Poglavlje 22
Stjecanje znanja o vječnim istinama
»Čovjek neće biti spašen ništa brže nego što stječe znanje«.
Iz života Josepha Smitha
Prorok Joseph Smith je »volio učiti«, napisao je George Q. Cannon. »Volio je znanje zbog njegove pravedne moći. Kroz nedaće koje su ga okruživale od dana kada je prvi puta obznanio skeptič-nom svijetu svoje druženje s nebesima, stalno je napredovao u stjecanju razuma. Gospodin mu je zapovjedio da uči, a on je bio poslušan… Oživljen Svetim Duhom, njegov je um spremno prihvaćao sva istinita načela, te je ta polja znanja savladavao jedno po jedno i u njima postao učitelj«.1
Prorok i grupa svetaca u Kirtlandu imali su 1833. jedinstvenu priliku za proučavanje evanđelja. U siječnju te godine, u skladu s Gospodinovom zapovjedi (vidi NiS 88:127-141), prorok je uspostavio školu proroka kako bi podučio obnašatelje svećeništva njihovom djelu u službeništvu i pripremio ih za naviještanje evanđelja. Škola se održavala na drugom katu trgovine Newela K. Whitneyja, gdje je prorok živio. Oko 25 braće je prisustvovalo, a neki su putovali stotine kilometara radi povlastice proučavanja evanđelja u sobi koja je bila površine samo 3.35 m sa 4.27 m. Mnogi od tih muškaraca kasnije su postali apostoli, članovi Zbora sedamdesetorice i drugi vođe Crkve. Iako su prorok i druga braća povremeno proučavali jezike, prvenstveno su se usredotočili na učenje nauka evanđelja, marljivo učeći od ranog jutra do kasnog poslijepodneva. Ta je škola trajala četiri mjeseca, a slične su škole kasnije bile uspostavljene u Kirtlandu i Missouriju, i stotine je ljudi prisustvovalo satovima.
Na sastanku škole održanom 27. veljače 1833. prorok je primio važnu objavu. U ranim danima Crkve korištenje alkohola, duhana, kave i čaja bilo je normalno za društvo i među članovima Crkve. Kada je prorok vidio kako braća koriste duhan u školi, postao je zabrinut. Brigham Young se sjećao: »Kad bi se okupili u toj sobi nakon doručka, prvo što bi učinili bilo je da zapale svoje lule i dok bi pušili razgovarali bi o velikim stvarima kraljevstva… Često kada je prorok ušao u sobu kako bi članovima škole dao neke upute, našao bi se u oblaku dima duhana. To je, kao i pritužbe njegove žene što mora čistiti tako prljav pod [od žvakanja duhana], natjeralo proroka da razmisli o tom pitanju pa je pitao Gospodina o ponašanju starješina prilikom korištenja duhana, te je objava poznata kao Riječ mudrosti bila rezultat prorokovog pitanja«.2
Milijuni ljudi slijedili su savjet ove objave te su primili vremenite i duhovne blagoslove, uključujući »mudrost i veliko blago spoznaje« obećano onima koji kroče u poslušnosti Božjim zapovijedima (NiS 89:19).
Blagoslovi duhovnog znanja bili su izliveni na braću koja su pohađala školu proroka i oni su uvelike napredovali u svojem razumijevanju evanđelja. Na sastanku škole održanom 18. ožujka 1833. Sidney Rigdon i Frederick G. Williams bili su odijeljeni kako prorokovi savjetnici u Prvom predsjedništvu. Nakon toga je prorok »potaknuo braću na vjernost i marljivost u obdržavanju Božjih zapovjedi, te im je dao puno uputa za dobrobit svetaca uz obećanje da će čisti u srcu vidjeti nebeska viđenja, a nakon što su se kratko vrijeme zadržali u tihoj molitvi, obećanje je bilo potvrđeno, jer su se mnogima nazočnima oči njihovog razumijevanja otvorile Duhom Božjim, pa su vidjeli mnoge stvari… Mnoga braća vidjela su nebesko viđenje Spasitelja, zborova anđela i mnoge druge stvari«.3
Prorok je objasnio: »Velika radost i zadovoljstvo neprestano su sjali na licima škole proroka i svetaca radi onoga što je bilo objavljeno te radi našeg napredovanja u spoznaji o Bogu«.4
Naučavanja Josepha Smitha
Evanđelje Isusa Krista prihvaća svu istinu. Vjerni prihvaćaju istine koje je Bog objavio te se odriču lažnih tradicija.
