Hrabri u Kristovom djelu

»Ja sam obožavatelj Kristovog djela.«

Iz života Josepha Smitha

U listopadu 1838. sukob između svetaca koji su živjeli u sjevernom Missouriju te mjesne rulje i milicije dosegnuo je kritičnu točku. Lilburn W. Boggs, guverner Missourija, 27. dana toga mjeseca izdao je sramotnu naredbu zapovjedniku državne milicije: »Prema Mormonima treba postupati kao prema neprijateljima i mora ih se istrijebiti ili istjerati iz države, ako je potrebno radi općeg dobra. Njihovo se nasilje ne može opisati.«¹ Tri dana kasnije velika grupa naoružanih pripadnika milicije utaborila se blizu Far Westa u Missouriju, mjestu sjedišta Crkve, i pripremala se napasti grad.

Duboko zabrinuti za sigurnost svetaca posljednjih dana, Joseph Smith i drugi vođe Crkve pristali su sastati se s milicijskim časnicima 31. listopada kako bi dogovorili mir. Međutim, kada su se približili milicijskom taboru, prorok i njegovi suradnici su iznenada uhićeni. Zatim su dovedeni do tabora gdje su bili prisiljeni cijelu noć ležati na hladnom tlu tijekom ledene kišne oluje dok su stražari vikali na njih i kleli ih. Kada su časnici odlučili odvesti svoje zarobljenike u Independence u Missouriju, Joseph i njegovi suradnici preklinjali su da im bude dopušteno vidjeti njihove obitelji.

»Svoju suprugu i djecu našao sam u suzama«, napisao je prorok, »jer su se bojali da su nas ubili oni koji su se zakleli oduzeti nam živote, i da me više neće vidjeti… Tko bi mogao razumjeti osjećaje koje sam iskusio kad sam bio otrgnut od svoje družice i kad sam je ostavio okruženu čudovištima u ljudskom obličju, a tako i svoju djecu, ne znajući kako će njihove potrebe biti namirene, dok su mene odveli daleko od njih da bi me moji neprijatelji mogli uništiti onda kada su to smatrali prigodnim. Moja je družica plakala, moja su se djeca prianjala uza me, dok mačevima čuvara nisu bila otrgnuta od mene.«²

Nakon kratkog pritvora u Independenceu, prorok i nekolicina drugih vođa Crkve odvedeni su u Richmond u Missouriju gdje su ih zatvorili u staru drvenu kuću, zajedno okovali u lance i gdje ih je čuvalo mnogo čuvara. Prorok je ostao zatočen u Richmondu oko tri tjedna prije nego što je prebačen u zatvor u Libertyju u Missouriju. Iako su okolnosti bile strašne, prorok je Emmi pisao ubrzo nakon što je stigao u Richmond: »Zatvorenici smo, okovani lancima i pod strogom stražom radi Kristovog djela i ni zbog čega drugog… Brat [George W.] Robinson okovan je do mene; on ima odano srce i postojan um. Brat [Lyman] Wight je sljedeći, zatim brat [Sidney] Rigdon, onda Hyrum [Smith], pa Parley [P. Pratt], te Amasa [Lyman], i tako smo zajedno vezani lancima kao i uzama vječne ljubavi. Dobro smo raspoloženi i radujemo se što nas se smatra dostojnima da budemo proganjani zbog Kristovog djela.«³

Tijekom jedne od hladnih, zamornih noći muškarci su ležali na podu do nakon ponoći, ne mogavši spavati jer su se stražari hvalisali o svojem nedavnom napadu na svece, uključujući djela pljačke, silovanja i ubojstva. Starješina Parley P. Prat je pričao: »Slušao sam dok nisam postao toliko ogorčen, šokiran, užasnut i toliko ispunjen duhom srdite pravde da sam se jedva suzdržavao da ne ustanem i prekorim stražare, no nisam ništa rekao Josephu, niti bilo kome drugom, iako sam ležao uz njega i znao sam da je budan. Iznenada je on ustao i progovorio gromovitim glasom, ili kao lav što riče, izgovorivši sljedeće riječi, koliko se približno mogu prisjetiti:

‘»‘TIŠINA… U ime Isusa Krista korim vas i zapovijedam vam da budete mirni; neću živjeti više ni jednu minutu i slušati takav jezik. Prestanite s takvim govorom, ili ćete vi ili ja umrijeti OVOGA TRENA!’

Prestao je govoriti. Stajao je uzvišen u strašnoj veličanstveno sti. U lancima, i bez oružja; miran, hladnokrvan i dostojanstven kao anđeo, gledao je na uzdrhtale čuvare čije se oružje spustilo i palo na tlo; čija su koljena klecala, i koji su, povlačeći se u ugao, ili čučnuvši, zatražili ispriku i ostali tiho do smjene straže.«⁴

Naučavanja Josepha Smitha

Hrabri radosno čine sve što mogu, čak i u vremenima nevolja.

