Kamp Djevojaka
Od 23. do 25. kolovoza 2018. u Brežicama, Slovenija, održan je kamp za Djevojke Crkve. Prisustvovalo je 7 djevojaka iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Po dolasku djevojke su same složile šatore u kojima su noćile i same su, uz malu pomoć odraslih, pripremale obroke na otvorenome.
Od zabavnih aktivnosti bilo je planinarenje na kojem smo mogli naučiti važnost slijeđenja znakova kako onih u šumi, tako i onih koji se nalaze u Svetim Pismima, jer se lako izgubiti i u šumi i u životu. Sestra Lidija Sambunjak nas je vrlo mudro, kroz vrlo jednostavan pravi primjer podučila ovom važnom načelu. Dok smo hodali, zanemarili smo uputu koju smo dobili na početku puta, a to je bilo da slijedimo oznake na stablima, zbog čega smo na kraju staze samo vidjeli kapelicu sa stražnje strane, ali nismo mogli doći do nje jer put nije bio dovoljno prohodan. Iako je staza bila kraća i lakša, to nije bio pravi put, a cilj smo mogli samo gledati, ali ne i uživati u onome zbog čega smo krenuli na izlet. Morali smo se vratiti na pravu stazu kako bismo stigli do crkvice Sv. Vida odakle pogled seže na cijele Brežice. Starješina Uchtdorf je podučio: »Male greške i sitna otklanjanja od nauka evanđelja Isusa Krista mogu donijeti tužne posljedice u naš život. Stoga je od kritične važnosti da budemo dovoljno disciplinirani kako bismo se rano i odlučno vratili na pravi put i ne čekali niti se nadali da će se greške nekako same ispraviti.« Nadamo se da će i naše djevojke stajati postojano poput te crkvice i da će njihova djela i riječi odražavati Kristovu svjetlost i ljubav, kako bi njihovi životi mogli biti primjer i svjetlo budućim generacijama.
Na kupanju u bazenu svi smo uživali, i mali i veliki, a poduka je bila da se na životnom putovanju susrećemo s mirnim i nemirnim vodama i najvažnije je uvijek zadržati glavu iznad vode i nastaviti plivati, osim ako želite roniti, naravno.
Djevojke su samostalno pripremale jutarnje duhovne misli. Žuta skupina (Hana, Suzana, Rebeka i Kezija) podsjetila nas je na to kako je došlo do obnove evanđelja u posljednjim danima te na važnost komuniciranja s Nebeskim Ocem radi dobivanja odgovora na osobna pitanja i primanja objave. U subotu ujutro Plava skupina (Dunja, Ana i Vita) podsjetila nas je na poduku koju je večer prije dala sestra Ankica Ostarčević, koja je između ostalog govorila o šest vrijednosti koje je podučavao predsjednik Hinckley o tome kakvi trebamo biti. Rekao je da trebamo biti zahvalni za ono što nam je dano, pametni u korištenju blagoslova koje imamo stječući obrazovanje, čisti u svojem ponašanju i ophođenju s drugima, odani evanđelju, Nebeskom Ocu i našem Spasitelju, ponizni pred Bogom i drugim ljudima te ispunjeni molitvom u svemu kako bismo ostali na pravom putu. Neke su djevojke također iznijele svjedočanstva o tome što im znače ova načela i zašto ih se vole držati.
U voćnjaku gdje smo noćili nije bilo medvjeda niti vukova, ali mački Cicko i Juri su se pobrinuli da nas podsjete da spavamo na otvorenome, pod krošnjama. Novi dodaci u dvorištu poslužili su im kao poligon i zabavno skakalište s krošnji i to baš usred noći, kad smo spavali.
Druženje smo završili posjetom muzeju u Brežicama gdje smo mogli naučiti nešto o povjesnim događajima, lijepim ali i vrlo tužnim.
Sestra Kezia je napisala o svom prvom iskustvu na kampu mladih djevojaka: »U kampu za djevojke svidjelo mi se druženje s novim i starim prijateljicama, penjanje na brdo Brežice, plivanje u Termama Paradiso, čitanje i upoznavanje s prošlošću u muzeju.
Naučila sam da mogu vjerovati prijateljima, da sam sposobna sama se brinuti o sebi, da u životu ili kada smo u prirodi treba slijediti znakove. Željela bi opet doći da opet mogu vidjeti prijateljice, prirodu, povijest grada i opet učiti o svjedočanstvima.«
U ovih nekoliko dana naučili smo više jedni o drugima i učvrstili želju za vjernim življenjem evanđelja. Nadamo se da ćemo svi zajedno uvijek ostati na tom putu te da će djevojke pronalaziti snagu za pravedan život kako bi bile izvor svjetlosti u ovome svijetu.