Poglavlje 32
Odgovarati na progone s vjerom i hrabrošću
»Ne bojte se, budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći!«
Iz života Josepha Smitha
U zimu 1838. na 1839. državna milicija Missourija dobila je guvernerovu naredbu da istjera svece posljednjih dana iz države, a prorok Joseph Smith je bio zatvoren u zatvoru Liberty. Te zime i narednog proljeća odvijao se prizor strašne patnje kada su tisuće svetaca bile prisiljene pobjeći iz svojih domova u Missouriju. Ostavivši većinu svojeg vlasništva iz sebe, započeli su svoje 320 kilometara dugo putovanje do zapadnog Illinoisa pod vodstvom Brighama Younga i drugih vođa Crkve. Nekoliko svetaca imalo je dobra kola i konje, a mnogi su spavali na kiši i snijegu bez okrilja skloništa. Oni koji nisu imali cipele omotali su svoja stopala krpama dok su kročili kroz snijeg.
U veljači 1839. ljubazni susjed pomogao je Emmi Smith staviti njezino četvero djece i nešto osobne imovine u kola podložena slamom. Kada je kolona došla do smrznute rijeke Mississippi, Emma je pješke prešla preko leda sa svojom djecom, noseći rukopise prorokovog prijevoda Biblije u dvije vreće od tkanine povezane oko njezinog struka ispod suknje. Ona i mnogi drugi osiromašeni sveci pronašli su utočište u zajednici Quincy u Illinoisu gdje su i dalje patili od gladi, hladnoće i bolesti, iako su te patnje bile ublažene mnogim ljubaznim djelima brižne zajednice.
Iako je prorok Joseph žudio da pomogne svecima, nije mogao puno učiniti osim moliti se i davati smjernice putem pisama Brighamu Youngu i drugoj braći koja su vodila svece tijekom njegove odsutnosti. U ovim očajnim okolnostima napisao je riječi podrške i mira članovima Crkve: »Ljubljena braćo, učinimo rado sve što je u našoj moći; a tad možemo biti mirni s najvećom sigurnošću da ćemo gledati spasenje Božje, i da se ruka njegova objavi« (NiS 123:17).
Dana 6. travnja 1839, prorok i njegovi kolege zatvorenici premješteni su zbog izmjene u mjestu održavanja suđenja iz zatvora Liberty u Gallatin u okrugu Daviess u Missouriju. Nakon što su se tamo pojavili na sudu, braća su ponovno zbog promjene mjesta održavanja suđenja premješteni iz Gallatina u Columbiu u okrugu Boone u Missouriju. No, sredinom travnja, dok su proroka i druge zatvorenike premještali u Columbiu, stražari su im dozvolili da pobjegnu. Unutar tjedan dana braća su se pridružila tijelu svetaca u Quincyju u Illinoisu. Starješina Wilford Woodruff je o svojem ponovnom susretu s prorokom u svojem dnevniku napisao: »Još jednom smo imali sretnu povlasticu uhvatiti brata Josepha za ruku… Pozdravio nas je s velikom radošću. Upravo je bio izbavljen iz zatvora i iz ruku svojih neprijatelja te se vratio u zagrljaj svoje obitelji i prijatelja… Joseph je bio iskren, otvoren i intiman kao i uvijek. Sestra Emma je bila uistinu sretna.«1
Prorok je kasnije odao priznaje svojim prijateljima svecima koji su hrabro pretrpjeli toliko mnogo s njime radi njihove vjere u obnovljeno evanđelje Isusa Krista: »Vladanje svetaca pod tim nakupljenim krivicama i patnjama bilo je hvalevrijedno; njihova hrabrost u obrani njihove braće od razaranja rulje; njihova privrženost djelu istine pod okolnostima koje su najnapornije i najtužnije što ih čovječanstvo može podnijeti; njihova međusobna ljubav; njihova spremnost da pridaju pomoć meni i mojoj braći koja su bila zatočena u tamnici; njihove žrtve u napuštanju Missurija, pomaganju siromašnim udovicama i siročadi i pribavljanju domova za njih u gostoljubivijoj zemlji; sve to zajedno radi da ih uzdigne u poštovanju svih dobrih i vrlih ljudi te im osigura naklonost i odobrenje Jahve, i ime neprolazno poput vječnosti.«2
Naučavanja Josepha Smitha
Neprijatelj istine suprotstavlja se slugama Gospodnjim, posebice kako se približavaju Gospodu.
