22. poglavlje

Molitva – zapovijed i blagoslov

»Rijetke su stvari u životu koje su važne kao razgovor s Božanstvom u molitvi.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Predsjednik Joseph Fielding Smith podučio je da trebamo učiniti duh molitve »dijelom našeg bića«.¹ Postavio je primjer ovog načela na način na koji je živio i na način na koji je molio – sam, s članovima obitelji, i u javnosti.

Nakon smrti svoje prve žene, Louie, zapisao je svoju nježnu molitvu u svoj dnevnik, dajući nam uvid u svoje osobne molitve: »O moj Oče na Nebu, pomozi mi, molim te, da živim tako kako bih bio dostojan susresti je u vječnoj slavi, da ponovno budem s njom, da nikada više ne budemo odvojeni, kroz beskrajna razdoblja vječnosti. Pomozi mi da budem ponizan, da se uzdam u tebe. Udijeli mi mudrosti i spoznaju nebeskih stvari kako bih mogao imati moć da se oduprem svakom zlu i ostanem postojan u tvojoj istini. O Gospode, pomozi mi, udijeli mi vječni život u svom kraljevstvu. Vodi moje korake u pravednosti, udijeli mi svog postojanog Duha. Pomozi mi odgojiti moju dragocjenu dječicu kako bi mogli ostati čisti i neokaljani tijekom svojih života, a kada dovršimo naš put, uzmi nas u svoje celestijalno kraljevstvo, molimo te. Neka tako bude u ime našeg Otkupitelja. Amen.«²

Sin predsjednika Smitha, Joseph ispričao je o nezaboravnoj molitvi koju je predsjednik Smith izrekao kada su se njih dvojica vraćali kući u Salt Lake City nakon puta u istočnu Utu. Našli su se »okruženi olujnom kišom i krivo su skrenuli«, završivši na mjestu koje se zvalo Indian Canyon. »Oluja je postajala sve jača, a cesta vrlo blatna i skliska, toliko da nije bilo samo opasno, nego nemoguće nastaviti putovanje. Gusta sumaglica prekrila je duboku kotlinu s jedne strane zemljane ceste, a mladi Joseph i dr. David Smith koji su bili putnici pokušali su gurnuti i ustabiliti automobil zbog straha da ne otkliže dolje u duboki kanjon. Kotači su se počeli vrtjeti u mulju, a automobil je naposljetku stao… Joseph se prisje[tio] da je njegov otac rekao: ‘Učinili smo sve što smo mogli. Obratit ćemo se Gospodinu.’ Pognuo je svoju glavu u molitvi, zazivajući Gospodina kako bi pripremio put da može ispraviti svoju pogrešku, izaći iz opasnog kanjona i nastaviti putovanje kući. Rekao je Gospodinu da ima važne obveze koje su zahtijevale njegovu pažnju sljedeći dan i kako je važno da bude natrag u Salt Lake Cityju. Na čudesan način, oluja se stišala, podigao se vjetar koji je osušio cestu dovoljno da su se mogli… naposljetku vratiti natrag na cestu. Čim su došli do nizina, oluja se ponovno podigla, zaustavljajući promet u okolnom području na nekoliko sati. Kad su nastavili niz Provo Canyon prema Salt Lake Cityju, nakon mnogo sati dodatnog putovanja, zaustavio ih je prometnik koji je pitao odakle su došli. Kada su rekli da su došli kroz Indian Canyon, prometnik je rekao: ‘To je nemoguće! Obaviješteni smo da su svi mostovi u tom području oštećeni.’ Na njihovo iznenađenje, na naslovnicama novina sljedećeg dana navedeno je kako je 200 automobila zapelo u području iz kojeg su se izvukli.«³

Tijekom 62-godišnje apostolske službe predsjednika Smitha, mnoge njegove propovijedi odnosile su se na javne molitve u kojima je tražio blagoslove nebesa za članove Crkve i ljude širom svijeta. Na primjer, na svom prvom općem saboru kao predsjednik Crkve, govorio je: »Molim se da će Bog, naš Nebeski Otac, otvoriti ustave nebeske i izliti na svoju djecu po cijeloj zemlji one velebne i vječne blagoslove koji će poboljšati njihovo stanje i vremenito i duhovno.«⁴

Molitve predsjednika Smitha otkrile su dubinu njegovog svjedočanstva i ljubavi za njegovog Oca na Nebu i njegovog Spasitelja. Predsjednik Boyd Packer, koji je bio pozvan služiti u Zboru dvanaestorice apostola kada je Joseph Fielding Smith bio predsjednik Crkve, rekao je: »Bilo je zanimljivo čuti predsjednika Josepha Fieldinga Smitha kako se moli. Čak i kada je prošao devedesetu, on bi se molio da može ‘obdržavati svoje saveze i obveze te ustrajati do kraja.’«⁵

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Zapovjeđeno nam je da se približimo Nebeskom Ocu u molitvi.

