Misionarska služba: Sveti poziv, veličanstveno djelo

»Nakon svega što je rečeno, najveća i najvažnija dužnost je propovijedanje evanđelja.«

Iz života Josepha Smitha

Tijekom nekoliko posljednjih godina dok su sveci živjeli u Kirtlandu, otpali su mnogi članovi i čak neki vođe Crkve. Činilo se kao da Crkva prolazi kroz krizno razdoblje. »U takvom stanju stvari«, napisao je prorok, »Bog mi je objavio da se nešto novo treba učiniti za spasenje njegove Crkve.«¹ To »nešto novo« bila je objava da se misionari pošalju u Englesku kako bi propovijedali evanđelje.

Heber C. Kimball, član Zbora dvanaestorice, prisjećao se: »Oko prvog dana lipnja 1837. prišao mi je prorok Joseph dok sam sjedio u… hramu u Kirtlandu, i šapnuvši mi rekao: ‘Brate Heber, Duh mi je Gospodnji šapnuo: Neka sluga moj Heber ode u Englesku i proglasi moje evanđelje i nek otvori vrata spasenja tome narodu.’«² Starješina Kimball bio je nadvladan pomišlju na takav poduhvat: »Osjećao sam se najslabijim od Božjih slugu. Upitao sam Josepha što bih trebao reći kada dođem tamo; on mi je rekao da odem Gospodinu pa će me on voditi i govoriti kroz mene istim duhom koji je [usmjeravao] njega.«³

Prorok je poziv uputio i Orsonu Hydeu, Willardu Richardsu i Josephu Fieldingu u Kirtlandu, te Isaacu Russellu, Johnu Snyderu i Johnu Goodsonu u Torontu u Kanadi. Ova su se braća trebala pridružiti starješini Kimballu na njegovoj misiji u Engleskoj. Okupivši se u New York Cityju, 1. srpnja 1837. isplovili su za Veliku Britaniju na brodu Garrick. Prva misija izvan Sjeverne Amerike donijela je nekih 2000 obraćenika u Crkvu tijekom prve godine misionara u Engleskoj. Starješina Kimball je radosno pisao proroku: »Slava Bogu, Josephe, Gospodin je s nama među narodima!«⁴

Druga apostolska misija u Britaniji uključivala je većinu članova Dvanaestorice pod vodstvom Brighama Younga, a bila je pod prorokovim ravnanjem iz Nauvooa. Krenuvši u jesen 1839, dvanaestorica su stigli u Englesku 1840. Tamo su započeli djelo koje će do 1841. u Crkvu dovesti preko 6000 obraćenika, ispunjavajući Gospodinovo obećanje da će učiniti »nešto novo« za spasenje svoje Crkve.

Joseph Smith je iz Nauvooa nastavio slati misionare diljem svijeta. Starješina Orson Hyde je pristao u Englesku 1841. te je zatim nastavio sa svojom dodijeljenom misijom u Jeruzalem. Nosio je pismo preporuke od Josepha Smitha kojim je bio priznat kao »nositelj ovih darova, vjeran i dostojan poslanik Isusa Krista, naš posrednik i zastupnik u stranim državama, da… razgovara sa svećenicima, vladarima i starješinama Židova«.⁵ Dana 24. listopada 1841, starješina Hyde je kleknuo na jeruzalemskoj Maslinskoj gori i usrdno molio Nebeskog Oca da posveti zemlju »za sabiranje raspršenih ostataka Jude, prema proroštvima svetih proroka«.⁶ Starješina Hyde je zatim krenuo prema Njemačkoj gdje je položio početni temelj za rast Crkve tamo.

Dana 11. svibnja 1843, prorok je pozvao starješine Addisona Pratta, Noaha Rogersa, Benjamina F. Grouarda i Knowltona F. Hanksa da služe misije na otočjima južnog Pacifika. To je bila prva misija Crkve na bilo kojem dijelu tog ogromnog područja. Starješina Hanks je preminuo na moru, no starješina Pratt je doputovao na australsko otočje gdje je naučavao evanđelje na otoku Tubuai. Starješine Rogers i Grouard nastavili su do Tahitija gdje je stotine ljudi kršteno kao rezultat njihovog rada.

