Utegnuti i spremni za plovidbu Budite hramski dostojni – i u dobra i loša vremena
starješina Quentin L. Cook
iz Zbora dvanaestorice apostola
Pridržavanje svetim evanđeoskim načelima dopustit će nam da budemo dostojni hrama, omogućit će nam da pronađemo sreću u ovom životu i vratimo se našem nebeskom domu.
Prorok Lehi je izjavio: »A nema li pravednosti, nema ni sreće.«1
Protivnik je bio uspješan u usađivanju velikog mita u umove mnogih ljudi. On i njegovi poslanici izjavljuju da je pravi izbor onda kada možemo birati između sreće i zadovoljstva sada u ovom životu i sreće u životu koji dolazi (za koji protivnik tvrdi da niti ne postoji). Taj je mit krivi odabir, ali je vrlo zavodljiv.2
Krajnja je plemenita svrha Božjeg nauma sreće, za pravedne učenike i saveze obitelji, da budu ujedinjeni u ljubavi, skladu i miru u ovom životu3 i da dosegnu celestijalnu slavu u vječnosti s Bogom Ocem, našim Stvoriteljem; i njegovim ljubljenim Sinom, Isusom Kristom, našim Spasiteljem.4
Kad sam bio mladi misionar dodijeljen na britansku misiju, moje je prvo područje djelovanja bilo ondje gdje je tada bio okrug Bristol. Jedan je od lokalnih crkvenih vođa naglasio da misionarske službe u tom području trebaju biti »utegnute i spremne za plovidbu«.
Isprva nisam razumio što mi govori. No, ubrzo sam shvatio povijest i značenje nautičkog izraza »utegnut i spreman za plovidbu«. U jednom je trenutku Bristol bio druga najprometnija luka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imao je vrlo visoki plimni raspon od 13 m, što je bio drugi najviši na svijetu. Tijekom oseke, kad bi se more povuklo, stari bi brodovi dotaknuli dno i prevrnuli se na stranu, a ako brodovi nisu bili dobro izgrađeni, bili bi oštećeni. Osim toga, sve što nije bilo pažljivo odloženo ili zavezano bilo bi kaotično, uništeno ili upropašteno.5 Nakon što sam shvatio što taj izraz znači, bilo je jasno da nam vođa govori da mi, kao misionari, moramo biti pravedni, slijediti pravila i biti pripremljeni za teške situacije.
Isti se izazov može primijeniti na svakoga od nas. Ja bih opisao »utegnut i spreman za plovidbu« kao biti dostojan hrama – i u dobrim i u lošim vremenima.
Dok je promjena plime u Bristolskom kanalu donekle predvidljiva i za nju se može pripremiti, oluje i iskušenja ovog života često su nepredvidljivi. Ali znamo ovo: oni će doći! Kako bismo nadišli te izazove i iskušenja s kojima će se svatko od nas neminovno susresti, to će zahtijevati pravednu pripremu i korištenje božanski osigurane zaštite. Moramo odlučiti biti dostojni hrama bez obzira na to što nas zadesi. Budemo li pripravni, bojati se nećemo.6
Sreća u ovom životu i sreća u životu koji dolazi međusobno su povezane pravednošću. Čak i u razdoblju između smrti i uskrsnuća »dusi onih koji su pravedni primaju se u stanje sreće što se naziva raj, stanje pokoja, stanje mira.«7
U početku Spasiteljevog zemaljskog službeništva u Izraelu, a kasnije među Nefijcima, Spasitelj je govorio o sreći u ovom životu, ali i u vječnosti. Naglasio je uredbe, ali je isto tako stavio veliki naglasak na moralno ponašanje. Primjerice, učenici će biti blagoslovljeni ako će gladovati i žeđati za pravednošću, biti milostivi, čista srca, ako će biti mirotvorci i ako će slijediti temeljna moralna načela. Jasno, kao temeljnu poruku nauka, naš Gospodin Isus Krist naglasio je i pravedne stavove i njihovo ponašanje u svakodnevnom životu. Njegova naučavanja, ne samo da su zamijenila i nadišla elemente Mojsijeva zakona8 nego su bila odbijanje lažnih ljudskih filozofija.