»Progoni su se s vremena na vrijeme svaljivali na naše glave… poput tutnjanja gromova, zbog naše vjere.«3
»Naša su vjerska načela pred svijetom spremna da ih istražuju svi ljudi, ipak smo svjesni da su svi progoni protiv naših prijatelja došli kao posljedica kleveta [lažnih optužbi] i krivih tumačenja bez temelja u istini i pravednosti. To smo trpjeli jednako kao i druga vjerska društva u trenucima njihovih začetaka.«4
»Stoga se ne čudite ako ste proganjani, već se sjetite Spasiteljevih riječi: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti’ [vidi Ivan 15:20]; i da su sve nevolje kroz koje sveci imaju proći ispunjenje riječi proroka koje su izgovarane od kada je svijet stvoren.«5
»Kada činim najbolje što mogu – kada ostvarujem najveće dobro, tada se naviše zla i najopakije pretpostavke uzdignu protiv mene… Neprijatelji ovog naroda nikada se neće umoriti od svojih progona protiv Crkve, dok ih se ne savlada. Očekujem da će ustrojiti sve protiv mene što je u njihovoj moći upravljanja, i da ćemo voditi dugačak i strašan rat. Onaj koji će voditi istinski kršćanski rat protiv iskvarenosti ovih posljednjih dana stalno će imati protiv sebe raspoređene opake ljude, đavlove anđele i sve paklenske moći tame. Kada se opaki i iskvareni ljudi suprotstavljaju, to je mjerilo prosudbe da čovjek ratuje u kršćanskom ratu. Kada će o vama svi ljudi govoriti lažno, blago vama, itd. [vidi Matej 5:11]. Hoćemo li čovjeka smatrati lošim kada drugi ljudi govore lažno o njemu? Ne. Kada se čovjek ustane i suprotstavi svijetu grijeha, on može očekivati da će se svi opaki i iskvareni duhovi ustrojiti protiv njega.
No, to će biti tek za kratko vrijeme, a sve te nevolje odvratit će se od nas ukoliko budemo vjerni i ta nas zla ne nadvladaju. Kada vidimo kako blagoslovi podarivanja napreduju te kako se kraljevstvo povećava i širi od mora do mora, radovat ćemo se što nismo bili nadvladani tim ludostima.«6
»Neki smatraju da bi naši neprijatelji bili zadovoljni mojim uništenjem, no ja vam kažem da čim bi prolili moju krv žeđali bi za krvlju svakog čovjeka u čijem srcu boravi jedna jedina iskra duha punine evanđelja. Oprečnost tih ljudi pokreće se duhom neprijatelja sve pravednosti. Nije samo da uništi mene, već svakog muškarca i ženu koji se usuđuju vjerovati naucima koje me Bog nadahnuo da podučavam ovaj naraštaj.«7
»Iskustvom sam naučio da neprijatelj istine ne spava niti prestaje u svojim naporima da izmijeni mišljenje zajednice protiv slugu Gospodnjih, potičući ozlojeđenost ljudi vezano za sve što je važno ili od interesa.«8
Oni koji vole Boga podnosit će progone s hrabrošću i vjerom.
