2. poglavlje

Naš Spasitelj, Isus Krist

»Neka naša najvažnija spoznaja bude, sada i za svagda, da Isus jest Krist, Sin živoga Boga koji je došao na svijet položiti svoj život kako bismo mi mogli živjeti. To je istina, i ona je temelj. Na tome je izgrađena naša vjera.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Kao apostol, predsjednik Joseph Fielding Smith bio je odan svom pozivu da bude jedan od »naročitih svjedoka za ime Kristovo po svem svijetu« (NiS 107:23). Rekao je: »Pokušavam ljubiti njega, našeg Otkupitelja, iznad svega drugoga. To je moja dužnost. Putujem ovom zemljom kao jedan od njegovih naročitih svjedoka. Ne bih mogao biti naročiti svjedok Isusa Krista da nemam apsolutnu i sigurnu spoznaju da on jest Sin Božji i Otkupitelj svijeta.«¹

Kao otac, predsjednik Smith bio je jednako predan svojoj odgovornosti da svjedoči o Spasitelju. Dana 8. srpnja 1848. poslao je pismo svojim sinovima Douglasu i Miltonu, koji su služili kao cjelodnevni misionari. Napisao je:

»Ponekad sjednem i promišljam, i u čitanju Svetih pisama, razmišljam o misiji našeg Gospodina, što je učinio za mene, i kada me obuzmu ovi osjećaji, kažem sam sebi da mu ne mogu biti nevjeran. Ljubio me je savršenom ljubavlju, kao što je učinio za sve ljude, naročito one koji mu služe, i ja moram ljubiti njega sa svom ljubavlju koju mogu imati, čak i ako je nesavršena, što ne bi trebalo biti. To je predivno. Nisam živio u doba našeg Spasitelja; nije mi osobno došao. Nisam ga vidio. Njegov Otac i on nisu smatrali potrebnim da mi udijele tako veliki blagoslov poput ovoga. No to nije potrebno. Osjetio sam njegovu nazočnost. Znam da je Sveti Duh prosvijetlio moj um i otkrio ga meni, kako bih ljubio svog Otkupitelja, nadam se i osjećam da je to istinito, više od bilo čega drugoga u ovom životu. Drugo mi nije prihvatljivo. Želim mu biti odan. Znam da je umro za mene, za vas i cijelo čovječanstvo kako bismo mogli ponovno živjeti kroz uskrsnuće. Znam da je umro kako bi ja mogao primiti oprost za svoje ludosti, svoje grijehe i biti očišćen od njih. Kako je predivna ova ljubav. Kako ja mogu, znajući ovo, učiniti bilo što osim ljubiti njega, svog Otkupitelja. Želim da moji momci na misiji osjećaju to na isti način. Želim da moja djeca i moji unuci osjećaju to i nikada ne odlutaju s puta istine i pravednosti.«²

Jedan od sinova predsjednika Smitha prisjeća se:

»Kao djeca, tako smo ga često čuli kako govori: ‘Kada bi samo ljudi u svijetu razumjeli kušnje, nevolje i grijehe koje je Gospodin preuzeo na sebe radi nas.’ Kada god bi govorio o tome, suze bi došle u njegove oči.

[Jednom] dok sam sjedio sam s ocem u njegovoj radnoj sobi, primijetio sam da je bio u dubokoj meditaciji. Oklijevao sam prekinuti tišinu, no naposljetku je on progovorio. ‘O moj sine, volio bih da si mogao biti sa mnom prošlog četvrtka kad sam se sastao sa svojom braćom u hramu. O da si ih mogao čuti kako svjedoče o svojoj ljubavi za svog Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista!’ A zatim je spustio svoju glavu, i suze su potekle s njegovog lica i kapnule na njegovu košulju. Zatim je, nakon mnogo sekundi, bez podizanja svoje glavi, no pomičući glavu naprijed-nazad, rekao: ‘O kako ja ljubim svog Gospodina i Spasitelja Isusa Krista!’«³

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Isus Krist je jedinorođeni Sin Božji i Spasitelj svijeta.

Dopustite mi da kažem, što jednostavnije i snažnije mogu, da mi vjerujemo u Krista. Prihvaćamo ga bez zadrške kao Sina Božjega i Spasitelja svijeta.⁴

»Sve je usredotočeno na i oko Gospodina Isusa Krista, Otkupitelja svijeta.«

Mi znamo da je spasenje u Kristu; da je on Prvorođenac Vječnog Oca; da je izabran i predodređen na nebeskim vijećima izvršiti beskrajno i vječno pomirenje; da je bio rođen u svijetu kao Sin Božji; i da je donio život i besmrtnost na vidjelo kroz evanđelje.

