12. poglavlje

Prisega i savez svećeništva

»Gospodnji blagoslovi ponuđeni su svecima i svijetu kroz posluživanje onih koji obnašaju njegovo sveto svećeništvo, koji ga predstavljaju.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Dana 9. travnja 1951, nakon što je služio kao apostol 41 godinu, Joseph Fielding Smith bio je podržan kao predsjednik Zbora dvanaestorice. Nedugo nakon glasa podrške, predsjednik Smith obratio se zajednici. Ukratko je opisao svoje osjećaje o svom pozivu:

»Svjestan sam da je položaj koji sam pozvan ispuniti od velike važnosti. Zbog toga se osjećam ponizno…

Zahvaljujem Gospodinu za evanđelje Isusa Krista, za moje članstvo u Crkvi, za priliku koja mi je dana da služim. Imam samo jednu želju, ovako slab, a to je da veličam najbolje što mogu poziv koji imam.«¹

Predsjednik Smith često je poticao svećeničke vođe da veličaju svoje pozive. Iako je javno govorio o svojoj osobnoj želji da veliča svoje pozive u svećništvu,² rijetko je govorio o svojim nastojanjima da to učini. Međutim, jednom se osvrnuo na svećeničku službu koju je pružio sa svojim prijateljem Georgeom Richardsom, koji je bio njegov prethodnik kao predsjednik Zbora dvanaestorice:

»Četrdeset godina sjedio sam u vijeću, pohađao sabore i služio na različite način s predsjednikom Georgeom Richardsom…

Putovali smo zajedno s jednog kraja okola sionskih do drugog. U početku smo, mi, braća među vrhovnim autoritetima, išli po dvojica u posjetu okolima sionskim. Gdje nas željeznica nije dovela, a takvih je mjesta bilo mnogo, obično smo putovali natkrivenim zapregama, koje su bile lagane otvorene kočije. Dulja putovanja obično su značila zaduženja za dva okola, često tri ili četiri.

Na takvim putovanjima sastanci su se održavali svakodnevno između sabora okola u raznim naseljima, ili odjelima, u okolima. Takva putovanja bila su po neravnim cestama, ponekad jedva prohodnima, kroz gustu prašinu po ljeti i ekstremnu hladnoću po zimi, često kroz duboko blato ili snijeg.«³

Starješina Francis Gibbons, koji je služio kao tajnik Prvom predsjedništvu, iznio je svoje uvide o načinu na koji je predsjednik Smith veličao svoje pozive u svećeništvu: »Iako je [on] bio potpuno svjestan svoje ovlasti, uvijek je bio krotak i blag u njezinom korištenju. Njegova osobnost bila je bez drskosti, ulagivanja ili uobraženosti. Nikada se nije uzdizao, nikada nije koristio svoj položaj za vlastitu korist.«⁴

Joseph Fielding Smith at Manchester Conference 1971 — Predsjednik Joseph Fielding Smith, govoreći na saboru britanskog područja, kolovoz 1971. Sjede, s lijeva na desno: starješine Marion Romney, Richard Evans i Howard Hunter.

Kao predsjednik Crkve, Joseph Fielding Smith govorio je na pet svećeničkih zasjedanja općeg sabora, potičući braću da veličaju svoje pozive u svećeništvu. Naučavanja u ovom poglavlju uzeta su iz četiri od tih propovijedi, stavljajući posebnu pozornost na govor koji je predsjednik Smith dao 3. listopada 1970. godine. Budući da su propovijedi izgovorene na svećeničkim sastancima, riječi u ovom poglavlju odnose se na muškarce. Međutim, ove riječi uključuju razumijevanje da je moć svećeništva veliki blagoslov za sve članove Crkve. U jednoj od propovijedi, predsjednik Smith je rekao: »Mislim da svi znamo kako blagoslovi svećeništva nisu ograničeni samo na muškarce. Ovi blagoslovi također se izlijevaju na naše supruge i kćeri te na sve vjerne žene u Crkvi. Ove dobre sestre mogu se pripremiti, obdržavajući zapovijedi i služeći u Crkvi, za blagoslove doma Gospodnjeg. Gospodin svojim kćerima pruža svaki duhovni dar i blagoslov koji mogu dobiti njegovi sinovi, jer niti je muškarac bez žene, niti je žena bez muškarca u Gospodinu [vidi 1. inćanima 11:11].«⁵

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Muškarci trebaju imati jasno razumijevanje saveza koje sklapaju kada prime službe u svećeništvu.