»Svi sveci, okoristite se ovim važnim ključem – pripazite da u svim svojim kušnjama, poteškoćama, napastovanjima, nevoljama, uzama, zatočeništvu i smrti ne izdate nebo, Isusa Krista, braću, Božje objave, bilo u Bibliji, Mormonovoj knjizi, Nauku i savezima ili bilo čemu drugom što je ikada dano i objavljeno ili će biti dano i objavljeno čovjeku u ovom ili nadolazećem svijetu. Da, u svim svojim borbama i nespretnim bitkama pripazite da ne učinite takvo nešto, da se nevina krv ne bi našla na vašim skutima, pa vi budete bačeni u pakao.«9
U proljeće 1830. sveci su bili proganjani kao rezultat objavljivanja Mormonove knjige: »Mormonova knjiga (drvo Josipovo u ruci Efrajimovoj) objavljena je prije izvjesnog vremena, i kao što je prorok predvidio ‘smatra[na] je tuđ[om]’ [vidi Hošea 8:12]. Njezinim je pojavljivanjem stvoreno veliko komešanje. Vjernike u njezinu vjerodostojnost slijedila su velika protivljenja i progoni. No sada se dogodilo da je istina izniknula iz zemlje, a pravednost je gledala s neba [vidi Psalmi 85:11; Mojsije 7:62], stoga se nismo bojali naših protivnika, znajući da smo na svojoj strani imali i istinu i pravednost, imali smo i Oca i Sina, jer smo imali Kristove nauke kojima smo ostali vjerni, pa smo stoga nastavili propovijedati i davati podatke svima koji su bili voljni slušati.«10
U srpnju 1839, Wilford Woodruff je zapisao: »Joseph nam se obratio s par riječi i rekao: ‘Zapamtite, braćo, da ako ste utamničeni, brat Joseph je bio utamničen prije vas. Ako ste na mjestu gdje svoju braću možete vidjeti samo kroz rešetke prozora dok ste okovani željezom zbog evanđelja Isusa Krista, sjetite se da je brat Joseph bio u sličnim okolnostima.’«11
Joseph Smith i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu 1841. su napisali: »Istina je poput snažnog hrasta stajala nepovrediva posred protivnih počela koja su tukla po njoj strašnom snagom. Poplave su se gomilale, val za valom, uzastopnim slijedom, i nisu je progutale. ‘Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, ali je Gospod nad Vojskama silniji od bijesnog mora’ [vidi Psalmi 93:3-4]; niti su je vatre progona, sa cijelim utjecajem rulje, mogle uništiti, već je ona poput Mojsijevog grma stajala neuništena, i sada, u ovom trenutku, predstavlja važan prizor i ljudima i anđelima.
Gdje možemo pogledati kako bismo vidjeli tako progonjene ljude? Razmišljamo o ljudima koji su prihvatili nepopularan sustav vjere i o odanosti prema njemu koja je na njih dovela opetovane progone. Ljudima koji su zbog svoje ljubavi prema Bogu i privrženosti prema njegovom djelu trpjeli glad, neodjevenost, opasnosti i gotovo svaku oskudicu. Ljudima koji su zbog svoje vjere morali oplakivati preuranjenu smrt roditelja, muževa, žena i djece. Ljudima kojima je smrt bila draža od ropstva i licemjerja, te su časno održali svoje osobnosti i ostali postojani i nepomični u vremenima koja su kušala ljudsku dušu.«12
Božja moćna snaga održat će one koji su progonjeni radi pravednosti.
Dok je bio utamničen u zatvoru Liberty, Joseph Smith je svecima napisao: »Nemojte mislite da su nam srca malaksala kao da nam se što neobično dogodilo [vidi 1. Petrova 4:12], jer smo unaprijed vidjeli i bili uvjereni u sve ovo, te imamo uvjerenje bolje nade od nade naših progonitelja. Stoga nam je Bog ojačao naša ramena radi tog tereta. Proslavljamo se u našoj nevolji jer znamo da je Bog s nama, da je naš prijatelj i da će spasiti naše duše. Ne marimo za one koji mogu ubiti tijelo jer ne mogu nauditi našoj duši [vidi Matej 10:28]. Ne tražimo nikakve usluge iz ruku rulje, niti od svijeta, niti od đavla i njegovih izaslanika otpadnika, niti od onih koji ljube, govore i kunu se lažno kako bi nam oduzeli život. Nikada se nismo pretvarali niti ikada hoćemo radi svojeg života… Znamo da smo se trudili svim umom svojim, moću i snagom da bismo vršili Božju volju i sve što nam je god on zapovjedio …
Spasitelj je rekao: ‘Sablazni moraju doći, ali jao onomu po kojem sablazan dolazi’ [vidi Matej 18:7]. I opet: ‘Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kada vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas’ [Matej 5:11-12].
