Vjetar nikako ne prestade puhati
Možemo pomoći drugima napredovati na njihovu putovanju primanja Božjih blagoslova.
Godine 2015. u državi Pernambuco u Brazilu 62 člana pravnog društva J. Reuben Clark surađivala su s državnim tužiteljstvom u istraživanju pravnih izazova štićenika u četiri različita doma za starije. Ti su odvjetnici jedne subote pet sati ispitivali preko 200 štićenika, jednog po jednog, koje je društvo funkcionalno zaboravilo.
Tijekom svojih razgovora otkrili su nekoliko zločina koji su bili počinjeni nad starijim štićenicima, poput napuštanja, zlostavljanja i pronevjere sredstava. Ključni stup tog pravnog društva jest briga za siromašne i potrebite. Samo dva mjeseca kasnije, tužitelj je uspješno podnio optužnicu protiv odgovornih strana.
Njihova je pomoć savršen primjer naučavanja kralja Benjamina: »Kad ste u službi bližnjima svojim, zapravo [ste] u službi Bogu svojemu.«
Jedna štićenica s kojom sam osobno razgovarao tijekom pro bono projekta bila je 93-godišnja žena dobrog srca po imenu Lúcia. Zahvalna za našu službu, u šali je uzviknula: »Oženi me!«
Iznenađen, odgovorio sam: »Pogledajte tamo tu prekrasnu mladu ženu! Ona je moja supruga i državna tužiteljica.«
Brzo je uzvratila: »Pa što? Mlada je, lijepa i može se lako ponovno udati. Sve što ja imam si ti!«
Divnim štićenicima toga dana nisu bili riješeni svi problemi. Oni su nesumnjivo nastavili proživljavati teškoće s vremena na vrijeme poput Jaredovaca u njihovim barkama na izazovnom putovanju u obećanu zemlju, »pokopani u dubinama morskim, zbog valova poput planina koji se obarahu na njih«.
No te su subote štićenici doma za starije znali da ih, bez obzira na njihovu zemaljsku anonimnost, brižni Nebeski Otac, onaj koji odgovara i na najjednostavnije molitve, osobno poznaje.
Gospodar nad gospodarima uzrokovao je da »snažan vjetar« otpuše Jaredovce prema obećanim blagoslovima. Slično tome, mi možemo odlučiti služiti kao ponizan nalet vjetra u Gospodinovim rukama. Baš kao što »vjetar nikako ne prestade puhati« Jaredovcima prema obećanoj zemlji, mi možemo pomoći drugima napredovati na njihovu putu primanja Božjih blagoslova.
Prije nekoliko godina, kada smo Chris, moja draga supruga, i ja bili na intervjuu za moj poziv biskupa, naš predsjednik kolčića zamolio me da uz molitvu razmotrim imena koja ću preporučiti kao savjetnike. Nakon što je čuo imena koja sam preporučio, rekao je da trebam znati nekoliko stvari o jednom od braće.
Prvo, ovaj brat nije znao čitati. Drugo, nije imao automobil kojim bi mogao posjećivati članove. Treće, on je uvijek – uvijek – nosio sunčane naočale u crkvi. Unatoč predsjednikovim iskrenim brigama, čvrsto sam osjećao da bih ga i dalje trebao preporučiti kao svojeg savjetnika, te me je predsjednik kolčića podržao u tome.
U nedjelju kada smo moji savjetnici i ja bili podržani na sakramentalnom sastanku, iznenađenje na licima članova bilo je vidljivo. Taj dragi brat polako se probijao do govornice, gdje su se svjetla iznad glave jarko reflektirala na njegovim sunčanim naočalama.
Dok je sjedio pored mene, upitao sam ga: »Brate, imaš li problema sa svojim vidom?«
»Ne«, rekao je.
»Zašto onda koristiš sunčane naočale u crkvi?« upitao sam. »Prijatelju moj, članovi trebaju vidjeti tvoje oči, a i ti moraš moći bolje vidjeti njih.«
U tom je trenutku skinuo sunčane naočale i nikada ih više nije koristio u crkvi.
