Duhovna stabilnost: Izgradnja nepotopivog broda

starješina Dale G. Renlund

iz Zbora dvanaestorice apostola

Sa sastanka duhovne misli na Sveučilištu Brigham Young, 16. rujna 2014. Kako biste vidjeli cijeli tekst na engleskom jeziku, posjetite speeches.byu.edu.

Trebamo dovoljno duhovne stabilnosti kako bismo uspješno upravljali našim smrtnim životima i sigurno se vratili u naš nebeski život.

U ranom 17. stoljeću, švedski kralj Gustav II. Adolf naredio je izgradnju ratnog broda kojeg će nazvati Vasa. Izgradnja je uključivala značajne izdatke, posebice zbog hrastovine od koje je brod bio napravljen. Gustav Adolf je pomno nadzirao proces izgradnje, pokušavajući se pobrinuti za to da Vasa u potpunosti ispuni njegova očekivanja.

Nakon što je izgradnja počela, Gustav Adolf je naredio da Vasa bude još dulji. Budući da su potpornji za širinu bili već izgrađeni iz visokokvalitetne hrastovine, kralj je naredio graditeljima da povećaju duljinu broda, a da pritom ne povećavaju njegovu širinu. Iako su brodograditelji znali da će se time ugroziti Vasina plovnost, oklijevali su reći kralju nešto što su znali da on ne želi čuti. Poslušali su ga. Gustav Adolf je također inzistirao da se umjesto uobičajene jedne palube s topovima izgrade tri, a najteži topovi da budu na gornjoj palubi. Ponovno, suprotno vlastitom uvjerenju, brodograditelji su se složili.

Desetog kolovoza 1628., Vasa se otisnuo u svoju prvu plovidbu. Nakon što je Vasa napustio luku, jak je vjetar udario na njegova jedra te se počeo naginjati. Nedugo zatim, »skroz se nagnuo na bok i voda je počela nadirati kroz otvore za topove sve dok, malo po malo, nije potonuo na dno zajedno sa svojim jedrima, zastavicama i svime ostalim.«¹ Vasina prva plovidba trajala je otprilike 1.280 m.

Želja Gustava Adolfa za ekstravagantnim statusnim simbolom uništila je zamisao iz koje je trebao nastati veličanstveni jedrenjak, najjači ratni brod tog vremena. Zbog nevoljkosti brodograditelja da izraze svoje mišljenje – odnosno straha od kraljeva nezadovoljstva – kralj je bio uskraćen za njihovo znanje i prosudbu. Svi koji su bili uključeni izgubili su iz vida ciljeve tog pothvata: štititi Švedsku i promicati njezine interese u inozemstvu. Brod koji pokušava prkositi zakonima fizike samo je brod koji neće moći ploviti.

Kako bismo uspješno upravljali našim smrtnim životima, potrebno nam je dovoljno duhovne stabilnosti kako bismo se suočili s bočnim vjetrovima i protustrujama, napravili potrebna skretanja i sigurno se vratili u naš nebeski dom. Postoje stvari koje možemo učiniti da povećamo našu duhovnu stabilnost. Osvrnut ću se na njih četiri.

Poštivati Božje zapovijedi

Prva je poštivanje Božjih zapovijedi. Baš kao što je i Vasa bio podložan zakonima fizike, svi smo mi podložni duhovnim zakonima. Nitko nije izuzet iz ovog. Moramo poštivati te duhovne zakone, koje nazivamo Božje zapovijedi.

Poštivanje zakona fizike pri izgradnji broda možda je za Gustava Adolfa bilo nešto što ga ograničava, ali Vasa ne bi bio potonuo prije nego što je njegova misija započela da su zakoni poštivani. Umjesto toga, imao bi slobodu i fleksibilnost da ostvari ono za što je bio namijenjen.

Na isti način poslušnost Božjim zakonima održava našu slobodu, fleksibilnost i sposobnost da ostvarimo svoj potencijal. Namjena zapovijedi nije da nas ograniči. Suprotno tome, poslušnost vodi ka sve većoj duhovnoj stabilnosti i dugoročnoj sreći.

