Poglavlje 5
Pokajanje
»Počnimo iz početka već danas i kažimo sada, svim svojim srcem: ‘Odbacit ćemo svoje grijehe i biti pravedni’.«
Iz života Josepha Smitha
Dana 14. lipnja 1828. Martin Harris je napustio Harmony u Pennsylvaniji, uzevši prvih 116 stranica prevedenih sa zlatnih ploča kako bi ih pokazao nekim članovima svoje obitelji u Palmyri u New Yorku. Idućeg je dana rođeno prvo dijete Josepha i Emme, sin imenom Alvin. Dijete je preminulo istog dana, a Emmino je zdravlje propadalo dok i sama nije bila blizu smrti. Prorokova majka kasnije je napisala: »Neko se vrijeme činilo kako i [Emma] strepi na ivici tihog doma svoje bebe. Njezina se sudbina jedno vrijeme činila toliko nesigurnom da u razdoblju od dva tjedna njezin muž nije spavao duže od jednog sata u neometanoj tišini. Pred kraj tog razdoblja, budući da mu je supruga sada bila bolje, njegova tjeskoba vezana za prvotni prijevod postala je toliko velika da je odlučio otići u New York i pobrinuti se za isti, čim ona zadobije više snage.«1
Na Emmin prijedlog prorok ju je ostavio u srpnju zbrinutu kod njezine majke te je otputovao kočijom do doma svojih roditelja u općini Manchester u New Yorku. Prorokov put bio je dugačak oko 200 km i trebala su mu dva ili tri dana da ga prijeđe. Shrvan gubitkom svojeg prvorođenog sina, zabrinut za suprugu i ozbiljno zabrinut zbog prvotnog prijevoda, Joseph nije niti jeo niti spavao tijekom cijelog puta. Suputnik, jedini putnik s Josephom u kočiji, primijetio je prorokovo oslabljeno stanje te je inzistirao da ga otprati tijekom 30 km hoda od postaje kočije do doma Smithovih. Posljednjih 6.5 km hoda, prisjeća se prorokova majka, »stranac je iz neophodnosti vodio Josepha držeći ga pod ruku, jer je njegova snaga bila previše iscrpljena kako bi ga nadalje održavala da ne zaspi stojeći na nogama«.2 Čim je došao do doma svojih roditelja, prorok je poslao po Martina Harrisa.
Martin je stigao u dom Smithovih u rano poslijepodne, pokunjen i bijedan. Rekao je da nema rukopis prijevoda te da ne zna gdje je. Čuvši to, Joseph je izjavio: »O, moj Bože, moj Bože… Sve je izgubljeno; izgubljeno je. Što da učinim? Sagriješio sam. Ja sam taj koji je doveo u iskušenje Božji bijes jer sam ga tražio ono što ga nisam imao pravo tražiti… Kako da odem pred Gospoda? Kojeg li prijekora nisam dostojan od anđela Najvišega?«
Kako je dan odmicao, prorok je koračao tamo-amo po kući svojih roditelja u velikom jadu, »plačući i tugujući«. Sljedećeg je dana otišao kako bi se vratio u Harmony, i kako je rekao: »Počeo sam se ponizno moliti u revnosnoj molitvi pred Gospodom… da mogu, ako je moguće, zadobiti milost iz njegovih ruku te oprost za sve što sam učinio što je protivno njegovoj volji.«3
Gospod je ozbiljno prekorio proroka što se bojao čovjeka više od Boga, ali ga je uvjerio da može zadobiti oprost. »Ti si Josip«, Gospodin je rekao, »odabran si da djelo Gospodnje izvedeš, no, zbog prijestupa, ne budeš li na oprezu, ti ćeš pasti. No, sjeti se, Bog je milosrdan. Obrati se, dakle, od onoga što učini, a što je protivno zapovijedi koju ti dadoh, i ti si i dalje odabran i nanovo na djelo pozvan« (NiS 3:9-10).
Na neko je vrijeme Gospodin uzeo Josephu Urim i Tumim te ploče. No, te su mu stvari ubrzo bile vraćene. »Anđeo je bio presretan kada mi je vratio Urim i Tumim«, prisjećao se prorok, »i rekao mi je da je Bog zadovoljan mojom vjernošću i poniznošću, te da me voli zbog mojeg kajanja i revnosti u molitvi, u čemu sam izvršio svoju dužnost toliko dobro da sam se… mogao ponovno upustiti u djelo prevođenja.«4 Kako je Joseph napredovao u velikom djelu pred njim, sada je bio ojačan slatkim osjećajem primanja Gospodinovog oprosta i obnovljenom odlučnošću vršenja njegove volje.
Naučavanja Josepha Smitha
Pokajanjem za grijehe približavamo se Bogu i postajemo više poput njega.