Pod vodstvom Josepha Smitha sveci su napredovali kako bi ispunili Gospodinovu zapovijed: »Stoga, pođite po svem svijetu, a u koje god mjesto poći ne možete, pošaljite da svjedočanstvo od vas krene u sav svijet svakomu stvorenju« (NiS 84:62).

Naučavanja Josepha Smitha

Misionarska služba je sveto djelo; vjera, krepost, marljivost i ljubav osposobljavaju nas za to djelo.

»Nakon svega što je rečeno, najveća i najvažnija dužnost je propovijedanje evanđelja.«⁷

U prosincu 1840. Joseph Smith je pisao članovima Zbora dvanaestorice i drugim svećeničkim vođama koji su služili misije u Velikoj Britaniji: »Budite uvjereni, ljubljena braćo, da nisam nezainteresiran promatrač događaja koji se odvijaju po cijelom površju zemaljskom; a posred općih kretanja koja su u tijeku, niti jedno nije od veće važnosti od veličanstvenog djela u koje ste sada upušteni; stoga osjećam ponešto brige za vas, da se svojom krepošću, vjerom, marljivošću i dobrotvornošću možete predati jedan drugome, Kristovoj Crkvi i vašem Ocu koji je na nebu; čijom ste milošću pozvani na tako sveti poziv, te pripravljeni da vršite velike i odgovorne dužnosti koje leže na vama. I mogu vas uvjeriti da se, prema podacima koje sam dobio, osjećam zadovoljan što niste bili nemarni u svojoj dužnosti, već su vaša marljivost i vjernost bili takvi da zasigurno navlače osmijehe tome Bogu čije sluge vi jeste, kao i dobru volju svetaca diljem svijeta.

Širenje evanđelja diljem Engleske zasigurno je zadovoljavajuće, a razmišljanje o tome ne može, a da ne donese neobične osjećaje u grudima onih koji su podnijeli vrućinu i tegobu dana, i onih koji su bili njegovi snažni pristaše i uporni zagovornici u ranom djetinjstvu, dok su bili okruženi okolnostima koje im uopće nisu bile naklonjene, a njegovo uništenje prijetilo je sa svake strane – poput otmjene lađe [barke] koja je srčano prebrodila oluju neoštećena, pa sada širi svoje jedreno platno na povjetarcu i plemenito reže svoj put kroz popustljiv val, svjesnija nego ikada snage svoje drvene konstrukcije, te iskustva i sposobnosti svojeg kapetana, kormilara i posade…

Ljubav je jedna od glavnih odlika Božanstva i trebaju je očitovati oni koji nastoje biti sinovi Božji. Čovjek ispunjen ljubavlju Božjom nije zadovoljan samo blagoslivljanjem svoje obitelji, već on prolazi cijelim svijetom željan blagosloviti cijelo čovječanstvo. To je bio vaš osjećaj koji je prouzročio da se suzdržite užitka doma kako biste bili blagoslov drugima koji su kandidati za besmrtnost, no kojima je istina još daleka, i zbog toga se molim da najodabraniji blagoslovi neba otpočinu na vama.«⁸

Jednostavne istine evanđelja podučavamo s poniznošću i krotkošću te izbjegavamo svađati se s drugima oko njihovih vjerovanja.

»O vi, starješine Izraela, poslušajte moj glas; i kada ste poslani u svijet da propovijedate, govorite o onom o čemu ste poslani govoriti; propovijedajte i vičite: ‘Pokajte se, jer je kraljevstvo nebesko blizu; pokajte se i vjerujte evanđelju.’ Objavljujte prva načela, a tajne ostavite, da ne biste bili prevladani… Propovijedajte one stvari koje vam je Gospodin rekao da propovijedate – pokajanje i krštenje za otpust grijeha.«⁹

»Govorio sam i objasnio što se tiče beskorisnosti propovijedanja svijetu o velikim sudovima, radije trebamo propovijedati jednostavno evanđelje.«¹⁰

