Dostojne svojih obećanih blagoslova
Linda S. Reeves
druga savjetnica u vrhovnom predsjedništvu Djevojaka
Vizija nevjerojatnih obećanih blagoslova našeg Oca mora biti središte u našim očima svaki dan.
Zar ne volite ovu sestru u videu? Znamo da su mnoge od vas, koje nisu imale priliku odgajati svoju vlastitu djecu, provele živote voleći, podučavajući i blagoslivljajući djecu. I, oh, kako li vas samo Nebeski Otac, a i mi, vaše sestre, volimo zbog toga!
Jesmo li sve mi, uključujući i vas, drage naše sestre iz Male škole i Djevojaka, imale priliku držati novorođenče u svom naručju i doživjele da nas ono pogleda u oči? Jesmo li osjetile svete osjećaje oko tog celestijalnog duha koji je nedavno naš Otac na Nebu poslao tom novostvorenom, čistom, malom tijelu? Ja sam malokad osjetila toliko dirljive, nježne i duhovne osjećaje.
Naša tijela su sveti darovi našeg Nebeskog Oca. Ona su osobni hramovi. Dok ih održavamo čistima i neokaljanima, možemo biti dostojni pomagati našem Nebeskom Ocu stvarati tijela za njegovu ljubljenu duhovnu djecu.
U završnom govoru sabora predsjednika Boyda K. Packera, kojega se možda sjećate kao »kolačića i poljupca«, on je svjedočio da je »zapovijed razmnožavanja i napučivanja zemlje… ključna… i izvor je ljudske sreće. Kroz pravednu primjenu te [kreativne] moći, možemo se približiti našem Ocu na Nebu te iskusiti puninu radosti, čak i božanstva. Moć stvaranja nije povremeni dio nauma; ona jest naum.«
Nastavlja:
»Za istinsku je ljubav potrebno suzdržavanje od dijeljenja te privlačnosti sve do sklapanja braka koji otključava te svete moći… izbjegavajući situacije u kojima bi fizička požuda mogla preuzeti kontrolu …
» Naša sreća u smrtnom životu, naša radost i ushićenje ovise o tome kako ćemo odgovoriti na te stalne, snažne tjelesne želje.«1
Drage moje sestre, mlade i ne tako mlade, osjećala sam golemu tjeskobu dok sam pripremala ovaj govor. Kao što je Alma mlađi izrazio: »Iz dubine srca svojega želim, da… prizivate sveto ime njegovo, i bdijete i molite neprestance, da ne budete napastovani većma nego podnijeti možete… da budete uzvišeni u posljednji dan«.2
Kasnije je Mormon također svjedočio da u Almino vrijeme Korihor, Antikrist »propovijedaše … , zavodeći srca mnogih … žen[a]«.3
Sestre, Sotona u današnje vrijeme nosi korihorske zastave u naše dane povećavajući uspjeh. Koje su neke od njegovih alatki? Zavodljivi ljubavni romani, televizijske sapunice, povezivanje udanih žena s bivšim dečkima putem društvenih mreža i pornografija. Moramo biti vrlo oprezne, drage sestre! Ne možemo se igrati sa Sotoninim ognjenim strijelama, a ostati neopečene. Znam da nas ništa neće osposobiti za trajno suputništvo Duha Svetog koliko će to učiniti vrlina!
Mnogi u današnjem svijetu traže trenutačnu zadovoljštinu i znanje na internetu. S druge ćemo strane biti neizmjerno blagoslovljene ako primjenjujemo vjeru i strpljenje i okrećemo se našem Nebeskom Ocu, izvoru sve istine, s našim brigama. Mnogo odgovora i sigurnosti može doći svakodnevnim pretraživanjem i proučavanjem Svetih pisama te s iskrenom i žarkom molitvom, ali takvih obećanja nema na internetu. Prorok Jakov svjedoči: »Jer Duh govori istinu i ne laže. Stoga on govori o onomu što uistinu jest, i onomu što će uistinu biti.«4
Kada gledamo, čitamo ili doživljavamo bilo što, što je ispod mjerila našeg Nebeskog Oca, to nas oslabljuje. Bez obzira na našu dob, ako ono što gledamo, čitamo ili odaberemo učiniti nije u skladu s Gospodinovim mjerilima iz knjižice Za snagu mladih, tada to umanjimo, bacimo, poderimo i zalupimo vratima.