Mi vjerujemo savršenom sigurnošću da je Krist došao otkupiti ljude od vremenite i duhovne smrti koja je došla na svijet padom Adamovim i da je na sebe uzeo grijehe svih ljudi uz uvjet pokajanja…

Mi vjerujemo da smo spašeni milošću nakon svega što možemo učiniti [vidi 2. i 25:23], i da gradeći na temelju Kristova pomirenja svi ljudi moraju postići svoje spasenje sa strahom i drhtanjem pred Gospodinom [vidi Filipljanima 2:12; Mormon 9:27].⁵

Razlika između Spasitelja i nas ostalih jest u tome što mi imamo očeve koji su smrtni i stoga podložni smrti. Naš Spasitelj nije imao smrtnog Oca i stoga on nije bio podložan smrti. Imao je moć položiti svoj život i ponovno ga uzeti [vidi Ivan 10:17–18], ali mi nemamo moć položiti svoje živote i ponovno ih uzeti. Kroz pomirenje Isusa Krista mi primamo vječni život, kroz uskrsnuće mrtvih i poslušnost načelima evanđelja.⁶

On je doista jedinorođeni Sin Božji, a kroz njegovu milost, i milost njegovog Oca, otkupio nas je od grijeha uz uvjet našeg pokajanja. Mi znamo da je ustao iz mrtvih, uzašao na visinu, vodeći sužnje [vidi Psalmi 68:19], i postao uzrok spasenja svima koji će povjerovati, koji će se pokajati za svoje grijehe i prihvatiti ga kao Otkupitelja svijeta [vidi Hebrejima 5:9]. Sveci posljednjih dana nisu prepušteni sumnji po pitanju ovih stvari.⁷

Dok ljudi mogu stvarati planove, usvajati teorije, predstavljati čudne tradicije te skupljati i podučavati mnoge neobične nauke, jedno je naučavanje temeljno, i od njega se ne možemo udaljiti: sve je usredotočeno na i oko Gospodina Isusa Krista, Otkupitelja svijeta. Prihvaćamo ga kao Jedinorođenca Očeva u tijelu, jedinoga koji je živio u tijelu imajući Oca koji je besmrtan. Zbog tog prvorodstva i okolnosti koje okružuju njegov dolazak na zemlju, postao je Otkupitelj ljudi; a kroz prolijevanje njegove krvi povlašteni smo vratiti se u nazočnost našega Oca, uz uvjet pokajanja i prihvaćanja velebnog nauma otkupljenja kojega je on tvorac.⁸

Mi svjedočimo da je evanđelje Isusa Krista naum spasenja; i da će kroz pomirbenu žrtvu našeg Gospodina svi ljudi biti uzdignuti u besmrtnosti da im on sudi prema djelima učinjenim u tijelu; a da će oni koji vjeruju i slijede puninu evanđeoskog zakona također biti uzdignuti na vječni život u kraljevstvu našeg Oca.⁹

Mi postajemo sinovi i kćeri Isusa Krista kroz njegovo pomirenje i kroz naše saveze i poslušnost njemu.

Naš Otac na Nebu Otac je Isusa Krista, i u duhu i u tijelu. Naš Spasitelj je Prvorođenac u duhu, Jedinorođenac u tijelu.¹⁰

On [Isus Krist] naš je stariji brat i Otac ga je počastio s puninom ovlasti i moći kao člana velebnog Predsjedništva, Oca, Sina i Duha Svetoga.¹¹

Naša Sveta pisma podučavaju da je Isus Krist i Otac i Sin. Ova jednostavna istina jest da je on Sin Božji rođenjem, i u duhu i u tijelu. On je Otac zbog djela koje je izveo.¹²

Spasitelj postaje naš Otac, u smislu u kojem se ovaj izraz koristi u Svetim pismima, jer nam nudi život, vječni život, kroz pomirenje koje je izvršio za nas. U predivnoj poduci koju je dao kralj Benjamin otkrivamo sljedeće: »I sad zbog saveza što ga sklopiste, zvat ćete se djecom Kristovom, sinovima njegovim i kćerima njegovim. Jer, gle, danas vas on duhovno rodi, jer kažete da vam se srca izmijeniše vjerom u ime njegovo. Stoga vas on rodi, a vi postadoste sinovi njegovi i kćeri njegove.« [Mosija 5:7; vidi i stihove 8–11.]