»Starješine bi [trebali] ići naprijed… u svoj krotkosti i suzdržljivosti te propovijedati Isusa Krista i njegovo raspeće; ne svađati se s drugima na račun njihove vjere ili sustava religije, već ustrajno nastaviti svojim putem. To sam uručio kao zapovijed, a svi koji je ne budu obdržavali navući će progone na svoju glavu, dok će oni koji je budu obdržavali uvijek biti ispunjeni Duhom Svetim; to proglašavam kao proroštvo.«¹¹

»Postoje li bilo koja otvorena vrata gdje bi starješine propovijedale prva načela evanđelja, neka ne šute. Ne uzvikujte protiv sekti, niti govorite protiv njihovih pravila. Već propovijedajte Krista i njegovo raspeće, ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku… time ćemo, ako je moguće, suzbiti predrasude ljudi. Budite krotki i ponizna srca, a Gospodin Bog naših očeva bit će zauvijek s vama.«¹²

»Primijetite ovaj ključ i budite mudri radi Krista i radi vaših vlastitih duša. Niste poslani da bi vas se podučavalo, već da podučavate. Neka svaka riječ bude začinjena milošću. Budite obazrivi i razboriti. Ovo je dan upozorenja, a ne mnogih riječi. Djelujte pošteno pred Bogom i čovjekom… Budite pošteni, otvoreni i iskreni u svim svojim [odnosima] s čovječanstvom. [Vidi NiS 43:15; 63:58.]«¹³

Prije negoli je George A. Smith otišao na misiju 1835, posjetio je proroka Josepha Smitha koji mu je bio bratić. George A. Smith je zabilježio: »Navratio sam vidjeti bratića Josepha. Dao mi je Mormonovu knjigu, rukovao se sa mnom i rekao mi: ‘Propovijedaj kratke propovijedi, moli kratke molitve, a svoje propovijedi iznosi sa srcem ispunjenim molitvom.’«¹⁴

Evanđelje naučavamo kako nas vodi Duh.

»Svi imaju propovijedati evanđelje moću i utjecajem Duha Svetoga, a niti jedan čovjek ne može propovijedati evanđelje bez Duha Svetoga.«¹⁵

»Kao što je Pavao rekao da je trebao svima postati sve, kako bi neke spasio [vidi 1. Korinćanima 9:22], tako moraju činiti starješine posljednjih dana, te kako su poslani propovijedati evanđelje i upozoravati svijet o nadolazećim sudovima, mi smo sigurni da će oni, kada naučavaju kako ih Duh vodi, prema objavama Isusa Krista, propovijedati istinu te će napredovati bez pritužbi. Tako nemamo novih zapovijedi za izdati, već potičemo starješine i članove da žive po svakoj riječi koja proizlazi iz usta Božjih [vidi Matej 4:4], da ne bi bili lišeni slave koja je pribilježena za vjerne.«¹⁶

Prorok je govorio na saboru održanom u listopadu 1839: »Predsjednik [Joseph Smith] je nastavio s podučavanjem starješina vezano za propovijedanje evanđelja, te im je naglasio nužnost dobivanja Duha, kako bi mogli propovijedati s Duhom Svetim poslanim dolje s nebesa; naglasio im je da budu pažljivi kada govore o temama koje nisu jasno iskazane u Božjoj riječi, a vode do nagađanja i sukoba.«¹⁷

Dana 14. svibnja 1840. Joseph Smith je starješinama Orsonu Hydeu i Johnu E. Pageu, koji su bili na svojem putu na misiju u Svetu zemlju, iz Nauvooa napisao: »Ne budite obeshrabreni zbog veličine djela; budite samo ponizni i vjerni, i tada ćete moći reći: ‘Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica!’ [vidi Zaharija 4:7;]. Onaj koji je raspršio Izrael obećao je ponovo ga okupiti; stoga, budući da vi trebate biti instrument u ovom velikom djelu, on će vas podariti snagom, mudrošću, moću i razumom te svakim neophodnim svojstvom, a vaš će se um širiti sve više, dok ne budete u stanju obuhvatiti zemlju i nebesa, posegnuti dalje u vječnost i razmatrati moćna Jahvina djela u svoj njihovoj raznolikosti i slavi.«¹⁸

Tražimo prilike da naučavamo evanđelje i svjedočimo o njegovoj istinitosti.