Želim privući vašu pažnju na prisegu i savez Melkisedekovog svećeništva. Mislim da ako imamo jasno razumijevanje saveza koje sklapamo kada primamo službe u svećeništvu, i obećanje koje Gospodin daje ako veličamo naše pozive, tada ćemo imati veći poticaj činiti sve što moramo kako bismo stekli vječni život.

Mogu li nadalje reći da je sve što je povezano s ovim višim svećeništvom osmišljeno i namijenjeno pripremiti nas za stjecanje vječnog života u Božjem kraljevstvu.

U objavi o svećeništvu, danoj Josephu Smithu u rujnu 1832, Gospodin kaže da je Melkisedekovo svećeništvo vječno; da poslužuje evanđelje, nalazi se u pravoj crkvi kroz sva pokoljenja, i drži ključeve spoznaje Boga. On kaže da omogućava Gospodnjem narodu da bude posvećen, vidi lice Božje i uđe u pokoj Gospodnji, »a taj je pokoj punina slave njegove«. (Vidi NiS 84:17–24.)

Zatim, govoreći i o Aronovom i o Melkisedekovom svećeništvu, Gospodin kaže: »Jer, koji su god vjerni sve do postizavanja tih dvaju svećeništava o kojima govorah, i u veličanju poziva svojega, posvećeni su Duhom za obnovu tjelesa svojih.

Postaju oni sinovi Mojsijevi i Aronovi i potomstvo Abrahamovo, i crkva i kraljevstvo, i odabranici Božji.

A tako i oni koji primaju to svećeništvo, mene primaju, riječ je Gospodnja.

Jer tko sluge moje prima, mene prima.

A tko mene prima, prima i Oca mojega.

A tko prima Oca mojega, prima i kraljevstvo Oca mojega. Stoga će mu se dati sve što ima Otac moj.

A to je u skladu sa zakletvom i savezom što pripadaju svećeništvu.

Svi oni, dakle, koji prime svećeništvo, primaju i tu zakletvu i savez Oca mojega, što ih on prekršiti ne može, niti se to može dokinuti.«

Zatim je navedena kazna za kršenje saveza i potpuno odstupanje od njega, zajedno s ovom zapovijedi: »Pripazite na sebe, da se pomno osvrćete na riječi života vječnoga.

Jer, živjet ćete od svake riječi što izlazi iz usta Božjih.« (NiS 84:33–44.)⁶

Oni među vama koji obnašaju Aronovo svećeništvo nisu još primili ovu zakletvu i savez koji pripadaju višem svećeništvu, no imate moć i ovlast danu od Gospodina. Aronovo svećeništvo je pripremno svećeništvo koje nas školuje i obučava da budemo dostojni ovih drugih velikih blagoslova koji dolaze kasnije.

Ako služite vjerno kao đakon, kao učitelj i kao svećenik, stječete iskustvo i dobivate sposobnosti i kvalitete koje vam omogućavaju da primite Melkisedekovo svećeništvo i veličate svoj poziv u njemu.⁷

Obnašatelji svećeništva obećavaju veličati svoje pozive u svećeništvu i živjeti po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.

Kao što svi znamo, savez je ugovor i sporazum između barem dvije strane. U slučaju evanđeoskih saveza, strane su Gospodin na nebesima i ljudi na zemlji. Ljudi se slažu obdržavati zapovijedi, a Gospodin im obećava nagraditi ih sukladno tome. Samo evanđelje je novi i vječni savez i ono obuhvaća sve sporazume, obećanja i nagrade koje Gospodin nudi svim ljudima.

I tako kad primimo Melkisedekovo svećeništvo, činimo to sklapanjem saveza. Svečano obećavamo da ćemo primiti svećeništvo, veličati naše pozive u njemu, i živjeti po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Gospodin nam sa svoje strane obećava da ćemo, ako obdržavamo savez, primiti sve što Otac ima, što je život vječni. Može li itko od nas zamisliti veći ili veličanstveniji sporazum od ovoga?

Ponekad govorimo nesavjesno o veličanju našeg svećeništva, ali ono o čemu objave govore je o veličanju naših poziva u svećeništvu, kao starješine, sedamdesetorice, veliki svećenici, patrijarsi i apostoli.