Stoga, mi postajemo djeca, sinovi i kćeri Isusa Krista, kroz naše saveze i poslušnost njemu. Zbog njegove božanske ovlasti i žrtve na križu, postajemo duhovno rođeni sinovi i kćeri, a on je naš Otac.¹³

Poput Nefijaca u vrijeme kralja Benjamina, mi, sveci posljednjih dana, također smo preuzeli na sebe ime Kristovo [vidi Mosija 5:1–9; 6:1–2]. Svaki tjedan na sakramentalnoj službi, kako nam je zapovjeđeno, mi na sebe uzimamo njegovo ime da ga se uvijek sjećamo i to je ono što su Nefijci obećali učiniti.¹⁴

Spasitelj je objavio sebe u ovoj rasporedbi, a svatko od nas može imati postojano svjedočanstvo o njemu.

Mi prihvaćamo Isusa kao Otkupitelja svijeta. Znamo… da je objavio sebe u ovoj rasporedbi. Ne ovisimo o svjedočanstvima… drevnih dostojnih ljudi, koji su živjeli u njegovo vrijeme i razgovarali s njime u njegovom službeništvu, i kojima se ukaza nakon svojeg uskrsnuća. Imamo svjedoke koji su živjeli u naše doba, koji su ga vidjeli, koji su znali da on živi i svjedočili su nama i svijetu o toj činjenici. Znamo da su njihova svjedočanstva istinita. Joseph Smith nije ostavljen sam da svjedoči u ovoj rasporedbi o poslanju Isusa Krista, jer Gospodin je podigao druge svjedoke koji su, uz proroka Josepha Smitha, vidjeli Otkupitelja, primili upute od njega i gledali ga na nebesima kako sjedi zdesna Ocu okruženog svetim anđelima. Oni su nam dali svoje svjedočanstvo koje će stajati protiv svijeta na osudu svih koji ga ignoriraju.

No mi kao članovi Crkve ne ovisimo ni o svjedočanstvima Josepha Smitha, Olivera Cowderyja, Sidneya Rigdona ili drugih koji su sada mrtvi, koji su u ovoj rasporedbi primili predivne objave i viđenja od Gospodina po kojima oni znaju da Isus živi i da je Otkupitelj svijeta. Mi imamo vlastito svjedočanstvo dano kroz Duha Gospodnjeg svima koji su živjeli u skladu s evanđeljem. Ako smo bili u skladu s istinom nakon što smo bili kršteni za otpust naših grijeha, i potvrđeni polaganjem ruku za dar Svetoga Duga, Gospodin nam je pojedinačno objavio da su te stvari istinite. Mi ne ovisimo o svjedočanstvu nikoga drugoga za to znanje jer znamo kroz Duha da Isus jest Krist, Otkupitelj svijeta.¹⁵

Ako postoji išta što donosi radost, mir i zadovoljstvo ljudskome srcu, iznad svega drugoga što znam, to je postojano svjedočanstvo koje imam, i koje vi imate, da Isus Krist jest Sin Božji. To je istina koja ne može biti promijenjena. Ljudi je mogu napasti; mogu je ismijavati; mogu izjaviti da on nije Otkupitelj svijeta, da njegovo poslanje nije istinito, ili da njegova svrha, kroz prolijevanje njegove krvi, nije bila udijeliti svim ljudima otpust grijeha uz uvjet njihovog pokajanja. Oni mogu odbiti vjerovati u uskrsnuće od mrtvih, ili čak da je sam Krist ustao, kako Sveta pisma izjavljuju, nakon što su ga usmrtili njegovi neprijatelji; bez obzira na to, istina ostaje. On jest umro za grijehe svijeta, izveo je otkupljenje od smrti, udijelio je ljudima mogućnost pokajanja i otpusta grijeha kroz njihovo vjerovanje i prihvaćanje načela evanđelja, i njegovog poslanja. Ovo su temeljne istine, one će ustrajati; one ne mogu biti uništene bez obzira što ljudi mogu reći ili misliti.¹⁶

Neka naša najvažnija spoznaja bude, sada i za svagda, da Isus jest Krist, Sin živoga Boga koji je došao na svijet položiti svoj život kako bismo mi mogli živjeti. To je istina, i ona je temelj. Na tome je izgrađena naša vjera.¹⁷

Svi bismo trebali u našim životima slijediti primjer života Isusa Krista.

