Živjeti s drugima u miru i slozi

»Želimo živjeti u miru sa svim ljudima.«

Iz života Josepha Smitha

Jedna od želja ranih svetaca posljednjih dana bila je jednostavno da im se dopusti živjeti njihovu vjeru u miru. No kada god su se preselili, mir ih je izbjegavao. Godine 1833, samo dvije godine nakon posvete mjesta okupljanja u Missouriju, rulja je natjerala svece da napuste okrug Jackson u Missouriju (vidi stranicu 281). Članovi Crkve pronašli su privremeno utočište u okrugu Clay u Missouriju, a zatim su se 1836. počeli seliti u sjeverni Missouri. Većina njih naselila se u okrugu Caldwell, novom okrugu kojeg je uspostavilo državno zakonodavstvo kako bi zbrinulo svece. Far West, mjesto koje je bilo središte okruga, uskoro je postalo napredno naselje svetaca posljednjih dana.

Prorok Joseph Smith nastavio je živjeti u Kirtlandu u Ohiju, no u siječnju 1838. bio je primoran otići, pribojavajući se za svoj život. Sa svojom je obitelji putovao 1.448 kilometara do Far Westa gdje se pridružio svecima koji su živjeli tamo. Kasnije 1838. većina Kirtlandskih svetaca prodala je ili napustila svoje domove i slijedila proroka u Missouri. Kako bi smjestio članove Crkve koji su pristizali u to područje, prorok je odredio područja blizu Far Westa gdje su se sveci mogli naseliti. U srpnju 1838. posvećeni su ugaoni kameni za hram u Far Westu, dajući svecima nadu da mogu uspostaviti trajno naselje u kojem bi mogli napredovati i uživati mir. Nažalost, napetosti slične onima koje su iskusili u okrugu Jackson ubrzo su dovele do razdora između njih i mjesnih naseljenika, i u jesen 1838. rulja i milicija ponovno su počeli maltretirati i napadati svece posljednjih dana.

Jednog dana dok je prorok bio u posjeti svojim roditeljima u njihovom domu u Far Westu došla je grupa naoružanih pripadnika milicije i objavila da su ga došli ubiti zbog navodnog zločina. Lucy Mack Smith, prorokova majka, opisala je njegov dar mirotvorstva:

»[Joseph] ih je pogledao s vrlo ugodnim smiješkom i, prišavši im, pružio je svakome od njih svoju ruku na način koji ih je uvjerio da nije niti okrivljeni kriminalac niti plašljivi licemjer. Stali su i zurili kao da im je duh prešao preko puta.

Joseph se sjeo, započeo s njima razgovor te im objasnio poglede i osjećaje ljudi zvanih Mormoni i kojim su smjerom kročili, a isto tako i način na koji su prema njima postupali njihovi neprijatelji od samog početka Crkve. Rekao im je da su ih zloba i kleveta proganjale od kada su ušli u Missouri, ali da su oni ljudi koji po njegovom saznaju nisu nikada prekršili zakone. No, ako i jesu, bili su spremi da im se sudi po zakonu…

Nakon toga je ustao i rekao: ‘Majko, mislim da idem sada kući. Emma će me očekivati.’ Dvojica od tih ljudi skočili su na svoje noge i rekli: ‘Nećeš ići sam, jer nije sigurno. Mi ćemo ići s tobom i štititi te.’ Joseph im je zahvalio, i oni su pošli s njime.

Ostatak časnika ostao je pokraj vrata dok su ova dvojca bili odsutni, a ja sam načula sljedeći razgovor među njima:

Prvi časnik: ‘Jeste li se osjećali čudno kada vas je Smith primio za ruku? Nikada se u životu nisam tako osjećao.’

Drugi časnik: ‘Osjećao sam kao da se ne mogu pomaknuti. Neću nauditi jednoj vlasi s glave tog čovjeka ni za cijeli svijet.’

Treći časnik: ‘Ovo je posljednji put da ćete me dobiti da dođem ubiti Joea Smitha ili mormone.’…

Oni ljudi koji su otišli s mojim sinom obećali su raspustiti miliciju pod njihovim vodstvom i otići kući, a rekli su i da će se, ako ih ikada zatreba, oni vratiti i slijediti ga bilo gdje.«¹

Govoreći istinu na ljubazan, otvoren način, Joseph Smith je nadvladao predrasude i neprijateljstva i sklapao mir s mnogima koji su bili njegovi neprijatelji.