Gospodin nam je zapovjedio da ga stalno tražimo u poniznoj molitvi. Kada je Spasitelj bio sa svojim učenicima podučio je da se mole i postavio im primjer čestim molitvama svom Ocu. Možemo biti sigurni, zato što je to zapovijed od Gospodina, da je molitva krepostan čin, i kada tražimo Gospodina, i on bi se trebao odvijati u duhu poniznosti i pobožnosti…

Dužnost je roditelja podučiti svoju djecu da mole čim počnu shvaćati. Neka steknu naviku pristupanja svom Ocu na Nebu, s razumijevanjem razloga za molitvu. Ako se ova navika oblikuje u djetinjstvu, može se zadržati kroz zrelo doba, a muškarac ili žena koji su iskreno tražili Gospodina i zahvalili mu za blagoslove, mogu očekivati da ih Gospodin neće zaboraviti u trenutku potrebe.⁶

A mother kneeling by her young son as he prays. — »Dužnost je roditelja podučiti svoju djecu da mole čim počnu shvaćati.«

Pitam se zaustavimo li se ikada kako bismo razmislili zašto Gospodin traži od nas da se molimo. Traži li nas da se molimo jer želi da mu se klanjamo i štujemo ga? Je li to glavni razlog? Mislim da nije. On je naš Nebeski Otac, a zapovjeđeno nam je da ga štujemo i molimo mu se u ime njegovog Ljubljenog Sina, Isusa Krista. Ali Gospodin može i bez naših molitvi. Njegovo će se djelo nastaviti, bez obzira molili se mi ili ne… Molitva je nešto što treba nama, a ne Gospodinu. On točno zna kako voditi svoje poslove i kako se brinuti o njima bez naše pomoći. Naše molitve ne služe da mu mi kažemo kako da obavlja svoj posao. Ako tako mislimo, tada naravno pogrešno mislimo. Naše molitve su više za naše dobro, da nas izgrade i daju nam snagu i hrabrost, te povećaju našu vjeru u njega.

Molitva je nešto što čini dušu poniznom. Ona proširuje naše shvaćanje; ona oživljuje um. Približava nas našem Ocu na Nebu. Mi trebamo njegovu pomoć; to uopće nije upitno. Trebamo vodstvo njegovog Svetog Duha. Trebamo znati koja su nam načela dana kako bismo se mogli vratiti natrag u njegovu nazočnost. Trebamo imati oživljene umove nadahnućem koje dolazi od njega; i iz tog razloga molimo mu se, da nam on može pomoći živjeti kako bismo znali njegovu istinu i mogli hodati u njegovom svjetlu, da bismo se mogli, kroz našu vjernost i poslušnost, vratiti natrag u njegovu nazočnost.⁷

Rijetke su stvari u životu koje su važne kao razgovor s Božanstvom u molitvi. Gospodin nas je preko naših umova prevukao zastor zaborava kako se ne bismo sjećali njega i našeg suživota s njim kao članovi njegove obitelji u predsmrtničkom životu. Molitva je metoda komunikacije koja nam je dana da ponovno komuniciramo s njim. Tako je jedna od glavnih svrha naše smrtne kušnje vidjeti možemo li učiti s duhom molitve u našim srcima kako bismo, kada Gospodin odluči govoriti, čuli njegov glas u našim dušama.⁸

Vrijeme za molitvu je uvijek.

»A zapovijed dajem njima (tj. roditeljima u Sionu), da onaj koji ne opslužuje molitve svoje pred Gospodinom u vrijeme njihovo, neka ga na to podsjeti sudac naroda mojega.« [NiS 68:33.]

Pretpostavljam da nismo pročitali ovaj stih u ovom odsjeku previše puta, i pitam se ponekad shvaćamo li kako je ova zapovijed doista važna. Niti jedan čovjek ne može zadržati Duha Gospodnjeg bez molitve. Niti jedan čovjek ne može imati nadahnuće Svetoga Duha osim ako se u njegovom srcu nalazi duh molitve…

Sada se želim zadržati na ovom odlomku nekoliko trenutaka… Kada je vrijeme za molitvu?