Svećeništvo koje obnaša čovjek je Božja moć i ovlast povjerena ljudima na zemlji da u svemu djeluju za spasenje ljudskoga roda. Svećeničke službe ili pozivi poslužiteljska su zaduženja za obavljanje posebno dodijeljenog služenja u svećeništvu. A način za veličanje ovih poziva jest vršiti djelo koje trebaju obaviti oni koji imaju određenu službu na koju se to djelo odnosi.

Nije važno koju službu imamo dok smo god odani i vjerni našim obvezama. Jedna služba nije veća od druge, iako iz administrativnih razloga jedan obnašatelj svećeništva može biti pozvan predsjedavati i upravljati radom drugoga.

Moj otac, predsjednik Joseph Smith, je rekao: »Ne postoji služba u ovom svećeništvu koja jest ili može biti veća od samog svećeništva. Služba izvodi svoju ovlast i moć iz svećeništva. Nijedna služba ne daje ovlast svećeništvu. Nijedna služba ne pridaje moći svećeništva. Ali sve službe u Crkvi izvode svoju moć, snagu i ovlast iz svećeništva.«

Pozvani smo veličati naše pozive u svećeništvu i činiti djelo koje ide uz službu koju primamo. I tako Gospodin kaže, u objavi o svećeništvu: »Nek, dakle, svatko stoji u službi svojoj i radi u pozivu svome… kako bi se sustav održao savršeno.« (NiS 84:109–110.)

Ovo je jedan od velikih ciljeva prema kojem radimo u svećeničkim programima Crkve, da starješine vrše djelo starješina, sedamdesetorica djelo sedamdesetorice, visoki svećenici djelo visokih svećenika, i tako dalje, kako bi svi obnašatelji svećeništva mogli veličati svoje pozive i požnjeti bogate blagoslove obećane kroz takvo djelovanje.⁸

Mi smo poslanici Gospodina Isusa Krista. Naša je dužnost predstavljati ga. Zapovjeđeno nam je da propovijedamo evanđelje, vršimo uredbe spasenja, blagoslivljamo čovječanstvo, iscjeljujemo bolesne i možda vršimo čudesa, da činimo što bi on činio da je osobno nazočan – i sve to jer obnašamo sveto svećeništvo.

Kao Gospodnji zastupnici vezani smo njegovim zakonom da učinimo što on želi da učinimo bez obzira na osobne osjećaje ili svjetovne želje. Sami od sebe nemamo poruku spasenja, ni nauk koji mora biti prihvaćen, ni moć krstiti, zaređivati ili vjenčavati za vječnost. Sve ovo dolazi od Gospodina, a bilo što što učinimo vezano uz to rezultat je delegirane ovlasti.⁹

Obećanje uzvišenja nudi se svakom obnašatelju Melkisedekovog svećeništva koji je odan prisezi i savezu svećeništva.

Možemo reći nekoliko riječi o savezu koji prati primanje Melkisedekovog svećeništva.

Prisegnuti prisegu označava najsvečaniji i obvezujući oblik govora poznat ljudskom jeziku; i ovaj je jezik Otac odabrao koristiti u velebnom mesijanskom proročanstvu o Kristu i svećeništvu. O njemu navodi: »Zakleo se Jahve i neće se pokajati: ‘Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!’« (Psalmi 110:4.)

U objašnjavanju ovog mesijanskog proročanstva, Pavao je rekao da je Isus imao »neprolazno svećeništvo«, i da je po njemu došla »sna[ga] vječnog života«. (Vidi Hebrejima 7:24, 16.) Joseph Smith je rekao da »svaki koji je zaređen u ovo svećeništvo sličan Sinu Božjemu, ostaje vječno svećenik«, to jest, ako je vjeran i odan [vidi prijevod Josepha Smitha, Hebrejima 7:3].

I tako je Krist veliki primjer po pitanju svećeništva, kao i po pitanju krštenja i svega drugoga. I tako, kao što Otac priseže prisegu da će njegov Sin baštiniti sve kroz svećeništvo, tako priseže da ćemo svi mi koji veličamo naše pozive u tom istom svećeništvu primiti sve što Otac ima.

