Pobjeda nade
Nada je živući dar, dar koji raste dok uvećavamo svoju vjeru u Isusa Krista.
Moja draga braćo i sestre diljem svijeta, dok započinjemo ovo vrlo posebno vrijeme Općeg sabora, oči nebesa sigurno će biti usmjerene prema nama. Čut ćemo glas Gospodnji preko njegovih slugu, osjetit ćemo »upućujući, usmjeravajući i utješni« utjecaj Duha Svetoga, te će naša vjera biti osnažena.
Prije tri godine predsjednik Russell M. Nelson započeo je Opći sabor ovim riječima: »Čista objava za pitanja u vašem srcu učinit će ovaj sabor nagrađujućim i nezaboravnim. Ako još niste tražili posluživanje Duha Svetoga da vam pomogne čuti što bi Gospodin htio da čujete tijekom ova dva dana, pozivam vas da to učinite sada. Molim vas da ovaj sabor učinite vremenom gozbe Gospodinovim porukama preko njegovih slugu.«
Sveta pisma moćno povezuju tri riječi zajedno: vjera, nada i dobrotvornost. Dar nade neprocjenjivo je podarivanje od Boga.
Riječ nada koristi se za mnoge stvari koje želimo da se ostvare. Primjerice, »nadam se da neće padati kiša« ili »nadam se da će naša ekipa pobijediti«. Moja je nakana govoriti o našim svetim i vječnim nadama usmjerenim na Isusa Krista i obnovljeno evanđelje, te o našim »pouzdan[im] iščekivanj[ima] obećanih blagoslova pravednosti«.
Naša nada za vječni život
Naša nada vječnoga života osigurana je kroz milost Kristovu i naše odabire dozvoljavajući nam čudesan blagoslov povratka našemu nebeskom domu te vječnog života u miru i sreći s Nebeskim Ocem, njegovim voljenim Sinom, našom vjernom obitelji i našim dragocjenim prijateljima te pravednim muškarcima i ženama sa svakog kontinenta i iz svakog stoljeća.
Na Zemlji doživljavamo radost i tugu dok nas se iskušava i prokušava. Naša pobjeda dolazi kroz vjeru u Isusa Krista dok slavimo pobjedu nad svojim grijesima, poteškoćama, iskušenjima, nepravdama i izazovima ovoga smrtnog života.
Dok osnažujemo svoju vjeru u Isusa Krista, vidimo dalje od naših borbi sve do blagoslova i obećanja vječnosti. Poput svjetla čija sjajnost raste, nada osvjetljuje zatamnjeni svijet i mi vidimo svoju slavnu budućnost.
Nada dolazi od Boga
Od početka su naš Nebeski Otac i njegov ljubljeni Sin željno blagoslivljali pravedne dragocjenim darom nade.
Nakon što su napustili vrt, anđeo je podučio Adama i Evu o obećanju o Isusu Kristu. Dar nade prosvijetlio je njihov život. Adam je izjavio: »Oči [se] moje otvoriše, i u ovom ću životu imati radost.« Eva je govorila o »radost[i] [njihova] otkupljenja [i] vječn[om] život[u] koji Bog daje svim poslušnima.«
Baš kao što je Duh Sveti donio Adamu nadu, moć Gospodinova Duha prosvjetljuje vjerne danas osvjetljujući stvarnost vječnog života.
Spasitelj šalje Tješitelja, Duha Svetoga, suputnika koji donosi vjeru, nadu i mir »ne… kakav svijet daje«.
»U svijetu ćete«, rekao je Spasitelj »imati patnju. Ali, ohrabrite se [održavajte sjaj nade]: ja sam pobijedio svijet«.
U trenutcima poteškoće odabiremo uzdati se u Gospodina u vjeri. Tiho se molimo: »Neka ne bude moja, nego tvoja volja.« Osjećamo odobrenje Gospodina za našu krotku voljnost, te očekujemo obećani mir koji će Gospodin poslati u svoje odabrano vrijeme.
Apostol Pavao podučio je: »A Bog, izvor nade… da[t će]… radost i mir… da napredujete u nadi«, »nadom se veselite, u nevolji… strpljivi«, »snagom Duha Svetoga«.
Lekcija o nadi
Prorok Moroni iz prve je ruke znao o posjedovanju nade u Kristu tijekom nevolje. Objasnio je svoju mučnu situaciju:
»Sam sâm… nemam… kamo… po[ći].«
»Ne otkrivam se… da me ne bi uništili.«
Izvanredno, u tom mračnom i usamljenom času, Moroni zapisuje riječi svojega oca o nadi:
»Ima li čovjek vjeru, mora svakako imati nadu; jer bez vjere ne može biti nikakve nade.«
»A što je to čemu se trebate nadati? (…) Imat [ćete] nadu kroz pomirenje Kristovo i moć uskrsnuća njegova, da ćete biti uzdignuti u život vječni.«
Moja braćo i sestre, nada je živući dar, dar koji raste dok uvećavamo svoju vjeru u Isusa Krista. »Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo.« Izgrađujemo ovo jamstvo – blokove dokaza naše vjere – molitvom, hramskim savezima, obdržavanjem zapovijedi, neprestanim gošćenjem Svetim pismima i riječima suvremenih proroka, blagovanjem sakramenta, služenjem drugima i tjednim štovanjem u zajedništvu s ostalim svetcima.
Dom nade
Kako bismo učvrstili svoju vjeru u vrijeme sve veće opačine, Gospodin je uputio svojeg proroka neka ispuni Zemlju njegovim hramovima.
Kada ulazimo u dom Gospodnji, osjećamo Božjeg Duha, koji potvrđuje našu nadu.
Hram svjedoči o praznoj grobnici i da se iza vela život nastavlja za sve.