Nitko od nas nije savršen, ali kada zgriješimo, predsjednik Packer nas podsjeća:
»Obećanje je: ‘Evo, tko se god obrati od grijeha svojih, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem’ (NiS 58:42). …
Pomirenje, koje može vratiti svakoga od nas, ne nosi nikakve ožiljke. To znači da bez obzira što učinili ili gdje se nalazili ili što se god dogodilo, iako se uistinu pokajemo, on nam je obećao da će nas pomiriti. A kada nas je pomirio, bilo je dovršeno. Mnogo je među nama koji se upropaštavaju… osjećajem krivnje, a ne znaju kako pobjeći. Možete pobjeći prihvaćajući Kristovo Pomirenje, a sve što vam tišti grud može se pretvoriti u ljepotu, ljubav i vječnost.«5
Osim pokajanja, što nam to pomaže ili kakve su nam to alatke pružene da nam pomognu ostati čistima i kreposnima? Sve naše sestre iz Male škole i Djevojaka znaju i pjevaju pjesmu »Scripture Power«.6 Možemo li proširiti te stihove na »Moć molitve«, »Moć hrama«, »Moć saveza«, »Moć proroka« i »Moć kreposti«?
Također postoje veliki blagoslovi i obećanja zaštite povezana s ispravnim nošenjem naše hramske odjeće. Počela sam osjećati da simbolički odijevam kraljevski plašt koji mi je dao moj Nebeski Otac. Svjedočim, sestre, kada nastojimo ispravno nositi odjeću, da Otac to prepoznaje kao veliki znak naše ljubavi i predanosti njemu. To je znak saveza koje smo sklopili s njim, a on je obećao: »Ja sam, Gospod, obvezan kad vi činite što ja kažem. No, kad vi ne činite što ja kažem, obećanja nemate.«7
Nedavno sam razgovarala sa starom prijateljicom koja je prošla kroz dva razvoda zbog ovisnosti i nevjere njezinih muževa. Ona i njezino troje djece jako su patili. Zapomagala je: »Toliko sam se trudila živjeti pravedno. Zašto sam naišla na toliko mnogo iskušenja? Što sam krivo učinila? Što Nebeski otac želi da učinim? Molim se i čitam svoja Sveta pisma, pomažem svojoj djeci, i redovito odlazim u hram.«
Dok sam slušala tu sestru, osjetila sam poriv vikati: »Ti to i činiš! Činiš sve što Nebeski Otac želi, pa i ono čemu se nada da ćeš činiti!«
Razumljivo, mnogi su izrazili kako su obećani blagoslovi našeg Oca jednostavno »puno predaleko«, osobito kada su naši životi preplavljeni izazovima. No, Alma je svog sina podučio: »Ovo je vrijeme… priprave za susret s Bogom,«8. Nije za primanje svih naših blagoslova. Predsjednik Packer objasnio je »‘i živjeli su sretno zauvijek’ nikada se ne piše u drugom činu. Ta rečenica pripada trećem činu, kada su tajne riješene i sve je na svom mjestu.«9 Međutim, vizija nevjerojatnih obećanih blagoslova našeg Oca moraju biti u središtu pred našim očima svaki dan – kao i svijest o »mnoštv[u] nježna milosrđa njegova«10 koju svakodnevno proživljavamo.
Ne znam zbog čega nailazimo na toliko mnogo iskušenja, ali moj je osobni osjećaj, sestre, da je nagrada toliko velika, vječna i trajna, toliko radosna i iznad našeg razumijevanja da bismo, na dan nagrade, mogle osjetiti potrebu reći našem milosrdnom, brižnom Ocu: »Zar je to bilo sve što je bilo potrebno?« Vjerujem da, kad bismo se mogli svakodnevno prisjetiti i prepoznati dubinu ljubavi koju naš Nebeski Otac i naš Spasitelj osjećaju prema nama, bile bismo spremne učiniti sve što zatraže od nas kako bismo se vratile natrag u njihovu prisutnost i biti okružene njihovom vječnom ljubavlju. Zar će biti važno, drage sestre, ono što smo propatile ovdje ako su, na kraju krajeva, ta iskušenja upravo ono što nas osposobljuje za život vječni i uzvišenje u kraljevstvo Božje s našim Ocem i Spasiteljem?
Svjedočim da su naša tijela sveti darovi našeg Nebeskog Oca te da ćemo, dok god održavamo naše živote neokaljanima i čistima kroz pomirbenu žrtvu našeg Spasitelja te održavamo viziju obećanih nagrada Nebeskog Oca ispred nas, jednoga dana primiti »sve što ima Otac [naš]«.11 U sveto ime Isusa Krista. Amen.