Dakle, draga braćo, ako su bilo koji ljudi ikada imali razloga polagati pravo na ovo obećanje, mi smo ti ljudi, jer znamo da nas svijet ne samo mrzi, već nama lažno pripisuje svaku vrst opačine iz niti jednog drugog razloga doli toga da smo pokušavali naučavati puninu evanđelja Isusa Krista…
A sada, draga i ljubljena braćo – a kada kažemo braćo, mislimo na one koji su vjerno nastavili u Kristu, muškarce, žene i djecu – osjećamo da vas trebamo potaknuti u ime Isusa Krista da budete snažni u vjeri u novi i vječni savez, bez straha prema vašim neprijateljima… Izdržite sve do smrti jer je Isus Krist rekao da onaj koji ‘hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga’ [vidi Marko 8:35].«13
Prorok i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu su crkvenim vođama iz zatvora Liberty također napisali: »Braćo, ne bojte se, budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći. Tko je čovjek da bi ga se Božji sluga trebao bojati, ili sin čovjeka da bi on trebao klecati pred njim? Niti smatrajte čudnim vatrene kušnje kojima smo kušani kao da nam se nešto neobično dogodilo. Sjetite se da su svi bili dionici slične patnje [vidi 1. Petrova 4:12-13]. Stoga se radujte u našim nevoljama po kojima ste usavršeni i kroz koje je vođa našeg spasenja također bio usavršen [vidi Hebrejima 2:10]. Neka vaša srca i srca svih svetaca budu utješena s vama, i neka se silno raduju jer je velika naša nagrada na nebu, jer su opaki tako progonili i proroke koji su živjeli prije nas [vidi Matej 5:11-12].«14
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.
-
Pregledajte događaj na stranicama 369-371. Sto vas impresionira oko načina na koji su Joseph Smith i njegovi prijatelji sveci reagirali na progone? Što mislite zašto su bili voljni izdržati progone?
-
Pročitajte stranice 372-373 na kojima prorokJoseph naučava da će se pravednici često suočavati s progonima. Što mislite zašto je tome tako? Kako su današnji progoni slični progonima iz razdoblja Josepha Smitha? Kako su drugačiji danas?
-
Na stranici 373, Joseph je iznio ključ za pomoć svecima. Koja su iskustva vama pokazala vrijednost toga ključa? Koje biste druge savjete mogli dati nekome tko se suočava s progonima zbog svoje vjere? (Za neke primjere vidi stranice 373-374.)
-
Pregledajte stranice 375-376 na kojima nas Joseph Smith uvjerava da će nas Gospodin podržati kada na progone odgovorimo s vjerom i hrabrošću. Što mislite što znači reći da je Bog »ojačao naša ramena radi tog tereta«? Kako se možemo »proslavlja[ti]… u našoj nevolji« i »rad[ovati] u svojim nevoljama«? Što mislite na koje nam načine naše nevolje mogu pomoći da se usavršimo?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 5:43-44; Rimljanima 8:35-39; 2. Nefi 26:8; Mosija 24:8-16; 3. Nefi 6:13.
U veljači 1839, dok je Joseph Smith bio utamničen u zatvoru Liberty, Emma Smith i njezina djeca pješke su prešli preko zamrznute rijeke Mississippi, bježeći od svojih progonitelja.
Tijekom zime 1838-1839, tisuće svetaca posljednjih dana bilo je prisiljeno pobjeći iz svojih domova u Missouriju, putujući 320 kilometara do Illinoisa.