2010. – 2019.
Vjera nije slučajnost, već odabir
Listopada 2015


15:1

Vjera nije slučajnost, već odabir

Vjera u Isusa Krista jest dar s neba koji dolazi kada odabiremo vjerovati i kada ju tražimo i čvrsto je se držimo.

Spasitelj je opazio ili snagu ili slabost u vjeri onih oko sebe. Jednome je odobravajuće rekao: »Velika je tvoja vjera«.1 Drugoga je oplakivao: »Malovjerni«.2 Trećega je pitao: »Gdje vam je vjera?«3 A četvrtog je Isus razaznao s: »Tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu«.4

Postavljam si pitanje: »Kako Spasitelj vidi moju vjeru?«, a večeras pitam i vas: »Kako Spasitelj vidi vašu vjeru?«.

Vjera u Isusa Krista nije nešto eterično, nešto što neodređeno lebdi po zraku. Vjera ne pada na nas igrom slučaja, niti ostaje s nama pravom rođenja. Kao što Sveta pisma kažu, ona je »jamstvo… dokaz za one stvari kojih ne vidimo«.5 Vjera isijava duhovno svjetlo, a to je svjetlo raspoznatljivo.6 Vjera u Isusa Krista jest dar s neba koji dolazi kada odabiremo vjerovati7 i kada ju tražimo i čvrsto je se držimo. Vaša vjera ili postaje snažnija ili postaje slabija. Vjera je načelo moći, važno ne samo u ovom životu, već i za naš napredak iza vela.8 Jednog ćemo dana milošću Kristovom biti spašeni kroz vjeru u njegovo ime.9 Budućnost vaše vjere nije u igri slučaja već u odabiru.

Vjera mladog Brazilca

Prije mjesec dana u Brazilu sam upoznao Aroldoa Cavalcantea. Kršten je u dobi od 21 godine kao prvi član Crkve u svojoj obitelji. Njegova je vjera sjajno sjala i on se odmah počeo pripremati za služenje misije. Nažalost, Aroldovoj je majci dijagnosticiran rak. Tri mjeseca kasnije, tek nekoliko dana prije nego je preminula, razgovarala je s Aroldom o svojoj najvećoj brizi: Nije imao rođaka koji bi mu pomogli. Aroldo će trebati preuzeti punu odgovornost za svoje dvije mlađe sestre i svojeg mlađeg brata. Svečano je dao to obećanje svojoj majci na umoru.

Braća i sestre Cavalcante

Danju je radio u banci, a noću je pohađao sveučilište. Nastavio je obdržavati svoje krsne saveze, no njegova je nada u služenje cjelodnevne misije nestala. Njegova je misija bila brinuti se o svojoj obitelji.

Mjesecima kasnije, dok je pripremao govor za sakramentalni sastanak, Aroldo je proučavao Samuelove riječi kada je korio kralja Šaula: »Poslušnost je«, pročitao je, »vrednija od najbolje žrtve«.10 Aroldo je primio naizgled nemogući dojam da treba poslušati prorokov poziv da služi misiju. Neustrašen preprekama pred njim, krenuo je naprijed s ogromnom vjerom.

Starješina Aroldo Cavalcante

Aroldo je štedio svaki brazilski cruzeiro koji je mogao. U dobi od 23 godine primio je misijski poziv. Rekao je svojem bratu koliko novaca da podiže s njegovog računa svakog mjeseca za obitelj. Aroldo još uvijek nije imao dovoljno novaca da plati pune troškove svoje misije i životne troškove za svojeg brata i sestre, no s vjerom je otišao u COM. Tjedan dana kasnije primio je prvi od mnogih blagoslova. Banka koja je zaposlila starješinu Cavalcantea neočekivano je udvostručila novac koji je trebao primiti kada je dovršio svoj posao. Ovo čudo, zajedno s drugima, pružilo je potreban prihod za njegovu misiju i njegovu obitelj tijekom njegove odsutnosti.

Obitelj Cavalcante danas

Dvadeset godina kasnije, brat Cavalcante sada služi kao predsjednik okola Recife Brazil Boa Viagem. Prisjećajući se, o tim je danima rekao: »Dok sam se trudio pravedno živjeti, osjetio sam Spasiteljevu ljubav i vodstvo. Moja vjera je rasla, dopuštajući mi da nadvladam svoje izazove.«11 Aroldova vjera nije došla slučajno, već odabirom.

