Život i službeništvo Josepha Smitha

»Josip Smith, Prorok i Vidjelac Gospodnji, učini više za spas ljudi na ovom svijetu od bilo kojeg drugog čovjeka koji je ikad na njemu živio, osim jedino Isusa« (NiS 135:3).Ova zapanjujuća izjava opisuje čovjeka koji je u 14-toj godini života bio pozvan od Boga, a živio je tek do svoje 38 godine. U razdoblju od rođenja Josepha Smitha u Vermontu u prosincu 1805. do njegove tragične smrti u Illinoisu u lipnju 1844. dogodile su se čudesne stvari. Bog Otac i njegov Sin, Isus Krist, objavili su mu se podučavajući ga više o naravi Boga nego što se znalo stoljećima. Drevni proroci i apostoli predali su Josephu svete moći svećeništva čineći ga novim, ovlaštenim Božjim svjedokom u ovoj posljednjoj rasporedbi. Preko proroka je objavljen neusporediv izljev znanja i nauka, uključujući Mormonovu knjigu, Nauk i saveze te Dragocjeni biser. Preko njega je ponovno na zemlji uspostavljena Gospodinova istinita Crkva.

Danas djelo koje je započelo s Josephom Smithom napreduje diljem svijeta. Predsjednik Wilford Woodruff je posvjedočio o proroku Josephu Smithu: »On je bio Božji prorok, i položio je temelje ovog najvećeg djela i najveće rasporedbe vremena koja je ikada uspostavljena na zemlji«.¹

Preci i djetinjstvo

Kako su njegovi preci emigrirali iz Engleske u Ameriku u 17. stoljeću, Joseph Smith je bio Amerikanac šestog naraštaja. Prorokovi preci bili su primjer osobina često povezivanih s ranim naraštajima Amerikanaca: vjerovali su da se Bog brine o njima, imali su snažnu radnu etiku i revno su služili svojim obiteljima i svojoj zemlji.

Roditelji Josepha Smitha, Joseph Smith st. i Lucy Mack Smith, vjenčali su se 1796. u Tunbridgeu u Vermontu. Bili su radišan i bogobojazan par koji je započeo svoj bračni život u povoljnim financijskim okolnostima. Nažalost, u godinama koje su slijedile Joseph Smith st. izgubio je svoje poljoprivredno gospodarstvo i pretrpio određen broj financijskih gubitaka. Obitelj Smith bila je prisiljena seliti se nekoliko puta jer je njihov otac pokušavao zaraditi za život obrađujući šumovite brežuljke Nove Engleske, zapošljavajući se na drugim farmama, rukovodeći trgovinama ili podučavajući u školi.

Joseph Smith ml. rođen je 23. prosinca 1805. u Sharonu u Vermontu kao peto od jedanaestero djece. Ime je dobio po ocu. Djeca u obitelji Smith bila su, od najstarijeg do najmlađeg: neimenovani sin (koji je preminuo nedugo nakon poroda), Alvin, Hyrum, Sophronia, Joseph, Samuel, Ephraim (koji je živio kraće od dva tjedna), William, Katharine, Don Carlos i Lucy.²

Dokazi prorokove iznimne naravi izronili su rano u njegovom životu. Smithovi su živjeli u West Lebanonu u New Hampshireu kada je smrtonosna epidemija tifusa zarazila mnoge u zajednici, uključujući i svu djecu u obitelji Smith. Dok su se druga djeca oporavila bez komplikacija, kod sedmogodišnjeg Josepha razvila se ozbiljna infekcija na njegovoj lijevoj nozi. Liječnik Nathan Smith iz medicinske škole Dartmouth u obližnjem Hanoveru u New Hampshireu pristao je izvesti novi operacijski postupak kako bi pokušao spasiti dječakovu nogu. Kada su se dr. Smith i njegovi kolege pripremali za operaciju, Joseph je zamolio svoju majku da izađe iz sobe kako ne bi morala svjedočiti njegovim patnjama. Odbijajući alkohol koji bi otupio bol i uzdajući se u ohrabrujući zagrljaj svojeg oca, Joseph je hrabro istrpio dok je kirurg bušio njegovu nogu te otkrhnuo dio kosti. Operacija je bila uspješna iako je Joseph narednih nekoliko godina hodao sa štakama i pokazivao znakove laganog šepanja ostatak svojeg života.

Nakon što se suočio s opetovanim propadanjem uroda, Joseph Smith st. je 1816. godine preselio svoju obitelj iz Norwicha u Vermontu u Palmyru u New Yorku nadajući se pronaći povoljniju situaciju. »Pošto bijasmo u oskudnim uvjetima«, prisjećao se prorok u kasnijim godinama, »bili smo primorani naporno raditi kako bi skrbili za veliku obitelj… a kako su bili potrebni napori svih koji su mogli pružiti bilo kakvu pomoć u skrbljenju za obitelj, bile su nam stoga uskraćene pogodnosti obrazovanja. Dovoljno je reći kako sam bio podučen samo čitanju, pisanju i osnovama aritmetike.«³

Prvo viđenje

Joseph Smith je o svojoj ranoj obuci napisao: »Rodih se… od dobrih roditelja koji su učinili sve da me poduče kršćanskoj vjeri.«⁴ No, poput mnogih drugih kršćana, Josephovi roditelji prepoznali su da neka od evanđeoskih načela koja su podučavali Isus i njegovi apostoli nedostaju u tadašnjim crkvama. Nekoliko različitih kršćanskih denominacija pokušavalo je 1820. zadobiti obraćenike u području Palmyre. Josephova majka, dvojica braće i starija sestra priključili su se mjesnoj prezbiteri janskoj crkvi, no Joseph se zajedno sa svojim ocem i bratom Alvinom suzdržao od takvih odluka. Iako je bio tek dječak, Joseph je bio duboko zabrinut glede svojeg položaja pred Bogom i zbrke među različitim vjerskim grupama.

