Knjižnica
Poglavlje 10: Molitva i osobna objava


Poglavlje 10

Molitva i osobna objava

»Povlastica je Božje djece doći Bogu i dobiti objavu.«

Iz života Josepha Smitha

Do lipnja 1829. već su se dogodili mnogi važni događaji u iznošenju obnove evanđelja. Nebesa su bila otvorena u trenutku prvog viđenja i Bog je ponovno razgovarao s ljudima na zemlji. Prorok Joseph Smith je primio ploče Mormonove knjige te je prevodio njezinu svetu poruku. Obnovljeno je sveto svećeništvo i uredba krštenja je postala dostupna Božjoj djeci. Svaki od ovih događaja dogodio se kao odgovor na molitvu kada je prorok tražio vodstvo od Gospodina.

Kako se približavao kraj djela prijevoda, prorok je još jednom tražio smjernice od Gospoda. Budući da je Moroni podučio Josepha da ne pokazuje ploče nikome osim ako mu to ne bude zapovjeđeno, Joseph se osjećao vrlo usamljen i teško opterećen svojom odgovornošću dok je prevodio ploče. Međutim, iz samog je zapisa saznao da će Gospodin pripremiti tri naročita svjedoka koji će svjedočiti svijetu da je Mormonova knjiga istinita (vidi 2. Nefi 11:3; Eter 5:2-4).

»Gotovo odmah nakon što smo to otkrili«, prisjećao se Joseph Smith, »Oliveru Cowderyju, Davidu Whitmeru i… Martinu Harissu (koji su me došli pitati o napretku djela) palo je na pamet da upitam Gospodina mogu li oni od njega dobiti povlasticu biti ti naročiti svjedoci«.1 Prorok se molio za usmjerenje i primio je objavu kojom je izjavljeno kako će toj trojici biti dopušteno vidjeti ploče, kao i Labanov mač, Urim i Tumim te Liahonu (vidi NiS 17).

Par dana kasnije prorok i trojica muškaraca otišli su u šumu blizu Whitmerove kuće u Fayetteu u New Yorku te su se počeli moliti da im se pruži ta velika povlastica. Martin se povukao, osjećajući se nedostojno. Prorok je zabilježio što se zatim dogodilo: »Nismo se dugo molili kada smo odjednom ugledali svjetlo iznimnog sjaja iznad nas u zraku, i gle, anđeo [Moroni] stajaše pred nama. U svojim rukama držaše ploče o kojima smo se molili da ih ovi mogu pregledati. Okretaše on listove jedan po jedan kako bismo ih mogli pregledati i jasno razlučiti ureze na njima«.2 Također su čuli Božji glas kako svjedoči o istinitosti prijevoda i daje im zapovijed da svjedoče o onome što su vidjeli i čuli. Zatim je Joseph otišao pronaći Martina, koji se molio na drugom mjestu u šumi. Zajedno su se molili i vidjeli isto viđenje te čuli isti glas.

Majka Josepha Smitha, koja je u to vrijeme bila u posjeti proroku u Fayetteu, prisjećala se sinove radosti i olakšanja nakon ovog očitovanja: »Kada je Joseph ušao [u kuću Whitmerovih], zabacio se pokraj mene. ‘Oče! Majko!’, rekao je, ‘Ne znate koliko sam sretan. Gospodin je učinio da ploče budu pokazane još trojici osim mene, koji su također vidjeli anđela i trebat će posvjedočiti o istini onoga što sam rekao jer su za sebe spoznali da ne idem naokolo kako bih varao ljude. Osjećam se kao da sam oslobođen strašnog tereta koji mi je bio gotovo pretežak za izdržati. No, sada će oni trebati nositi svoj dio i duša mi je sretna što više nisam potpuno sam na cijelom svijetu.’«3

Tijekom cijelog svojeg života Joseph Smith se obraćao Bogu u molitvi tražeći pomoć i vodstvo koje je trebao. Član Crkve se prisjećao kako ga je čuo da se moli u Kirtlandu u Ohiu, u vrijeme velike osobne teškoće: »Do tada nisam nikada čuo čovjeka da se obraća svojem Stvoritelju kao da je on nazočan i sluša ga kao što bi brižni otac slušao tuge poslušnog djeteta… Nije bilo hvalisanja, povišenih tonova u glasu koji dolaze entuzijazmom, već jednostavan ton razgovora, kao što se čovjek obraća nazočnom prijatelju. Učinilo mi se da bih, kad bi veo bio skinut, mogao vidjeti Gospodina kako stoji i gleda najponiznijeg od svih svojih slugu kojeg sam ikad vidio.«4

Naučavanja Josepha Smitha

Bog će čuti naše molitve i razgovarati s nama danas, baš kao što je razgovarao s drevnim svecima.

