Što mi još nedostaje?

starješina Jeffrey R. Holland

iz Sedamdesetorice

Ako smo ponizni i voljni učiti, Duh Sveti će nas potaknuti da se poboljšamo i voditi nas doma, no od Gospodina trebamo tražiti usmjerenje na putu.

Kada sam bio mlada odrasla osoba, započeo sam istraživati Crkvu. U početku su me k evanđelju privukli primjeri mojih prijatelja svetaca posljednjih dana, ali naposljetku me privukao jedinstveni nauk. Kad sam spoznao da vjerni muškarci i vjerne žene mogu nastaviti napredovati te naposljetku postati poput naših nebeskih roditelja, bio sam iskreno začuđen. Svidio mi se koncept, zvučao mi je istinito.

Ubrzo nakon svog krštenja, proučavao sam propovijed na gori te sam spoznao da nas je Isus u Bibliji podučio toj istoj istini o vječnom napretku. Rekao je: »Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«¹

Sada sam član Crkve već preko 40 godina i svaki put kad pročitam taj stih iz Svetih pisama, podsjetim se koja je naša svrha ovdje na zemlji. Došli smo učiti i poboljšavati se sve dok postupno ne postanemo posvećenima ili usavršenima u Kristu.

Put učeništva nije lak. Nazivaju ga »tijekom stalnog napretka«.² Dok putujemo ravnim i uzanim putem, Duh nas neprestano izaziva da budemo bolji i da se penjemo više. Duh Sveti jest idealni suputnik. Ako budemo ponizni i spremni za učenje, uzet će nas za ruku i odvesti kući.

Međutim, moramo zatražiti od Gospodina upute na putu. Moramo postaviti neka teška pitanja poput: »Što trebam promijeniti?« »Kako se mogu poboljšati?« »Koju slabost treba ojačati?«

Razmotrimo priču iz Novog zavjeta o mladom, bogatom vladaru. On je bio pravedni mladić koji je već obdržavao deset zapovijedi, ali je želio postati boljim. Njegov je cilj bio život vječni.

Kad je susreo Spasitelja, upitao je: »Što mi još nedostaje?«³

Isus je odmah odgovorio, dajući savjet koji je bio posebice upućen bogatom mladiću. »Isus reče: ‘Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima i … onda dođi i slijedi me.«⁴

Mladić je bio zapanjen; nikada nije razmišljao o tolikoj žrtvi. Bio je dovoljno ponizan obratiti se Gospodinu, ali ne i dovoljno vjeran za božanski savjet koji je dobio. Moramo biti spremni djelovati kad dobijemo odgovor.

Predsjednik Harold B. Lee podučavao je: »Svatko od nas tko želi dosegnuti savršenstvo u jednom si trenutku mora postaviti ovo pitanje:‘Što mi još nedostaje?’«⁵

Poznavao sam vjernu majku koja je ponizno pitala: »Što me sprječava u napretku?« U njezinom je slučaju odgovor Duha došao odmah: »Prestani se žaliti.« Ovaj ju je odgovor iznenadio; nikada nije o sebi mislila kao o osobi koja se žali. Međutim, poruka Duha Svetoga bila je vrlo jasna. U danima koji su slijedili, postala je svjesna svoje navike da se žali. Zahvalna na poticaju da se poboljša, odlučila je prebrojati svoje blagoslove umjesto svoje izazove. Nakon nekoliko dana, osjetila je toplo odobrenje Duha.

Ponizan mladić koji nikako nije uspijevao pronaći pravu djevojku , obratio se Gospodinu za pomoć: »Što me sprječava u tome da budem pravi muškarac?«, upitao je. Ovaj je odgovor došao u njegov um i u njegovo srce: »Prestani psovati.« U tom je trenutku shvatio da je nekoliko grubih izraza postalo dijelom njegovog vokabulara i posvetio se tome da to promijeni.

Neudana sestra hrabro je postavila pitanje: »Što trebam promijeniti?«, a Duh joj je šapnuo: »Nemoj prekidati ljude dok govore.« Duh Sveti uistinu daje prilagođene savjete. On je potpuno iskren suputnik i reći će nam stvari koje nitko drugi ne zna ili nema hrabrosti reći.

Jedan misionar povratnik našao se pod stresom zbog vrlo teškog rasporeda. Pokušavao je pronaći vrijeme za posao, studij, obitelj i crkveni poziv. Upitao je Gospodina za savjet: »Kako da se pomirim sa svime time što trebam činiti?« Odgovor nije bio onakav kakav je očekivao, stekao je dojam da bi trebao pažljivije poštivati šabat i obdržavati ga svetim. Odlučio je nedjelju posvetiti Božjoj službi – taj će dan odložiti svoja predavanja na stranu i posvetiti ga proučavanju evanđelja. Ova mala prilagodba donijela je mir i ravnotežu koje je tražio.

Prije nekoliko godina u crkvenom sam časopisu pročitao priču o djevojci koja je živjela daleko od doma i koja je studirala. Zaostajala je s gradivom, njezin društveni život nije bio onakav kakvom se nadala i uglavnom je bila nesretna. Napokon je jednog dana kleknula i zavapila: »Što mogu učiniti kako bih poboljšala svoj život?« Duh je Sveti prošaptao: »Ustani i pospremi svoju sobu.« Ovaj je odgovor došao kao potpuno iznenađenje, ali je bio upravo onakav početak kakav je trebala. Nakon što je uzela neko vrijeme da organizira i pospremi stvari, osjetila je kako Duh ispunjava njezinu sobu i podiže njezino srce.

