»Kako je dobro i kako je milo… zajedno živjeti [u jedinstvu]«

»Uprimo dugo, uprimo snažno i uprimo svi zajedno.«

Iz života Josepha Smitha

Dana 27. prosinca 1832, prorok Joseph Smith primio je zapovijed od Gospodina da sveci trebaju započeti s izgradnjom hrama u Kirtlandu (vidi NiS 88:119). Gospodin je 1. lipnja 1833. proroku dao daljnje upute: »Evo ovdje je mudrost, i misao Gospodnja, nek se dom sagradi, ali ne onako kako svijet gradi… Nek se on, dakle, gradi po uzoru na ono što ću ja pokazati trojici od vas« (NiS 95:13-14).

Nekoliko dana kasnije Gospodin je ispunio svoje obećanje dajući Josephu Smithu i njegovim savjetnicima u Prvom predsjedništvu čudesno viđenje u kojem su vidjeli detaljne planove hrama. Frederick G. Williams, drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, kasnije se prisjećao: »Joseph [Smith] je od Gospodina primio riječ da povede svoju dvojicu savjetnika, [Frederica G.] Williamsa i [Sidneyja] Rigdona, te dođe pred Gospodina, a on će im pokazati nacrt ili model doma koji ima biti izgrađen. Kleknuli smo na koljena, prizvali Gospodina, i zgrada se pojavila na vidljivoj udaljenosti, i ja sam je prvi otkrio. Tad smo je svi zajedno pregledali. Nakon što smo dobro pregledali vanjski dio zgrade, izgledalo je da je zgrada došla na nas.«¹

Kada je Joseph Smith vijeću velikih svećenika izložio veličanstveni nacrt koji je bio objavljen Prvom predsjedništvu, braća su bila oduševljena i odmah su pošla odabrati mjesto – česticu u polju žita kojeg su braća Smith posijala prethodne jeseni. Hyrum Smith je odmah otrčao po kosu kako bi počeo raščišćivati zemlju za izgradnju, te je izjavio: »Pripremamo se izgraditi dom Gospodnji, a ja sam odlučio prvi započeti to djelo.«²

Ovaj osjećaj entuzijazma postao je zajednički osjećaj svetaca dok su radili i žrtvovali se kako bi izgradili prvi hram u ovoj razdiobi. Pod vodstvom Emme Smith žene su izrađivale čarape, hlače i jakne za graditelje hrama. Žene su također izradile zavjese i tepihe za hram, a radom na unutrašnjosti hrama rukovodio je Brigham Young. Brat John Tanner prodao je u New Yorku svoju farmu veličine 890 hektara i stigao u zadnji čas u Kritland kako bi proroku dao 2000 USD da otkupi hipoteku za hramsku česticu koja je upravo trebala biti oduzeta. Kako bi zaštitili hram od prijeteće rulje, ljudi su noću štitili hram spavajući u istoj odjeći koju su tijekom dana nosili kao graditelji.

Prorok je izjavio: »Vršile su se velike pripreme kako bi se otpočelo s gradnjom doma Gospodnjeg, i bez obzira na siromaštvo Crkve, obilovale su naša ujedinjenost, sloga i dobrotvornost kako bi nas ojačale u obdržavanju Božjih zapovijedi.«³

Heber C. Kimball, koji je postao član Zbora dvanaestorice apostola godinu dana prije nego što je hram bio posvećen, opisao je ovaj veliki napor: »Cijela je Crkva bila ujedinjena u ovom poduhvatu i svaka je osoba pružila ruku pomoći. Oni koji nisu imali životinje za prijevoz stvari išli su u kamenolom i pripremali kamenje za prijevoz do doma.«⁴ Starješina Kimball također se prisjećao: »Joseph je rekao: ‘Dođite, braćo, pođimo u kamenolom i radimo za Gospoda’. I sam je prorok išao u svojoj jutenoj košulji i hlačama [platnena radna odjeća] i radio u kamenolomu poput drugih. Zatim smo svake subote dovodili sve zaprežne životinje kako bi prevezli kamenje do hrama, i tako smo nastavili sve dok taj dom nije bio dovršen. Naše supruge cijelo su vrijeme plele, prele, šivale i… radile svakojake poslove.«⁵

Napori kirtlandskih svetaca primjer su ujedinjenosti, žrtve i predanosti koja će omogućiti Gospodinovim naumima da budu ispunjeni u nadolazećim godinama. Ovo je bilo jedno od mnogih vremena kada su sveci zajedno uprli, poslušni savjetu proroka Josepha Smitha: »Uprimo dugo, uprimo snažno i uprimo svi zajedno.«⁶

Naučavanja Josepha Smitha

Kada zajednički djelujemo u jedinstvu, možemo bolje ostvariti Božje naume.