U jesen 1832. Joseph Smith je putovao s biskupom Newelom K. Whitneyem iz Kirtlanda u Ohiju na istok Sjedinjenih Država. Prorok je 13. listopada pisao Emmi Smith iz New York Cityja: »Kada razmišljam o ovom velikom gradu poput Ninive u kojem desna ruka ne zna što joj lijeva čini, da, s više od dvjesto tisuća duša, moja je nutrina ispunjena sućuti prema njima, i odlučan sam uzdignuti svoj glas u tom gradu, a rezultat istog prepustiti Bogu koji drži sve u svojim rukama te neće dopustiti da vlas s naše glave neprimijećeno padne na tlo …

Razgovarao sam s nekolicinom osoba, što mi je donijelo veliko zadovoljstvo, te s jednim vrlo naočitim mladim gospodinom iz Jerseyja, čije je držanje bilo vrlo dostojanstveno. Pristupio je i sjeo pokraj mene te započeo razgovarati sa mnom o koleri, a ja sam saznao da je i on bio obolio od nje te je umalo i umro zbog nje. Rekao je kako ga je Gospodin poštedio za neku mudriju svrhu. Iskoristio sam to i započeo dugačku raspravu s njime. Očito je prihvatio moje naučavanje s velikim zadovoljstvom te je postao snažno vezan uz mene. Razgovarali smo do u kasno u noć i odlučili zaključiti razgovor do sljedećeg dana. No, imajući posla za izvršiti, bio je spriječen dok brod nije bio spreman isploviti pa je trebao otići. Pristupio mi je i pozdravio me, te smo se nevoljko rastali.«¹⁹

Elizabeth Ann, supruga Newela K. Whitneyja, prisjetila se putovanja svojeg supruga na istok Sjedinjenih Država 1832. s Josephom Smithom: »Moj je suprug putovao s Josephom prorokom kroz mnoge istočne gradove, gdje su iznosili svoje svjedočanstvo i prikupljali sredstva za izgradnju hrama u Kirtlandu, i također za kupnju zemlje u Missouriju… Joseph je mojem suprugu rekao: ‘Odbiju li nas imat će naše svjedočanstvo jer ćemo ga zapisati i ostaviti na njihovim pragovima i prozorskim klupčicama.’«²⁰

Joseph Smith je 1834. propovijedao u školi u Pontiacu u Michiganu. Edward Stevenson bio je nazočan i prisjećao se iskustva: »Na tom školskom zemljištu dvojica mormonskih starješina su 1833. godine predstavila evanđelje, a 1834. je Joseph Smith prorok propovijedao s takvom moću koja nikada nije bila viđena u tom devetnaestom stoljeću… Dobro se sjećam mnogih riječi dječaka proroka jer su izgovorene u jednostavnosti, no s moću koja je bila neodoljiva svima nazočnima…

S uzdignutom je rukom rekao: ‘Ja sam svjedok da ima Boga, jer sam ga vidio za danjeg svjetla, dok sam se molio u tihom šumarku, u proljeće 1820.’ Nadalje je posvjedočio da je Bog, Vječni Otac, pokazujući prema zasebnoj osobi, sličnoj sebi, rekao: ‘Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!’ O, kako su te riječi oduševile moje cijelo biće i ispunile me s neizrecivom radošću jer sam gledao osobu koja je, poput apostola Pavla iz drevnih vremena, mogla smiono svjedočiti da je bila u nazočnosti Isusa Krista!

… Održani su nizovi sastanaka na kojima su se, zanimljivo, proroku pridružila trojica svjedoka Mormonove knjige. Tijekom svojeg posjeta ovom ogranku prorok je posvjedočio kako je bio podučen da uspostavi Crkvu po obrascu Crkve koju je Isus uspostavio, s Dvanestoricom apostola, sedamdesetoricom, starješinama, darovima i blagoslovima, s pratećim znakovima, kao što je zapisano u šesnaestom poglavlju Marka… ‘Kao Božji sluga’, rekao je Joseph, ‘dajem vam obećanje da ćete, ukoliko se pokajete i budete kršteni za otpust grijeha, primiti Duha Svetoga.’«²¹