Neki od nas mogli bi pomisliti da je vrijeme za molitvu onda kada ustanemo ujutro i kada se povlačimo uvečer nakon što obavimo svoj posao, i da nema drugog vremena za molitvu. No, kažem vam, i imam dobru potporu za to, da je uvijek vrijeme za molitvu. Dopustite mi da vam to pročitam. Znate da volim dokazati što govorim; volim dovesti svjedoke da posvjedoče ono što kažem, i ne tražim od ljudi da prihvate ono što kažem osim ako je u skladu, u potpunosti, s onime što je Gospodin rekao bilo izravno ili kroz svoje proroke. U Mormonovoj knjizi čitamo riječi [Amulekove] sirotim Zoramcima koji su se udaljili od istine, a budući da su izbačeni iz svojih sinagoga, jer su bili siromašni, smatrajući da se mogu moliti samo jedan po jedan kako uzlaze na rameumptom, kako su ga zvali [vidi Alma 31:12–23], nisu znali što učiniti. [Amulek] ih je podučio sljedeće:

»Da, vapite k njemu za milosrđe, jer je on moćan da spasi. Da, ponizite se i ustrajte moliti ga. Vapite k njemu kad ste na poljima svojim, da, za sva stada svoja. Vapite k njemu u kućama svojim, da, za sav dom svoj, i jutrom, i podnevom, i večerom. Da, vapite k njemu protiv nadmoći neprijatelja svojih. Da, vapite k njemu protiv đavla koji je neprijatelj svake pravednosti. Vapite k njemu za usjeve njiva svojih da vam budu u blagostanju. Vapite za stada polja svojih da se množe. No, nije to sve. Izlijevajte dušu svoju u ložnicama svojim, i na tajnim mjestima svojim, i u pustinji svojoj. Da, a kad ne vapite ka Gospodu, nek vam srca budu ispunjena, Trajno privučena molitvom njemu za dobrobit vašu, a tako i za dobrobit onih koji su oko vas. A evo, gle, braćo moja, kažem vam, ne mislite da je to sve. Jer kad sve to učinite, odbijete li uboga, i gola, i ne pohodite li bolesna i ucviljena, i ne udijelite li mu od imutka svojega, ako ga imate, onomu koji zatreba – kažem vam, ne učinite li to sve, gle, uzalud vam molitva vaša, i ništa ne pomaže, i vi ste poput licemjera koji vjeru niječu.« [Alma 34:18–28.]

Mislim da je to izvrstan nauk, i čitam ga da u vaše misli usadim vrijeme za molitvu. Vrijeme za molitvu je ujutro prije nego što se obitelj razdvoji. Dobro vrijeme za molitvu jest kada se okupite za stolom prije nego što pojedete doručak, i omogućite članovima obitelji da se izmjenjuju u molitvi. To je vrijeme za molitvu. Vrijeme za molitvu za poslovnog čovjeka je ujutro kada ide na svoj posao i prije nego što počne svoj radni dan, za plod ruku svojih. Vrijeme za molitvu za pastira je kada vani čuva i pazi svoja stada. Vrijeme farmera za molitvu je kada ode sa svojim plugom u polje, kada ode sijati sjeme i kada ide sakupiti žetvu. I ako će se čovjek moliti kako mu je zapovjeđeno da učini u ovom odlomku Svetih pisama koji sam pročitao, tada je vjerojatnije da će u svemu pravedno obdržavati zapovijedi Gospodnje.⁹

Alma and Amulek in prison, with several men around them, look up as the roof is caving in. — Amulek, prikazan uz Almu, potaknuo je ljude da »vap[e Gospodinu] za milosrđe, jer je on moćan da spasi« (Alma 34:18).

Sve što činimo trebalo bi biti u skladu s riječima naših molitvi.

Ne bismo trebali moliti samo našim ustima; već u svakom činu, našim razgovorima, u svemu što poduzmemo činiti, trebamo pokušati izvršiti riječi naših molitvi i biti u skladu s mislima koje navodimo Gospodinu u našim svakodnevnim molitvama.¹⁰

Posjedujemo li duh molitve? Jesmo li ga učinili dijelom našeg bića? Jesmo li u doticaju s našim Nebeskim Ocem kroz Svetoga Duha, ili nismo?¹¹

U našim molitvama trebamo izliti naše duše u zahvalnosti.

Trebali bismo pažljivo njegovati, kroz život ispunjen molitvom, stav zahvalnosti. Vjerujem da jedan od najvećih grijeha za koji su stanovnici zemaljski danas krivi jest grijeh nezahvalnosti, nedostatak priznanja, s njihove strane, Gospodina i njegovog prava da upravlja i vlada.¹²

U našim molitvama trebamo izliti naše duše u zahvalnosti za život i postojanje, za otkupljujuću žrtvu Sina Božjega, za evanđelje spasenja, za Josepha Smitha i snažno djelo obnove koje je izvedeno kroz njega. Trebamo priznati ruku Gospodnju u svemu i zahvaliti mu za sve stvari i vremenite i duhovne.¹³

Trebamo se moliti Nebeskom Ocu za sve naše pravedne želje.

