»Ovo je evanđelje moje« – »Ovo je crkva moja«
Ovo je Spasiteljevo evanđelje i ovo je njegova Crkva (vidi 3 Nefi 27:21; Mosija 26:22; 27:13). Kombinacija ove dvije stvari snažna je i preobražujuća.
Stoljećima je barut bio najmoćniji dostupni eksploziv. Mogao je lansirati topovske kugle, ali nije bio učinkovit za većinu rudarskih projekata i projekata izgradnje cesta. Bio je jednostavno preslab da razbije kamen.
Godine 1846. talijanski kemičar Ascanio Sobrero sintetizirao je novi eksploziv, nitroglicerin. Ova masna tekućina bila je barem tisuću puta snažnija od baruta. Lako je mogla razbiti kamen. Nažalost, nitroglicerin je bio nestabilan. Kad bismo ga ispustili s male visine, eksplodirao bi. Kad bi postao prevruć, eksplodirao bi. Kad bi postao prehladan, eksplodirao bi. Čak i smješten u hladnu, mračnu sobu i ostavljen na miru, naposljetku bi eksplodirao. Većina zemalja zabranila je njegov prijevoz, a mnoge su zabranile i njegovu proizvodnju.
Godine 1860. švedski znanstvenik Alfred Nobel počeo je s pokušajima stabilizacije nitroglicerina. Nakon sedam godina eksperimentiranja, postigao je svoj cilj apsorbirajući nitroglicerin u gotovo bezvrijednu tvar poznatu kao dijatomejska zemlja ili kieselguhr. Kieselguhr je porozna stijena koja se može razmrviti u fini prah. Kada se pomiješa s nitroglicerinom, kieselguhr upija nitroglicerin, a rezultirajuća pasta može se oblikovati u »štapove«. U ovom obliku, nitroglicerin je bio mnogo stabilniji. Mogao se sigurno skladištiti, transportirati i koristiti s nesmanjenom eksplozivnom snagom. Nobel je nazvao kombinaciju nitroglicerina i kieselguhra »dinamit«.
Dinamit je promijenio svijet. Također je učinio Nobela bogatim. Bez stabilizatora, nitroglicerin je jednostavno bio previše opasan da bi imao komercijalnu vrijednost, kao što je Ascanio Sobrero otkrio. Kao što sam spomenuo, sam po sebi, kieselguhr je imao malu vrijednost. Ali kombinacija dviju komponenti učinila je dinamit preobražujućim i dragocjenim.
Na sličan način, kombinacija evanđelja Isusa Krista i Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pruža nam snažne i preobražujuće pogodnosti. Evanđelje je savršeno, ali od božanski zadužene crkve traži se da ga propovijeda, održava njegovu čistoću i poslužuje njegove svete uredbe sa Spasiteljevom moću i ovlašću.
Razmotrite kombinaciju Spasiteljeva evanđelja i njegove Crkve kako ju je uspostavio prorok Alma iz Mormonove knjige. Crkva je imala odgovornost propovijedati »ništa osim pokajanja i vjere u Gospoda, koji [će otkupiti] narod svoj.« Koristeći Božju ovlast, Crkva je bila odgovorna za posluživanje uredbe krštenja »u ime Gospodnje, kao svjedočanstvo… [ulaska] u savez s njim, da će mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove.« Ljudi koji su bili kršteni preuzeli su na sebe ime Isusa Krista, priključili su se njegovoj Crkvi i bila im je obećana velika moć kroz izlijevanje Duha.
Ljudi su hrlili na Vode Mormonove da čuju Almu kako propovijeda evanđelje. Iako su cijenili te vode i okolne šume, Gospodinova Crkva nije bila lokacija ili građevina, niti je to danas. Crkva su jednostavno obični ljudi, učenici Isusa Krista, okupljeni i organizirani u božanski postavljenu građevinu koja pomaže Gospodinu ostvariti njegove svrhe. Crkva je oruđe kroz koje učimo o središnjoj ulozi Isusa Krista u naumu Nebeskog Oca. Crkva nudi mjerodavni način za sudjelovanje pojedinaca u uredbama i sklapanje trajnih saveza s Bogom. Obdržavanje tih saveza približava nas Bogu, daje nam pristup njegovoj moći i pretvara nas u ono što on želi da postanemo.