Mnogo je kršćanskih muškaraca i žena s dubokom vjerom u Gospodina Isusa Krista, a mi im odajemo počast i poštujemo ih.

Ne više na neutralnom terenu

Ali braćo, dano nam je nešto više: Božje svećeništvo, Božja moć koju su na zemlju obnovili sveti anđeli. To vas čini drugačijima. Više ne stojite na neutralnom tlu. Vaša vjera će rasti ne slučajno, već odabirom.

Način kako živimo svoj život povećava ili smanjuje našu vjeru. Molitva, poslušnost, poštenje, čistoća misli i djela, te nesebičnost povećavaju vjeru. Bez njih, vjera se smanjuje. Zašto je Spasitelj rekao Petru: »Ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne malakše.«?12 Zbog toga što postoji protivnik koji uživa u uništavanju naše vjere! Budite neumorni u zaštiti svoje vjere.

Iskrena pitanja

Rješavanje iskrenih pitanja važan je dio izgradnje vjere, a mi moramo koristiti i svoj razum i svoje osjećaje. Gospodin je rekao: »Kazat ću ti u umu tvojemu i u srcu tvojemu.«13 Neće svi odgovori doći odmah, no većina pitanja može biti riješena kroz iskreno proučavanje i traženje odgovora od Boga. Koristiti naš um bez našeg srca neće donijeti duhovne odgovore. »Nitko ne zna Božjih tajna, osim [putem] Božjeg Duha.«14 A kako bi nam pomogao Isus nam je obećao: »Drugog Branitelja… Duha istine.«15

Vjera nikada ne zahtijeva odgovor na svako pitanje, nego vjera traži odvažnost i hrabrost da se krene naprijed, ponekada priznajući: »Ne znam sve, no znam dovoljno da nastavim putem sljedbeništva.«16

Upustiti se u ustrajnu sumnju, napajanu odgovorima od bezvjernih i nevjernih, oslabljuje vjeru osobe u Isusa Krista i Obnovu.17 »Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer to je za nj ludost.«18

Na primjer, pitanja u vezi s prorokom Josephom Smithom nisu nova. Njegovi su kritičari nabacivali ta pitanja od početka ovog djela. Svim vjernima koji se, gledajući kroz zatamnjeno staklo 21. stoljeća iskreno pitaju o zbivanjima ili izjavama proroka Josepha Smitha od prije gotovo 200 godina, mogu li vam dati prijateljski savjet: Za sada, popustite bratu Josephu! U budućnosti ćete imati 100 puta više informacija koje se nalaze na svakojakim uređajima za pretraživanje interneta, i bit će skrupulozan oslonac.19 Razmislite o sveukupnosti njegovog života – rođen u siromaštvu i bez previše službenog obrazovanja, Joseph je preveo Mormonovu knjigu u manje od 90 dana.20 Deseci tisuća poštenih, odanih muškaraca i žena prigrlili su cilj Obnove. U dobi od 38 godina Joseph je zapečatio svoje svjedočanstvo svojom krvlju. Svjedočim da je Joseph Smith bio Božji prorok. Riješite to u svojem umu i krenite naprijed!

Darovi koji proširuju našu vjeru

Biblija i Mormonova knjiga daju nam prekrasno iskustvo da Isus jest Krist, Božji Sin. U svojoj ruci držim primjerak prvog izdanja Mormonove knjige na francuskom jeziku koju je objavio John Taylor kada je započeo djelo u Francuskoj 1852. Dio ili cijela Mormonova knjiga sada je dostupna na 110 jezika iz cijelog svijeta. Ona nudi duhovno i opipljivo svjedočanstvo o istinitosti Obnove. Kada ste vi prošli puta pročitali Mormonovu knjigu od korica do korica? Pročitajte ju opet. Ona će povećati vašu vjeru.21

Još jedan dar od Boga koji povećava našu vjeru jest vodstvo Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice. Danas podržavamo trojicu novih članova Dvanaestorice, i želim dobrodošlicu starješini Rasbandu, starješini Stevensonu i starješini Renlundu u sveti krug Zbora dvanaestorice. Pavao je rekao:

»On [pozva] apostole…[i] proroke …

da pripravi svete … 

dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega ... :

Da [se nama] više… poigravaju i [ne] goni [nas] svaki vjetar nauka… u lukavosti [ili oni] što put krč[e] zabludi.«22

Vodstvo Prvog predsjedništva i Dvanaestorice pomaže nam u zaštiti naše vjere.