Najveći primjer ikada postavljen za ljude onaj je Sina Božjega. Njegov život bio je savršen. Sve je činio dobro i mogao je reći svim ljudima: »Pođite za mnom.« [2. i 31:10] i svi bismo trebali živjeti onako kako je on živio.

Pokazat ću vam primjer iz njegovog života. Podučio je ljude kako moliti, a potom rekao: »Zaista, zaista, kažem vam: Stalno bdijte i molite da vas đavao ne bi napastovao i sa sobom zasužnjene poveo. I kao što ja moljah među vama, tako i vi molite u Crkvi mojoj, među narodom mojim koji se obrati i krsti u ime moje. Evo, ja sam svjetlo: dadoh vam primjer… Uzdignite, dakle, svjetlo svoje da svijetli svijetu. Gle, ja sam svjetlo koje uzdižite – ono što vidjeste da i ja činim…« [3. i 18:15–16, 24.]

Možda je njegov najsavršeniji savjet po ovom pitanju dan nefijskim učenicima. »Kakvi, dakle, ljudi morate biti?«, pitao je, a zatim dao ovaj odgovor: »Zaista, kažem vam, onakvi kao što sam ja.« [3. i 27:27.]¹⁸

Mi moramo vjerovati u Krista i slijediti njegov primjer u našim životima. Moramo biti kršteni kao što je on kršten. Moramo štovati Oca kao i on. Moramo vršiti Očevu volju kao i on. Moramo nastojati činiti dobro i djelovati pravedno kao i on. On je naš Primjer, velebni Model spasenja.¹⁹

Kada imate problem i trebate donijeti odluku, donesite je pitajući se: »Što bi Isus učinio?« Zatim učinite kao što bi on učinio.

Možete osjetiti radost njegove nazočnosti i imati njegovo nadahnuće da vas vodi svaki dan vaših života ako ćete ga tražiti i biti dostojni. Isusova ljubav i utješna snaga njegovog Svetog Duha mogu biti jednako stvarni vama kao što su bili djeci koju je privukao sebi kada je živio na zemlji.²⁰

Rekao bih da će oni koji slijede njegov primjer postati poput njega i biti proslavljeni s njime u kraljevstvu njegovog Oca; da steknu čast, moć i vlast. Jednom nefijskom učeniku koji ga je slijedio cjelovitom nakanom srca rekao je: »I bit ćete kao što sam i ja. A ja sam kao što je i Otac, i ja i Otac jedno smo.« [3. i 28:10.]

Molim se da svi možemo kročiti njegovim stopama i obdržavati njegove zapovijedi kako bismo mogli biti poput njega. To je moja želja. Nadam se da je i vaša.²¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Što mislite na koji su način svjedočanstvo predsjednika Smitha i njegovi iskazi ljubavi za Spasitelja utjecali na njegovu djecu? (Vidi »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«.) Razmislite što možete učinite kako biste povećali svoju ljubav za Spasitelja i iznesite svoje svjedočanstvo o njemu.
Predsjednik Smith je izjavio: »Sve je usredotočeno na i oko Gospodina Isusa Krista« (1. odsjek). Na koje načine ova istina može utjecati na naše osobne živote? Na koje načine može utjecati na naše domove?
Na koje načine naučavanja u 2. odsjeku pomažu vama razumjeti vaš odnos sa Spasiteljem? Što za vas znači preuzeti ime Kristovo na sebe?
Predsjednik Smith upozorio je da će neki ljudi napasti i ismijavati istine o Isusu Kristu i njegovom pomirenju (vidi 3. odsjek). Kako možemo osnažiti naša svjedočanstva da bismo se mogli oduprijeti takvim izazovima? Kako roditelji mogu pomoći djeci osnažiti svoja svjedočanstva?
Razmislite o savjetu predsjednika Smitha da postavite pitanje: »Što bi Isus učinio?« (4. odsjek). Koji su neki od određenih načina na koje možemo u našim životima slijediti obrazac života Isusa Krista? Kada slijedimo njegov primjer, kako možemo utjecati na živote drugih?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Ivan 14:6; 1. i 10:6; Mosija 3:5–7; Helaman 5:12; 3. i 11:3–7; NiS 34:1–3; 76:22–24; Josip Smith 1:17

Pomoć pri podučavanju

»[Izbjegavajte] iskušenje pokrivanja previše građe… Mi podučavamo ljude, a ne samo gradivo; a… svaki opći pregled lekcije koji sam ikada vidio imao je neizbježno više nego što mi ikako možemo pokriti u danom vremenu« (Jeffrey Holland, »Teaching and Learning in the Church«, Ensign, lipanj 2007, 91).