Poslušnost je naš odabir. Isus je naredio: »Gle, dadoh vam zapovijedi; obdržavajte, dakle zapovijedi moje« (3. Nefi 15:10). Vrlo je jednostavno. Pripremite se za to. Odlučite sada biti potpuno poslušni. To je ono što će najviše povećati vašu duhovnu stabilnost. Ništa nam neće dati veću slobodu da ostvarimo našu životnu misiju.

Slušati savjet i postati cjeloživotnim učenicima

Drugo, moramo obratiti pozornost i slušati savjete provjerenih izvora i posvetiti se tome da postanemo cjeloživotni učenici.

Jedna od klopki u stjecanju znanja jest arogantnost koja može nastati kad mislimo da znamo toliko mnogo da više ne postoji ništa što možemo naučiti. Svi smo to vidjeli kod pojedinaca koji su previše sigurni u svoju vlastitu oštroumnost. Teško je naučiti sveznalicu.

Svjestan toga i sa željom da bude cjeloživotni učenik, predsjednik Henry B. Eyring, prvi savjetnik u Prvom predsjedništvu, rekao je: »Još sam dijete i imam još puno toga za naučiti. Većina me ljudi može naučiti nečemu.«² Kad mi je uputio poziv da budem vrhovni autoritet, predsjednik Eyring me naučio važnu lekciju. Rekao je da kad čuje nekoga da priča neku priču koju je već čuo ili koristi ulomak iz Svetog pisma s kojim je dobro upoznat, upita se: »Zašto mi Bog to naglašava?« i »Što to još moram naučiti iz te priče ili tog ulomka?« Ako želimo povećati našu duhovnu stabilnost, moramo biti voljni učiti i biti dostatno skromni da primimo vodstvo bez obzira na našu dob ili iskustvo.

To stvarno jest naš odabir. Možemo slušati i slijediti savjet crkvenih vođa, posebice onih koje podržavamo kao proroke, vidioce i objavitelje, naših roditelja i bliskih prijatelja – ili, to ne moramo činiti. Možemo težiti biti cjeloživotni učitelji – ili ne. Možemo povećati svoju duhovnu stabilnost – ili ne. Ako ne uspijemo povećati svoju duhovnu stabilnost, postat ćemo poput Vase – broda koji ne može ploviti.

Služiti drugima

Treće, usmjerenost prema drugima, briga jednih za druge i služenje drugima povećava našu duhovnu stabilnost.

Vječnost ostaje u jasnijem fokusu kada smo usredotočeni na druge dok težimo pomagati djeci Nebeskog Oca. Otkrio sam da je mnogo lakše primiti nadahnuće kad se molim za saznanje kako mogu pomoći drugome nego kad se molim samo za sebe.

Možemo vjerovati da ćemo u nekom budućem vremenu biti u boljoj situaciji da pomognemo. A u stvarnosti, sad je vrijeme za to. Griješimo ako mislimo da će nam biti zgodnije pomagati drugima kad budemo imali više vremena, više novca ili više bilo čega. Bez obzira na okolnosti, imamo izbor. Hoćemo li pomoći drugima ili ne? Padamo na važnom testu smrtnosti ako odaberemo ne pomagati potrebitima. A ako pomognemo, povećat ćemo našu duhovnu stabilnost.

Učiniti Isusa Krista našim temeljem

I četvrto, posljednje i najvažnije, naša se duhovna stabilnost povećava u odnosu na to u kojoj mjeri učinimo Isusa Krista našim temeljem.

Bez Krista, nošeni smo kao lađa koju valovi bacaju amo-tamo. Nemamo snage jer nemamo jedra. Nemamo stabilnost, pogotovo u olujnim vremenima, jer nemamo sidro. Nemamo smjera ili svrhe jer nemamo ništa s čime bismo mogli upravljati. Moramo učiniti Krista našim temeljem.

Kako bismo se suočili s bočnim vjetrovima i protustrujama života, nadvladali ih i bili spremni za njih, moramo poštivati Božje zapovijedi; postati skromni, voljni i odlučni cjeloživotni učenici; služiti drugima; i postaviti Isusa Krista temeljem našeg života. A dok to činimo, povećavamo našu duhovnu stabilnost. Za razliku od Vase, moći ćemo se sigurno vratiti u luku, ispunivši našu sudbinu.