»Mormonizam je istina i svaki čovjek koji ga prihvati osjeća se slobodnim prihvatiti svaku istinu: u skladu s time s njegovog vrata odmah spadaju okovi praznovjerja, neukosti, neznanja i nadrisvećeništva, a njegove su oči otvorene kako bi vidio istinu koja uvelike prevladava nad nadrisvećeništvom…
Mormonizam je istina, odnosno drugim riječima, nauk svetaca posljednjih dana je istinit… Prvo i temeljno načelo naše svete vjere je da vjerujemo kako imamo pravo prihvatiti sve tj. svaku stavku istine bez ograničenja, bez da nas se ograničava i zabranjuje vjerovanjima ili praznovjernim stanovištima ljudi, ili tuđom vladavinom, kada je ta istina jasno pokazana našim mislima, i imamo najbolje dokaze o njoj.«5
Joseph Smith je u siječnju 1843. razgovarao s nekim ljudima koji nisu bili članovi Crkve: »Izjavio sam da je najznačajnija razlika u mišljenju između svetaca posljednjih dana i ostalih sekti u tome što se svi drugospomenuti ograničavaju nekim određenim vjerovanjem, koje je njihove članove lišio povlastice vjerovanja u bilo što, što nije sadržano u istom, dok su sveci posljednjih dana… spremni vjerovati u sva istinita načela koja postoje i koja im se očituju s vremena na vrijeme«.6
»Ne mogu vjerovati ni u jedno vjerovanje drugih denominacija jer svaka od njih ima nešto u sebi s čime se ne mogu složiti, iako svaka od njih ima ponešto istine. Ja želim doći u Božju nazočnost i spoznati sve stvari, a ta vjerovanja postavljaju stupove [ograničenja] i govore: ‘Dotle, ne dalje’ [Job 38:11], na što ja ne mogu pristati.«7
»Svima onima koji su skloni postavljati stupove Svemogućem kažem: ‘Nećete zadobiti Božju slavu. Da bi osoba postala subaštinik sa Sinom, mora se odreći svih svojih lažnih tradicija.’«8
»Veliko načelo koje nam je bitno znati jest razumjeti što je Bog uspostavio prije postavljanja temelja svijeta. Tko to zna? Naslijeđena je sklonost čovječanstva postavljati stupove i određivati granice djela i putova Svemogućega… Ono što nekad bijaše skriveno od postanka svijeta objavit će se djeci i nejačadi u posljednjim danima [vidi NiS 128:18].«9
»Kada ljudi otvore svoja usta protiv [istine], ne vrijeđaju mene, već sami sebe… Kada maloumni olako shvate stvari koje su od najveće važnosti bez da imalo promisle o njima, želim uvidjeti istinu sa svim njezinim utjecajima i priviti je na svoja prsa. Vjerujem u sve što je Bog ikada objavio, i nikada nisam čuo za čovjeka koji je bio proklet jer je vjerovao u previše, već da je bio proklet jer nije vjerovao.«10
»Kada Bog čovjeku ponudi blagoslov ili spoznaju, a on ju odbije prihvatiti, bit će proklet. Izraelci su se molili da Bog govori s Mojsijem, a ne s njima, i posljedica toga bila je da ih je prokleo s putenim zakonom.«11
»Uvijek sam imao zadovoljstvo vidjeti kako istina slavi nad grijehom, i kako tama popušta pred svjetlom.«12
Stjecanje znanja o vječnim istinama ključno je za zadobivanje spasenja.
