Uskladiti svoju volju s njegovom
Slijeđenje Gospodinove volje u našem životu omogućit će nam pronaći najdragocjeniji biser na svijetu – kraljevstvo nebesko.
U određenoj je prilici Spasitelj govorio o trgovcu koji je tražio »skupocjeno biserje«. Tijekom potrage trgovac je pronašao jedan »dragocjen biser«. Međutim, da bi stekao taj veličanstveni biser, ovaj je čovjek morao prodati svu svoju imovinu, što je on brzo i radosno učinio.
Kroz ovu kratku i promišljenu usporedbu, Spasitelj je predivno podučio da je kraljevstvo nebesko uspoređeno s dragocjenim biserom, uistinu najdragocjenijim blagom, poželjnijim od svega drugog. Činjenica da je trgovac odmah prodao svu svoju imovinu kako bi stekao taj dragocjeni biser jasno nam pokazuje da trebamo uskladiti svoj um i želje s voljom Gospodina i spremno učiniti sve što možemo tijekom našega smrtnog putovanja kako bismo postigli vječne blagoslove Božjeg kraljevstva.
Kako bismo bili dostojni ove velike nagrade, svakako trebamo, između ostalog, uložiti sve svoje napore kako bismo odložili sve težnje usmjerene na sebe i napustili svaku zaokupljenost koja nas sprečava da se potpuno predamo Gospodinu i njegovim višim i svetijim putovima. Apostol Pavao o ovim posvećujućim težnjama govori kao o »posjed[ovanju] Kristov[e] mis[li]«. Kako je Isus Krist oprimjerio, to znači »uvijek čini[ti] što je [Gospodinu] ugodno« u našem životu, ili kako neki ljudi danas kažu, to znači »činiti ono što Gospodinu odgovara«.
U smislu evanđelja, »uvijek čini[ti] što je [Gospodinu] ugodno« odnosi se na podlaganje naše volje njegovoj volji. Spasitelj je promišljeno podučio o važnosti ovog načela dok je podučavao svoje učenike:
»Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan;
da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan«.
Spasitelj je postigao savršenu i božansku razinu podložnosti Ocu dopuštajući da njegova volja bude uronjena u Očevu volju. Jednom je rekao: »Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.« Poučavajući proroka Josepha Smitha o tjeskobi i patnji Pomirenja, Spasitelj je rekao:
»Jer gle, ja, Bog, pretrpjeh ovo za sve, da oni ne bi trpjeli, ako se pokaju; (…)
A to trpljenje prouzroči da ja, sâm Bog, najveći od svih, uzdrhtim od boli, i krvarim iz svake pore, te trpim i tijelom i duhom – i htjedoh ne piti gorku čašu, i ustuknuti –
Ipak, slava budi Ocu, ja ispih i dovrših priprave svoje za djecu ljudsku.«
Tijekom našeg putovanja u smrtnosti, često se hrvamo s onime što mislimo da znamo, što mislimo da je najbolje i što pretpostavljamo da nam odgovara, za razliku od shvaćanja onoga što Nebeski Otac zapravo zna, što je vječno najbolje i što u potpunosti odgovara djeci unutar njegova nauma. Ovo veliko hrvanje može postati vrlo složeno, posebice uzimajući u obzir proroštva sadržana u Svetim pismima za naše doba: »Ali ovo znaj: u posljednje će doba… ljudi biti samoživi,… ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.«
Jedan znak koji ukazuje na ispunjenje ovog proroštva je trenutni rastući trend u svijetu, koji su mnogi prihvatili, gdje ljudi postaju obuzeti sobom i stalno proglašavaju: »Bez obzira na sve, živim svoju vlastitu istinu ili činim ono što mi odgovara.« Kao što je apostol Pavao rekao, oni »traže svoju korist, a ne korist Krista Isusa«. Oni koji se prepuštaju egocentričnim težnjama, osobnim sklonostima ili žele opravdati određene vrste ponašanja koje često nisu u skladu s Božjim brižnim naumom i njegovom voljom za njih, ovaj način razmišljanja često opravdavaju kao »autentičan«. Ako dopustimo da naše srce i um prihvate ovaj način razmišljanja, možemo stvoriti značajne kamene spoticanja za sebe u stjecanju najdragocjenijeg bisera kojeg je Bog s ljubavlju pripremio za svoju djecu – vječnog života.
Iako je istina da svatko od nas prolazi individualizirano putovanje učeništva na putu saveza, nastojeći održati svoje srce i um usredotočenima na Isusa Krista, trebamo biti pažljivi i stalno na oprezu da ne bismo bili u iskušenju prihvatiti ovu vrstu svjetovne filozofije u svom životu. Starješina Quentin L. Cook je rekao da je »još… važniji cilj biti iskreno kristolik nego biti iskren«.
Moji dragi prijatelji, kada odaberemo dopustiti Bogu da bude najmoćniji utjecaj u našem životu nad našim sebičnim težnjama, možemo napredovati u našem učeništvu i povećati svoju sposobnost da ujedinimo naš um i srce sa Spasiteljem. S druge strane, kada ne dopustimo da Božja učenja prevladavaju u našem životu, prepušteni smo sami sebi i bez nadahnutog Gospodinova vodstva možemo opravdati gotovo sve što činimo ili ne činimo. Također možemo opravdavati sebe radeći stvari na svoj način, govoreći zapravo: »Samo radim stvari na svoj način.«
Jednom prilikom, dok je Spasitelj iznosio svoj nauk, neki su ljudi, posebice samopravedni farizeji, odbacili njegovu poruku i odvažno izjavljivali da su djeca Abrahamova, misleći da će im njihovo podrijetlo dati posebne povlastice u očima Božjim. Taj ih je mentalitet naveo da se oslanjaju na vlastiti razbor i ne vjeruju u ono što je Spasitelj podučavao. Reakcija farizeja na Isusa bila je jasan dokaz da njihovo drsko ponašanje nije ostavilo mjesta u njihovim srcima za Spasiteljeve riječi i Božji put. Kao odgovor na to, Isus je mudro i hrabro izjavio da bi činili djela Abrahamova kad bi bili prava djeca Abrahamova u savezu, posebice uzimajući u obzir da je Bog Abrahamov stajao pred njima i podučavao ih istini upravo u tom trenutku.
