Radost života usmjerenog na Krista
starješina Richard J. Maynes
iz predsjedništva Sedamdesetorice
Naši životi moraju u potpunosti biti usmjereni na Krista, ako želimo pronaći istinsku radost i mir u ovom životu.
Svijet u kojemu živimo vrši ogroman pritisak na dobre ljude posvuda kako bi snizili ili čak odbacili svoja mjerila pravednog života. Međutim, unatoč opačinama i iskušenjima koja nas okružuju svaki dan, mi možemo i hoćemo pronaći istinsku radost danas živeći život usmjeren na Krista.
Usmjeravanje naših života prema Isusu Kristu i njegovom evanđelju, donijet će stabilnost i sreću u naše živote kao što to prikazuju sljedeći primjeri.
Starješina Taiichi Aoba iz Zbora sedamdesetorice koji živi u malom planinskom selu na Shikokuu u Japanu, zamoljen je da održi predavanje na saboru mladih. Tema sabora bila je: »Stojte, dakle, na svetim mjestima.« Nakon razmišljanja o temi i onome što podučavati, starješina Aoba odlučio je iskoristiti svoje zanimanje kao alatku za podučavanje. Njegov posao je lončarstvo.
Starješina Aoba je rekao da je razred mladih jako živnuo kada su vidjeli da je gotovo magično rukama komad gline pretvarao u tanjure, posude i šalice. Nakon njegovog prikaza, upitao ih je želi li netko od njih pokušati. Svi su podigli ruke.
Nekoliko mladih izašlo je pred starješinu Aobu kako bi se okušali u svojoj novoj zanimaciji. Pretpostavili su da će, nakon što su vidjeli njega, to biti poprilično jednostavno. Međutim, nitko od njih nije bio uspješan u svojim pokušajima da napravi najjednostavniju posudu. Uskliknuli su: »Ja to ne mogu!« »Zašto je ovo toliko teško?« »Ovo je toliko teško.« Ti su se komentari čuli dok je glina letjela učionicom.
Upitao je mlade zašto imaju toliko poteškoća s lončarstvom. Dali su nekoliko različitih odgovora: »Nemam nikakvog iskustva«, »Nikada me nitko nije učio«, ili »Nisam talentiran.« Na temelju rezultata, sve što su rekli bila je istina; no najveći razlog njihova neuspjeha bio je taj što nisu bili usredotočeni na kolo. Mladi su mislili da su stavili glinu u središte, ali s profesionalnog gledišta, nije bila sasvim u središtu. Tada im je rekao: »Pokušajmo ovo još jednom.«
Ovog je puta starješina Aoba postavio glinu u samo središte kola te ga zatim počeo okretati radeći rupu u sredini gline. Nekoliko je mladih pokušalo ponovo. Ovoga su puta svi počeli pljeskati kad su rekli: »Ne trese se«, »Ja to mogu«, ili »Uspio sam!« Naravno, oblici nisu bili savršeni, ali je ishod bio potpuno drugačiji od prvog pokušaja. Razlog njihovog uspjeha ležao je u tome što je glina bila savršeno postavljena u središte kola.
Svijet u kojemu živimo sličan je lončarskom kolu, a brzina kola se povećava. Poput gline na lončarskom kolu i mi se moramo staviti u središte. Naša srž, središte naših života, mora biti Isus Krist i njegovo evanđelje. Živeći život usmjeren na Krista znači da učimo o Isusu Kristu i njegovom evanđelju te tada slijedimo njegov primjer i obdržavamo njegove zapovijedi s točnošću.
Drevni prorok Izaija izjavio je: »Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.«1
Ako su naši životi usmjereni na Isusa Krista, on nas uspješno može oblikovati u ono što trebamo biti kako bismo se vratili u njegovu nazočnost i nazočnost Nebeskog Oca u celestijalnom kraljevstvu. Radost koju doživljavamo u ovom životu bit će u izravno povezana s time koliko su naši životi usredotočeni na naučavanja, primjere i pomirbenu žrtvu Isusa Krista.
Braćo i sestre, ja sam rođen u obitelji koja je već više naraštaja član svetaca posljednjih dana, tako da su blagoslovi i radost što imamo evanđelje Isusa Krista kao temelj svoje obiteljske kulture, utkani u naše svakodnevne živote. Nisam ni primijetio nevjerojatno pozitivan utjecaj punine evanđelja Isusa Krista koje ono ima na one koji nikada ranije nisu doživjeli njegove blagoslove u životu, sve dok kao mladić nisam otišao na cjelodnevnu misiju. Ovaj stih iz Mateja odražava proces koji doživljavaju ljudi koji se obrate na evanđelje Isusa Krista: »S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve što ima i kupi ono polje.«2
Dozvolite mi da podijelim s vama jedan primjer iz Mormonove knjige koji prikazuje koliko je jedan preobraćenik spreman platiti kako bi primio radost povezanu s pronalaskom blaga o kojemu je Isus govorio u prispodobi o blagu skrivenom u polju.
Sjetite se knjige Almine, dvadesete glave, kada su Amon i Lamoni putovali u grad Midoni kako bi pronašli i izbavili Amonovog brata Arona iz zatvora. Tijekom svog putovanja, naišli su na Lamonijevog oca koji je bio lamanski kralj nad svime na zemlji.
Kralj je bio strašno uzrujan što je njegov sin Lamoni putovao s Amonom, nefijskim misionarom kojega je smatrao neprijateljem. Osjećao je da je njegov sin trebao prisustvovati velikoj svečanosti koju je organizirao za svoje sinove i svoj narod. Lamanski je kralj bio toliko uzrujan da je naredio svom sinu Lamoniju da pogubi Amona sa svojim mačem. Kad je Lamoni to odbio, kralj je izvukao svoj mač kako bi pogubio svog sina zbog neposluha; međutim, Amon se umiješao kako bi spasio Lamonijev život. Naposljetku je nadvladao kralja i mogao ga je ubiti.