»Znanje je neophodno za život i pobožnost. Jao vama svećenicima i duhovnjacima koji propovijedate da znanje nije potrebno za život i spasenje. Oduzmite apostole itd., oduzmite znanje, i pronaći ćete se dostojnima prokletstva pakla. Znanje je objava. Počujte sva braćo, ovo je veliki ključ: znanje je Božja moć za spasenje.«13
»Znanje udaljuje tamu, neizvjesnost i sumnju, jer one ne mogu postojati gdje postoji znanje… u znanju je moć. Bog ima veću moć od svih ostalih bića jer ima veću spoznaju, i zbog toga zna kako podložiti sva druga bića sebi. On ima moć nad svima.«14
»Kako se udaljujemo od Boga tako se spuštamo prema đavlu i gubimo znanje, a bez znanja ne možemo biti spašeni, pa dok su naša srca ispunjena zlom i mi proučavamo zlo, u našem srcu nema mjesta za dobro ili proučavanje dobrog. Nije li Bog dobar? Onda budite i vi dobri. Ako je on vjeran, budite i vi vjerni. Spojite sa svojom vjerom poštenje, s poštenjem znanje i tražite svaku dobru stvar [vidi 2. Petrova 1:5].
Čovjek neće biti spašen ništa brže nego što stječe znanje, jer ako ne stječe znanje, neka zla moć na drugom svijetu dovest će ga u sužanjstvo, budući da će zli duhovi imati više znanja, a time i veću moć od mnogih ljudi koji su na zemlji. Stoga su nam potrebne objave kako bi nam pomogle i dale nam spoznaju o onome što je Božje.«15
U travnju 1843. Joseph Smith je podučavao sljedeće, što je kasnije zapisano u Nauku i savezima 130:18-19: »Koje god razumsko načelo dokučimo za ovoga života, ono će s nama ustati za uskrsnuće. Ako netko postigne više spoznaje i razumnosti u ovom životu svojim marom i posluhom nego drugi, imat će toliko prednosti u budućem svijetu«.16
U svibnju 1843. Joseph Smith je podučavao sljedeće, što je kasnije zapisano u Nauku i savezima 131:6: »Nemoguće je čovjeku spasiti se u neznanju«.17
Stječemo znanje o vječnim istinama kroz marljivo proučavanje i molitvu.
Dok je služio u Prvom predsjedništvu, George A. Smith je izvijestio: »Joseph Smith je naučavao da svaki muškarac i žena trebaju od Gospodina tražiti mudrost, kako bi mogli zadobiti znanje od njega koji je izvor sveg znanja, a obećanja objavljenog evanđelja su takva da nam daju ovlast vjerovati kako bismo tim tijekom trebali ostvariti cilj naših napora.«18
Čovjeku koji se nedavno pridružio Crkvi prorok Joseph Smith je napisao: »Sjećate se svjedočanstva kojeg sam iznio u ime Gospodina Isusa vezano za veliko djelo koje je on pokrenuo u ove posljednje dane. Vi poznajete moj način razgovaranja i kako sam vam u slabosti i jednostavnosti izjavio što mi je Gospodin objelodanio posluživanjem svojih svetih anđela za ovaj naraštaj. Molim se da će vas Gospodin osposobiti da pohranite to u svojim mislima, jer znam da će njegov Duh svjedočiti svima koji marljivo traže spoznaju od njega.«19
Čovjeku koji je htio naučiti više o Crkvi prorok Joseph Smith je napisao: »Proučavajte Bibliju i sve knjige na koje možete naići, molite se Ocu u ime Isusa Krista, imajte vjere u obećanja dana očevima, i vaš će um biti vođen k istini.«20
»Božje istine su od velike važnosti, a jedino ih vrijeme, iskustvo, te pažljive, duboke i svečane misli mogu otkriti. Ako bi htio voditi duše do spasenja, tvoj se um, o čovječje, treba uzdignuti toliko visoko koliko su visoka najviša nebesa, te istražiti i razmotriti najdublje ponore i široko prostranstvo vječnosti – moraš se družiti s Bogom. Koliko li su profinjenije i plemenitije Božje misli od ispraznog maštanja ljudskog srca!
