Smrtnost djeluje!
Unatoč izazovima s kojima se svi suočavamo, naš brižni Nebeski Otac osmislio je naum sreće tako da nam nije suđeno propasti.
Nekoliko godina bio sam zadužen za kućno podučavanje starije sestre u svojem odjelu. Nije imala lagodan život. Imala je raznih zdravstvenih problema i proživjela je život pun boli zbog nesreće iz djetinjstva na igralištu. Razvedena u dobi od 32 godine s četvero male djece koju je morala odgajati i brinuti se, ponovno se udala u dobi od 50 godina. Njezin je drugi muž preminuo kada je imala 66 godina, a ta je sestra živjela dodatnih 26 godina kao udovica.
Unatoč svojim cjeloživotnim izazovima, bila je vjerna svojim savezima do kraja. Ta je sestra bila strastvena genealoginja, posjetiteljica hrama te sakupljačica i spisateljica obiteljskih povijesti. Iako je imala mnogo teških iskušenja, te je sigurno povremeno osjećala tugu i usamljenost, imala je vedro lice te ljubaznu i ugodnu osobnost.
Devet mjeseci nakon njezine smrti, jedan od njezinih sinova imao je izvanredno iskustvo u hramu. Spoznao je moću Duha Svetoga kako njegova majka ima poruku za njega. Komunicirala je s njim, ali ne vizijom ili čujnim riječima. Sljedeća nepogrešiva poruka došla je u sinovljev um od njegove majke: »Želim da znaš da smrtnost djeluje i želim da znaš kako sada razumijem zašto se sve to dogodilo [u mojem životu] na način na koji se dogodilo – i sve je u redu«.
Ta je poruka još izvanrednija kada se uzme u obzir njezina situacija i teškoće koje je ta sestra pretrpjela i prevladala.
Braćo i sestre, smrtnost djeluje! Osmišljeno je da djeluje! Unatoč izazovima, tugama i teškoćama s kojima se svi suočavamo, naš brižan, mudar i savršen Nebeski Otac osmislio je naum sreće tako da nam nije suđeno propasti. Njegov nam naum pruža način da se uzdignemo iznad svojih smrtnih neuspjeha. Gospodin je rekao: »Jer gle, ovo je djelo moje i slava moja – ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka«.
Ipak, ako želimo biti korisnici Gospodinova »djela i… slave«, čak i »besmrtnosti i vječnog života«, moramo očekivati da ćemo biti školovani i poučavani, te da ćemo proći kroz oganj ljevača – ponekad do naših krajnjih granica. Potpuno izbjegavanje problema, izazova i teškoća ovoga svijeta značilo bi zaobići proces koji je uistinu nužan da bi smrtnost djelovala.
I tako, ne bismo trebali biti iznenađeni kada nas snađu teška vremena. Naići ćemo na situacije koje nas iskušavaju i ljude koji nam omogućuju primjenjivati istinsku dobrotvornost i strpljenje. No moramo izdržati svoje poteškoće i sjetiti se, kao što je Gospodin rekao:
»I tko god položi život svoj za stvar moju, radi imena mojega, naći će ga ponovno, i to život vječni.
Zato, ne bojte se neprijatelja svojih [ili problema svojih, izazova ili kušnji ovoga života], jer ja odredih…, govori Gospod, da ću vas iskušati u svemu, hoćete li ostati u savezu mojemu… da biste mogli biti proglašeni dostojnima.«
Kada se osjećamo izbezumljeno ili zabrinuto zbog svojih problema ili osjećamo da možda primamo više nego što nam pripada udio životnih poteškoća, možemo se sjetiti što je Gospodin rekao djeci Izraelovoj:
»Sjećaj se sv[ih] put[ova] kojim[a] te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.«
Kao što je Lehi podučavao svojega sina Jakova:
»Pretrpio si nevolje i mnogo žalosti. (…) Ipak, …[Bog] će posvetiti nevolje tvoje za korist tvoju. Stoga znadem da si otkupljen, zbog pravednosti Otkupitelja tvojega.«
Budući da je ovaj život područje iskušavanja i da nas »crni… oblak susti[že] i []prijeti razorit mir« korisno je sjetiti se ovog savjeta i obećanja koji se nalaze u Mosiji 23 u vezi sa životnim izazovima: »Ipak… tko god stavlja uzdanje svoje u [Gospodina], taj će biti uzdignut u posljednji dan.«
Kao mladić, osobno sam iskusio veliku emocionalnu bol i sram koji je nastao kao rezultat tuđih nepravednih postupaka, što je godinama utjecalo na moju vlastitu vrijednost te moj osjećaj dostojnost pred Gospodinom. Ipak, dajem osobno osvjedočenje da nas Gospodin može osnažiti i ohrabriti u svim poteškoćama koje smo pozvani iskusiti tijekom našeg putovanja u ovoj dolini suza.
Poznato nam je Pavlovo iskustvo:
»I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava [koja sam primio], stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči da se ne uzoholim.
Za to sam triput molio Gospodina da prestane.
A on mi je odgovorio: ‘Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.’ Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova.«
Ne znamo što je bio Pavlov »trn u tijel[u]«. Odlučio je ne opisati radi li se o tjelesnoj bolesti, mentalnoj ili emocionalnoj slabosti ili iskušenju. No ne trebamo znati taj detalj kako bismo znali da se on mučio i preklinjao Gospodina za pomoć, te da su mu u konačnici Gospodnja snaga i moć pomogli u tome.
