sam sam čuo većinu njegovih govora, bio sam vrlo blizak s njim, upamtio sam na najjasniji način njegova naučavanja i bio sam dobro upoznat s njegovim načelima i motivima.«⁸

Starješina George A. Smith i starješina Wilford Woodruff su izjavili: »Povijest Josepha Smitha izložena je svijetu, a mi smo zadovoljni što nikada nije objavljena točnija povijest u svojim detaljima od ove. U najstrožem smislu, povjesničari i službenici koji su radili na ovom djelu uložili su najveće moguće napore. Svjedočili su svojim ušima i očima gotovo svim promjenama zabilježenim u ovoj knjizi povijesti, od kojih je većina prijavljena kako ih se ispravljalo, a kada nisu bili osobno prisutni, imali su pristup onima koji jesu bili. Štoviše, od smrti proroka Josepha ova je knjiga bila pažljivo preispitana pod strogim nadzorom predsjednika Brighama Younga, a on ju je i odobrio.

Stoga, mi ovime svjedočimo cijelom svijetu, onima kojima će ove riječi doći, da je knjiga Povijest Josepha Smitha istinita, i jedna od najvjerodostojnijih povijesnih knjiga ikada napisanih.«⁹

U ovoj su knjizi govori i zapisi proroka Josepha Smitha navedeni iz knjige History of the Church, osim ako prvotni govor ili zapis nije bio uvršten u nju. Kada ova knjiga koristi navod iz knjige History of the Church, završne napomene uključuju podatke o prvotnom govoru ili zapisu, uključujući imena onih koji su zabilježili prorokove propovijedi. Završne napomene isto naznačuju kada su se skupljači za knjigu History of the Church pozivali na svoje uspomene i iskustva s Josephom Smithom kako bi promijenili ili nadodali riječi ili izraze u prvotnom izvješću. Takvi dodaci ili izmjene zabilježeni su samo kada su imali utjecaj na značenje navoda. Manje uredničke izmjene nisu zabilježene.

Knjiga s nazivom Josip Smith 2, kako je zabilježeno u Dragocjenom biseru, izvadak je iz prvih pet poglavlja prvog sveska knjige History of the Church.