»Osjećamo se radosni što se možemo susresti sa svecima na još jednom Općem saboru [listopad 1840]… Sveci su revni, neumorni i energični kao i uvijek, u velikom djelu posljednjih dana, a [to] nam daje radost i utjehu i uvelike nas ohrabruje dok se suočavamo s poteškoćama koje svakodnevno leže na našem putu.

Neka braća uvijek iskazuju takav duh, podržavaju naše ruke, a mi moramo i hoćemo ići naprijed. Gospodinovo djelo ići će naprijed, hram Gospodinov bit će uzdignut, starješine Izraela bit će ohrabreni, a Sion će biti izgrađen i postat će hvala, radost i slava cijele zemlje. Pjesma hvale, slave, počasti i veličanstvenosti onomu koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu zauvijek će odjekivati od brda do brda, od planine do planine, od otoka do otoka, od kontinenta do kontinenta, a kraljevstva ovog svijeta postat će kraljevstvo našega Boga i njegovog Krista [vidi Otkrivenje 11:15].

Uistinu smo sretni što znamo da postoji takav duh jedinstva diljem crkvi, kod kuće i u tuđini, na ovom kontinentu kao i na otocima morskim, jer po ovom načelu i po usredotočenim djelima moći ćemo ostvariti naume našega Boga.«⁷

»[Hram u Nauvoou] napreduje velikom brzinom. Na sve strane ulažu se veliki napori kako bi se omogućila njegova izgradnja, a svakovrsni materijali stalno pridolaze i očekujemo vidjeti građevinu dovršenu do iduće jeseni… Često je tijekom zime bilo i do stotinu ruku koje su rezale kamen, dok je istovremeno mnoštvo drugih ljudi sudjelovalo u poslovima prijevoza i drugim oblicima rada…

Dok je zaposleno mnoštvo bilo angažirano različitim vlastitim zanimanjima obavljajući svoje svakodnevne poslove i provodeći deseti dio svojeg vremena u radu, drugi nisu bili ništa manje revni u prinošenju svojih desetina i posvećenih prinosa za isti veliki cilj. Od kada su temelji Crkve položeni nikada nismo vidjeli očitovanje veće voljnosti da se poslušaju Jahvini [zahtjevi], toliko gorljive želje da se vrši Božja volja, toliko puno uloženog napora ili velikih prinesenih žrtava, koliko je bilo od kada je Gospodin rekao: ‘Neka se sagradi hram skupljanjem desetine od naroda mojega’ [vidi NiS 97:10-11]. Čini se kao da je duh poduzetništva, čovjekoljublja i poslušnosti istodobno otpočinuo na starima i mladima, te su se braća i sestre, dječaci i djevojčice, pa čak i stranci koji nisu u Crkvi, s besprimjernom velikodušnošću ujedinili u ostvarivanju ovog velikog djela, a u mnogim se slučajevima udovicu nije moglo spriječiti da od svojeg oskudnog prihoda ubaci svoje dvije lepte.

Osjećamo kako sada trebamo izraziti svima, starima i mladima, u Crkvi i izvan nje, našu iskrenu zahvalu za njihovu besprimjernu velikodušnost, ljubaznost, marljivost i poslušnost koju su tako pravovremeno iskazali u trenutnoj situaciji. Ne da smo osobno ili pojedinačno pogodovali u novčanom pogledu, već kada braća, kao u ovom slučaju, iskažu ujedinjenost u svrsi i namjeri, te svi upremo ramenima, naša briga, rad, umor i zebnja značajno su umanjeni, naš je jaram sladak, a breme lako [vidi Matej 11:30].«⁸

»Dopustite mi da kažem jednom zauvijek, poput drevnog psalmista: ‘Kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno, što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion’ – jer takvo je jedinstvo – jer ‘ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.’ Jedinstvo je moć [vidi Psalsm 133:1-3].«⁹

Rastemo u jedinstvu dok nastojimo biti poslušni Božjim zapovijedima i nadvladati naše sebične osjećaje i predrasude.