Taj voljeni brat služio je uz mene do mojeg razrješenja kao biskupa. Danas on nastavlja vjerno služiti u Crkvi te je primjer posvećenja i predanosti Gospodinu Isusu Kristu. A ipak, prije mnogo godina, bio je nepoznati nositelj sunčanih naočala koji je u biti sjedio zaboravljen u klupama kapele. Često se pitam: »Koliko vjernih braće i sestara danas sjedi zaboravljeno među nama?«
Bilo da smo dobro poznati ili zaboravljeni, kušnje će neizbježno doći svakome od nas. Dok se okrećemo Spasitelju, on može »posvetiti nevolje [naše] za korist [našu]« i pomoći nam odgovoriti na naše kušnje na način koji olakšava naš duhovni napredak. Bilo da se radi o štićenicima doma za starije, pogrešno prosuđenom članu Crkve ili bilo kome drugome, možemo biti »vjetar [koji] nikako ne prestade puhati«, donoseći nadu i vodeći druge na put saveza.
Naš voljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson, uputio je uzbudljiv i nadahnjujući poziv mladima: »Snažno potvrđujem kako je Gospodin zatražio od svakoga dostojnoga, sposobnog mladića da se pripremi za misiju i služi je. Za mladiće svetce posljednjih dana misionarska je služba svećenička dužnost. (…) Mlade i sposobne sestre, za vas je misija također moćna, ali izborna prilika.«
Svakoga dana tisuće mladića i djevojaka odgovaraju na Gospodinov proročki poziv služeći kao misionari. Vi ste briljantni i kao što je predsjednik Nelson rekao, možete »imati veći utjecaj na svijet nego bilo koji prethodni naraštaj!« Naravno, to ne znači da ćete biti najbolja verzija sebe čim kročite u centar za obuku misionara.
Umjesto toga, mogli biste se osjećati poput Nefija, »vođen[i] Duhom, jer ne zna[te] unaprijed ono što [vam] je činiti. Ipak [vi] pođo[ste] naprijed.«
Možda se osjećate nesigurno poput Jeremije i želite reći: »Ja ne umijem govoriti, dijete sam.«
Možda ćete čak vidjeti svoje osobne nedostatke i htjeti zavapiti poput Mojsija: »Oprosti Gospodine! (…) Ja nikad nisam bio čovjek rječit. (…) Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.«
Ako itko od vas ljubljenih i moćnih mladića i djevojaka upravo sada ima ovakvu misao, sjetite se da je Gospodin odgovorio: »Ne govori: ‛Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem.« I on obećava: »Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti.«
Vaša preobrazba iz vašega naravnog u duhovnog sebe dogodit će se »redak za retkom, odredbu za odredbom« dok iskreno nastojite služiti Isusu Kristu na misijskom polju kroz svakodnevno pokajanje, vjeru, točnu poslušnost i naporan rad kako biste »stalno pronalazi[li], podučava[li] pokajanje i krsti[li] obraćenike«.
Iako nosite pločicu s imenom, ponekad se možete osjećati neprepoznato ili zaboravljeno. Međutim, morate znati da imate savršenoga Nebeskog Oca koji vas osobno poznaje i Spasitelja koji vas voli. Imat ćete vođe misije koji će vam, unatoč svojim nesavršenostima, služiti kao »vjetar [koji] nikako ne prestade puhati«, vodeći vas na vašem putu osobnog obraćenja.
U »zemlj[i] kojom teče med i mlijeko«, u kojoj ćete služiti na svojoj misiji, bit ćete duhovno ponovno rođeni i postat ćete doživotni učenik Isusa Krista dok mu se približavate. Možete spoznati da nikada niste zaboravljeni.
Iako će neki možda čekati »dugo vremena« na olakšanje, jer »nema[ju] nikoga« tko bi još mogao pomoći, Gospodin Isus Krist podučio nas je kako on nikada nikoga ne zaboravlja. Naprotiv, on je bio savršen primjer traženja pojedinca u svakom trenutku njegova smrtnog službeništva.
Svatko od nas – i oni oko nas – suočava se s vlastitim olujama protivljenja i valovima iskušenja koji nas svakodnevno potapaju. Ali »vjetar [neće] nikako… presta[ti] puhati prema obećanoj zemlji… i tako [ćemo] bi[ti] tjerani pred vjetrom«.
Svatko od nas može biti dio tog vjetra – istog vjetra koji je blagoslovio Jaredovce na njihovu putovanju i istog vjetra koji će, uz našu pomoć, blagosloviti neprepoznate i zaboravljene da dođu do svojih obećanih zemalja.
Svjedočim da je Isus Krist naš Zagovornik kod Oca. On je živi Bog i djeluje kao snažan vjetar koji će nas uvijek voditi putem saveza. U ime Isusa Krista. Amen.