Tijekom njegovog proučavanja Svetih pisama, četrnaestogodišnjeg Josepha dojmio se stih iz Jakovljeve poslanice: »Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se« (Jakovljeva 1:5). Nadahnut ovim Gospodinovim obećanjem Joseph je jednog proljetnog dana 1820. otišao o šumu blizu svoje kuće. Kleknuvši, počeo je iznositi želje svojeg srca. Istog su ga trena zahvatile sile tame koje su ga potpuno svladale i uplašio se da će biti uništen. Tada su se, kao odgovor na njegovu gorljivu molitvu, otvorila nebesa i bio je izbavljen od tog neviđenog neprijatelja. U stupu svjetlosti sjajnijem od sunca vidio je dvije osobe gdje stoje u zraku povrh njega. Jedna je od njih progovorila zazvavši dječaka imenom te rekla: »Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!« (Josip Smith 2:17).

Bog Otac i njegov Sin, Isus Krist, osobno su se objavili mladom Josephu u ovom veličanstvenom očitovanju. Joseph je razgovarao sa Spasiteljem koji mu je rekao da se ne priključuje niti jednoj crkvi tog doba jer su »sve pogrešne« i »da su sva njihova vjerovanja odvratna u njegovim očima… oni… naučavaju nauke – uredbe ljudske – imaju izgled pobožnosti, ali snage se njezine odrekoše« (Josip Smith 2:19). Josephu je obećano »da će [mu] punina evanđelja biti objavljena u neko dogledno vrijeme«.⁵ Nakon stoljeća tame, Božja riječ te stvarnost Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, objavljeni su svijetu preko ovog mlađahnog i čistog oruđa.

Moronijevi posjeti

Prošle su tri godine tijekom kojih su se druge osobe u zajednici prema izjavi Josepha Smitha da je vidio Boga odnosile s porugom i ismijavanjem. Mladi se prorok, sada 17 godina star, pitao što ga čeka. Uvečer, 21. rujna 1823, iskreno se molio za vodstvo i oprost svih svojih mladenačkih »grijeh[a]… i ludosti« (Josip Smith 2:29). Kao odgovor na njegovu molitvu svjetlo je ispunilo njegovu sobu na tavanu i pojavio se nebeski glasnik imenom Moroni. »Predstavio se kao anđeo Božji«, prisjećao se Joseph, »poslan navijestiti radosnu vijest da će se savez kojeg je Bog sklopio s drevnim Izraelom uskoro ispuniti, da uskoro treba otpočeti pripremno djelo za drugi dolazak Mesije; te je vrijeme uskoro tu da se evanđelje naviješta u svoj svojoj punini, svim narodima, kako bi ljudi mogli biti spremni za Tisućljetnu vladavinu. Obaviješten sam da sam odabran biti oruđe u Božjim rukama u ostvarivanju nekih njegovih nauma u ovoj veličanstvenoj rasporedbi.«⁶

Moroni je također rekao Josephu da je u obližnjem brdu zakopana knjiga drevnih zapisa koje su drevni proroci urezali na zlatnim pločama. Ovaj je sveti zapis opisivao narod kojeg je Bog vodio iz Jeruzalema do zapadne hemisfere 600-te godine prije Isusovog rođenja. Moroni je bio posljednji prorok među tim narodom te je zakopao zapis kojeg je Bog obećao objelodaniti u posljednjim danima. Joseph Smith trebao je prevesti ovo sveto djelo na engleski jezik.

Svakog 22. rujna u narednih četiri godine Joseph se trebao naći s Moronijem na brdu kako bi primio daljnje znanje i poduku. Te su mu godine bile potrebne za pripremu i osobno oplemenjivanje kako bi mogao prevesti drevni zapis. Morao je dorasti zadatku objelodanjivanja djela čija je svrha uvjeriti »Židova i Poganina da Isus jest Krist, Vječni Bog, koji se očituje svim narodima« (naslovna stranica Mormonove knjige).

Uspostavljanje Božjeg kraljevstva na zemlji

Prijevod Mormonove knjige otpočinje

Dok je čekao da primi zlatne ploče Joseph Smith je pomagao skrbiti se za vremenite potrebe svoje obitelji. Godine 1825. otišao je raditi za Josiaha Stowella u Harmonyju u Pennsilvaniji. Tamo je odsjeo kod obitelji Isaaca i Elizabeth Hale gdje je upoznao njihovu kćer Emmu, visoku, tamnokosu učiteljicu. Joseph i Emma vjenčali su se 18. siječnja 1827. u South Bainbridgeu u New Yorku. Iako je njihov brak bio stavljan na kušnju smrću djece, financijskim poteškoćama i Josephovom učestalom odsutnošću od kuće radi ispunjavanja njegovih dužnosti, Joseph i Emma uvijek su se međusobno duboko voljeli.