U prosincu 1840. prorok je članovima Zbora dvanaestorice i drugim svećeničkim vođama koji su služili misije u Velikoj Britaniji napisao: »Mojem je umu veliko zadovoljstvo što postoji tako dobro razumijevanje među vama, i što su sveci tako radosno poslušali savjet te su međusobno [ulagali napore] u ovom djelu ljubavi, te u promicanju istine i pravednosti. To je kako treba biti u Crkvi Isusa Krista; jedinstvo je snaga. ‘Kako je dobro i kako je milo… zajedno živjeti [u jedinstvu]’ [Psalmi 133:1]. Neka Sveci Najvišega uvijek njeguju to načelo, i najveličanstveniji blagoslovi moraju rezultirati, ne samo njima pojedinačno, već i cijeloj Crkvi – održavat će se red kraljevstva, njegovi činovnici bit će poštivani, a njegovi zahtjevi spremno i radosno obdržavani…

Neka sveci zapamte da velike stvari ovise o njihovom vlastitom naporu te da su pozvani biti suradnici s nama i Svetim Duhom u ostvarivanju velikog djela posljednjih dana, a razmatrajući opširno blagoslove i slave istoga, neka svaki sebični osjećaj ne bude samo zakopan, već iskorijenjen, pa neka ljubav za Boga i čovjeka prevladava i slavodobitno vlada u svakom umu, kako bi njihova srca mogla postati poput srca drevnog Henoka, i shvatiti sve stvari, sadašnje, prošle i buduće, tako da ne oskudijevate nijednom milosti dok čekate objavljenje Gospodina našega Isusa Krista [vidi 1. Korinćanima 1:7].

Djelo u kojem smo ujedinjeno uključeni nije uobičajeno djelo. Neprijatelji protiv kojih se trebamo boriti su prepredeni i vrlo vješti u manevriranju. Priliči nam da budemo na oprezu kako bismo usredotočili svoju energiju i samo najbolji osjećaji trebaju postojati među nama, a tada ćemo, uz pomoć Svemogućega, ići iz pobjede u pobjedu, pobjedonosno kroz pohode. Naše zle strasti bit će obuzdane, naše predrasude će otići, u našim njedrima nećemo naći mjesta za mržnju. Porok će sakriti svoju izobličenost, a mi ćemo biti priznati u očima neba i kao Božji sinovi.

Shvatimo da ne trebamo živjeti za sebe, već za Boga, a čineći to najveći vremeniti i vječni blagoslovi otpočinut će na nama.«¹⁰

»Svecima koji dolaze ovdje [u Nauvoo] rekli bismo da smo položili temelj za okupljanje Božjeg naroda na ovom mjestu i očekujemo da će se sveci kada dođu ravnati po savjetu kojeg je Bog odredio… Ovdje nastojimo opasati svoja bedra i izbrisati zlotvore iz naše sredine, a kada naša braća stignu iz tuđine nadamo se da će nam pomoći kako bismo pronijeli ovo dobro djelo i ostvarili taj veliki naum, da ‘Sion može biti izgrađen u pravednosti, i svi narodi mogu se sjatiti pod stijeg njegov’, da kao Božji narod možemo rasti u pravednosti i istini pod njegovim vodstvom i poslušni njegovom zakonu, i da kada se njegovi naumi ostvare možemo primiti baštinu među onima koji su posvećeni.«¹¹

»Svi mi imamo svoje prijatelje, veze, obitelji i poznanike, i otkrivamo da su nas veze prijateljstva… i bratstva nerazorivo ujedinile s tisuće nježnih veza. Prigrlili smo jednu zajedničku vjeru i to onu ‘koja je jedanput zauvijek predana svetima’ [Judina 1:3]. Imali smo povlasticu čuti vječno evanđelje koje nam je predano duhom proroštva, otvaranjem nebesa, darom Duha Svetoga, posluživanjem anđela i moću Božjom… Srodna sućut teče cijelim tijelom Kristovim koje je, po Pavlovoj izjavi, njegova Crkva, i niti jedan dio tijela ne može biti ozlijeđen bez da ostali dijelovi ne osjećaju bol, jer Pavao kaže da ako pati jedan član, s njime pate svi članovi, i ako se jednome članu iskazuje čast, s njim se raduju svi članovi [1. Korinćanima 12:12-27].«¹²

Najveći vremeniti i duhovni blagoslovi uvijek proističu iz ujedinjenog napora.