Duh nam Sveti ne govori da popravimo sve odjednom. Kad bi to učinio, mi bismo postali obeshrabrenima i odustali bismo. Duh radi s nama u skladu s našom vlastitom brzinom, korak po korak, ili onako kako je Gospodin podučio: »Redak po redak, uredbu za uredbom … A blago onima koji poslušaju moje uredbe … Jer onomu koji prima dat ću još.«⁶ Na primjer, ako vas Duh Sveti potiče da češće govorite »hvala«, a vi spremno odgovorite na taj poticaj, tada on može osjetiti da je vrijeme da prijeđete na nešto što bi vam predstavljalo veći izazov – kao što je naučiti reći: »Žao mi je, to je bila moja greška.«

Savršen je trenutak za pitanje: »Što mi to nedostaje?« kada blagujemo sakrament. Apostol Pavao podučavao je da je ovo vrijeme da preispitamo sami sebe.⁷ U ovoj pobožnoj atmosferi, dok su naše misli okrenute prema nebu, Gospodin nam nježno može reći na čemu sljedećem trebamo raditi.

Kao svi vi, i ja sam primio mnogo poruka od Duha tijekom godina koje su mi pokazale kako mogu napredovati. Dozvolite mi da podijelim s vama nekoliko osobnih primjera koje sam prigrlio. Ti su poticaji uključivali:

Ne podižite glas.
Organizirajte se, načinite dnevni popis stvari koje trebate učiniti.
Vodite više računa o svome tijelu uzimajući više voća i povrća.
Povećajte svoju prisutnost u hramu.
Uzmite vremena za razmišljanje prije molitve.
Pitajte svoju suprugu za savjet.
I budite oprezni za volanom, ne premašujte ograničenje brzine. (Na ovom zadnjem još uvijek radim.)

Pomirbena žrtva našeg spasitelja je ono što čini savršenstvo posvećenja mogućim. Nikada to ne bismo mogli učiniti sami, ali Božja je milost dovoljna da nam pomogne. Kao što je starješina David A. Bednar jednom primijetio: »Većina nas jasno shvaća da je Pomirenje za grešnike. A ja, naime, nisam toliko siguran da mi znamo i razumijemo da je Pomirenje i za svece – za dobre muškarce i žene koji su poslušni, dostojni i koji svjesno nastoje postati boljima.«⁸

Htio bih predložiti da svatko od vas, u bliskoj budućnosti, sudjeluje u duhovnoj vježbi, možda već večeras dok ćete izgovarati svoje molitve. Ponizno upitajte Gospodina sljedeće pitanje: »Što sprječava moj napredak?« Drugim riječima: »Što mi još nedostaje?« Zatim tiho čekajte odgovor. Ako budete iskreni, odgovor će uskoro postati jasan. Bit će to objava namijenjena samo vama.

Možda će vam Duh reći da morate nekome oprostiti. Ili možete primiti poruku da pomnije birate filmove koje gledate ili glazbu koju slušate. Možete osjetiti poticaj da budete iskreniji u svojim poslovnim dogovorima ili darežljiviji u posnim prinosima. Mogućnosti su beskrajne.

Duh nam može ukazati na naše slabosti, no isto nam tako može pokazati naše jakosti. Ponekad se moramo upitati što činimo dobro kako bi nas Gospodin mogao podići i ohrabriti nas. Kad čitamo svoje patrijarhalne blagoslove, podsjećamo se da naš Nebeski Otac zna naš božanski potencijal. On se svaki put iznova raduje kada učinimo korak naprijed. Njemu je naš smjer mnogo važniji od naše brzine.

Budite uporni, braćo i sestre, ali nikada ne gubite hrabrost. Morat ćemo završiti svoj smrtni život prije nego što dosegnemo savršenstvo, ali ovdje, u smrtnosti, možemo položiti temelje. »Naša je dužnost biti bolji danas nego što smo bili jučer, i bolji sutra nego što smo danas.«⁹

Ako duhovni rast nije prioritet u našim životima, ako nismo na putu čvrstog poboljšanja, propustit ćemo važna iskustva koja nam Bog želi dati.

Prije nekoliko godina, pročitao sam ove riječi predsjednika Spencera W. Kimballa, koje su imale trajni utjecaj na mene. Rekao je: »Spoznao sam da, tamo gdje je prisutna molitva u srcu, gladovanje za pravednošću, okajanje grijeha i poslušnost Božjim zapovijedima, Gospodin izlijeva sve više i više svjetla dok se napokon ne postigne moć za probijanje nebeskog vela … Osoba s takvom pravednošću ima neprocjenjivo obećanje da će jednoga dana vidjeti Gospodinovo lice i znati da je to on.«¹⁰

Moja je molitva da ovo posljednje iskustvo može jednoga dana postati naše, dok dopuštamo Duhu Svetome da nas povede kući. U ime Isusa Krista. Amen.