Dok je služio kao član Zbora dvanaestorice, Wilford Woodruff je zapisao: »Joseph vidjelac ustao je u Božjoj moći i u ime Gospodina Boga prekorio i izgrdio opakost pred ljudima. Želio je reći nekoliko riječi koje su odgovarale općenitom stanju mnoštva, a zatim je rekao:
‘Govorit ću ovlašću svećeništva u ime Gospodina Boga… Bez obzira na to što se ova kongregacija naziva svecima, ipak stojim posred [svakakvih] osobnosti i klasa ljudi. Želite li ići tamo gdje je Bog, morate biti poput Boga ili posjedovati načela koja Bog posjeduje, jer ukoliko se ne približavamo Bogu u načelu, odmičemo se od njega i približavamo se đavlu. Da, stojim posred svakakvih ljudi.
Preispitajte svoje srce i vidite jeste li poput Boga. Ja sam preispitao svoje i osjećam da sam se pokajao za sve svoje grijehe.
Među nama su lopovi, preljubnici, lažovi, licemjeri. Kada bi Bog govorio s neba, rekao bi vam da ne kradete, ne činite preljub, ne žudite ni za čime, niti da obmanjujete, već da budete vjerni u malome… Nije li Bog dobar? Onda budite i vi dobri. Ako je on vjeran, budite i vi vjerni. Spojite sa svojom vjerom poštenje, s poštenjem znanje i tražite svaku dobru stvar. Crkva mora biti očišćena, a ja naviještam protiv svake opačine.’«5
»Trebate biti nevini ili ne možete doći pred Boga. Da bismo došli pred Boga, trebamo se držati čistima kao što je i on. Đavao ima veliku moć obmanjivanja. Preoblikovat će stvari tako da će osoba zuriti u čudu u one koji čine Božju volju… Opačina treba biti uklonjena iz nazočnosti svetaca. Tada će se veo razderati, a blagoslovi neba će pritjecati – slijevat će se poput rijeke Mississippi.«6
»Neka niti jedan čovjek ne objavljuje svoju pravednost jer ju drugi mogu vidjeti kod njega, nego neka radije prizna svoje grijehe, a tada će mu biti oprošteno i on će uroditi većim plodom.«7
»Sva se srca trebaju kajati i biti čista, a Bog će ih poštivati i blagosloviti na način na koji inače ne bi mogli biti blagoslovljeni.«8
Božja je volja da odbacimo svoje grijehe i odstranimo zlo od sebe.
»Čujte, svi krajevi zemlje – svi svećenici i grješnici, svi ljudi. Pokajte se! Pokajte se! Obdržavajte evanđelje. Okrenite se Bogu.«9
»Počnimo iz početka već danas i kažimo sada, svim svojim srcem: ‘Odbacit ćemo svoje grijehe i biti pravedni’.«10
»Nevjernik će se hvatati za svaku slamku spasa dok ga smrt ne pogleda u oči, a onda njegovo nevjerništvo iščezava jer stvarnosti vječnog svijeta počivaju na njemu u velikoj moći, i kada ga svaka zemaljska podrška i pomoć napusti, tada primjetno osjeća vječne istine besmrtnosti svoje duše. Trebali bismo prihvatiti upozorenje i ne čekati dok se ne nađemo na smrtnoj postelji kako bismo se pokajali. Kao što vidimo bebe koje odnosi smrt, tako se može desiti mladima i sredovječnima, da budu iznenada pozvani u vječnost. Dakle, neka se to pokaže kao upozorenje svima da ne odlažemo pokajanje to jest da ne čekamo dok se ne nađemo na smrtnoj postelji, jer je Božja volja da se čovjek treba pokajati i služiti mu u zdravlju, snazi i moći svojeg uma, kako bi osigurao njegove blagoslove i ne čekao do trenutka kada je pozvan preminuti.«11
»Sakrament je bio poslužen Crkvi [1. ožujka 1835]. Prije posluživanja govorio sam o prikladnosti ove institucije u Crkvi i naglašavao sam važnost vršenja istog na način prihvatljiv Gospodinu, te sam postavio pitanje: ‘Što mislite koliko dugo može čovjek nedostojno sudjelovati u ovoj uredbi, a da Gospodin ne povuče svojeg Duha od njega? Koliko će se dugo on poigravati sa svetinjom, a da ga Gospodin ne predade Sotoninom rešetanju sve do dana otkupljenja?’ Stoga bi naša srca trebala biti ponizna, a mi bi smo se trebali pokajati za naše grijehe i otkloniti zlo od nas.«12
»Pokajanje je nešto s čime se ne možemo poigravati svakodnevno. Svakodnevni prijestupi i svakodnevno pokajanje nisu ono što je zadovoljavajuće u Božjim očima.«13
Prorok Joseph Smith je napisao sljedeće svojem bratu Williamu Smithu nakon što se William naljutio na njega te se odnosio s prijezirom prema njemu: »[Govorio sam ti] s izričitom svrhom nastojanja da te upozorim, opomenem, prekorim i spasim od pada u teškoće i tuge u koje sam predvidio da ćeš uroniti prepuštanjem tome zlom duhu, što ti nazivaš svojim strastima, a što bi trebao zauzdati, prelomiti i pregaziti, i ako to ne učiniš, kako ja vidim, nikada nećeš moći biti spašen u kraljevstvu Božjem. Bog zahtijeva da se volja njegovih stvorenja sjedini s njegovom voljom.«14
Naš je Nebeski Otac voljan oprostiti onima koji se pokaju i vrate mu se s cjelovitom namjerom srca.