»Razumjevši kako Gospod nikada nije svijetu dao, ničime što je do sada objavljeno, naslutiti kako se zauvijek prestao obraćati svojim stvorovima kada ga traže na pravilan način, zašto bi se smatralo nevjerojatnim da mu je drago ponovno im govoriti u ovim posljednjim danima za njihovo spasenje?

Možda ćete biti iznenađeni ovom tvrdnjom kojom kažem da je to za spasenje njegovih stvorova u ovim posljednjim danima, budući da u svojem posjedu već imamo veliki opseg njegove riječi koju nam je ranije dao. No priznat ćete kako riječ izgovorena Noi nije bila dovoljna za Abrahama, niti se od Abrahama tražilo da napusti zemlju svoje baštine i traži nasljedstvo u nepoznatoj zemlji temeljeno na riječi koja je izgovorena Noi, već je za sebe on stekao obećanja iz Gospodinove ruke i kročio je u tom savršenstvu kako bi bio nazvan Božjim prijateljem. Od Izaka, obećanog potomstva, nije se zahtijevalo da temelji svoju nadu na obećanjima danim njegovom ocu Abrahamu, već je on po izravnom Gospodinovom glasu njemu bio povlašten uvjerenjem svojeg odobravanja u očima neba.

Ako jedan čovjek može živjeti po objavama danim drugome, mogu li s pravom pitati, zašto je onda bilo neophodno da Gospodin razgovara s Izakom na način na koji je razgovarao, kao što je zabilježeno u poglavlju 26 knjige Postanka? Jer tu Gospodin ponavlja, tj. ponovno obećava da će dati prisegu kojom je ranije prisegnuo Abrahamu. Zašto to ponavljanje Izaku? Zašto prvo obećanje nije bilo pouzdano za Izaka kao što je bilo za Abrahama? Nije li Izak bio Abrahamov sin? Nije li Izak mogao staviti neupitno pouzdanje u riječ svojeg oca budući da je on bio Božji čovjek? Možda ćete reći da je on bio vrlo neobičan čovjek i drugačiji od ljudi u ovim posljednjim danima. Kao posljedica toga, Gospodin ga je blagoslovio blagoslovima koji su neobični i drugačiji, budući da je on bio drugačiji od ljudi svojeg doba. Priznajem da je on bio neobičan čovjek i nije bio samo neobično blagoslovljen, već i obilno blagoslovljen. No sva neobičnost koju mogu otkriti u tom čovjeku, tj. sva razlika između njega i ljudi njegovog doba u tome je što je on bio svetiji i savršeniji pred Bogom te mu je pristupio s čišćim srcem i više vjere nego ijedna druga osoba njegovog doba.

Isto se može reći po pitanju Jakovljeve povijesti. Zašto mu se Gospodin obratio vezano za isto obećanje nakon što je već jednom dao to obećanje Abrahamu te ga obnovio Izaku? Zašto Jakov nije mogao biti zadovoljan riječju izrečenom njegovim očevima?

Kada se približilo vrijeme obećanog izbavljenja Izraelske djece iz egipatske zemlje, zašto je bilo neophodno da im se Gospodin počne obraćati? Obećanje ili riječ Abrahamu bila je da će njegovo potomstvo služiti u ropstvu i biti ucviljeno četiri stotine godina, a nakon toga će izaći s velikim blagom. Zašto se nisu uzdali samo u ovo obećanje i, nakon što su četiri stotine godina ostali u ropstvu u Egiptu, izašli ne čekajući daljnje objave, već u potpunosti djelujući prema obećanju danom Abrahamu da bi trebali izaći? 

