Odaberi svjetlo
starješina Vern P. Stanfill
iz Sedamdesetorice
Moramo odabrati obazirati se na proročki savjet, prepoznati i djelovati prema duhovnim poticajima te biti poslušni Božjim zapovijedima i tražiti osobnu objavu.
Nedavno smo moja supruga i ja odlučili smo da bismo trebali u potpunosti iskusiti ljepotu jednog područja blizu našeg doma na sjeverozapadu Montane. Odlučili smo biciklima krenuti po stazi Hiawatha, prenamijenjenoj željezničkoj liniji koja presijeca prekrasan Stjenjak između Montane i Idaha. Očekivali smo zabavan dan s dobrim prijateljima uživajući u prirodnim ljepotama područja.
Znali smo da će naša vožnja 24 km dugačkom, prekrasnom stazom uključivati skele koje se protežu iznad dubokih kanjona te dugačke tunele koji probijaju strme planine. Tako smo se opremili svjetiljkama pričvršćenima za naše kacige i bicikle.
Oni koji su ranije išli tim putem, upozorili su nas da su tuneli mračni te da su nam potrebne uistinu snažne svjetiljke. Kada smo se okupili ispred golemog ulaza u stijeni na početku tunela Taft, čuvar nas je upozorio na neke opasnosti staze, uključujući duboke kanale uz rubove, grube stijene i potpunu tamu. Nestrpljivo smo krenuli u tunel. Nakon što smo se vozili samo nekoliko minuta, predviđena tama nas je progutala. Svjetiljke koje smo ponijeli pokazale su se neadekvatnim i tama ih je ubrzo preplavila. Odjednom sam počeo osjećati tjeskobu, zbunjenost i dezorijentiranost.
Sramio sam se priznati to svojim prijateljima i svojoj obitelji. Premda sam iskusan biciklist, tada sam se osjećao kao da nikada nisam vozio bicikl. Borio sam se ostati u uspravnom položaju dok je moja zbunjenost rasla. Napokon, nakon što sam izrazio svoju nelagodu onima oko mene, uspio sam se približiti prijateljevoj snažnijoj svjetiljci. Ustvari, svi su iz grupe počeli formirati uzak krug oko njega. Tik uz njega i oslanjajući se neko vrijeme na njegovu svjetlost i kolektivnu svjetlost grupe, zašli smo dublje u tunel.
Činilo se da se vozimo satima kad sam ugledao tračak svjetlosti. Gotovo sam odmah počeo osjećati da će sve biti dobro. Nastavio sam ići naprijed oslanjajući se na oboje, svjetlost mojih prijatelja i sve jači tračak svjetlosti. Kako je svjetlo bivalo sve veće i jače, tako je i moje samopouzdanje raslo. Puno prije pristizanja do kraja tunela, više nisam trebao pomoć mojih prijatelja. Nestala je sva tjeskoba dok smo brzo vozili prema svjetlosti. Osjetio sam mirnoću i sigurnost prije nego što smo uplovili u jutro puno topline i sjaja.
Živimo u svijetu u kojem će naša vjera iskusiti izazove. Možemo se osjećati sigurni da smo spremni suočiti se s tim izazovima – samo kako bismo shvatili da su naše pripreme bile nedovoljne. I baš onako kako me moj prijatelj upozorio na tamu, mi smo upozoreni danas. Apostolski glasovi potiču nas da pripremimo sebe pomoću moćnih svjetiljki duhovne snage.
Isto tako, možemo osjećati posramljenost, neugodu ili duhovnu zbunjenost kada naiđemo na izazov svoje vjere. Općenito, silina i trajanje tih osjećaja ovisit će o našoj reakciji na njih. Ako ne učinimo ništa, sumnja, ponos i naposljetku otpad mogu nas odvratiti od svjetlosti.
Naučio sam neke važne lekcije iz svog iskustva u tunelu. Iznijet ću vam samo nekoliko od njih.
Prvo, bez obzira na silinu tame sumnje, mi smo ti koji biramo koliko će dugo i do koje mjere to utjecati na nas. Moramo imati na umu koliko nas vole Nebeski Otac i njegov Sin. Oni nas neće ni napustiti, niti će nam dopustiti da budemo nadvladani ako zatražimo njihovu pomoć. Sjetite se Petrovog iskustva u neprijateljskim valovima Galilejskog mora. Osjećajući hladnu tamu oko sebe, Petar je odmah prepoznao svoju dilemu i istog trenutka odlučio zatražiti pomoć. Nije sumnjao u Spasiteljevu moć da ga spasi; jednostavno je zavapio: »Spasavaj, Gospodine!«1
U našim životima, pružena Spasiteljeva ruka može se očitovati kroz oblik prijatelja od povjerenja, vođe ili voljenog roditelja. Dok se borimo u tami, nema ničeg lošeg u tome da se privremeno oslonimo na svjetlost onih koji nas vole i žele ono najbolje za nas u svojim srcima.