Joseph Smith je 1835. godine primio pismo od Harveyja Whitlocka koji je otpao od Crkve te se želio vratiti u puno članstvo. Prorok je odgovorio: »Dobio sam tvoje pismo 28. rujna 1835. i pročitao ga dva puta, a osjećaji koje mi je pružilo mogu se bolje zamisliti nego opisati. Dovoljno je reći da su vrata bujice mojeg srca bila skršena, a ja se nisam mogao suzdržati od plakanja. Zahvaljujem Bogu što ti je u srce ušlo da se pokušaš vratiti Gospodinu i njegovom narodu, ako on bude imao milosrđa za tebe. Upitao sam Gospodina vezano za tvoj slučaj i ove su mi riječi došle:
Objava Harveyju Whitlocku.
‘Zaista, ovako vam govori Gospod – Neka se onaj koji je bio sluga moj Harvey vrati k meni, i u grudi Crkve moje, te odbaci sve grijehe kojima je sagriješio protiv mene, i nastavi odsele živjeti čestito i pravedno, i ostati pod vodstvom onih koje sam postavio da budu uzdanice i poglavari Crkve moje. I gle, govori Gospod Bog vaš, grijesi će njegovi biti izbrisani pod nebom, i bit će zaboravljeni među ljudima, te neće dospjeti do ušiju mojih, niti će biti zapisani kao podsjetnik protiv njega, već ću ga uzdignuti kao iz blata, i on će biti uzdignut na visine, te će se smatrati vrijednim da stane među vladare, i bit će učinjen ulaštenom strijelom u mome tobolcu za rušenje uporišta opačine među onima koji se uzvisuju u visine kako bi se savjetovali protiv mene i protiv pomazanika mojih u posljednjim danima. Zato neka se hitro pripremi i dođe k tebi, i to u Kirtland. I ukoliko bude slušao sve tvoje savjete od sada nadalje, bit će on vraćen u svoje prijašnje stanje i bit će spašen u potpunosti, živoga mi Gospoda. Amen.’
Tako vidiš, moj dragi brate, voljnost našeg Nebeskog Oca da oprosti grijehe i u milost vrati sve one koji su voljni poniziti se pred njime, priznati i odbaciti svoje grijehe te mu se vratiti s cjelovitom namjerom srca, ne čineći prijetvorno, kako bi mu služili do kraja [vidi 2. Nefi 31:13].
Ne čudi se što je Gospodin u svojoj milosti odlučio govoriti s nebesa i pružiti poduku kojom možeš naučiti svoju dužnost. Čuo je tvoje molitve, svjedočio tvojoj poniznosti i sada drži svoju ruku roditeljske ljubavi ispruženu zbog tvojeg povratka. Anđeli se raduju nad tobom, dok su sveci voljni prihvatiti te ponovno u puno članstvo.«15
»Nikada ne postoji vrijeme kada je duh prestar da priđe Bogu. Svi su unutar dosega opraštajućeg milosrđa, svi koji nisu počinili neoprostiv grijeh.«16
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii–xii.
-
Koje uvide stječete o Josephu Smithu dok čitate zapis o prorokovoj reakciji na gubitak 116 stranica (stranice 69-71)? Što učite iz njegovog primjera o pokajanju?
-
Pregledajte odsjek koji započinje na stranici 72. Dok razmišljate o naučavanjima u ovom poglavlju, odvojite vremena da preispitate svoje srce kao što je prorok savjetovao. Razmislite o onome što trebate učiniti i što trebate prestati činiti kako biste postali sličniji Bogu.
-
Razmislite o upozorenjima Josepha Smitha o odgađanju našeg pokajanja (stranice 73-74). Koje su neke od mogućih posljedica odgađanja pokajanja?
-
Proučite savjet proroka Josepha o tome da se okrenemo Bogu i ponizimo pred njim (stranice 73-76). Zašto bi pokajanje bilo nepotpuno bez poniznosti? Što mislite što znači »vratiti [se Bogu] s cjelovitom namjerom srca« (stranica 76)?
-
Pročitajte objavu koju je Joseph Smith primio za Harveyja Whitlocka, obraćajući pažnju na Gospodinova obećanja ako se brat Whitlock iskreno pokaje (stranica 75). Koje su vaše misli ili osjećaji dok razmišljate o »voljnost[i] našeg Nebeskog Oca da oprosti grijehe i u milost vrati sve [nas]«?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: 2. Korinćanima 7:9-10; Mosija 4:10-12; Alma 34:31-38; NiS 1:31-33; 58:42-43.