Blaženi i sretni su oni koji zapovijedi Božje obdržavaju

starješina Von G. Keetch

iz Sedamdesetorice

Prepreke koje je Gospodin uspostavio stvaraju nam sigurno utočište od zla i razornih utjecaja.

Prije nekog vremena dok sam bio u Australiji, posjetio sam prekrasan zaljev u obliku potkove poznat po daskanju. Dok sam hodao plažom, bio sam očaran veličanstvenošću velikih uzburkanih valova koji su se lomili izvan zaljeva i manjim valovima koji su dolazili bliže obali.

Dok sam dalje šetao, sreo sam skupinu američkih surfera. Bili su očito uznemireni zbog nečega, govorili su glasno i pokazivali prema moru. Kada sam ih pitao u čemu je problem, pokazali su mi izvan zaljeva gdje su se lomili veliki valovi.

»Pogledajte tamo«, jedan od njih mi je ljutito rekao. »Vidite li prepreku?« Obrativši pozornost, zaista sam mogao vidjeti prepreku kako se proteže preko cijelog ušća zaljeva, upravo ondje gdje su se lomili veliki privlačni valovi. Prepreka je bila napravljena od metalne mreže koju su plutače držale na površini vode. Prema tvrdnjama surfera, protezala se do dna oceana.

Američki je surfer nastavio: »Ovdje smo da bismo jednom u životu surfali na ovim velikim valovima. Možemo surfati na manjim valovima unutar zaljeva, ali je zbog prepreke nemoguće surfati na velikima. Ne znamo zašto je prepreka tamo. Samo znamo da nam je posve pokvarila putovanje.«

Dok su američki surferi postajali sve uzrujaniji, moju pažnju je privukao drugi surfer u blizini – stariji čovjek i očito mještanin. Činilo se kako postaje nestrpljiv dok je slušao sve brojnije prigovore na prepreku.

Naposljetku je ustao i prišao skupini. Ne rekavši ništa, izvadio je dvogled iz svojeg ruksaka i dao ga je jednom surferu, pokazujući na prepreku. Svi surferi su pogledali kroz dvogled. Kada je došao red na mene uz pomoć uvećanja, mogao sam vidjeti nešto što se prije nije moglo vidjeti: leđne peraje – veliki morski psi koji su se hranili oko grebena na drugoj strani prepreke.

Skupina se brzo primirila. Stari surfer je uzeo svoj dvogled i krenuo se udaljavati. Pritom je rekao riječi koje nikada neću zaboraviti: »Nemojte previše kritizirati prepreku«, rekao je. »To je jedina stvar koja vaš štiti da ne budete proždirani.«

Stojeći tako na toj plaži naša se perspektiva iznenada promijenila. Prepreka koja se činila kruta i ograničavajuća – koja je naizgled umanjivala zabavu i uzbuđenje surfanja na velikim valovima – postala je nešto sasvim drugačije. Zahvaljujući našem novom saznanju onoga što se krilo odmah ispod površine, prepreka je sada pružala zaštitu, sigurnost i mir.

Dok vi i ja hodamo stazama života i slijedimo svoje snove, Božje zapovijedi i mjerila – poput prepreka – ponekad može biti teško razumjeti. One mogu izgledati krute i nepopustljive, zapriječivši put koji se čini zabavnim i uzbudljivim i po kojem mnogi drugi idu. Kao što je apostol Pavao opisao da »sad vidimo u ogledalu, nejasno,«¹ oliko ograničene perspektive, a da često ne poimamo znatne opasnosti skrivene ispod površine.

No, on koji »sve obuhva[ća]«² zna točno gdje se te opasnosti nalaze. Daje nam božansko vodstvo svojim zapovijedima i brižnima usmjeravanjem, kako bismo mogli izbjeći te opasnosti – kako bismo mogli usmjeriti naše živote tako da su zaštićeni od duhovnih grabežljivaca i razjapljenih ralja grijeha.³

Pokazujemo našu ljubav prema Bogu – i našu vjeru u njega – silno se trudeći svaki dan da slijedimo put koji nam je postavio te obdržavamo zapovijedi koje su nam dane. Posebice pokazujemo tu vjeru i ljubav u prilikama kada posve ne shvaćamo Božje zapovijedi ili određeni put kojim nam govori idemo. Relativno je jednostavno slijediti put unutar prepreke kada znamo da se proždrljivi grabežljivci okupljaju tik iza nje. Teže je pridržavati se puta unutar prepreke kada sve što možemo vidjeti jesu uzbudljivi i primamljujući valovi na drugoj strani. No, upravo u tim prilikama – prilikama u kojima izaberemo primjenjivati našu vjeru, vjerovati Bogu i pokazati našu ljubav prema njemu – najviše sazrijevamo i dobivamo.