Naučavanja Josepha Smitha

Nastojeći da budemo mirotvorci možemo živjeti u većoj slozi i ljubavi s drugima.

»Isus je rekao: ‘Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!’ [Matej 5:9]. Stoga, ako bi narod, jedna država, zajednica ili obitelj trebali biti zahvalni na bilo čemu, to je mir.

Mir, ljupko dijete neba! Mir poput svjetla od istog velikog roditelja nagrađuje, nadahnjuje i usrećuje pravedne i nepravedne, te je sama srž sreće dolje i blaženstva gore.

Onaj koji ne nastoji svim svojim moćima tijela i uma, svim svojim utjecajem kod kuće i u tuđini tražiti mir i održavati ga radi vlastite dobrobiti i pogodnosti, i za čast svoje države, naroda i zemlje – te ne uzrokuje druge da čine isto – nema pravo na čovjekovu popustljivost [milosrđe], niti bi trebao imati pravo na prijateljstvo žene ili vladinu zaštitu.

On je crv koji nagriza svoju suštinu, lešinar koji vreba svoje vlastito tijelo, te je za svoje vlastite mogućnosti i boljitak u životu [razarač] svojeg vlastitog zadovoljstva.

Zajednica takvih bića nije daleko od pakla na zemlji, te ju treba ostaviti kao nepogodnu za osmjehe slobodnih ili hvale hrabrih.

No mirotvorac, njegove riječi poslušajte! Jer riječi njegovih usta i njegov nauk kapaju poput kiše i spuštaju se poput rose. One su poput nježne magle na biljkama, i poput umjerenog pljuska po travi.

Živahnost, krepost, ljubav, zadovoljstvo, čovjekoljublje, dobročinstvo, sućut, humanost i prijateljstvo guraju život u blaženstvo: a ljudi, malo niži od anđela, koristeći svoje moći, povlastice i znanje u skladu s redom, pravilima i odredbama objave, po Isusu Kristu, žive zajedno u jedinstvu; pa je slatki miris, koji je nošen dahom radosti i zadovoljstva od njihovog pravednog zajedništva, poput bogatog parfema iz posvećenog ulja koje je izliveno na Aronovu glavu, ili poput bujnog miomirisa koji se uzdiže s polja arapskih začina. Da, štoviše, glas mirotvorca –

On je poput glazbe nebeskih svjetova –
Očarava našu dušu i umiruje naše strahove;
Od svijeta čini raj,
A od ljudi dragocjenije bisere.«2

»Ljubljena braćo, nastavite u bratskoj ljubavi; kročite u krotkosti, budite budni u molitvi, da ne budete nadvladani. Težite za mirom, kao što je rekao naš ljubljeni brat Pavao, da biste mogli biti djeca našeg Nebeskog Oca [vidi Rimljanima 14:19]«³

»Čovječnost prema svima, razlog i pročišćenost provođenja kreposti, i dobra za zlo… znamenito su osmišljeni da iscijele više bolesti društva nego poziv na oružje, pa čak i svađa neu blažena prijateljstvom… Naše je geslo, dakle, mir svima! Imamo li radosti u Božjoj ljubavi, pokušajmo pružiti razlog te radosti, kojem cijeli svijet ne može proturječiti niti mu odoljeti.«⁴

»Želimo živjeti u miru sa svim ljudima.«⁵

Možemo njegovati mir poštujući jedni druge i odbijajući tražiti mane.

