Ne pucaj!

Ime uskraćeno

Bob i ja smo sjedili u policijskom automobilu, čekajući znak kretanja po ulici. Počeli smo našu zasjedu dva sata prije nego smo ugledali automobil spomenut u policijskoj radio obavijesti.

»Pljačka u tijeku«, govorio je glas. »Dvojica muškaraca, obojica naoružani. Viđeni su u narančastom automobilu. Svjedoci tvrde da su muškarci okrutni i spremni pucati.«

Serija pljački nedavno se dogodila u našem području, ali unatoč našem trudu pljačkaši bi pobjegli. Te su mi misli otišle iz glave kada sam vidio dvije siluete kako izlaze iz jedne kuće u zamračenoj ulici i ulaze u narančasti automobil. Sada su išli prema nama.

»Tražimo pojačanje«, rekao sam. »Osumnjičenici voze sjeverno od naše lokacije.«

Naše pojačanje, dva detektiva u civilu u neoznačenom automobilu, vozili su ispred tog auta dok smo ih Bob i ja slijedili. Nakon što su naša tri vozila ušla na most, naše pojačanje je iznenada prepriječilo prolaz na mostu ispred narančastog automobila, a mi smo se parkirali iza, blokirajući naše sumnjivce. Gotovo odmah se automobil zaustavio i obje osobe su se sagnule.

»Izađite iz automobila s rukama na glavi!«, zapovjedio sam nakon što sam izašao iz automobila. Nitko nije odgovorio.

Stao sam spreman pucati, ponovno sam zapovjedio: »Izađite iz automobila s rukama na glavi! Odmah!«

Odjednom se vozač ustao i okrenuo prema meni. Mogao sam vidjeti metalni predmet u njegovoj ruci kako je zabljesnuo u njegovoj ruci.

Moja policijska obuka i zdrav razum su mi rekli da pucam kako bi spasio svoj život. Ali iznad napetosti trenutka, čuo sam glas. Bio je miran, ali autoritativan i moćan: »Ne pucaj!«

Očekivao sam biti upucan svaki trenutak, ali čekao sam da netko iz automobila prvi zapuca. Umjesto toga, vozač je dignuo ruke, iznad glave dignuo nešto što je izgledalo kao pištolj i stavio ruke u svoje krilo.

»Ne miči se!«, rekao sam i potrčao do auta. »Ne miči se!«

Sve je izgledalo kao u TV serijama – dok nisam shvatio da su okorjeli kriminalci u autu u stvari dvije prestrašene mlade djevojke. Ono što sam mislio da je pištolj bila je samo kopča sigurnosnog pojasa.

Djevojke su, uskoro smo doznali, posudile auto svojim dečkima. Nisu imale pojma kakvi su.

»Mislio sam da si mrtav, Cal!«, kasnije mi je Bob rekao. »Skoro sam pucao. Ali ne znam zašto nisam.«

Dva detektiva u neoznačenom automobilu su rekla istu stvar, ali nitko osim mene nije čuo glas. Znam da je jedino moć neba mogla spasiti te dvije djevojke od smrti i četiri policajca od toga da naprave tragičnu grešku. Ovo iskustvo mi je dalo sigurno znanje da naš Nebeski Otac hoće i može djelovati u našu korist.