U Novom zavjetu, Ananija nije mogao shvatiti Gospodinovu zapovijed da potraži i blagoslovi Savla – čovjeka koji je doslovno imao dozvolu da zatvori one koji vjeruju u Krista. Ipak, jer je poslušao Božju zapovijed, Ananija je bio oruđe u duhovnom rođenju apostola Pavla.⁴

Kada imamo povjerenja u Gospodina, primjenjujemo svoju vjeru, obdržavamo njegove zapovijedi i slijedimo put koji nam je on ucrtao – dok se pokoravamo njegovoj volji – postajemo više osobom kakvom Gospodin želi da postanemo. Upravo je to »postajemo« – to obraćenje srca – koje je najvažnije. Kao što nas je podučio starješina Dallin H. Oaks: »Nije dovoljno ni za koga samo činiti stvari bez iskrenosti. Zapovijedi, uredbe i savezi evanđelja nisu popis depozita koje je potrebno položiti na nekom nebeskom računu. Evanđelje Isusa Krista naum je koji nam pokazuje kako da postanemo ono što naš Nebeski Otac želi da postanemo.«⁵

Istinska je poslušnost, stoga, davanje cijelog sebe njemu i dopuštajući mu da nas usmjerava u mirnim i u uzburkanim vodama, razumijevajući da nas on može učiniti boljima nego što bismo mi to ikad mogli sami.

Dok se predajemo njegovoj volji, naš mir i sreća rastu. Kralj Benjamin je podučavao da oni koji obdržavaju zapovijedi Božje – koji slijede gdje on vodi – »Blaženi i sretni su» u »svemu, u vremenitom i duhovnomu.«⁶ Bog želi da budemo radosni. On želi da imamo mir. On želi da uspijemo. Želi da budemo sigurni i zaštićeni od svjetovnih utjecaja koji nas okružuju.

Drugim riječima, Gospodinove zapovijedi ne čine naporan podvodni labirint prepreka koje moramo nevoljko naučiti trpjeti u ovom životu kako bismo mogli biti uzvišeni u sljedećem. Umjesto toga, prepreke koje je Gospodin uspostavio stvaraju za nas utočište od zla i razornih utjecaja koji bi nas inače odvukli u ponor očaja. Gospodinove zapovijedi dane su iz ljubavi i brige; osmišljene su za našu radost u ovom životu⁷ jednako kao i što su osmišljene za našu radost i uzvišenje u sljedećem. One određuju način na koji trebamo djelovati – i još važnije, rasvjetljavaju kakvima bismo trebali postati.

Kao u svemu dobrome i istinitom, Isus Krist stoji kao najbolji primjer. Najveći čin poslušnosti u cijeloj vječnosti se dogodio kada se Sin predao Očevoj volji. Tražeći s najvećom poniznošću da se kalež ukloni – da može poći nekim drugim putem od onoga koji je bio određen za njega – Krist se predao putu kojim je njegov Otac želio da pođe. Bio je to put koji vodio kroz Getsemaniju i Golgotu gdje je pretrpio nezamislivu bol i patnju te gdje je bio potpuno napušten jer se duh njegovog Oca povukao. No, taj isti put je završio s praznom grobnicom trećeg dana, s uzvicima »Uskrsnuo je!«⁸ koji su odzvanjali u ušima i srcima onih koji su ga voljeli. Uključivalo je nezamislivu radost i utjehu usredotočenu na njegovo Pomirenje za svu Božju djecu u vječnosti. Dopuštajući da njegova volja bude progutana od Očeve, Krist nam je dao mogućnost vječnog mira, vječne radosti i vječnog života.

Svjedočim da smo djeca brižnog Boga. Svjedočim da on želi da budemo sretni, sigurni i blagoslovljeni. S tim ciljem, usmjerio nas je na put koji vodi natrag k njemu, a on je uspostavio prepreke koje će nas putem zaštiti. Dok činimo najbolje što možemo kako bismo slijedili taj put možemo naći istinsku sigurnost, sreću i mir. I, dok se pokoravamo njegovoj volji, postajemo onakvima kakvima on želi da budemo. U ime Isusa Krista. Amen.