Braćo i sestre, kao što možete vidjeti, djelovanje po ovoj mentalnoj gimnastici mišljenja »onoga što odgovara meni«, nasuprot činjenja »onoga što je Gospodinu ugodno«, nije novi trend jedinstven za naše doba. To je prastari mentalitet koji je prešao stoljeća i često zasljepljuje mudre u vlastitim očima te zbunjuje i iscrpljuje mnogu Božju djecu. Taj je mentalitet, zapravo, stari trik protivnika; to je varljiv put koji pažljivo odvodi Božju djecu od pravog i vjernog puta saveza. Iako osobne okolnosti poput genetike, geografije te fizičkih i mentalnih izazova utječu na naše putovanje, u stvarima koje su doista važne, postoji unutarnji prostor u kojem smo slobodni odabrati hoćemo li ili nećemo odlučiti slijediti uzorak koji je Gospodin pripremio za naš život. Doista, »on put označi, smjer nam dâ i svaki korak zna«.
Kao Kristovi učenici, mi želimo hodati putem koji nam je on označio tijekom svojega smrtnog službeništva. Ne samo da želimo činiti njegovu volju i sve što mu je ugodno, već ga nastojimo i oponašati. Dok se trudimo biti vjerni svakom savezu koji smo sklopili i živjeti prema »svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih«, bit ćemo zaštićeni od toga da ne postanemo žrtve grijeha i pogrešaka svijeta – pogrešaka filozofije i nauka koje bi nas odvele daleko od tih najdragocjenijih bisera.
Osobno sam bio nadahnut time kako je takva duhovna podložnost prema Bogu utjecala na živote vjernih Kristovih učenika, dok su birali činiti ono što je Gospodinu ugodno. Znam mladića koji nije bio siguran treba li otići na misiju, no osjetio se nadahnutim otići i služiti Gospodinu kada je čuo starijeg vođu Crkve kako iznosi svoje osobno svjedočanstvo i sveto iskustvo služenja kao misionar.
Svojim riječima, ovaj mladić, sada misionar povratnik, rekao je: »Dok sam slušao svjedočanstvo apostola Spasitelja Isusa Krista, mogao sam osjetiti Božju ljubav za mene i želio sam podijeliti tu ljubav s drugima. U tom trenutku znao sam da trebam služiti misiju unatoč svojim strahovima, sumnjama i brigama. Osjećao sam se potpuno siguran u Božje blagoslove i obećanja za njegovu djecu. Danas sam nova osoba; imam svjedočanstvo da je ovo evanđelje istinito i da je Crkva Isusa Krista obnovljena na Zemlji.« Ovaj je mladić odabrao Gospodinov put i postao primjer istinskog učenika u svakom pogledu.
Vjerna djevojka odlučila je ne ugroziti svoja mjerila kada je od nje bilo zatraženo da se neskromno odjene kako bi se uklopila u poslovni odjel modne tvrtke u kojoj je radila. Shvaćajući da je njezino tijelo sveti dar našega Nebeskog Oca i mjesto gdje Duh može prebivati, bila je dirnuta živjeti po mjerilu višem od svjetovnog. Ne samo da je stekla pouzdanje onih koji su je vidjeli kako živi po istini evanđelja Isusa Krista, već je i sačuvala svoj posao, koji je na trenutak bio u opasnosti. Njezina voljnost da čini ono što je ugodno u očima Gospodnjim, a ne ono što djeluje za svijet, dala joj je pouzdanje u savez posred teških odluka.
Braćo i sestre, stalno se suočavamo sa sličnim odlukama na našem svakodnevnom putovanju. Potrebno je hrabro i spremno srce da zastanemo i provedemo iskreno i krotko samoispitivanje kako bismo prepoznali prisutnost slabosti tijela u našem životu koje mogu ometati našu sposobnost da se podložimo Bogu i naposljetku odlučimo usvojiti njegov način, umjesto našeg. Konačni ispit našeg učeništva nalazi se u našoj voljnosti da odbacimo i izgubimo starog sebe te podložimo svoje srce i cijelu svoju dušu Bogu kako bi njegova volja postala naša.
Jedan od najslavnijih trenutaka smrtnosti događa se kada otkrijemo radost koja dolazi kada stalno činjenje onih stvari koje »odgovaraju Gospodinu i koje su mu ugodne« i »koje nama odgovaraju« postane jedno te isto! Neopozivo i neupitno uskladiti Gospodinovu volju s našom zahtijeva veličanstveno i junačko učeništvo! U tom uzvišenom trenutku postajemo posvećeni Gospodinu i potpuno predajemo svoju volju njegovoj. Takva duhovna pokornost, da tako kažem, prekrasna je, moćna i preobražavajuća.
Svjedočim vam da će nam slijeđenje Gospodinove volje u našem životu omogućiti pronaći najdragocjeniji biser na svijetu – kraljevstvo nebesko. Molim se da će svatko od nas, u svoje vrijeme i na svoj način, moći izjaviti, sa savezničkim pouzdanjem, našem Nebeskom Ocu i Spasitelju Isusu Kristu da »što odgovara vama, odgovara i meni«. Ove stvari kažem u sveto ime Spasitelja Isusa Krista. Amen.