Plamenovi vjere

Iako plamen početka vaše vjere može biti malen, pravedne odlike povećat će pouzdanje u Boga, a vaša će vjera rasti. Teškoće smrtnosti pušu protiv vas, a zle sile vrebaju u tami nadajući se da će ugasiti svoju vjeru. Ali, kako nastavljate donositi dobre odluke, vjerujete u Boga i slijedite njegovog Sina, Gospodin šalje uvećano svjetlo i spoznaju, a vaša vjera postaje čvrsta i nepokolebljiva. Predsjednik Thomas S. Monson je rekao: »Ne bojte se… Budućnost je svjetla kao i vaša vjera.«23

Porter, Zane i Max Openshaw

Vjera mladića ove Crkve je čudesna!

Obitelj Openshaw

Dana 12. lipnja ove godine primio sam e-poštu u kojoj mi je rečeno da su biskup iz jednog odjela u Uti, njegova supruga i njihove dvoje djece poginuli u zrakoplovnoj nesreći. Biskup Mark Openshaw je upravljao avionom dok je napuštao malu zračnu luku, kada je odjednom izgubio snagu i srušio se na zemlju. Biskup Openshaw, njegova supruga Amy i njihova djeca Tanner i Ellie poginuli su u nesreći. Čudom, njihov petogodišnji sin Max, izbačen iz aviona u svojem sjedištu aviona, prošao je sa samo nekoliko slomljenih kostiju.

Saznao sam da je njihov sin, starješina Porter Openshaw, služio u misiji Maršalovo otočje Majuro, a njihov sedamnaestogodišnji sin Zane je bio na školskoj kulturnoj razmjeni u Njemačkoj.

Nazvao sam starješinu Openshawa na Božićnom otoku. Iako je bio slomljenog srca neočekivanom viješću o smrti njegove majke, oca, brata i sestre, briga starješine Openshawa odmah se okrenula prema njegovoj dvojici mlađe braće.

Naposljetku su starješina Openshaw i njegov brat Zane odlučili da drugi mogu pomoći kod kuće i da Porter treba ostati na svojoj misiji. Znali su da je to ono što su njegovi roditelji trebali.

Starješina Porter Openshaw na krštenju

Dok sam razgovarao sa starješinom Openshawom, osjetio sam njegovu tugu, ali i naugasivu vatru njegove vjere. »Imam pouzdanje«, rekao mi je, »i znam bez trunke sumnje da ću ponovno vidjeti svoju obitelj… Snaga u našim kušnjama uvijek se nalazi u… našem Gospodinu Isusu Kristu.… Božja svemoćna ruka bila je toliko očita u pomaganju [meni] i mojoj braći tijekom [ovog] vrlo teškog izazova.«24

Zane Openshaw govori na sprovodu

Zanea sam po prvi puta upoznao na sprovodu. Dok sam gledao u četiri lijesa ispred nas u kapeli, čudio sam se vjeri ovog sedamnaestogodišnjaka dok se obraćao kongregaciji. »Danas smo se«, rekao je, »okupili s poniznim srcem i klonulog duha da se sjetimo života moje mame, tate, Tannera i Ellie… Zajedno smo hodali, plakali, prisjećali se i osjećali Božju ruku …

Dan nakon što sam čuo vijest o nesreći, u svojoj sam torbi pronašao pismo moje mame. U pismu je napisala: ‘Zane, upamti tko si i odakle dolaziš. Molit ćemo se za tebe i nedostajat ćeš nam.’« Zane je nastavio: »Ne bi mogle postajati prikladnije posljednje riječi od moje mame. Znam da se ona, zajedno s Tannerom, Ellie i mojim tatom… mole za [moju braću i] mene. Znam da se… oni mole da upamtim tko sam ja… jer sam ja, poput vas, Božje dijete i on me je poslao tu. Svjedočim da… bez obzira koliko se sami osjećali, Bog nas neće napustiti.«25