Evo što je kralj rekao Amonu kada se našao u situaciji koja je bila pitanje života i smrti: »Poštediš li me, udijelit ću ti što god zaišteš, pa i polovinu kraljevstva.«3
Dakle, kralj je bio spreman platiti cijenu polovice svog kraljevstva kako bi spasio svoj vlastiti život. Kralj je zasigurno bio iznenađen kad je Amon zatražio samo da oslobodi njegovog brata Arona te njegove suradnike iz zatvora te da kraljev sin Lamoni zadrži njegovo kraljevstvo.
Zatim je, upravo zbog ovog događaja, Amonov brat Aron bio oslobođen iz zatvora u Midoniju. Nakon oslobođenja, bio je nadahnut za putovanje zemljama nad kojima je vladao lamanski kralj. Aron je upoznao kralja te je imao privilegiju podučavati ga evanđelju Isusa Krista, uključujući veliki naum otkupljenja. Aronova naučavanja duboko su nadahnula kralja.
Kraljev odgovor na Aronova naučavanja može se pronaći u stihu 15 Alme, glava 22: »I dogodi se: Pošto mu Aron sve to bijaše izložio, kralj reče: Što ću činiti da zadobijem taj život vječni o kojemu ti govoriš? Da, što mi je činiti da se urodim od Boga, pošto iščupam taj opaki duh iz grudiju svojih, te primim Duha njegova da se radošću ispunim, da ne budem odbačen u posljednji dan? Evo, reče on, odreći ću se svega što posjedujem, da, napustit ću i kraljevstvo svoje da bih tu veliku radost primio.«
Nevjerojatno, u usporedbi s time da se htio odreći polovice svog kraljevstva kako bi mu život bio pošteđen, lamanski je kralj sada bio spreman odreći se cijelog kraljevstva kako bi mogao primiti radost koja proizlazi iz razumijevanja, prihvaćanja i življenja evanđelja Isusa Krista.
Moja supruga, Nancy, također je obraćenik u Crkvi. Spomenula mi je nekoliko puta tijekom godina radost koju je osjetila u svom životu otkako je pronašla, prihvatila i počela živjeti evanđelje Isusa Krista. Ono što slijedi jest razmišljanje sestre Maynes o svom iskustvu:
»Kao djevojka u ranim dvadesetima, bila sam u razdoblju kad sam znala da moram nešto promijeniti kako bih postala sretnija osoba. Osjećala sam se kao da sam prepuštena slučaju bez istinske svrhe i smjera i nisam znala kamo krenuti kako bih taj smjer i pronašla. Oduvijek sam znala da Nebeski Otac postoji te sam se povremeno molila u svom životu, osjećajući da me sluša.
Kad sam pokrenula svoju potragu, pohodila sam nekoliko različitih crkava, no uvijek bih zapala natrag u iste osjećaje i obeshrabrenja. Osjećam se vrlo blagoslovljenom jer je na moju molitvu za smjer i svrhu u životu, naposljetku odgovoreno, a punina evanđelja Isusa Krista dovedena je u moj život. Po prvi sam se put osjećala kao da imam svrhu, a naum sreće donio je istinsku radost u moj život.«
Još jedno iskustvo iz Mormonove knjige jasno oslikava kako nas življenje života usmjerenog na Krista može ispuniti velikom srećom, čak i kada smo okruženi nevjerojatnim teškoćama.
Nakon što su prorok Lehi i njegova obitelj napustili Jeruzalem 600. g.pr.Kr., otprilike osam godina su lutali pustinjom dok napokon nisu stigli u zemlju koju su nazvali Bountiful, a koja se nalazila blizu obale mora. Nefi opisuje njihov život iskušenja u pustinji ovako: »I premda pretrpjesmo mnoge nevolje i mnoge teškoće,… i to tolike da ih ne možemo sve ni zapisati.«4
Dok su živjeli u Bountifulu, Nefiju je Gospodin povjerio zadatak da izgradi brod koji bi ih poveo preko mora u obećanu zemlju. Nakon što su stigli u obećanu zemlju, nastavili su se podizati veliki ustanci između ljudi koji su u središtu svojih života imali Krista i nevjernika koji su slijedili primjer Lamana i Lemuela. Naposljetku, rizik nasilja između dvije grupe bio je toliko velik da su se Nefi i oni koji su slijedili Gospodinova naučavanja, odvojili i pobjegli u pustinju zbog sigurnosti. U tom trenutku, otprilike 30 godina nakon što su Lehi i njegova obitelj napustili Jeruzalem, Nefi je dao dobro zabilježenu i pomalo iznenađujuću izjavu, osobito nakon što je u Svetim pismima zabilježio mnoge nevolje i kušnje s kojima se toliko dugo suočavao. Ovo su njegove riječi: »I dogodi se: Živjesmo mi sretno i zadovoljno.«5 Unatoč svojim teškoćama, bili su sposobni živjeti sretno i zadovoljno jer su bili usmjereni na Krista i njegovo evanđelje.
Braćo i sestre, poput gline na lončarskom kolu naši životi moraju biti usmjereni na Krista s najvećom točnošću ako želimo pronaći istinsku radost i mir u ovom životu. Primjeri lamanskog kralja, moje supruge Nancy i Nefijaca, svi podupiru ovo istinito načelo.
Iznosim vam danas svoje svjedočanstvo da i mi možemo pronaći taj mir, tu sreću, tu istinsku radost ako odaberemo živjeti život usmjeren na Krista, u ime Isusa Krista. Amen.