Baš kao što je dinamit bez nitroglicerina beznačajan, Spasiteljeva je Crkva posebna samo ako je izgrađena na njegovu evanđelju. Bez Spasiteljeva evanđelja i ovlasti posluživanja njegovih uredbi, Crkva nije iznimna.
Bez stabilizirajućeg učinka kieselguhra, nitroglicerin je imao ograničenu vrijednost kao eksploziv. Kao što je povijest pokazala, bez Gospodinove Crkve, ljudsko razumijevanje njegova evanđelja bilo je isto tako nestabilno – sklono doktrinarnom lutanju i podložno utjecaju različitih religija, kultura i filozofija. Stapanje tih utjecaja očitovalo se u svakoj rasporedbi koja je prethodila ovoj posljednjoj. Iako je evanđelje prvotno bilo objavljeno u svojoj čistoći, tumačenje i primjena toga evanđelja postupno su poprimili oblik pobožnosti kojemu je nedostajala moć jer je božanski ovlašteni okvir bio odsutan.
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana omogućava pristup Božjoj moći jer ju je on ovlastio i da podučava nauk Kristov i da nudi spasonosne i uzdižuće uredbe evanđelja. Spasitelj žudi oprostiti naše grijehe, pomoći nam pristupiti njegovoj moći i preobraziti nas. Trpio je za naše grijehe i čezne osloboditi nas od kazne koju bismo inače zaslužili. On želi da postanemo sveti i budemo usavršeni u njemu.
Isus Krist ima moć to učiniti. On nije jednostavno suosjećao s našim nesavršenostima i žalio nad našom vječnom osudom kao posljedicom grijeha. Ne, otišao je dalje od toga, beskrajno dalje od toga, i obnovio je svoju Crkvu kako bi omogućio pristup svojoj moći.
Srž evanđelja koje Crkva podučava jest da je Isus Krist ponio »naše bolesti… naše je boli na se uzeo«. Na njega je bilo »sva[ljeno]… bezakonje nas sviju«. On je »podn[io] križ«, slomio »uze smrti«, »uzi[šao] na nebo, i sje[o] zdesna Bogu, da zatraži od Oca svoja prava na milosrđe«. Spasitelj je učinio sve to zato što voli svog Oca i voli nas. Već je platio beskrajnu cijenu kako bi mogao »pol[ožiti] pravo na sve one koji imaju vjeru u njega [i zagovarati]« za njih – za nas. Isus Krist želi samo da se pokajemo i dođemo k njemu kako bi nas mogao opravdati i posvetiti. U toj je želji on neumoran i nepokolebljiv.
Pristup Božjoj saveznoj moći i njegovoj saveznoj ljubavi jest kroz njegovu Crkvu. Kombinacija Spasiteljeva evanđelja i njegove Crkve preobražava naše živote. Preobrazila je mojeg djeda i baku s majčine strane. Moj djed Oskar Andersson radio je u brodogradilištu na Högmarsöu, otoku u štokholmskom arhipelagu. Njegova žena Albertina i njihova djeca živjeli su na švedskom kopnu. Jednom svaka tjedna, u subotu, Oskar je veslao svojim brodom kući za vikend prije povratka na Högmarsö u nedjelju navečer. Jednoga dana, dok je bio na Högmarsöu, čuo je dvojicu američkih misionara kako propovijedaju obnovljeno evanđelje Isusa Krista. Oskar je osjetio da je ono što je čuo čista istina i bio je ispunjen neizrecivom radošću.
Sljedeći put kad se vratio kući, Oskar je uzbuđeno rekao Albertini sve o misionarima. Objasnio je da vjeruje u ono što su podučili. Zamolio ju je da pročita letke koje su mu dali i rekao joj je kako ne misli da ijedno od njihove buduće djece treba biti kršteno kao dojenčad. Albertina je bila bijesna i bacila je letke na hrpu smeća. Nisu si međusobno puno rekli prije nego što se Oskar vratio na posao u nedjelju navečer.