Za one koji nemaju vječnog supružnika, uredbe snažno potvrđuju kako će svaka pravedna osoba primiti svaki obećani blagoslov.
Postoji uzvišena nada kada mladi par kleči za oltarom kako bi bio zapečaćen, ne samo za vrijeme već i za svu vječnost.
Postoji neizmjernost nade za nas u obećanjima danim našem potomstvu, bez obzira na njihove trenutne okolnosti.
Nema boli, ni bolesti, ni nepravde, ni patnje, ničega što bi moglo zatamniti našu nadu dok vjerujemo u svoje saveze s Bogom u domu Gospodnjem i čvrsto ih se držimo. To je dom svjetla, dom nade.
Kada je nada odbačena
Lijemo suze tuge kad gledamo žalost i očaj onih koji nemaju nade u Kristu.
Nedavno sam iz daljine promatrao par koji je jedno vrijeme imao vjeru u Krista, ali je odlučio odbaciti svoje vjerovanje. Bili su uspješni u svijetu i našli su zadovoljstvo u svojem intelektu i u odbacivanju svoje vjere.
Sve se činilo dobro, sve dok suprug, još mlad i pun energije, nije nenadano obolio i preminuo. Poput pomrčine sunca, oni su blokirali svjetlo Sina, a posljedica je bila pomrčina nade. Supruga se, u svojoj nevjerici, sada osjećala dezorijentirano, bolno nepripremljena, nemoćna utješiti svoju djecu. Njezin intelekt rekao joj je kako joj je život u savršenom redu, sve dok odjednom nije mogla vidjeti sutrašnjicu. Njezin očaj donio je tamu i zbunjenost.
Nada u teškoj tragediji
Dozvolite mi usporediti njezin bolni očaj s nadom u Kristu jedne druge obitelji tijekom mučnog razdoblja.
Prije dvadeset i jedne godine, novorođeni sin mojeg nećaka Bena Andersena i njegove supruge Robbie bio je letom za hitne slučajeve prevezen iz njihove farmerske zajednice u Idahu u Salt Lake City. Stigao u bolnicu, a Ben mi je objasnio ozbiljne, po život opasne komplikacije sa srcem njihove bebe. Položili smo svoje ruke na Treyevu glavicu. Gospodin ga je blagoslovio s nastavkom života.
Trey je imao operaciju srca u prvom tjednu svojeg života, te više operacija koje su slijedile nakon toga. Kako su godine prolazile, postalo je očito da će Trey trebati transplantaciju srca. Iako su mu tjelesne aktivnosti bile ograničene, njegova se vjera širila. Napisao je: »Nikada se nisam sažalijevao jer sam oduvijek znao važnost posjedovanja vjere u Isusa Krista i svjedočanstva o naumu spasenja.«
Trey je na svojem telefonu držao ovaj poznati citat Predsjednika Nelsona: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života i u potpunosti ima veze s onime na što se u svojim životima usredotočimo.«
Trey je napisao: »Uvijek sam se radovao služenju cjelodnevne misije, no… moji doktori ne žele me pustiti služiti misiju sve dok ne prođe godina dana nakon moje transplantacije… Stavio sam svoju vjeru u Isusa Krista.«
Trey je bio uzbuđen što je bio primljen na studij računovodstva na BYU-u koji počinje ovaj semestar, ali uzbuđeniji je bio pred kraj srpnja kada je primio vrlo očekivani telefonski poziv da dođe u bolnicu na transplantaciju srca.
»Jedna godina«, rekao je Trey, »i bit ću na svojoj misiji.«
Očekivanja su bila velika kada je odlazio u operacijsku salu. Ipak, tijekom operacije došlo je do razarajućih komplikacija i Trey nikad nije došao svijesti.
Njegova majka Robbie rekla je: »Petak je bio najbolniji dan… samo pokušavamo shvatiti. (…) Bila sam budna duboko u noć pokušavajući sve razumjeti. (…) A u subotu sam se probudila osjećajući apsolutnu radost. Nije to bio samo mir; nije bilo poricanje. Osjećala sam radost za svojeg sina i osjećala sam radost kao njegova majka. (…) Ben se ustao puno ranije od mene i kada smo konačno imali priliku porazgovarati, Ben se probudio s potpuno istim osjećajem.«
Ben je objasnio: »Jasnoća mi je ušla u dušu dok me je Bog podučavao preko svojeg Duha Svetoga. Probudio sam se u 4 sata ujutro i bio sam ispunjen neopisivim mirom i radošću. Kako je to moguće? (…) Treyeva smrt toliko je bolna i on mi jako nedostaje. No Gospodin nas ne ostavlja bez utjehe. (…) Veselim se radosnom ponovnom susretu.«
Obećanje nade
Trey je u svoj dnevnik zabilježio ove riječi predsjednika Nelsona iz govora s Općeg sabora: »Čini se da nije moguće osjećati radost kad vaše dijete pati od neizlječive bolesti ili kad izgubite posao ili kad vas supružnik prevari. Ipak, upravo je to radost koju Spasitelj nudi. Njegova je radost stalna, uvjeravajući nas da će ‛nevolje [naše] bit[i] samo kratka vijeka’ [Nauk i savezi 121:7] i bit će posvećene nama na korist.«
Braćo i sestre, mir koji tražite možda neće doći tako brzo kao što vi želite, no mogu vam obećati da će, kada vjerujete u Gospodina, njegov mir doći.
Njegujmo našu dragocjenu vjeru, probijajući se naprijed sa savršenim sjajem nade. Svjedočim da je naša nada naš Spasitelj Isus Krist. Po njemu će se ostvariti svi naši pravedni snovi. On je Bog nade – pobjeda nade. On živi i voli vas. U ime Isusa Krista. Amen.