U rujnu 1839. kada su sveci započeli težak posao izgradnje grada Nauvooa u Illinoisu, prorok je pisao članovima Crkve u Kirtlandu u Ohiju: »Glede situacije Crkve ovdje, kod nas se sve odvija dobro koliko se razumno može očekivati… Ovdje se okupio već poveći broj obitelji, a očekujemo da će se tako nastaviti, posebice nakon što smo otkrili, jer smo se raspitali, da nismo imali veći broj bolesti ovdje nego što je [uobičajeno], bez obzira na kušnje koje smo imali i teškoće kojima smo bili izloženi. Računajući, kao što činimo, na Božje milosrđe i moć za nas, nadamo se ustrajati u svakom dobrom i korisnom djelu do kraja, pa kada budemo odvagnuti na tezulji da se ne nađe kako smo prelagani.«⁵

Prorok je napisao sljedeće u pismu Crkvi u rujnu 1842, što je kasnije zabilježeno kao Nauk i savezi 128:19, 22: »Evo, što čujemo u evanđelju što ga primismo? Glas veselja! Glas milosrđa s nebesa, i glas istine iz zemlje, blagovijest za mrtve, glas veselja za žive i mrtve, blagovijest radosti velike… Braćo, zar nećemo naprijed u tako velebnoj stvari? Naprijed idite, a ne natrag. Hrabro, braćo, naprijed i naprijed sve do pobjede! Nek se naša srca obraduju i silno razvesele.«⁶

Prorok je o napretku Crkve 1831. godine rekao: »Jasno je da nam je Gospodin dao moć razmjerno djelu koje se ima izvršiti, i snagu sukladno trci koja je postavljena pred nas, te milost i pomoć kako naše potrebe zahtijevaju.«⁷

Hrabri vole Kristovo djelo i nastoje razviti kristolike osobine.

»Ja sam obožavatelj Kristovog djela te kreposti, čednosti i ispravnog, postojanog načina ponašanja i svetog kročenja kroz život.«⁸

»Vjerujem u življenje kreposnim, ispravnim i svetim životom pred Bogom, i osjećam da mi je dužnost uvjeravati sve ljude, koliko je u mojoj moći, da čine isto kako bi mogli prestati zlo činiti i kako bi učili dobro činiti, te kako bi pravednošću skršili svoje grijehe.«⁹

»Jačanjem naše vjere nadodavanjem svake dobre osobine koja resi djecu blagoslovljenog Isusa možemo se moliti u vrijeme molitve; možemo ljubiti našeg bližnjeg kao samog sebe i biti vjerni u nevoljama, znajući da je nagrada tih osoba veća u nebeskom kraljevstvu. Kakva utjeha! Kakva radost! Dopustite mi živjeti životom pravednika, i neka moja nagrada bude kao njegova!

… Pravednost mora biti cilj svetaca u svemu, a kada [Nauk i savezi] budu objavljeni sveci će naučiti da se od njih moraju očekivati velike stvari. Činite dobro i djelujte u pravednosti s okom uprtim jedino na slavu Božju, a svoju ćete nagradu požnjeti kada Gospodin nadoknadi svakome sukladno njegovom djelu… U ime Isusa Krista, preklinjemo vas da živite dostojno blagoslova koji će slijediti nakon mnogo kušnji, da se zasite duše onih koji vjerno izdrže do kraja.«¹⁰

»Neka od sada pa nadalje istina i pravednost prevladavaju i obiluju u vama; i u svemu budite umjereni; suzdržite se od pijanstva, klevetanja, svakog grešnog jezika, i od svega što je nepravedno ili nesveto, a također i od neprijateljstva, mržnje, lakomosti i svake nesvete želje. Budite iskreni jedni prema drugima, jer se čini kako neki nisu uspjeli u tome, a neki su bili bezobzirni te su iskazali pohlepnost… Takve osobe Bog mrzi, i oni će doći na svoj red tuge u kolu koje se okreće, jer se ono okreće i nitko ga ne može omesti. Sion će još zaživjeti, iako se činim mrtvim.«¹¹

»Kao onaj koji žarko želi ljudsko spasenje, dopustite mi podsjetiti vas sve da se trudite božanskom revnošću za krepost, svetost i Gospodinove zapovijedi. Budite dobri, mudri, pravedni, slobodoumni, i povrh svega, budite dobrotvorni, uvijek obilujući u dobrim djelima. Neka zdravlje, mir i ljubav Boga našega Oca, i milost Isusa Krista našeg Gospodina, budu i ostanu sa svima vama, iskrena je molitva vašeg predanog brata i prijatelja u vječnom evanđelju.«¹²

»Budite krotki i skromni, ispravni i čisti, na zlo uzvraćajte dobrim… Budite ponizni i strpljivi u svim okolnostima života; tada ćemo veličanstvenije slaviti pobjedu.«¹³

»Osjećamo kako trebamo smiono nagovarati našu braću da budu ponizni te se mole, da uistinu kroče poput djece svjetla i dana, kako bi mogli imati milosti i oduprijeti se svakoj kušnji te nadvladati svako zlo u dostojno ime našeg Gospodina Isusa Krista.«¹⁴

Hrabri se nastoje poboljšati tijekom ovog života.