Trebamo moliti [Nebeskog Oca] za vjeru, poštenje i svaku božansku osobinu, za pobjedu i uspjeh njegovog djela, za vodstvo njegovog Svetog Duha i za spasenje u njegovom kraljevstvu. Trebamo se moliti za naše obitelji, za naše žene i djecu, za hranu, sklonište i odjeću, za naš posao i za sve naše pravedne želje.¹⁴

Molim se da blagoslovi neba mogu biti i ostati s nama i svim ljudima.

O da se nebesa mogu izliti u pravednosti i istini na cijeli svijet!

O, kad bi svi ljudi posvuda mogli imati uho koje sluša, i kad bi mogli biti obazrivi za riječi istine i svjetla koje dolaze od sluga Gospodnjih!

O, kad bi se Gospodnje svrhe među svim ljudima u svakom narodu mogle brzo ispuniti!

Molim se za članove Crkve koji su sveci Svevišnjeg, da mogu biti osnaženi u svojoj vjeri, i da se želje za pravednošću mogu povećati u njihovim srcima, i da mogu postići svoje spasenje sa strahom i drhtanjem pred Gospodinom [vidi Filipljanima 2:12; Mormon 9:27].

Molim se za dobrotu i čestitost među svim ljudima, da budu vođeni u traženju istine, u podržavanju svakog istinskog načela i unapređivanju cilja slobode i pravde.

U ovim problematičnim i teškim vremenima, molim se da ljudi mogu biti vođeni onim svjetlom koje obasjava svakog čovjeka koji dođe na svijet [vidi Ivan 1:9; NiS 93:2], i da njime mogu steći mudrost kako bi riješili probleme koje zaposjedaju čovječanstvo.

Molim milostivog Oca da izlije svoje blagoslove na sve ljude, na mlade i stare, na one koji imaju razloga tugovati, na gladne i potrebite, na one koji su uhvaćeni u nesretne okolnosti i nezdrava okruženja, i na sve koji trebaju potporu, pomoć, njegu i mudrost, i sve one dobre i velebne stvari koje samo on može dati.

Zajedno sa svima vama, osjećam ljubav, brigu i sućut za djecu našeg Oca na cijeloj zemlji, i molim se da se njihovi uvjeti mogu poboljšati i vremenito i duhovno; molim se da mogu doći ka Kristu, i učiti od njega, i uzeti njegov jaram na sebe, da mogu pronaći pokoj dušama svojim, jer njegov je jaram sladak, a njegovo je breme lako [vidi Matej 11:29–30].

Molim se da sveci posljednjih dana i svi koji će im se pridružiti u obdržavanju zapovijedi Oca svih nas mogu živjeti tako da steknu mir u ovom životu i budućem vječnom životu [vidi NiS 59:23] – a sve to tražim u poniznosti i zahvalnosti, i u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.¹⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Dio »Iz života Josepha Fieldinga Smitha« sadrži primjere molitvi koje je izrekao predsjednik Smith. Što možemo naučiti iz svakog od ovih primjera?
Osvrnite se na svoj osobni pristup molitvi. Što možemo učiniti kako bi nam naše molitve pomogle da se »približ[imo] našem Ocu na Nebu«? (Vidi 1. odsjek.)
Predsjednik Smith je podučio: »Vrijeme za molitvu je uvijek« (2. odsjek). Na koje načine možemo slijediti savjet da se molimo uvijek?
Što vama znači »izvršiti riječi naših molitvi«? (Vidi 3. odsjek.) Razmislite što možete učiniti kako biste se poboljšali u ovom području.
Kako se naš stav mijenja kada »izli[jemo] naše duše u zahvalnosti« našem Nebeskom Ocu? (Vidi 4. odsjek.)
Dok proučavate molitvu predsjednika Smitha u 5. odsjeku, razmotrite svoje osobne molitve. Razmotrite ovo pitanje u tišini: Koje ljude i teme češće trebate uključiti u svoje molitve?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Matej 7:7–8; Filipljanima 4:6; 1. unjanima 5:17–18; Jakovljeva 1:5–6; 2. i 32:8–9; Alma 34:38–39; 3. i 18:18–21; NiS 10:5

Pomoć pri podučavanju

»Da biste potaknuli raspravu, koristite pitanja s kraja poglavlja. Također biste trebali osmisliti vlastita pitanja, naročito za one koje podučavate« (sa stranice u ovoj knjizi).