Četiri godine nakon što je Joseph po prvi puta vidio ploče, one su mu povjerene 22. rujna 1827. No, od trenutka kada su mu ploče dane na čuvanje, mjesna ih je rulja opetovano i uporno pokušavala ukrasti. Kako bi izbjegli ovaj progon, Joseph i Emma vratili su se u prosincu 1827. u Harmony gdje su živjeli Emmini roditelji. Kada su se skrasili tamo, Joseph je počeo prevoditi ploče.

Martin Harris, uspješan farmer iz Palmyre, stekao je svjedočanstvo o Gospodinovom djelu posljednjih dana te je početkom 1828. otputovao u Harmony kako bi pomogao Josephu s prijevodom. Do lipnja te godine Josephov rad na prijevodu rezultirao je sa 116 prevedenih stranica. Martin je opetovano molio proroka za dopuštenje da odnese prijevod svojoj kući u Palmyru kako bi ga pokazao određenim članovima obitelji. Prorok je molio Gospodina za dopuštenje i odgovor je bio »ne«. No, upitao je još dva puta i naposljetku je Martinu bilo dopušteno uzeti prevedene stranice. Stranice se zagubljene dok su bile u Palmyri i više ih nisu pronašli. Gospodin je uzeo proroku Urim i Tumim i ploče na određeno vrijeme te ga je ostavio da se ponizi i pokaje. Iz Gospodinove objave Joseph je naučio da se uvijek treba više bojati Boga nego ljudi (vidi NiS 3). Od tada nadalje, iako je imao samo 22 godine, njegov je život bio obilježen potpunom predanošću u slijeđenju svake Gospodinove zapovijedi.

Učitelj Oliver Cowdery, godinu dana mlađi od Josepha, stigao je u Josephov dom u Harmonyju 5. travnja 1829. On je zadobio svjedočanstvo o istinitosti prorokovog djela kao odgovor na molitvu. Djelo prevođenja ponovno je započelo dva dana kasnije s Josephom koji je diktirao i Oliverom koji je zapisivao.

Obnova Božjeg svećeništva

Dok su Joseph i Oliver radili na prijevodu Mormonove knjige, naišli su na zapis o Spasiteljevom posjetu drevnim Nefijcima. Kao rezultat toga odlučili su od Gospodina tražiti vodstvo glede krštenja. Dana 15. svibnja otišli su se moliti na obale rijeke Susquehanna, blizu Josephovog doma u Harmonyju. Na njihovo zaprepaštenje posjetilo ih je nebesko biće koje se predstavilo kao Ivan Krstitelj. Predao im je Aronovo svećeništvo i podučio ih da se međusobno krste i zarede. Kasnije su im se isto objavili i drevni apostoli Petar, Jakov i Ivan, kao što je Ivan Krstitelj obećao, te su im predali Melkisedekovo svećeništvo i zaredili ih kao apostole.

Joseph i Oliver su prije ovih posjeta imali znanje i vjeru. No, nakon što su im se ukazali nebeski glasnici, imali su i ovlast – moć svećeništva i ovlast od Boga potrebne da se uspostavi njegova Crkva te da se izvode spasonosne uredbe.

Izdavanje Mormonove knjige i uspostava Crkve

Tijekom travnja i svibnja 1829. prorokov rad na prijevodu u njegovom domu u Harmonyju bio je sve više prekidan progonima. Kao rezultat toga Joseph i Oliver privremeno su se odselili u općinu Fayette u New Yorku kako bi dovršili prijevod u kući Petera Whitmera st. Prijevod je bio dovršen u lipnju, manje od tri mjeseca nakon što je Oliver počeo služiti kao prorokov pisar. Joseph je do kolovoza sklopio ugovor s izdavačem Egbertom B. Grandinom iz Palmyre o tiskanju sveska. Martin Harris založio je svoju farmu gospodinu Grandinu kako bi jamčio plaćanje troškova tiskanja, a kasnije je prodao 61 hektar zemlje da bi otplatio hipoteku. Mormonova knjiga bila je dostupna u prodaji javnosti u Grandinovoj knjižari 26. ožujka 1830.

Dana 6. travnja 1830, samo jedanaest dana nakon što je Mormonova knjiga reklamirana za prodaju, grupa od 60 osoba okupila se u brvnari Petera Withmera st. u Fayetteu u New Yorku. Tamo je Joseph Smith službeno uspostavio Crkvu, kojoj je kasnije objavom dano ime Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana (vidi NiS 115:4). To je bio radostan događaj s velikim izljevom Duha. Podijeljen je sakrament, vjernici su kršteni, podijeljen je dar Duha Svetoga, a muškarci su zaređeni u svećeništvo. U objavi primljenoj tijekom sastanka Gospodin je Josepha Smitha imenovao vođom Crkve: »Vidjelac, prevodilac i prorok, apostol Isusa Krista, starješina crkve voljom Boga Oca i milošću Gospodina tvojega Isusa Krista« (NiS 21:1). Crkva Isusa Krista bila je ponovno uspostavljena na zemlji.

Kirtland, Ohio: Širenje Crkve

Mlada Crkva brzo je rasla kako su njezini članovi ushićeno širili istinu koju su otkrili. Uskoro su uspostavljeni ogranci u gradovima New Yorka: Fayette, Manchester i Colesville. U rujnu 1830, ubrzo nakon što su se Joseph i Emma Smith preselili iz Harmonyja u Pennsylvaniji u Fayette, Gospodin je proroku objavio da bi misionari trebali »po[ći]… k Lamancima« koji su živjeli u zapadnom dijelu Missourija (NiS 28:8). Putovanje je misionare odvelo kroz područje Kirtlanda u Ohiju, gdje su susreli vjersku grupu u potrazi za istinom te se otprilike 130 od njih obratilo, uključujući i Sidneyja Rigdona koji je kasnije postao član Prvog predsjedništva. Grupa svetaca u Kirtlandu narasla je na nekoliko stotina kako su članovi pronosili evanđelje među one oko njih.