Ovo je obećanje uzvišenja koje se nudi svakom čovjeku koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo, no to je obećanje uvjetovano, uvjetovano veličanjem naših poziva u svećeništvu i življenjem po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.

Savršeno je jasno kako nema velebnijih obećanja koja su dana ili bi mogla biti dana od onih koja su dana nama kada smo prihvatili povlasticu i preuzeli odgovornost obnašati sveto svećeništvo i stajati kao poslužitelji Kristovi.

Aronovo svećeništvo pripremno je svećeništvo da nas osposobi sklopiti savez i primiti prisegu koja se odnosi na ovo više svećeništvo.¹⁰

Blagoslovi Gospodnji nude se svim ljudima kroz posluživanje onih koji obnašaju njegovo sveto svećeništvo.

Ne postoji ništa na cijelom svijetu jednako važno za svakog od nas kao staviti Božje kraljevstvo na prvo mjesto, obdržavati zapovijedi, veličati naše pozive u svećeništvu, odlaziti u dom Gospodnji i dobiti ponudu punine blagoslove kraljevstva našeg Oca.¹¹

Two Fijian men administering to a young girl lying in a bed. — »Svećeništvo… je Božja moć i ovlast povjerena ljudima na zemlji da u svemu djeluju za spasenje ljudskoga roda.«

Blagoslovi Gospodnji ponuđeni su svecima i svijetu kroz posluživanje onih koji obnašaju njegovo sveto svećeništvo, koji ga predstavljaju, koji su zapravo njegovi sluge i zastupnici te su voljni služiti mu i obdržavati njegove zapovijedi.¹²

Moja je molitva da svi mi koji smo bili pozvani predstavljati Gospodina i obnašati njegovu vlast možemo upamtiti tko smo i djelovati sukladno tomu…

Sve svoje dane težio sam veličati svoj poziv u tom svećeništvu i nadam se da ću ustrajati do kraja u ovom životu i uživati u društvu vjernih svetaca u životu koji dolazi.¹³

Moja je želja blagosloviti sve, i mlade i stare, koji veličaju svoje pozive u svećeništvu, i zamoliti Gospodina da izlije na njih sve dobro od svog Duha u ovom životu i osigurati im bogatstva vječnosti u životu koji dolazi…

Kako je veličanstvena stvar znati da je Gospodin ponudio svakom od nas puninu svećeništva i obećao nam da ćemo, ako primimo ovo svećeništvo i veličamo naše pozive, steći vječnu baštinu s njime u njegovom kraljevstvu!¹⁴

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Smith podučio je kroz svećeništvo, »Gospodin svojim kćerima pruža svaki duhovni dar i blagoslov koji mogu dobiti njegovi sinovi« (»Iz života Josepha Fieldinga Smitha«). Koja su vaša razmišljanja o ovoj izjavi?
Predsjednik Smith rekao je da obnašatelji svećeništva imaju veći poticaj težiti prema vječnom životu kada razumiju svoje saveze i Gospodinova obećanja (vidi 1. odsjek). Kako se to odnosi na sve članove Crkve?
Kako se objašnjenje predsjednika Smitha o veličanju poziva (vidi 2. odsjek) razlikuje od drugih uporaba riječi veličanje? Kako ste vi bili blagoslovljeni kroz služenje članova Crkve koji su veličali svoje pozive?
Predsjednik Smith je podučio: »Krist [je] veliki primjer po pitanju svećeništva« (3. odsjek). Što možemo učiniti kako bismo slijedili primjer Isusa Krista u našem služenju drugima?
U 4. odsjeku, proučite riječi predsjednika Smitha o blagoslovima koji se nude u hramu. Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se pripreme za blagoslove svećeništva dostupne u hramu?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Hebrejima 5:4; Alma 13:1–2, 6; NiS 20:38–60; 84:19–22; 107:99–100; Članci vjere 1:5

Pomoć pri podučavanju

»Vješt učitelj se ne pita: ‘Što ću danas raditi na nastavi?’ već se pita: ‘Što će moji učenici raditi danas na nastavi?’; ne: ‘Što ću danas podučavati?’ već: ‘Kako ću pomoći svojim učenicima otkriti ono što trebaju znati?’« (Virginia Pearce, »The Ordinary Classroom – A Powerful Place for Steady and Continued Growth«, Ensign, studeni 1992, 12; vidi i Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 61).