»Misao koju svatko treba dobiti, sukladno vlastitoj marljivosti i upornosti dok je u vinogradu, treba nadahnuti svakoga tko je pozvan biti poslužitelj tih radosnih vijesti, kako bi se njegov talent poboljšao toliko da može steći druge talente, pa kada Gospodin sjedne da sredi račun ponašanja svojih slugu, moći će reći: Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga [Matej 25:21]…

Nikakva nas pomisao ne bi smjela odvratiti od toga da se prikažemo kao ispravni u Božjim očima, sukladno njegovim božanskim zahtjevima. Ljudi često zaboravljaju da o nebu ovise za svaki blagoslov koji im je dopušteno da ga uživaju, i da za svaku priliku koja im je dana trebaju podnijeti račun. Braćo, znate da kada je gospodar u Spasiteljevoj usporedbi o upraviteljima dozvao svoje sluge pred sebe dao im je nekoliko talenata koje su trebali uvećati dok je on bio u tuđini neko vrijeme, a kada se vratio pozvao ih je da sredi račune [vidi Matej 25:14-30]. Tako je i sada. Naš je Gospodin odsutan samo za kratko vrijeme, a na kraju će pozvati svakoga da podnese izvješće; pa tamo gdje je predano pet talenata, deset će se tražiti, a onaj koji nije ništa uvećao bit će izbačen kao beskoristan sluga, dok će vjerni uživati vječne počasti. Stoga iskreno preklinjemo da milost našeg Oca počine na vama preko Isusa Krista, njegovog Sina, kako ne biste klonuli u trenutku kušnje, niti da vas nadvlada doba progona.«¹⁵

»Nakon ove poduke bit ćete odgovorni za vlastite grijehe; poželjna je počast što ćete kročiti pred našim Nebeskim Ocem tako da se možete spasiti; svi smo odgovorni Bogu za način na koji poboljšavamo svjetlo i mudrost koje nam je naš Gospodin dao omogućujući nam da se spasimo.«¹⁶

Hrabri trpe vjerno do kraja te će primiti krunu celestijalne slave.

»Naše je povjerenje samo u Boga i odlučni smo ustrajati u djelu te izdržati u vjernosti do kraja, uz njegovu milost koja nas potpomaže, kako bismo mogli biti okrunjeni krunama celestijalne slave i ući u pokoj koji je pripremljen za Božju djecu.«¹⁷

»Bijte plemenitu bitku vjere da biste mogli zadobiti vijenac koji je pripremljen za one koji će vjerno izdržati do kraja svoje kušnje [vidi 2. Timoteju 4:7-8]. Stoga se čvrsto držite onoga što ste tako darežljivo dobili iz Božje ruke pa kada dođu vremena utjehe da se ne desi da ste radili uzalud, već da se možete odmoriti od svih svojih napora i imati puninu radosti u Božjem kraljevstvu.«¹⁸

»Ne možete biti predobri. Strpljenje je nebesko, poslušnost plemenita, praštanje milostivo i uzvišenje božansko, a onaj koji do kraja izdrži u vjernosti ni u kojem slučaju neće izgubiti svoju nagradu. Dobar će čovjek izdržati sve kako bi častio Krista, čak će ustupiti cijeli svijet, i sve u njemu, kako bi spasio svoju dušu.«¹⁹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pročitajte priču o Josephu Smithu kada je prekorio stražare na stranici 351. Kako ta priča utječe na vaše osjećaje o Josephu Smithu?
Joseph Smith je rekao da je evanđelje »glas veselja« te je izjavio: »Nek se naša srca obraduju i silno razvesele« (stranica 352). Na koji nam način naše poznavanje evanđelja može pomoći da se radujemo i budemo »silno vesel[i]« čak i u vremenima teškoća?
Pročitajte treći odlomak na stranici 352. Što mislite što znači primiti »moć razmjerno djelu koje se ima izvršiti«? Kojih se primjera možete sjetiti koji prikazuju ovu istinu?
Pročitajte četvrti odlomak na stranici 352. Koje su neke od osobina koje biste očekivali kod nekoga tko kaže da je »obožavatelj Kristovog djela«? (Za neke primjere vidi stranice 352-354.)
Dok proučavate savjet proroka Josepha na stranicama 354-355, razmislite o nečemu u svojem životu što bi trebalo poboljšati. Odredite što ćete učiniti kako biste preuzeli odgovornost za to poboljšanje.
Proučite posljednja dva odlomka u poglavlju (stranica 356). Koje su neke od nagrada onima koji »bij[u] plemenitu bitku vjere«? Kako nas neki ljudi pokušavaju nagovoriti da ne budemo »predobri«? Kako možemo odgovoriti na takve pritiske?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Ponovljeni zakon 31:6; 2. Timoteju 1:7-8; 2. Nefi 31:19-20; Mosija 5:15; NiS 59:23.