Kako je Crkva u New Yorku rasla tako je rastao i broj njezinih neprijatelja. U prosincu 1830. prorok je primio objavu koja je nalagala članovima Crkve da »pođ[u] u Ohio« (NiS 37:1), koji je bio udaljen više od 400 km. U sljedećih je nekoliko mjeseci velika većina svetaca iz New Yorka prodala svoje posjede, često uz veliki gubitak, te podnijela velike žrtve kako bi se okupila u Kirtlandu u Ohiju. Joseph i Emma Smith bili su među prvima koji su krenuli za Ohio, a u Kritland su stigli 1. veljače 1831.

Dva mjesta okupljanja za svece

U lipnju 1831, dok je Crkva snažno rasla u Kirtlandu, Gospodin je naložio proroku i drugim vođama Crkve da otputuju u Missouri. Tamo će im obznaniti »zemlj[u] baštine njihove« (vidi NiS 52:3-4, 42-43). Tijekom lipnja i srpnja 1831. prorok i drugi proputovali su skoro 1450 km od Kirtlanda do okruga Jackson u Missouriju, koji je bio na zapadnoj granici američkih naseljavanja. Ubrzo nakon što je stigao, prorok je primio objavu u kojoj je Gospodin izjavio da je »zemlja Missouri… zemlja koju dodijelih i posvetih za sabiranje svetaca. To je, dakle, obećana zemlja i mjesto za grad Sion… Mjesto koje se sad zove Independence središnje je mjesto, i zemljište za Hram leži zapadno od njega« (NiS 57:1-3).

Dvadesetpetogodišnji Joseph Smith otpočeo je polagati temelje grada Siona u Americi kao ispunjenje proroštava koje su dali drevni biblijski proroci. U kolovozu 1831. predsjedavao je posvećenjem zemlje kao mjesta sabiranja, a posvetio je i hram sko mjesto. Ubrzo nakon toga prorok se vratio u Ohio gdje je potaknuo neke od vjernih da se okupe u Missouriju. Stotine svetaca izdržale su surovost putovanja američkim graničnim područjem u 19. stoljeću i pronašle svoj put do novog doma u Missouriju.

Od 1831. do 1838. članovi Crkve živjeli su i u Ohiju i u Missuriju. Prorok, članovi Zbora dvanaestorice i mnogi članovi Crkve živjeli su u Kirtlandu, dok su druge članove Crkve njihovi svećenički vođe vodili u Missouri pod ravnanjem proroka kako bi se tamo sabirali. Vođe Crkve dopisivali su se i često putovali od Kirtlanda do Missourija i natrag.

Stalna objava

Dok je živio u području Kirtlanda, prorok je primio mnoge objave od Gospodina vezane za obnovu evanđelja u posljednjim danima. U studenom 1831. godine crkveni vođe odlučili su objaviti mnoge objave u svesku znanom kao Knjiga zapovjedi. Knjiga je trebala biti tiskana u Independenceu u Missouriju. No u srpnju 1833. rulja je uništila tiskarski stroj i mnoge tiskane stranice. Osim par spašenih primjeraka, Knjiga zapovjedi nikada nije postala dostupna članstvu Crkve. Objave namijenjene za Knjigu zapovjedi, kao i mnoge druge objave, tiskane su u Kirtlandu 1835. kao Nauk i savezi.

Tijekom svojeg života u području Kirtlanda, prorok je nastavio svoje djelo prijevoda Biblije po Josephu Smithu, djelo koje je otpočelo 1830. po Gospodinovoj zapovijedi. Iz Biblije su tijekom stoljeća bile izgubljene mnoge jasne i dragocjene stvari pa je Duh vodio proroka u ispravljanju teksta u Bibliji po verziji kralja Jakova te u obnovi podatka koji su bili izgubljeni. Ovo je djelo dovelo do obnove mnogih važnih evanđeoskih istina, uključujući objave sada uključene u Nauk i saveze. Iako je prorok namjeravao objaviti svoju reviziju Biblije, važnije stvari, uključujući progon, spriječile su ga da ju u potpunosti objavi tijekom života.

Kao dio svojeg nadahnutog prijevoda Biblije, Joseph Smith primio je objavu koja je sada poznata kao knjiga Mojsijeva, te nadahnuti prijevod Mateja 24, koji je trenutno poznat kao Josip Smith 1. Godine 1835, prorok je započeo prijevod knjige Abrahamove s drevnih egipatskih papirusa koje je Crkva kupila. Svi ti prijevodi kasnije su postali dio Dragocjenog bisera.

Među objavama koje je prorok primio u Kirtlandu bile su i one koje su uspostavile vrhovno upraviteljstvo Crkve. Joseph Smith je pod Gospodinovim vodstvom uspostavio Prvo predsjedništvo 1832. godine.⁷ Uspostavio je Zbor dvanaestorice apostola i Zbor sedamdesetorice 1835. godine. Okol je u Kirtlandu uspostavljen 1834. godine. Tijekom tog razdoblja uspostavio je i zborove Aronovog i Melkisedekovog svećeništva kako bi posluživali potrebama mjesnih članova Crkve.