Mnogo stoljeća, evanđelje Isusa Krista nadahnjivalo je vjerovanja i uspostavljalo je standarde ponašanja, kao što su pravedno, poželjno i moralno, a koji rezultiraju srećom, blaženstvom i radošću. Međutim, načela i osnovna moralnost koju je Spasitelj podučavao su ozbiljno ugrožena u današnjem svijetu. Kršćanstvo je ugroženo. Mnogi vjeruju da se ono što je moralno promijenilo iz korijena.9
Živimo u teškim vremenima. Sve je više ljudi sklono da »zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom«.10 Svijet koji naglašava uzdizanje samoga sebe i sekularnost razlog je za veliku zabrinutost. Jedan istaknuti pisac, koji nije naše vjere, ovako je to opisao: »Nažalost, vidim malo dokaza da su ljudi doista sretniji u trenutnoj rasporedbi, ili da je njihovoj djeci bolje, ili da je društvena pravda zadovoljena, ili da opadajuća stopa braka i sve tanja obiteljska stabla… obećavaju išta osim veće usamljenosti za većinu i opću stagnaciju.«11
Kao od Spasiteljevih učenika, od nas se očekuje da planiramo i da se pripremamo. U naumu sreće, moralna sloboda izbora je središnje ustrojstveno načelo i naše odluke su bitne.12 Spasitelj je to naglasio tijekom svog službeništva, uključujući njegove usporedbe o ludim djevicama i talentima.13 U svakoj je toj usporedbi Gospodin pohvalio pripremu i djelovanje, a osudio odgađanje i lijenost.
Priznajem da se, unatoč preplavljujućoj sreći utjelovljenoj u Božjem naumu, ponekada možete osjećati udaljenima i nepovezanima sa svojim trenutnim okolnostima. Može se činiti kao da to ne možemo postići dok se borimo kao učenici. S našeg ograničenog gledišta, trenutna iskušenja i smetnje mogu se činiti privlačnima. S druge strane, nagrade za odupiranje kušnjama se mogu činiti dalekima i nedohvatljivima. No istinsko razumijevanje Očevog nauma otkriva da su nagrade za pravednost dostupne već sada. Opačina, poput nemoralnog ponašanja, nikada nije odgovor. Alma je jasno rekao svom sinu Korijantonu: »Gle, kažem ti, opačina nikad sreća nije.«14
Naš nauk je jasno izrazio Amulek u Almi 34:32: »Jer, gle, za ljude je ovaj život vrijeme priprave za susret s Bogom. Da, evo dan ovoga života za ljude je dan da obave djela svoja.«
Kako se onda pripremamo u tako teško doba? Osim hramske dostojnosti, postoji mnogo načela koja doprinose pravednosti. Istaknut ću tri.
Prvo: Pravedna samokontrola i ponašanje
Vjerujem da nas ponekad naš brižni Otac na Nebu gleda s osmijehom kao kada mi promatramo našu djecu dok uče i rastu. Svi se mi spotičemo i padamo dok stječemo iskustvo.
Jako mi se svidio govor koji je predsjednik Dieter F. Uchtdorf dao 2010.15 o poznatom pokusu sa sljezovim kolačićima koji je proveden na Sveučilištu Stanford 1960-ih godina. Sjetit ćete se da je svakom četverogodišnjaku dan jedan sljezov kolačić. Ako mogu čekati 15 ili 20 minuta da ga ne pojedu, dobit će drugi sljezov kolačić. Napravljeni su video prikazi koji pokazuju pokrete tijela koje su mnoga djeca koristila da ne pojedu sljezov kolačić. Neki nisu uspjeli.16
Prošle je godine dr. Walter Mischel, koji je proveo izvorni pokus, napisao knjigu u kojoj je izjavio kako je pokus djelomično proistekao iz njegove brige u vezi sa samokontrolom i vlastitom ovisnošću o cigaretama. Posebno je bio zabrinut nakon što je izvješće glavnog američkog kirurga iz 1964. utvrdilo da pušenje uzrokuje rak pluća.17 Nakon više godina proučavanja, jedan od njegovih poslovnih kolega je izvijestio: »Samokontrola je poput mišića: što ga više koristite to je snažniji. Izbjegavanje iskušenja jedanput, pomoći će vam da razvijete sposobnost izbjegavati iskušenja i ubuduće.«18
Načelo vječnog napretka je da primjenom samokontrole i pravednog življenja jačamo svoju sposobnost oduprijeti se iskušenjima. To je istina i u duhovnoj sferi i u vremenitim poslovima.
Naši misionari su izvrstan primjer. Oni razvijaju kristolike osobine i ističu poslušnost i duhovnost. Od njih se očekuje da se pridržavaju strogog rasporeda i provode dane u služenju drugima. Imaju skroman, konzervativan izgled umjesto ležernog ili nečednog načina odijevanja, koji je danas toliko uobičajen. Njihovo ponašanje i izgled prenose moralnu, ozbiljnu poruku.19
Imamo približno 230 000 mladih ljudi koji trenutno služe kao misionari ili koji su se vratili iz misionarske službe u posljednjih pet godina. Oni su razvili čudesnu duhovnu snagu i samodisciplinu koje treba stalno vježbati inače će te osobine zakržljati poput mišića koji se ne koriste. Svi mi moramo razvijati i pokazivati ponašanje i izgled kojima izjavljujemo da smo istinski Kristovi sljedbenici. Oni koji napuste pravedno ponašanje ili zdrav, čedan izgled izlažu se životnom stilu koji ne donosi niti radost niti sreću.