 Mogu vjerovati da je Henok hodao s Bogom, da se Abraham družio s Bogom i razgovarao s anđelima, da je Izak zadobio obnovu saveza sklopljenog s Abrahamom izravnim Gospodinovim glasom. Mogu vjerovati da je Jakov razgovarao sa svetim anđelima i čuo riječ svojeg Stvoritelja, da se hrvao s anđelom dok nije prevladao i zadobio blagoslov. Mogu vjerovati da je Ilija bio uzet na nebo u ognjenim kolima s ognjenim konjima, da su sveci vidjeli Gospoda i razgovarali s njime licem u lice nakon njegovog uskrsnuća. Mogu vjerovati da je hebrejska crkva pristupila na goru Sion i u grad živućeg Boga, nebeski Jeruzalem, te u bezbrojni zbor anđela, da su gledali u vječnost i vidjeli Suca svih, i Isusa, posrednika novog saveza.

No, hoće li mi sve to pružiti uvjerenje, ili me donijeti u prostore vječnog dana, s mojom odjećom bez ljage, čistom i bijelom? Ili bih ipak trebao za sebe steći uvjerenje o svojem spasenju po svojoj vlastitoj vjeri i marljivosti u obdržavanju Gospodinovih zapovijedi? Nemam li ja jednaku povlasticu kao i drevni sveci? Neće li Gospodin čuti moje molitve te spremno saslušati moj plač kao što je i njihov, pristupim li mu na način na koji su mu oni pristupili?«5

Možemo uključiti u molitvu sve čega se prihvatimo.

Sarah Granger Kimball je izvijestila: »Kada je Joseph Smith podučavao braću u školi proroka… rekao im je da uključe u molitvu sve čega se prihvate.«6

»Nastojte upoznati Boga u svojim sobicama, vapite k njemu u poljima. Slijedite smjernice Mormonove knjige, molite se nad svojim obiteljima i za njih, za vašu stoku, stada, usjeve njiva i sve što posjedujete [vidi Alma 34:18-27]; tražite od Boga blagoslove za svoje napore i sve u što se upuštate.«7

»Ne zabušavajte u svojim dužnostima u svojoj obitelji, već prizivajte Boga kako bi svojim blagoslovima blagoslovio vas, vašu obitelj, stada i sve što vam pripada, kako biste imali mir i kako biste napredovali, a dok to činite, ‘molite za mir [u Sionu, jer će napredovati oni koji ga ljube]’ [vidi Psalam 122:6; prevedeno po engleskom izvorniku].«8

Prorokova molitva zabilježena u kolovozu 1842. prikazuje njegovu želju za Božjom mudrošću: »O ti, koji vidiš i poznaješ srca svih ljudi… pogledaj sada dolje na svojeg slugu Josepha i neka mu vjera u ime tvojeg Sina Isusa Krista, u većoj mjeri nego je tvoj sluga do sada uživao, bude udijeljena, i to vjera Ilije; i dopusti da svjetlo vječnog života zasja u njegovom srcu, koje nikada neće biti oduzeto, te dopusti da se riječi vječnog života izliju na dušu tvojeg sluge kako bi on mogao spoznati tvoju volju, propise, zapovijedi i sudove, kako bi ih mogao vršiti. Poput rose na gori Hermon, neka se kapi tvoje božanske milosti, slave i časti u obilju tvojeg milosrđa, moći i dobrote, izlijevaju na glavu tvojeg sluge.«9

Kada se molimo u vjeri i jednostavnosti, primamo blagoslove koje Bog smatra prikladnim darovati nam.

»Preklinjite pred prijestoljem milost da Duh Gospodnji može uvijek biti na vama. Zapamtite da bez traženja ne možemo niti ništa primiti, stoga tražite u vjeri i primit ćete one blagoslove koje Bog smatra prikladnim darovati vam. Ne molite se lakomim srcem kako ne bi to potrošili u svojim požudama, već se molite iskreno za najbolje darove [vidi NiS 46:8-9].«10

»Krepost je jedno od najvažnijih načela koje nam omogućuje imati pouzdanja u trenutku kada prilazimo k Ocu koji je na nebu kako bismo tražili mudrosti iz njegovih ruku. Stoga, ukoliko budete njegovali ovo načelo u svojem srcu, možete ga tražiti uz potpuno pouzdanje pred njim, i mudrost će biti izlivena na vašu glavu [vidi NiS 121:45-46].«11

»Neka molitve svetaca u nebesa uziđu kako bi ušle u uši Gospodina Sabaota jer mnogo može molitva pravednika ako je žarka [vidi Jakovljeva 5:16].«12

Henry W Bigler se prisjećao: »Jednom sam čuo opasku Josepha Smitha kada je govorio o molitvi našem Ocu na nebu: ‘Budite jasni i jednostavni u onome što želite, baš kao što biste bili kada biste išli susjedu i rekli da trebate posuditi konja da biste otišli do mlina.’«13

Možemo primiti osobnu objavu kroz Duha Svetoga.