Prvi hram u ovoj rasporedbi

Gospodin je Josephu Smithu objavio potrebu za svetim hramovima kao jednu od najvažnijih dijelova obnove. U prosincu 1832, Gospodin je Svecima zapovjedio da otpočnu s gradnjom hrama u Kirtlandu u Ohiju. Iako mnogi članovi Crkve nisu imali potreban smještaj, zaposlenje i hranu, oduševljeno su reagirali na Gospodinovu zapovijed, a prorok je radio zajedno s njima.

Joseph Smith je posvetio hram 27. ožujka 1836, a tijekom posvete Duh se izlio kao na dan Pedesetnice. Tjedan dana kasnije, 3. travnja 1836, odvili su se neki od najznačajnijih događaja u vjerskoj povijesti. Gospodin Isus Krist ukazao se Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju u hramu te je izjavio: »Prihvatih dom ovaj, i ime će moje biti ovdje. I ja ću se očitovati milosrđem narodu svojemu u domu ovomu« (NiS 110:7). Također su se ukazala i trojica glasnika iz rasporedbe Starog zavjeta – Mojsije i obojica Ilija. Oni su obnovili ključeve svećeništva i ovlast davno izgubljene sa zemlje. Prorok Joseph Smith sada je imao ovlast okupiti Izrael sa četiri strane svijeta i pečatiti obitelji za vrijeme i cijelu vječnost (vidi NiS 110:11-16). Ova obnova ključeva svećeništva slijedila je Gospodinov obrazac davanja proroku »redak po redak, propis za propisom, malo po malo« (NiS 128:21) sve dok punina evanđelja Isusa Krista nije bila obnovljena na zemlji.

Naviještanje vječnog evanđelja

Tijekom prorokovog službeništva Gospodin ga je usmjeravao da šalje misionare koji će »propovijeda[ti] evanđelje svakomu stvorenju« (NiS 68:8). Sam prorok osjetio je breme ove zadaće te je mnogo puta napustio svoj dom i obitelj kako bi naviještao evanđelje. Misionari su u ranim godinama Crkve bili pozivani naviještati evanđelje u raznim dijelovima Sjedinjenih Država i Kanade.

Zatim, u ljeto 1837, prorok je bio nadahnut poslati starješine u Englesku. Prorok je naložio Heberu C. Kimballu, članu Zbora dvanaestorice, da povede malu grupu misionara u ovom velikom pothvatu. Ostavljajući svoju obitelj gotovo u neimaštini, starješina Kimball otišao je s vjerom da će ga Gospodin voditi. Otprilike 2000 ljudi priključilo se Crkvi u Engleskoj unutar godine dana. Joseph Smith naknadno je slao članove dvanaestorice u Veliku Britaniju kako bi služili od 1839. do 1841, a i ova misija bila je osobito uspješna. Do 1841, više od 6000 ljudi prigrlilo je evanđelje. Mnogi od njih emigrirali su u Ameriku, osvježavajući i jačajući Crkvu tijekom vrlo teškog razdoblja.

Napuštanje Kirtlanda

Sveci u Kirtlandu trpjeli su progone gotovo od trenutka kada su stigli tamo, ali se neprijateljstvo pojačalo tijekom 1837. i 1838. godine. »Gledom na kraljevstvo Božje«, rekao je prorok, »đavao uvijek uspostavlja svoje kraljevstvo u isto vrijeme kako bi se suprotstavio Bogu.«⁸ Prorok je osjetio udarce neprijatelja, i onih izvan Crkve i onih otpadnika koji su se okrenuli protiv njega. Nepravedno je optužen za mnoge zločine, zlostavljan na sudu kroz desetke neutemeljenih kriminalnih i civilnih slučajeva, te je bio primoran sakriti se od onih koji su mu željeli oduzeti život. No, bio je vjeran i hrabar posred gotovo stalnih nevolja i neprijateljstava.

Naposljetku je progon na području Kirtlanda postao nepodnošljiv. U siječnju 1838. prorok i njegova obitelj bili su prisiljeni napustiti Kirtland i skloniti se u Far Westu u Missouriju. Pred kraj godine slijedila ga je većina svetaca iz Kirtlanda ostavivši za sobom svoje domove i voljeni hram.

Sveci u Missouriju

Istjerivanje iz okruga Jackson i marš Tabora sionskog

Dok su sveci u Kirtlandu nastojali ojačati Crkvu u svojem području, mnogi drugi članovi Crkve činili su isto u okrugu Jackson u Missouriju. Sveci posljednjih dana počeli su se naseljavati u tom okrugu u ljeto 1831. godine. Dvije godine kasnije njihov broj porastao je na 1200, ili otprilike jednu trećinu tamošnjeg stanovništva.

Dolazak toliko mnogo svetaca mučio je dugogodišnje nase ljenike u tom području. Stanovnici Missourija bojali su se da će zbog pridošlica izgubiti političku kontrolu, budući da su prido šlice bili iz sjevernih dijelova Sjedinjenih Država i nisu podržavali južnjački običaj ropstva. Također su bili sumnjičavi glede jedinstvenih nauka svetaca posljednjih dana, poput vjere u Mormonovu knjigu, novih objava i okupljanja Siona, a i zamjerali su svecima što su prvenstveno trgovali međusobno. Ubrzo su rulja i mjesna milicija počeli maltretirati svece, a u studenom 1833. istjerali su ih iz okruga Jackson. Većina svetaca pobjegla je na sjever preko rijeke Missouri u okrug Clay u Missouriju.