Neka iskrenost, promišljenost, otvorenost, trezvenost, krepost, čistoća, krotkost i jednostavnost okrune naše glave na svakom mjestu, i ukratko, postanimo poput djece, bez zlobe, prijevare ili licemjerja. I sada, braćo, nakon vaših nedaća, činite li uvijek te stvari, molite li se gorljivo i živite li uvijek po vjeri u Božji pogled, on će vam dati spoznaju svoga Svetoga Duha, da, neizrecivim darom Duha Svetoga [vidi NiS 121:26].«21
Znanje o vječnim istinama stječemo pomalo s vremenom. Možemo naučiti sve stvari onom brzinom kojom smo ih u stanju podnijeti.
»Nije mudro da nam se izloži cijelo znanje odjednom, već trebamo primati malo po malo, i tada ćemo ga moći shvatiti.«22
»Kada se penjete ljestvama, morate započeti na dnu i uspinjati se korak po korak, sve dok ne dođete do vrha, i tako je s načelima evanđelja – morate započeti s prvim i nastaviti sve dok ne naučite sva načela uzvišenja. No puno će proći nakon što prođete kroz veo prije nego što ih naučite. Ne treba se sve shvatiti na ovom svijetu. Veliki posao bit će naučiti naše spasenje i uzvišenje čak i s one strane groba.«23
Joseph Smith i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu dali su sljedeće upute svecima koji su se okupljali u Nauvoou: »Onima koji mogu… pomoći u ovom velikom djelu kažemo da dođu na ovo mjesto, jer čineći tako neće samo pomoći u napretku kraljevstva, već će biti u situaciji u kojoj će imati prednosti poduke od predsjedništva i drugih autoriteta Crkve, te će se uzdizati sve više na ljestvici razuma, sve dok ‘u ljubavi uvriježeni i utemeljeni [ne budu] sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju’ [Efežanima 3:18-19].«24
»Bog nije ništa objavio Josephu što neće obznaniti Dvanaestorici, a čak i najmanji među svecima može spoznati sve onoliko brzo koliko je brzo spreman podnijeti to, jer mora doći dan kada niti jedan čovjek neće reći svojem susjedu: ‘Spoznajte Jahvu!’, jer će ga svi poznavati, od najmanjega do najvećega [vidi Jeremija 31:34].«25
Prijedlozi za proučavanje i podučavanje
Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.
-
Pročitajte posljednji odlomak na stranici 265. Razmislite o navikama ili idejama koje mogu »određivati granice djela i putova Svemogućega« u našem životu. Što mislite da trebamo učiniti kako bismo prihvatili cijelu istinu koju će nam Gospodin dati?
-
Pregledajte predzadnji odlomak na stranici 265. Kada je znanje udaljilo tamu i sumnju iz našeg života? Zašto je stjecanje znanja o istini ključno za primanje spasenja? (Za neke primjere vidi stranice 265-266.)
-
Iz naučavanja proroka Josepha možemo vidjeti da Sotona želi da izgubimo znanje (stranice 265-266), a Gospodin nam želi dati spoznaju (stranice 266-268). Što možemo naučiti iz ovog kontrasta?
-
Što možemo učiniti kako bismo povećali našu spoznaju istine? (Za neke primjere vidi stranice 261-263, 266-268.) Pregledajte posljednji odlomak na stanici 267. Odaberite nekoliko odlika koje su navedene u ovom odlomku. Kako nas svaka od ovih odlika priprema steći znanje?
-
Pročitajte drugi puni odlomak na stranici 268. Što možemo naučiti iz usporedbe našeg učenja evanđeoskih načela s uspinjanjem na ljestvama? Što ste vi učinili kako biste stalno uvećavali svoje znanje evanđelja?
-
Koje su vaše misli i osjećaji dok razmišljate o posljednjem odlomku u ovom poglavlju?
Povezani stihovi iz Svetih pisama: Mudre izreke 1:7; 1. Timoteju 2:3-4; 2. Nefi 28:29-31; Alma 5:45-47; NiS 88:118.