»Povlastica je Božje djece doći Bogu i dobiti objavu… Bog nije pristran, i svi imamo istu povlasticu.«14

»Vjerujemo kako imamo pravo na objave, viđenja i snove od Boga, našeg Nebeskog Oca, te svjetlo i razumnost kroz dar Duha Svetoga u ime Isusa Krista, vezano za sva pitanja o našoj duhovnoj dobrobiti, ukoliko budemo obdržavali njegove zapovjedi kako bismo se našli dostojnima u njegovim očima.«15

»Osobi može koristiti kada primijeti prve nagovještaje duha objave. Na primjer, kada osjetite da čista razumnost utječe u vas, ona vam može dati iznenadnu navalu ideja, pa primjećivanjem istih možete otkriti kako se ispunjavaju istog dana ili nešto kasnije. To znači, ostvarit će se ono što je predstavljeno vašem umu Duhom Božjim, pa spoznavanjem Duha Božjega i njegovim razumijevanjem možete uzrasti do načela objave sve dok ne postanete savršeni u Kristu Isusu.«16

»Imam staro izdanje Novog zavjeta na latinskom, hebrejskom, njemačkom i grčkom jeziku… Zahvalan sam Bogu što imam ovu staru knjigu, ali sam mu još zahvalniji za dar Duha Svetoga. Imam najstariju knjigu na svijetu, ali u svojem srcu imam još stariju knjigu, a to je dar Duha Svetoga… Duh Sveti… je uz mene, i on razumije više od cijelog svijeta, a ja ću se družiti s njime.«17

»Niti jedan čovjek ne može primiti Duha Svetoga, a da ne prima objave. Duh Sveti je objavitelj.«18

Dok je služio kao predsjednik Zbora dvanaestorice, John Taylor je izvijestio: »Dobro se sjećam opaske koju mi je Joseph Smith iznio prije više od četrdeset godina. Rekao je: ‘Starješino Taylor, bio si kršten, ruke su bile položene na tvoju glavu za primitak Duha Svetoga i bio si zaređen u sveto svećeništvo. A sad, budeš li nastavio slijediti vodstvo Duha, on će te uvijek voditi pravilno. Možda će to ponekad biti protivno tvojem sudu, no zanemari to i slijedi njegove naloge, a budeš li odan njegovim šapatima, on će s vremenom postati u tebi načelo objave pa ćeš znati sve stvari’.«19

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

  • Primijetite važnost molitve u iskustvu Josepha Smitha i trojice svjedoka Mormonove knjige (stranice 125-127). Kako je molitva utjecala na vaša iskustva s Mormonovom knjigom? Na koje je druge dijelove vašeg života utjecala molitva?

  • Koje su vaše misli dok čitate odlomak koji započinje na dnu stranice 127? Dok razmišljate o ovoj izjavi, razmotrite što biste mogli učiniti kako biste poboljšali način na koji se »obraća[te svojem] Stvoritelju«.

  • Zašto se ne možemo osloniti samo na prošle objave? (Za neke primjere vidi stranice 128-130.) Zašto nam je potrebna stalna, osobna objava?

  • Pregledajte poglavlje koje započinje na stranici 130. Izdvojite prorokova naučavanja vezana za to kada se trebamo moliti i o čemu bi se trebali moliti. Kako bi vam ova naučavanja mogla pomoći u vašim osobnim molitvama? Kako bi mogla pomoći obiteljima s obiteljskim molitvama?

  • Proučite prorokova naučavanja na stranicama 130 o tome kako bismo se trebali moliti. Koja je vrijednost korištenja »jasn[og] i jednostavn[og]« jezika dok se molimo? Kako nam pravedan život daje pouzdanje prilikom pristupanja našem Nebeskom Ocu u molitvi? Što je vama pomoglo steći svjedočanstvo o tome da Bog čuje i odgovara na molitve?