Joseph Smith bio je duboko zabrinut zbog položaja svetaca u Missouriju. U kolovozu 1833. poslao je pismo iz Kirtlanda vođama Crkve u Missouriju: »Braćo, da sam s vama i ja bih aktivno imao udjela u vašim patnjama, no iako bi me narav sputavala, duh mi, uz Božju pomoć, ne bi dozvolio da vas prepustim smrti. Radosni budite jer nam se otkupljenje bliži. O Bože, spasi moju braću u Sionu«.⁹

U veljači 1834, Joseph Smith je primio objavu kojom je dobio nalog povesti skupinu iz Kirtlanda u Missouri kako bi pomogli napaćenim svecima i vratili ih na njihove posjede u okrugu Jackson (vidi NiS 103). Kao odgovor na Gospodinovu zapovijed prorok je uspostavio grupu zvanu Tabor sionski koja je trebala marširati u Missouri. Grupa koju je naposljetku sačinjavalo 200 članova krenula je na put na zapad preko Ohija, Indiane, Illinoisa i Missourija u svibnju i lipnju 1834. Zapale su ih mnoge nedaće, uključujući i izbijanje kolere. Kada se skupina približila okrugu Jackson 22. lipnja 1834, prorok je primio objavu o raspuš tanju tabora. Međutim, Gospodin je obećao da će Sion biti otkupljen u njegovo vrijeme (vidi NiS 105:9-14). Prorok se vratio u Ohio nakon uspostave okola u okrugu Clay s Davidom Whitmerom kao predsjednikom.

Iako Tabor sionski nije povratio vlasništvo svetaca, pružio je neprocjenjivu obuku za buduće vođe u Crkvi jer su sudionici naučili načela pravednog vodstva iz prorokovog primjera i nau čavanja. Na sastanku članova Tabora sionskog i drugih vođa Crkve održanom u Kirtlandu 14. veljače 1835. prorok je uspostavio Zbor dvanaestorice apostola. Dva tjedna kasnije uspostavio je Zbor sedamdesetorice. Devetorica članova Zbora dvanaestorice i svi članovi Zbora sedamdesetorice bili su dio Tabora sionskog.

Nastanjivanje sjevernog Missourija

Veliki broj članova Crkve nastavio je živjeti u okrugu Clay u Missouriju do 1836. kada su stanovnici tog okruga rekli da im više ne mogu pružati utočište. Stoga su se sveci počeli seliti u sjeverni Missouri, gdje se većina njih naselila u okrugu Caldwell, novom okrugu kojeg je oformilo državno zakonodavstvo kako bi zbri nulo raseljene svece posljednjih dana. Veliki broj svetaca koji su bili prisiljeni napustiti Kirtland pridružio im se 1838. godine. Prorok i njegova obitelj stigli su tog ožujka u Far West, rastuće naselje svetaca posljednjih dana u okrugu Caldwell, te su tamo uspostavili sjedište Crkve. U travnju je Gospodin naložio Josephu Smithu da izgradi hram u Far Westu (vidi NiS 115:7-16).

Na žalost, mir je bio kratkog vijeka za svece u sjevernom Missouriju. U jesen 1838. rulja i milicija ponovno su počeli zlostavljati i napadati svece posljednjih dana. Kada su članovi Crkve uzvratili i obranili se, Joseph Smith i drugi vođe Crkve uhićeni su pod optužbom za izdaju. U studenom su privedeni u Independence, a zatim u Richmond u Missouriju, te su 1. prosinca prebačeni u zatvor u Libertyju u Missouriju. Te su zime prorok i njegovi suradnici venuli u nehumanim uvjetima. Bili su zatvoreni u zatvorskoj tamnici, mračnom, hladnom i nehigijenskom podrumu, a hrana koju su dobivali bila je toliko loša da je nisu mogli jesti dok ih glad na to nije prisilila. Prorok je opisao svoje stanje i stanje svetaca kao »kušnju vjere jednaku onoj Abrahamovoj«.¹⁰

Tijekom zime i proljeća 1838-1839, dok je prorok bio zatočen, tisuće svetaca posljednjih dana, uključujući i prorokovu obitelj, protjerani su iz svojih domova u Missouriju. Emma je Josephu napisala pismo iz Quincyja u Illinoisu 7. ožujka 1839: »Nitko osim Boga ne poznaje osvrte mojih misli i osjećaje mojeg srca kada sam napustila našu kuću i dom te gotovo sve što posjedujemo osim naše dječice, i započela svoje putovanje odlaskom iz države Missouri, ostavljajući te zatvorenog u tom samotnom zatvoru.«¹¹ Sveci su bili odvedeni istočno u Illinois pod vodstvom Brighama Younga i drugih vođa Crkve.

Godine u Nauvoou

Ljubljeni vođa svojeg naroda

U travnju 1839. prorok i njegovi suradnici premješteni su iz zatvora u Libertyju u Gallatin u Missouriju zbog promjene mjesta suđenja. Kada su zatvorenici bili ponovno premještani iz Gallatina u Columbiju u Missouriju, stražari su im dopustili da pobjegnu iz svojeg nepravednog pritvora. Zaputili su se u Quincy u Illinoisu gdje se veći broj članova Crkve okupio nakon što su pobjegli iz Missourija. Uskoro se pod prorokovim vodstvom većina Svetaca počela naseljavati 80 km sjeverno u Commerceu u Illinoisu, selu kod kojeg se rijeka Mississippi uvija. Joseph je grad preimenovao u Nauvoo, a tijekom godina koje su uslijedile članovi i novi obraćenici hrlili su u Nauvoo iz Sjedinjenih Država, Kanade i Velike Britanije, čineći ga jednim od najnaseljenijih područja u Illinoisu.