Kada pomno razmislimo, zašto bismo slušali bezlične, cinične glasove onih u velikim i prostranim zgradama našeg vremena, a ignorirali molbe onih koji nas iskreno vole? Ti sveprisutni cinici više vole slomiti nego uzdignuti te ismijavati umjesto podizati. Njihove se podrugljive riječi mogu ukopati u naše živote, često kroz eksploziju elektroničkog naboja u djeliću sekunde, pažljivo i promišljeno sastavljenu kako bi uništila našu vjeru. Je li mudro našu vječnu dobrobit staviti u ruke stranaca? Je li mudro zatražiti prosvjetljenje od onih koji nemaju svjetlost koju bi nam mogli pružiti i čiji je privatni program rada skriven od nas? Ti anonimni pojedinci, ako nam iskreno budu predstavljeni, nikada ne bi dobili ni trenutak našeg vremena, ali zato što iskorištavaju društvene mreže, skrivene od nadzora, stječu nezasluženu vjerodostojnost.
Naša odluka da slijedimo one koji ismijavaju svete stvari, udaljit će nas od spasonosne Spasiteljeve svjetlosti koja daje život. Ivan je zapisao: »Isus im ponovo progovori: ‘Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«2 Upamtite, oni koji nas uistinu vole, mogu nam pomoći izgraditi našu vjeru.
Baš kao što sam se ja sramio u tunelu, svi se mi možemo previše sramiti potražiti pomoć za svoje sumnje. Možda smo mi oni u kojima su drugi tražili snagu, a sada je pomoć potrebna nama. Kada shvatimo da su nam Spasiteljeva svjetlost i utjeha koje nam može pružiti predragocjene da bismo ih izgubili zbog ponosa, tada nadahnuti crkveni vođe, roditelji i prijatelji od povjerenja mogu pomoći. Oni su spremni pomoći nam da steknemo duhovna jamstva koja će nas osnažiti protiv izazova vjere.
Drugo, moramo vjerovati u Gospodina kako bismo razvili svoju vlastitu duhovnu snagu. Ne možemo se zauvijek oslanjati na svjetlo drugih. Znao sam da tama u tunelu neće potrajati ako nastavim voziti uz svoga prijatelja te unutar sigurnosti grupe. No očekivao sam da ću biti sposoban nastaviti sam jednom kad ugledam svjetlost. Gospodin nas podučava: »Priključite se meni i ja ću se priključiti vama. Tražite me pomno i naći ćete me. Ištite i primit ćete, kucajte, i otvorit će vam se.«3 Moramo djelovati, očekujući da će Gospodin ispuniti svoje obećanje i podići nas iz tame ako mu se priključimo. Međutim, neprijatelj će nas pokušati uvjeriti da nikada nismo osjetili utjecaj Duha te da će biti lakše samo prestati pokušavati.
Predsjednik Dieter F. Uchtdorf savjetuje nas: »Prvo posumnjajte u svoje sumnje prije nego posumnjate u svoju vjeru.«4 U mom matičnom odjelu, jedan je mladić nedavno rekao: »Postoje stvari koje sam osjetio, a koje se ne mogu objasniti ni na koji drugi način nego da su od Boga.« To je duhovni integritet.
Kad smo suočeni s pitanjima ili smo u iskušenju posumnjati, trebali bismo se sjetiti duhovnih blagoslova i osjećaja koji su prodrli u naša srca i naše živote u Nebeskom Ocu i njegovom Sinu, Isusu Kristu. Sjećam se savjeta iz poznate pjesme: »Čemu sumnjat u Boga ili u dobroga pastira tog.«5 Zanemarivanje i odbijanje prošlih duhovnih iskustava udaljit će nas od Boga.
Naša potraga za svjetlošću bit će obogaćena našom spremnošću da ju prepoznamo kada zasja u našim životima. Suvremeno Sveto pismo definira svjetlost i daje obećanje onima koji ga prihvate: »Ono što je od Boga, svjetlost je. A onaj tko primi svjetlost i ustraje u Bogu, prima sve više svjetlosti i ta svjetlost postaje sve svjetlija i svjetlija, sve do dana savršenosti.«6 Jednako kao kad smo nastavili voziti prema svjetlosti, što smo više ustrajali, to je svjetliji postajao njegov utjecaj na naše živote. Kao svjetlost na kraju tunela, njegov će nam utjecaj donijeti pouzdanje, odlučnost, utjehu i – najvažnije – moć spoznaje da on živi.
Treće, ne postoji toliko gusta, opasna ili teška tama koju svjetlost ne može nadvladati. Starješina Neil L. Andersen nedavno je podučio: »Dok je zlo na svijetu u porastu, postoji kompenzacijska duhovna moć za pravedne. Budući da se svijet udaljava od svog duhovnog sidrišta, Gospodin priprema put za one koji ga traže, nudeći im veće pouzdanje, veću potvrdu i veće povjerenje u duhovno vodstvo za kojim putuju. Dar Duha Svetoga postaje sve sjajnija svjetlost u rastućem sumraku.«7
Braćo i sestre, nismo ostavljeni sami dok trpimo utjecaje svakog hira i promjene u stavu svijeta, nego imamo moć odabrati vjerovati umjesto sumnjati. Kako bismo pristupili obećanoj kompenzacijskoj duhovnoj moći, moramo odabrati obazirati se na proročki savjet, prepoznati i djelovati prema duhovnim poticajima te biti poslušni Božjim zapovijedima i tražiti osobnu objavu. Moramo odabrati. Odaberimo Spasiteljevo svjetlo. U ime Isusa Krista. Amen.