U studenome 1838, kada je prorok bio odveden iz Far Westa u Missouriju i utamničen u Richmondu u Missouriju, ponovno je naučavao evanđelje: »Posjetile su nas neke dame i gospoda. Jedna od žena pristupila je i izrazito otvoreno zamolila vojnike da joj pokažu koji je od zatvorenika Gospodin kojeg ‘Mormoni’ štuju? Jedan od stražara ukazao je na mene sa izrazitim osmjehom i rekao: ‘To je on.’ Žena je zatim, okrećući se prema meni, upitala tvrdim li da sam Gospodin i Spasitelj? Odgovorio sam kako ne tvrdim ništa osim da sam čovjek i poslužitelj spasenja, poslan od Isusa Krista da propovijedam evanđelje.

Ovaj je odgovor toliko iznenadio ženu da se počela raspitivati o našem nauku, pa sam održao govor, i njoj i njezinim prijateljima, i zaprepaštenim vojnicima koji su pažljivo slušali gotovo bez daha dok sam izlagao nauk o vjeri u Isusa Krista, pokajanju, krštenju za otpust grijeha, s obećanjem Duha Svetoga, kao što je zapisano u drugom poglavlju Djela apostolskih [vidi Djela 2:38-39].

Žena je zadovoljila svoju znatiželju, a vojnici su je čuli kako je slaveći Boga otišla i molila se da nas Bog zaštiti i izbavi.«²²

Dan Jones se prisjećao da se uvečer prije nego što je prorok bio ubijen u zatvoru u Carthageu dogodilo sljedeće: »Joseph je stražarima iznio snažno svjedočanstvo o božanskoj izvornosti Mormonove knjige, obnovljenom evanđelju, posluživanjima anđela i da je kraljevstvo Božje ponovno uspostavljeno na zemlji zbog čega je on utamničen u tom zatvoru, a ne zato što je prekršio bilo koji Božji ili ljudski zakon.«²³

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Pregledajte stranice 327-328 i uočite misionarske napore koji su uspostavljeni pod vodstvom proroka Josepha Smitha. Je li rad tih ranih misionara utjecao na vas na neki način? Ako da, kako?
Pročitajte odlomak koji započinje na dnu stranice 329 te razmotrite zašto ljubav utječe na nas na način koji je prorok opisao. Koje druge osobine trebamo kako bismo bili učinkoviti misionari? (Za neke primjere vidi stranice 329-330.)
Pročitajte riječi proroka Josepha Smitha o tome što bi misionari trebali naučavati i kako bi trebali naučavati (stranice 330-332). Zašto bismo trebali propovijedati »prva načela« evanđelja? Koje bi mogle biti posljedice svađanja s drugima na temu vjere? Što vi mislite što znači da »svak[a] riječ bude začinjena milošću« kada se propovijeda evanđelje?
Pregledajte drugi puni odlomak na stranici 331. Na koje je načine Duh Sveti vodio vaše napore da naviještate evanđelje? Zašto ne možemo propovijedati evanđelje bez Duha Svetoga?
Pregledajte iskustva Josepha Smitha prepričana na stranicama 332-335. Što možemo iz tih iskustava naučiti o naviještanju evanđelja?
Na koje načina možemo aktivno tražiti prilike da naviještamo evanđelje drugima? Na koje se načine možemo pripremiti za takve prilike? Kako možemo uključiti našu obitelj u misionarski rad?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Matej 28:19-20; 2. Nefi 2:8; Alma 26:26-37; NiS 4:1-7; 31:3-5.

men shaking hands — Hebera C. Kimballa i Josepha Fieldinga u Engleskoj pozdravljaju oni koji su se priključili Crkvi kao rezultat njihovog misionarskog rada. »Slava Bogu, Josephe«, napisao je starješina Kimball proroku, »Gospodin je s nama među narodima!«

missionaries — »Propovijedajte Krista i njegovo raspeće, Božju ljubav i ljubav prema čovjeku… Budite krotki i ponizna srca, a Gospodin Bog naših očeva bit će zauvijek s vama.«

sister missionaries teaching — Svaki član Crkve ima dužnost naviještati evanđelje. »Svi imaju propovijedati evanđelje«, izjavio je prorok Joseph Smith, »moću i utjecajem Duha Svetoga.«