Obnovljeno evanđelje daje nam nacrt nauma sreće i poticaj da razumijemo i primjenjujemo samokontrolu i izbjegavamo iskušenja. Također nas podučava kako da se pokajemo kada dođe do grešaka.
Drugo: Štovanje šabata povećat će pravednost i biti zaštita za obitelj
Rana kršćanska crkva promijenila je štovanje šabata sa subote na nedjelju kako bi obilježila Gospodinovo Uskrsnuće. Druge su osnovne svete svrhe šabata ostale nepromijenjene. Za Židove i kršćane šabat simbolizira moćna Božja djela.20
Nedavno smo moja supruga i ja, zajedno s dvojicom mojih kolega i njihovim suprugama, sudjelovali na židovskom šabatu na poziv dragih prijatelja, Roberta Abramsa i njegove supruge Diane, u njihovom domu u New Yorku.21 To je počelo na početku židovskog šabata u petak navečer. Usredotočenost je bila na štovanju Boga kao Stvoritelja. Štovanje je započelo blagoslivljanjem obitelji i pjevanjem himne za šabat.22 Pridružili smo se u obrednom pranju ruku, blagoslivljanju kruha, molitvama, košer obroku, recitiranju Svetih pisama i pjevanju pjesama za šabat u slavljeničkom raspoloženju. Slušali smo hebrejske riječi uz engleski prijevod. Najdirljivija Sveta pisma pročitana iz Starog zavjeta, a i nama su draga, jesu ona Izaijina, koji izjavljuje da je šabat zadovoljstvo,23 i Ezekielova, neka šabat »bud[e] znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš.«24
Prevladavajući dojam s ove predivne večeri jest obiteljska ljubav, predanost i odgovornost prema Bogu. Dok sam razmišljao o ovom događaju, prisjetio sam se ekstremnih progona koji su Židovi proživjeli tijekom stoljeća. Očigledno, štovanje šabata bilo je vječni savez, koji je čuvao i blagoslivljao Židove u ispunjenju Svetih pisama.25 Također je doprinijelo izvanrednom obiteljskom životu i sreći koja je očigledna u životima mnogih Židova.26
Za članove Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, poštivanje šabata oblik je pravednosti koji će blagosloviti i ojačati obitelji, povezati nas s našim stvoriteljem i povećati našu sreću. Šabat nam može pomoći izdvojiti ono što je površno, neprimjereno ili nemoralno. Omogućuje nam da budemo u svijetu, ali ne i od svijeta.
U proteklih šest mjeseci nevjerojatna se promjena dogodila u crkvi. I to kao odgovor članova da obnove važnost šabata na zahtjev Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola i izazov predsjednika Russella M. Nelsona da učine šabat zadovoljstvom.27 Mnogi članovi shvaćaju kako je istinsko obdržavanje šabata svetim utočište od oluja ovoga života. Također je znak naše predanosti našem Ocu na Nebu i povećanog razumijevanja svetosti sakramentalnog sastanka. Još uvijek je dug put pred nama, ali imamo krasan početak. Izazivam sve nas da nastavimo prihvaćati ovaj savjet i poboljšamo svoje štovanje šabata.
Treće: Božanska zaštita nam se daje kad smo pravedni
Kao dio Božjeg nauma, blagoslovljeni smo darom Duha Svetoga. Ovaj dar je »pravo na, kad god je osoba dostojna, stalno suputništvo Svetog Duha.«28 Ovaj član Božanstva služi kao čistač ako je evanđelje prvo u našim životima. Također je bio glas upozorenja protiv zla i glas zaštite protiv opasnosti. Dok plovimo morima života, ključno je slijediti poticaje Duha Svetoga. Duh će nam pomoći izbjeći iskušenja i opasnosti, tješit će nas i voditi nas kroz izazove. »Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost.«29
Pridržavanje svetim evanđeoskim načelima dopustit će nam da budemo dostojni hrama, omogućit će nam da pronađemo sreću u ovom životu i vratimo se našem nebeskom domu.
Moja draga braćo i sestre, život nije lak, niti je zamišljen da bude. To je vrijeme ispitivanja i kušnji. Poput starih brodova u luci Bristol, bit će trenutaka kada će se plima povući i činit će se kao da je sve što nas u ovom svijetu drži na površini nestalo. Možemo potonuti na dno, pa čak se i prevrnuti. Među takvim kušnjama, obećavam vam da će življenje i održavanje života dostojnog hrama držati na okupu sve ono što je uistinu važno. Slatki blagoslovi mira, sreće i radosti, uz blagoslove vječnog života i nebeske slave uz našeg Nebeskog Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, biti će ostvareni. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.