U siječnju 1841. Joseph Smith i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu dali su smjernicu svecima koji su dolazili u Nauvoou iz različitih dijelova svijeta: »Samo usredotočenim djelovanjem i ujedinjenim naporom možemo ostvariti veliko djelo posljednjih dana… a naši interesi, i vremeniti i duhovni, bit će uvelike poboljšani i blagoslovi neba morat će nam pritjecati poput neprekinutog toka. Smatramo da je to neupitno.

Najveći vremeniti i duhovni blagoslovi koji uvijek proističu iz vjernosti i usklađenog napora nikada nisu služili naporima i poduzetništvu pojedinaca. Povijest svih minulih doba obilato svjedoči o toj činjenici…

Htjeli bismo da sveci to razumiju kada dođu ovdje. Ne smiju očekivati savršenstvo ili da će svi živjeti u skladu, miru i ljubavi. Prihvate li takve ideje nedvojbeno će biti prevareni, jer ovdje žive ljudi, ne samo iz različitih država, već iz različitih naroda pa iako ti ljudi osjećaju veliku privrženost djelu istine ipak imaju svoje predrasude stečene obrazovanjem i zbog toga je potrebno neko vrijeme prije negoli se takvo što nadvlada. A opet, postoje mnogi koji su se ušuljali i pokušavaju posijati neslogu, sukob i mržnju među nama, i čineći to donose zlo svecima… Stoga, neka oni koji dolaze na ovo mjesto budu odlučni obdržavati Božje zapovijedi, i neka ne budu obeshrabreni onim stvarima koje smo nabrojali pa će napredovati – razum neba bit će im podan, a oni će naposljetku na svoje oči vidjeti i radovati se u punom ostvarenju te slave koja je sačuvana za pravedne.

Od svetaca će se tražiti veliki napori kako bi hram Gospodnji bio izgrađen, pa će oni moći izgraditi dom koji će biti prihvatljiv Svemogućem, a u njemu će se očitovati njegova moć i slava. Stoga, neka se oni koji mogu slobodno žrtvovati svoje vrijeme, talente i imovinu za napredak kraljevstva, i za ljubav koju imaju za djelo istine… ujedine s nama u velikom djelu posljednjih dana i preuzmu udio u nevoljama kako bi na kraju mogli preuzeti udio u slavi i pobjedi.«¹³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Razmislite o izjavi proroka Josepha Smitha: »Uprimo dugo, uprimo snažno i uprimo svi zajedno« (stranica 273). Što se dogodi kada napor ne traje dovoljno dugo ili nije dovoljno snažan? Što se događa kada ljudi upiru u različitim smjerovima? Kako možemo primijeniti prorokovu izjavu na naše domove, a kako u našim crkvenim pozivima?
Pročitajte prvi puni odlomak na stranici 275. Zašto naša bremena postaju lakša kada zajedno radimo? (Za neke primjere vidi stranice 271-275.) Koja su vam načela pomogla da radite u većem jedinstvu s drugima?
Pregledajte prvi puni odlomak na stranici 276. Koje su neke od opasnosti sebičnosti? Što možemo učiniti kako bismo iskorijenili sebične osjećaje u nama? Kako se vi osjećate kada dopuštate da »ljubav za Boga i čovjeka prevladava« u vašem srcu?
Pregledajte odlomak koji započinje na dnu stranice 277. Na koje ste načine vi pogodovali od »veza prijateljstva« i »nježnih veza« u svojem odjelu ili ogranku? Kako odjeli i ogranci pogoduju kada »srodna sućut teče cijelim tijelom«?
Proučite treči odlomak na stranici 278. Zašto nije mudro očekivati savršenstvo od članova u našim odjelima i ograncima? Kada ste vidjeli nesavršenu grupu ljudi koja koristi različite talente i sposobnosti u zajedničkom cilju? Koji su bili rezultati tog ujedinjenog napora?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 18:19-20; Ivan 17:6-26; Mosija 18:21; 3. Nefi 11:29-30; NiS 38:24-27; Mojsije 7:18.

Nakon što je Joseph Smith objasnio plan hrama u Kirtlandu, kako ga je objavio Gospodin, Hyrum Smith je otrčao po kosu izjavljujući: »Pripremamo se izgraditi dom Gospodnji, a ja sam odlučio prvi započeti to djelo.«

men — »Jedinstvo je snaga. ‘Kako je dobro i kako je milo… zajedno živjeti [u jedinstvu]’ [Psalmi 133:1]. Neka Sveci Najvišega uvijek njeguju to načelo.«