»[Nadamo se] da će naša braća biti obazriva na međusobne osjećaje, da će kročiti u ljubavi, poštujući jedni druge više od sebe, kao što Gospodin traži.«⁶

»Čovjeku koji je voljan činiti dobro trebamo veličati vrline i ne smijemo govoriti o njegovim manama njemu iza leđa.«⁷

»Dakle, u ovom su svijetu ljudi prirodno sebični, ambiciozni i željni nadići jedan drugoga, no ipak, neki su voljni graditi druge kao i sebe.«⁸

»Neka Dvanaestorica i svi sveci budu voljni priznati sve svoje grijehe, i ništa ne sakrivati; i neka [oni] budu ponizni, a ne uzvišeni, i neka se paze oholosti i ne teže uzdignuti se jedan iznad drugoga, već neka djeluju za međusobnu dobrobit, mole se jedan za drugoga i časte našeg brata ili s počastima spominju njegovo ime, te neka ne ogovaraju i ne uništavaju našeg brata.«⁹

»Uklonite li iz svoje sredine sav zao govor, ogovaranje te neplemenite misli i osjećaje: ponizite li se i njegujete li svako načelo kreposti i ljubavi, tada će blagoslovi Jahve otpočinuti na vama, a vi ćete doživjeti da vidite dobre i slavne dane; mir će vladati u vašem dvorištu, a blagostanje unutar vaših međa.«¹⁰

Možemo njegovati sklad u našim zajednicama poštujući slobodu svih ljudi da vjeruju prema svojoj savjesti.

Članci vjere 1:11: »Ističemo pravo da Svemogućeg Boga štujemo prema glasu svoje savjesti; svim pak ljudima priznajemo to pravo, nek štuju koga žele, gdje žele i kako žele.«¹¹

»Smatramo to pravednim načelom, te načelom za kojeg vjerujemo da bi ga svaka osoba trebala valjano razmotriti, da su svi ljudi stvoreni jednaki i da svi imaju povlasticu misliti za sebe glede svih pitanja vezanih za savjest. Stoga, sukladno tomu, nismo skloni, kada bismo imali moć, lišiti bilo koga mogućnosti korištenja te slobodne neovisnosti uma koju je nebo tako milostivo darovalo ljudskoj obitelji kao jedan od svojih poizbor darova.«¹²

»Imam najliberalnija mišljenja i osjećaje dobrotvornosti prema svim sljedbama, strankama i vjeroispovijedima, a prava i slobode savjesti držim najsvetijima i najdražima, te ne prezirem niti jednog čovjeka jer se njegovo mišljenje razlikuje od mojega.«¹³

»Sveci mogu posvjedočiti jesam li voljan položiti svoj život za svoju braću. Pokaže li se da sam bio voljan umrijeti za ‘mormona’, smion sam izjaviti pred nebom da sam jednako spreman umrijeti u obrani prava prezbiterijanca, baptista, ili dobrog čovjeka bilo koje druge vjerske pripadnosti; jer isto načelo koje bi gazilo prava svetaca posljednjih dana, gazilo bi prava rimokatolika, ili pripadnika bilo koje druge vjerske pripadnosti koji bi mogao biti neomiljen ili preslab da se obrani.

Ljubav prema slobodi nadahnjuje moju dušu – civilnoj i vjerskoj slobodi za cijelu ljudsku rasu. Ljubav prema slobodi proširili su u mojoj duši moji djedovi dok su me ljuljali na svojim koljenima…

Hoću li progoniti čovječanstvo ako smatram da je u krivu? Ne. Uzdignut ću ih, i to na njihov način, ako ih ne mogu uvjeriti da je moj način bolji; i neću nastojati primorati nijednog čovjeka da vjeruje kao i ja, osim silom uvjeravanja, jer će istina probiti vlastiti put.«¹⁴

»Trebamo se uvijek paziti onih predrasuda koje se ponekad tako čudno pojavljuju, koje su toliko bliske ljudskoj naravi, a koje su protiv naših prijatelja, susjeda i braće od svijeta koji se razlikuju od nas u mišljenju i pitanjima vjere. Naša je vjera između nas i Boga. Njihova je vjera između njih i njihovog Boga.«¹⁵

»Kada vidimo čestite osobine u ljudima uvijek ih trebamo priznavati, bez obzira na njihovo razumijevanje u odnosu na vjeru i nauk, jer su svi ljudi slobodni, ili bi barem trebali biti, posjedujući neotuđiva prava, te visoka i plemenita svojstva zakona prirode i samoočuvanja, da razmišljaju, djeluju i govore kako ih je volja, dok odaju dužno poštovanje pravima i povlasticama svih drugih bića, ne kršeći ničija. Tome se nauku od sveg srca obvezujem i u skladu s njim postupam.«¹⁶