Moji dragi prijatelji, vaša vjera nije počela rođenjem niti će završiti smrću. Vjera je odabir. Jačajte svoju vjeru, i živite da budete dostojni Spasiteljevih riječi odobrenja: »Velika je tvoja vjera.« Dok to činite, obećavam vam da će vam vaša vjera, kroz milost Isusa Krista, jednoga dana omogućiti da stojite s onima koje volite, čisti i neokaljani u Božjoj nazočnosti, u ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. Matej 15:28

  2. Matej 6:30

  3. Luka 8:25

  4. Matej 8:10

  5. Hebrejima 11:1

  6. Vidi Alma 32:35.

  7. Vidi L. Whitney Clayton, »Choose to Believe«, Liahona, svibanj 2015., 36–39.

  8. Vidi Lectures on Faith (1985.), 3.

  9. Vidi Efežanima 2:8.

  10. 1. Samuel 15:22

  11. Osobna rasprava s Aroldom Cavalcanteom, 29. kolovoza 2015., Salvador, Brazil, i e-pošta datirana 31. kolovoza 2015. Mnogo je više u toj priči o obvezi Arolda Calvantea prema svojoj majci da brine o svojoj sestri i braći. Tijekom godina nakon majčine smrti, otvoreno se obraćao svojoj sestri i braći kao prema svojoj »djeci«. Tijekom svoje misije, njegova su pisma za Božić ili Majčin dan često govorila o pojedinačnim izazovima svakog člana obitelji. Kroz svoju je žrtvu nakon misije Aroldo preuzeo financijsku odgovornost za svoje obrazovanje i misiju za svojega brata. Aroldo je pričekao da se njegova braća i sestre vjenčaju prije nego se on vjenčao u dobi od 32 godine. Ostali su vrlo bliska obitelj.

  12. Luka 22:32

  13. Nauk i savezi 8:2

  14. 1. Korinćanima 2:11

  15. Ivan 14:16–17

  16. Vidi Adam Kotter, “When Doubts and Questions Arise,” Liahona, ožujak 2015, 39–41.

  17. Starješina Neal A. Maxwell jednom je rekao: »Neki inzistiraju na proučavanju Crkve samo kroz oči njezinih odbjeglih – kao vođenje razgovora s Judom da bi se shvatio Isus. Odbjegli nam uvijek govore više o sebi nego o onome od čega su odbjegli’ (»All Hell Is Moved« [domjenak Sveučilišta Brighama Younga, 8. studenog 1977.], 3, speeches.byu.edu).

  18. 1. Korinćanima 2:14

  19. »Nikada vam nisam rekao da sam savršen; no nema grešaka u objavama koje sam naučavao« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.], 522).

  20. Vidi John W. Welch i Tim Rathbone, »The Translation of the Book of Mormon: Basic Historical Information” (Foundation for Ancient Research and Mormon Studies, 1986.).

  21. Duhovno svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi središte je obraćenja svetaca posljednjih dana. Ono je svjedočanstvo koje je potrebno obnavljati uvijek iznova. Ako se to ne događa, duhovni osjećaji blijede i nitko više ne pamti snagu koju je nekoć osjećao. »Narod poče zaborvljati na one znake i čudesa što ih bijahu čuli, i stadoše se sve manje i manje čuditi zbog… čuda s neba tako da im pomalo otvrdnuše srca, a pamet im se zaslijepi, te stadoše gubiti vjeru u sve ono što bijahu čuli i vidjeli… i zavede ih, te povjerovaše kako je Kristov nauk bezuman i isprazan« (3. Nefi 2:1–2).

  22. Efežanima 4:11–14

  23. Thomas S. Monson, »Be of Good Cheer«, Liahona, svibanj 2009., 92.

  24. Osobna e-pošta primljena od starješine Portera Openshawa, 23. kolovoza 2015.

  25. Komentari Zanea Openshawa na sprovodu članova njegove obitelji 22. lipnja 2015.