  • Pročitajte cijeli treći odlomak na stranici 131. Kada ste vi imali koristi od toga što se primijetili »prve nagovještaje« Duha kako vas potiču na nešto? Kako možemo naučiti odmah prepoznati šapate Duha kada nam dođu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Kraljevi 19:11-12; Jakovljeva 1:5-6; Helaman 5:30; 3. Nefi 18:18-21; NiS 6:22-23; 8:2-3; 88:63-65.

Napomene

  1. History of the Church, 1:52-53; iz »History of the Church« (rukopis), knjiga A-1, str. 23, arhivi Crkve; Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Salt Lake City, Utah.

  2. History of the Church, 1:54; iz »History of the Church« (rukopis), knjiga A-1, str. 24-25, arhivi Crkve.

  3. Lucy Mack Smith, »The History of Lucy Smith, Mother of the Prophet«, 1844–45 manuscript, book 8, str. 11, arhivi Crkve.

  4. Daniel Tyler , »Recollections of the Prophet Joseph Smith«, Juvenile Instructor, 15. veljače 1892, str. 127.

  5. Pismo Josepha Smitha njegovom stricu Silasu Smithu, 26. rujna 1833, Kirtland, Ohio; u Lucy Mack Smith, »The History of Lucy Smith, Mother of the Prophet«, 1845 manuscript, str. 229-232, arhivi Crkve.

  6. Sarah Granger Kimball, »R. S. Report«, Woman’s Exponent, 15. kolovoza 1892, str. 30.

  7. History of the Church, 5:31; »Gift of the Holy Ghost«, uvodni članak objavljen u časopisu Times and Seasons, 15. lipnja 1842, str. 825; Joseph Smith je bio urednik časopisa.

  8. »To the Saints of God«, uvodni članak objavljen u časopisu Times and Seasons, 15. listopada 1842, str. 952; interpunkcija osuvremenjena; Joseph Smith je bio urednik časopisa.

  9. History of the Church, 5:127-128; odjeljivanje odlomaka promijenjeno; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 23. kolovoza 1842. u blizini Nauvooa u Illinoisu; ovaj je zapis u knjizi History of the Church krivo datiran na 22. kolovoza 1842.

  10. Pismo Josepha Smitha i Johna Whitmera svecima u Colesvilleu u New Yorku, 20. kolovoza 1830, Harmony, Pennsylvania; Newel Knight, Autobiography and Journal, oko 1846-1847, str. 129, arhivi Crkve.

  11. Izjava koju je Joseph Smith zapisao u veljači 1840. u Philadelphiji u Pennsylvaniji; prvotni zapis u privatnom vlasništvu.

  12. History of the Church, 6:303; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 7. travnja 1844. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestili Wilford Woodruff, Willard Richards, Thomas Bullock i William Clayton.

  13. Henry W. Bigler u »Recollections of the Prophet Joseph Smith,” Juvenile Instructor, 1. ožujka 1892, str. 151-152.

  14. Govor kojeg je Joseph Smith održao 1839. u Commerceu u Illinoisu; izvijestio Willard Richards, Willard Richards, Pocket Companion, str. 75, 78-79, arhivi Crkve.

  15. Pismo Josepha Smitha Isaacu Gallandu, 22. ožujka 1839, zatvor Liberty u Libertyju u Missouriju, objavljeno u časopisu Times and Seasons, veljača 1840, str. 54.

  16. History of the Church, 3:381; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 27. lipnja 1839, u Commerceu u Illinoisu; izvijestio Willard Richards.

  17. History of the Church, 6:307-308; odjeljivanje odlomaka promijenjeno; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 7. travnja 1844. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestili Wilford Woodruff, Willard Richards, Thomas Bullock i William Clayton.

  18. History of the Church, 6:58; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 15. listopada 1843. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Willard Richards.

  19. John Taylor, Deseret News: Semi-Weekly, 15. siječnja 1878, str. 1.

Moroni

Oliver Cowdery, David Whitmer i Joseph Smith bili su povlašteni vidjeti Moronija i zlatne ploče u lipnju 1829. Istog dana, malo kasnije, Martin Harris je također vidio anđela i ploče.

family praying

»Ne zabušavajte u svojim dužnostima u svojoj obitelji, već prizivajte Boga kako bi svojim blagoslovima blagoslovio vas i vašu obitelj.«