»Sve osobe imaju pravo na svoju slobodu izbora jer je Bog to tako odredio. Postavio cijelo čovječanstvo kao moralne zastupnike, i dao im je moć da odabiru dobro ili zlo te da traže ono što je dobro slijeđenjem puta svetosti u ovom životu, što ovdje donosi mir savjesti i radost u Duhu Svetome, a u narednom životu donosi puninu radosti i sreće s njegove desne strane. Ili, da slijede zli put, nastavljajući u grijehu i pobuni protiv Boga, i time dovodeći prokletstvo na svoju dušu u ovom svijetu te vječni gubitak u nadolazećem svijetu. Budući da je Bog neba ta pitanja ostavio na volju svakog pojedinca, ne želimo ih lišiti toga. Samo želimo ispuniti svoju ulogu vjernog stražara, suglasno riječi Gospodinovoj proroku Ezekielu (Ezekiel poglavlje 33, stihovi 2,3,4,5), te prepustiti drugima da čine kako im se čini dobro.«¹⁷

»Jedno od prvih načela mojeg života, i ono koje sam njegovao od svojeg djetinjstva, budući da me moj otac podučio tom načelu, jest dozvoliti svakome slobodu savjesti… U svojim sam osjećajima uvijek spreman umrijeti za zaštitu slabih i potlačenih u njihovim pravima.«¹⁸

»Ne svađajte se s nijednim čovjekom oko njegove vjere: sve bi vlade trebale dopustiti svakom čovjeku da bez uznemirava nja živi svoju vjeru. Ni jedan čovjek nije ovlašten oduzeti život kao posljedicu različitosti vjere, koju bi svi zakoni i vlade trebali uvažavati i štititi, bile one ispravne ili ne.«¹⁹

»Mi ćemo… njegovati mir i prijateljstvo sa svima, gledati svoja posla i u tome biti uspješni i poštovani, jer u poštivanju drugih poštujemo sebe.«²⁰

»Iako nikada ne želim siliti svoj nauk ni na koju osobu, radujem se kada vidim da predrasude popuštaju pred istinom, a ljudske se tradicije rasprše pred čistim načelima evanđelja Isusa Krista.«²¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii–xii.

Pročitajte priču o Josephu Smithu kada je razgovarao s članovima milicije (stranice 339-340). Što mislite zašto je prorok uspio ostati smiren u ovoj situaciji? Razmotrite druge primjere koje ste vidjeli kada su ljudi ostali staloženi i mirni u teškim situacijama. Kakav je bio rezultat djelovanja tih ljudi?
Pregledajte stranice 341-342 i potražite riječi i fraze koje je prorok iskoristio da opiše mir i mirotvorce. Koje nam osobine mogu pomoći da budemo mirotvorci u našim domovima i zajednicama?
Pročitajte drugi odlomak na stranici 343. Kako se vi osjećate kada tražite mane u drugima? Kako se osjećate kada tražite čestite osobine u drugima? Što mislite kako se drugi ljudi osjećaju kada odvojite vrijeme da priznate njihove čestite osobine?
Pročitajte treći odlomak na stranici 343. Na koji način možemo izgraditi jedan drugoga? Što su drugi ljudi učinili kako bi izgradili vas? Na koje načine takva djela vode do mira?
Pregledajte stranice 344-345 i potražite prorokova naučavanja o tome kako bismo se trebali ponašati prema ljudima čija se vjerska uvjerenja razlikuju od naših. Koji su načini na koje možemo poštivati pravo drugih da »štuju koga žele, gdje žele i kako žele«?
Pročitajte posljednji odlomak na stranici 345. Kako možemo drugima naviještati obnovljeno evanđelje dok istovremeno iskazujemo poštovanje prema njihovim vjerovanjima?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Efežanima 4:31-32; Mosija 4:9-16; 4. Nefi 1:15-16; NiS 134:2-4, 7.

Joseph with militiamen — Kada je u Far Westu grupa naoružanih pripadnika milicije došla uhititi Josepha Smitha, on ih je »pogledao s vrlo ugodnim smiješkom i, prišavši im, pružio je svakome od njih svoju ruku«.

Sermon on the Mount — U propovijedi na gori Spasitelj je naučavao: »Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!«