Kao što je bilo za Pavla, kroz Gospodinovu sam pomoć naposljetku bio emocionalno i duhovno osnažen, te sam naposljetku prepoznao nakon mnogo godina da sam oduvijek bio osoba vrijedna i dostojna blagoslova evanđelja. Spasitelj mi je pomogao prevladati moje osjećaje nedostojnosti i pružiti iskren oprost prijestupniku. Konačno sam shvatio da je Spasiteljevo Pomirenje osobni dar za mene te da me moj Nebeski Otac i njegov Sin savršeno vole. Zbog Spasiteljeva Pomirenja, smrtnost djeluje.
Iako sam naposljetku bio blagoslovljen prepoznati kako me Spasitelj spasio i stajao uz mene kroz ta iskustva, jasno razumijem da je nesretna situacija mojih tinejdžerskih godina bila moje osobno putovanje i iskustvo čije se rješenje i konačni ishod ne može prenijeti na one koji su patili i nastavljaju patiti zbog tuđega nepravednog ponašanja.
Prepoznajem da nas životna iskustva – dobra i loša – mogu podučiti važnim lekcijama. Sada znam i iznosim svjedočanstvo da smrtnost djeluje! Nadam se da kao rezultat zbroja svojih životnih iskustava – dobrih i loših – imam suosjećanje za nevine žrtve tuđih postupaka i empatiju za potlačene.
Iskreno se nadam da sam kao rezultat svojih životnih iskustava – dobrih i loših – ljubazniji prema drugima, da se prema drugima ponašam kao što bi to učinio Spasitelj, da imam više razumijevanja za grešnika i da imam potpuni integritet. Dok se počnemo oslanjati na Spasiteljevu milost i obdržavati svoje saveze, možemo služiti kao primjeri dalekosežnih učinaka Spasiteljeva Pomirenja.
Iznosim posljednji primjer da smrtnost djeluje.
Tetka starješine Halesa, Lois VandenBosch, i njegova majka, Klea VandenBosch.
Moja majka nije imala lagano putovanje kroz smrtnost. Nije dobila nikakva priznanja ni svjetske počasti i nije imala mogućnosti za obrazovanje nakon srednje škole. Kao dijete zarazila se dječjom paralizom, što je imalo za posljedicu doživotnu bol i nelagodu u lijevoj nozi. Kao odrasla osoba, iskusila je mnoge teške i izazovne fizičke te financijske okolnosti, ali bila je vjerna svojim savezima i voljela je Gospodina.
Kada je moja majka imala 55 godina, moja je najmlađa starija sestra preminula, ostavljajući osmomjesečnu kćerkicu, moju nećakinju, bez majke. Iz raznih razloga, mama je uglavnom odgajala moju nećakinju sljedećih 17 godina, često pod vrlo teškim okolnostima. Ipak, unatoč tim iskustvima, ona je sretno i svojevoljno služila svojoj obitelji, susjedima i članovima odjela te je godinama služila kao hramski radnik u hramu. Tijekom posljednjih nekoliko godina svojeg života, mama je patila od jednog oblika demencije, često je bila zbunjena i bila je zatvorena u ustanovu za njegu. Nažalost, bila je sama kada je neočekivano preminula.
Nekoliko mjeseci nakon njezine smrti, sanjao sam san koji nikada nisam zaboravio. U svojem sam snu sjedio u svojem uredu u upravnoj zgradi Crkve. Mama je ušla u ured. Znao sam da je došla iz svijeta duhova. Uvijek ću se sjećati osjećaja koje sam imao. Nije ništa rekla, no zračila je duhovnom ljepotom koju nikada prije nisam iskusio i koju mi je teško opisati.
Njezino lice i biće bili su doista zapanjujući! Sjećam se da sam joj rekao: »Majko, tako si lijepa!«, pozivajući se na njezinu duhovnu snagu i ljepotu. Priznala me – opet bez riječi. Osjetio sam njezinu ljubav za mene i tada sam znao da je sretna i iscijeljena od svojih svjetovnih briga i izazova te željno iščekuje »slavno uskrsnuće«. Znam da je za majku smrtnost djelovala – i da djeluje i za nas.
Božje su djelo i slava ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka. Iskustva smrtnosti dio su putovanja koje nam omogućuje rasti i napredovati prema toj besmrtnosti i vječnom životu. Nismo poslani ovdje da podbacimo, već da uspijemo u Božjem naumu za nas.
Kao što je kralj Benjamin naučavao: »A povrh toga, želio bih da razmislite o blagoslovljenom i sretnom stanju onih što obdržavaju zapovijedi Božje. Jer gle, oni su blagoslovljeni u svemu, i vremenitomu i duhovnomu; a izdrže li vjerni do svršetka, primljeni su u nebo, te tako mogu prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće.« Drugim riječima, smrtnost djeluje!
Svjedočim da, kada primamo uredbe evanđelja, sklapamo saveze s Bogom, a zatim obdržavamo te saveze, kajemo se, služimo drugima i ustrajemo do svršetka, i mi također možemo imati uvjerenje i potpuno povjerenje u Gospodina da smrtnost djeluje! Svjedočim o Isusu Kristu i da je naša slavna budućnost s našim Nebeskim Ocem omogućena Spasiteljevom milošću i Pomirenjem. U ime Isusa Krista. Amen.