Joseph i Emma smjestili su se blizu rijeke u malenu brvnaru koja je u ranim danima Nauvooa služila kao prorokov ured. Za život je priskrbljivao poljodjelstvom, a kasnije je vodio trgovinu mješovitom robom. No, njegove crkvene i građanske dužnosti iziskivale su puno njegovog vremena te je proroku često bilo teško skrbiti se za vremenite potrebe svoje obitelji. U listopadu 1841. njegovo osobno vlasništvo svodilo se na sljedeće: »Stari Charley (konj) kojeg je dobio u Kirtlandu, dvije srne kao ljubimci, dvije stare purice i četiri mlade, stara krava koju mu je dao brat u Missouriju, njegov stari Major (pas)… i malo kućanskog namještaja«.¹²

Kasno u kolovozu 1843. prorok i njegova obitelj preselili su se na drugu stranu ulice u novoizgrađenu dvokatnicu imenom Mansion House. Tada su Joseph i Emma imali četvero žive djece. Tijekom godina pokopali su šestero voljene djece, a još jedno dijete rodilo se nakon Josephove smrti. Jedanaestoro djece u obitelji Josepha i Emme Smith bili su: Alvin, rođen 1828, preminuo je ubrzo nakon poroda; blizanci Thadeus i Louisa, rođeni 1831, preminuli su ubrzo nakon rođenja; posvojili su Josepha i Juliju, rođene Johnu i Juliji Murdock 1831, Joseph i Emma su ih uzeli nakon što je sestra Murdock preminula pri porodu (jedanaestomjesečni Joseph preminuo je 1832)¹³; Joseph III, rođen 1832; Frederick, rođen 1836; Alexander, rođen 1838; Don Carlos, rođen 1840, preminuo je u dobi od 14 mjeseci; sin rođen 1842. koji je preminuo istog dana kada se rodio; i David, rođen 1844, skoro šest mjeseci nakon što mu je otac mučenički ubijen.

Tijekom svojeg službeništva prorok je volio biti među svecima. O gradu Nauvoou i njegovim stanovnicima rekao je: »Ovo su najdražesnije mjesto i najbolji ljudi pod nebesima.«¹⁴ Zauzvrat, sveci su ga voljeli i osjećali su da im je prijatelj, često ga nazivajući »brat Joseph«. Jedan je obraćenik primijetio: »Oko njega je postojalo osobno ozračje koje je k njemu privlačilo sve ljude koji su ga upoznali.«¹⁵ »Ne pretvara se da je čovjek bez mana i budalaština«, napisao je jedan stanovnik Nauvooa. »On je čovjek kojega ne možete ne voljeti… niti je uznesen svojom veličinom kao što mnogi pretpostavljaju, već naprotiv, blizak je sa svakom normalnom osobom.«¹⁶ William Clayton, engleski obraćenik, poslao je pismo kući iz Nauvooa i o proroku je napisao: »Uistinu bih volio biti takva osoba.«¹⁷

Prorok je u Nauvoou izrekao mnogo govora, a članovi Crkve voljeli su ga slušati jer ih je podučavao s moću o objavljenim istinama evanđelja. Angus M. Cannon prisjećao se: »Nikada ga nisam slušao kako govori, a da me nije cijeloga oduševio i učinio da mi duša slavi Gospodina.«¹⁸ Brigham Young je izjavio: »Nikada nisam dopustio da prođe prilika, a da se ne sastanem s prorokom Josephom i čujem ga kako govori u javnosti ili privatno, kako bih mogao crpsti razumijevanje s izvora s kojeg je on govorio, kako bih ga i ja mogao imati i iznijeti kada je bilo potrebno… Takvi su mi trenuci bili dragocjeniji od cijelog bogatstva svijeta.«¹⁹

Vodstvo Josepha Smitha nadilazilo je njegove vjerske odgovornosti. Prorok je u Nauvoou bio uključen u civilnu, pravnu, poslovnu, obrazovnu i vojnu službu. Želio je da grad Nauvoo svojim stanovnicima pruži sve prednosti i prilike kulturnog i gradskog napretka. Joseph Smith je objavio svoju kandidaturu za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država u siječnju 1844, u velikoj mjeri zbog razočaranosti što država i federalni dužnosnici nisu pružili naknadu za prava i vlasništva koja su svecima oduzeta u Missouriju. Iako će većina promatrača priznati da nije imao puno izgleda biti izabran, njegova je kandidatura privukla pažnju javnosti na rasprostranjeno kršenje ustavom jamčenih prava svetaca. Jednom je prilikom prorok izjavio da svi ljudi »imaju jednako pravo blagovati plodove s velikog stabla naše nacionalne slobode«.²⁰

Svetost Gospodinu: izgradnja Božjeg hrama u Nauvoou

Kada su sveci bili prisiljeni napustiti Kirtland, ostavili su iza sebe hram na čijoj su izgradnji tako naporno radili. No, sada će ponovno imati sveti hram u svojoj sredini jer im je Gospodin zapovjedio da otpočnu graditi hram u Nauvoou. Djelo je otpočelo u jesen 1840, a ugaoni kamenovi položeni su 6. travnja 1841. u obredu kojem je predsjedavao prorok. Izgradnja hrama u Nauvoou bila je jedan od najznačajnijih građevinskih projekata u onome što je tada bila zapadna Amerika. Izgradnja hrama od svetaca je iziskivala ogromne žrtve, jer su unatoč stalnom uselja vanju novih osoba u grad u razvoju, članovi Crkve općenito bili vrlo siromašni.