Čim je otišao, Albertina je ponovno uzela te letke. Pažljivo je usporedila njihov nauk s učenjima u svojoj pohabanoj Bibliji. Bila je zapanjena kada je osjetila da je ono što je pročitala istinito. Sljedeći put kada se Oskar vratio kući, primio je toplu dobrodošlicu, kao i primjerak Mormonove knjige koji je donio sa sobom. Albertina je revno čitala, ponovno uspoređujući nauk s onim u svojoj Bibliji. Poput Oskara, prepoznala je čistu istinu i bila je ispunjena neizrecivom radošću.
Oskar, Albertina i njihova djeca preselili su se na Högmarsö kako bi bili blizu tamošnje nekolicine članova Crkve. Tjedan dana nakon što su Oskar i Albertina bili kršteni 1916. godine, Oskar je bio pozvan da bude vođa grupe na Högmarsöu. Poput mnogih obraćenika, Oskar i Albertina suočili su se s kritikama zbog svoje nove vjere. Mjesni poljoprivrednici odbili su im prodati mlijeko, pa je Oskar svakodnevno veslao preko fjorda kako bi kupio mlijeko od nekog tolerantnijeg poljoprivrednika.
Ipak, tijekom narednih godina, članstvo Crkve na Högmarsöu povećalo se, dijelom i zbog Albertinina snažna svjedočanstva i gorućega misionarskog žara. Kada je grupa postala ogranak, Oskar je bio pozvan kao predsjednik ogranka.
Članovi tog ogranka Högmarsö obožavali su taj otok. To su bile njihove Vode Mormonove. Tu su došli do spoznaje o svom Otkupitelju.
Tijekom godina, dok su obdržavali svoj krsni savez, Oskar i Albertina preobrazili su se moću Isusa Krista. Čeznuli su sklopiti više saveza i primiti svoje hramske blagoslove. Kako bi stekli te blagoslove, trajno su emigrirali iz svojeg doma u Švedskoj u Salt Lake City 1949. godine. Oskar je služio kao vođa članova na Högmarsöu 33 godine.
Kombinacija nitroglicerina i kieselguhra učinila je dinamit vrijednim; kombinacija evanđelja Isusa Krista i njegove Crkve neprocjenjiva je. Oskar i Albertina čuli su za obnovljeno evanđelje jer je Božji prorok pozvao, zadužio i poslao misionare u Švedsku. Po božanskom poslanju, misionari su podučili nauk Kristov te su svećeničkom ovlašću krstili Oskara i Albertinu. Kao članovi, Oskar i Albertina nastavili su učiti, razvijati se i služiti drugima. Postali su svetci posljednjih dana jer su obdržavali saveze koje su sklopili.
Spasitelj naziva Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana »crkv[om] moj[om]« jer ju je zadužio da ostvari njegove svrhe – propovijedanje njegova evanđelja, nuđenje njegovih uredbi i saveza te omogućavanje da nas njegova moć opravda i posveti. Bez njegove Crkve nema ovlasti, nema propovijedanja objavljenih istina u njegovo ime, nema uredbi niti saveza, nema očitovanja moći božanskog, nema preobrazbe u ono što Bog želi da postanemo, a Božji je naum za njegovu djecu ništavan. Crkva u ovoj rasporedbi sastavni je dio njegova nauma.
Pozivam vas da se potpunije posvetite Spasitelju, njegovu evanđelju i njegovoj Crkvi. Dok to činite, otkrit ćete da kombinacija Spasiteljeva evanđelja i njegove Crkve donosi moć u vaš život. Ta je moć daleko veća od dinamita. Razbit će kamenje na vašem putu, preobraziti vas u baštinika u Božjem kraljevstvu. I bit ćete »ispunjeni onom radošću koja je neizreciva i puna slave«. U ime Isusa Krista. Amen.