Prorok je rano počeo naučavati načelo krštenja za mrtve, već 15. kolovoza 1840. U početku, kada je hram bio u ranim stadijima izgradnje, sveci su krštenja za mrtve izvršavali u mjesnim rijekama i potocima. U siječnju 1841. Gospodin je objavio da se to djelo ima nastaviti samo do trenutka kada će se krštenja moći vršiti u hramu (vidi NiS 124:29-31). Sveci su tijekom ljeta i jeseni 1841. izgradili privremenu drvenu krstionicu u novo iskopanom podrumu hrama. Krštenja za mrtve prvi su puta izvršena u krstionici 21. studenog 1841.

Tijekom 1841. izvršena su prva pečaćenja parova, a 1843. prorok je izdiktirao objavu koja opisuje vječnu narav bračnog saveza (vidi NiS 132). Prorok je nauke iz ove objave poznavao još 1831. godine.²¹ Kako mu je Bog zapovjedio, podučavao je i nauk mno goženstva.

Joseph Smith je odlučio pokrenuti hramska podarivanja izvan svetih zidova hrama jer hram nije trebao biti dovršen još neko vrijeme. U gornjoj sobi svojeg Red Brick dućana u Nauvoou, prorok je 4. svibnja 1842. izvršio prvo podarivanje male grupe braće, uključujući Brighama Younga. Prorok nije doživio vidjeti hram u Nauvoou dovršen. Međutim, tijekom 1845. i 1846, tisuće svetaca primili su hramsko podarivanje od Brighama Younga i drugih koji su primili te blagoslove od proroka.

Službeništvo Josepha Smitha bliži se kraju

Iako su sveci u početku uživali relativan mir u Nauvoou, oblaci progona uvelike su se okupljali oko proroka i on je osjetio da se njegova zemaljska misija bliži svojem kraju. Tijekom nezaboravnog sastanka u ožujku 1844, prorok je zadužio Dvanaestoricu da vode Crkvu nakon njegove smrti, objasnivši im da sada imaju sve ključeve i ovlast potrebne za to. Wilford Woodruff, koji je tada bio član Zbora dvanaestorice, kasnije je izjavio: »Svjedočim da je prorok Joseph Smith u Nauvoou okupio apostole i predao im uredbe Crkve i kraljevstva Božjeg u rano proljeće 1844. Sve ključeve i moći koje mu je Bog predao, on je zapečatio na našim glavama te nam je rekao da trebamo podmetnuti svoja leđa i proširiti ovo kraljevstvo ili ćemo biti prokleti… Njegovo je lice bilo bistro poput jantara, a on je bio prekriven moću koju nikada ranije nisam vidio kod bilo kojeg čovjeka u tijelu.«²² Nakon prorokove smrti, odgovornost za Božju Crkvu i kraljevstvo na zemlji pala je na Zbor dvanaestorice apostola.

Prorok je u lipnju 1844. bio optužen za poticanje pobune. Iako je bio oslobođen ove optužbe u Nauvoou, Thomas Ford, guverner Illinoisa, inzistirao je da se Josephu sudi za iste optužbe u Carthageu u Illinoisu, u sjedištu okruga Hancock. Kada su prorok i njegov brat Hyrum stigli u Carthage, oslobođeni su uz jamčevinu od prvotne presude, ali su naknadno optuženi za izdaju protiv države Illinois te su utamničeni u mjesnom zatvoru.

Tijekom vrućega i sparnog popodneva 27. lipnja 1844, rulja s pocrnjenim licima uletjela je u zatvor i ubila Josepha i Hyruma Smitha. Oko tri sata kasnije Willard Richards i John Taylor, koji su bili u zatvoru s mučenicima, poslali su tužnu poruku u Nauvoo: »Zatvor u Carthageu, 20:05 sati, 27. lipnja 1844. Joseph i Hyrum su mrtvi… Posao je dovršen za čas.«²³ Prorok Joseph Smith zape čatio je svoje svjedočanstvo svojom krvlju u dobi od 38 godina. Nakon što je njegovo djelo u smrtnosti bilo je dovršeno, a Crkva i kraljevstvo Božje uspostavljeni posljednji put na zemlji, Joseph Smith je pao pod mecima ubojica. Sam Gospodin svjedočio je o proroku Josephu Smithu: »Pozvah [Josepha Smitha] pomoću anđela, svojih, poslužničkih slugu svojih, i glasom svojim s nebesa da djelo moje izvodi. Taj on temelj položi, i vjeran bijaše, i ja ga k sebi uzeh. Mnogi se začudiše zbog smrti njegove, no bijaše to nužno da on zapečati svjedočanstvo svoje krvlju svojom, da bude proslavljen, a opaki da budu osuđeni« (NiS 136:37-39).

Joseph Smith, veliki prorok, vidjelac i objavitelj posljednjih dana bio je hrabar i poslušan sluga Najuzvišenijega. Predsjednik Brigham Young je posvjedočio: »Mislim da na zemlji ne živi čovjek koji ga je bolje poznavao od mene, a ja ću biti smion i reći da na zemlji nikada nije živio, niti živi bolji čovjek, osim Isusa Krista. Ja sam njegov svjedok.«²⁴