Njegova nam je ruka spremna pomoći
Dok posežemo prema Isusu Kristu u vjeri, on će uvijek biti tu.
Kad sam bio dijete, otišli smo na odmor kao obitelj na plažu na obali moje rodne zemlje Čilea. Bio sam uzbuđen što ću provesti nekoliko dana uživajući u ljetu sa svojom obitelji. Također sam bio oduševljen jer sam mislio da se napokon mogu pridružiti i činiti ono što su moja dva starija brata obično činila za zabavu na vodi.
Jednoga su dana moja braća otišla igrati se tamo gdje su se valovi lomili, a ja sam se osjećao dovoljno velikim i zrelim da ih slijedim. Dok sam se kretao prema tom području, shvatio sam da su valovi veći nego što su se činili s obale. Odjednom mi se brzo približio val koji me iznenadio. Osjećao sam se kao da me je moć prirode prevladala i bio sam uvučen u morske dubine. Nisam se mogao orijentirati dok me val razbacivao okolo. Baš kad sam pomislio da bi moja avantura na Zemlji mogla završiti, osjetio sam ruku kako me vuče prema površini. Naposljetku sam mogao vidjeti sunce i doći do daha.
Moj brat Claudio vidio je moje pokušaje ponašanja kao odrasla osoba i došao me spasiti. Nisam bio daleko od obale. Iako je voda bila plitka, bio sam dezorijentiran i nisam shvaćao da sam si sâm mogao pomoći. Claudio mi je rekao da moram biti oprezan i da me, ako želim, može naučiti. Unatoč galonima vode koje sam progutao, moj ponos i želja da budem veliki dečko bili su jači, te sam rekao: »Naravno«.
Claudio mi je rekao da moram napasti valove. Rekao sam si da ću sigurno izgubiti bitku protiv nečega što se činilo kao veliki vodeni zid.
Dok se približavao novi veliki val, Claudio je brzo rekao: »Pogledaj me; ovako se to radi«. Claudio je potrčao prema nadolazećem valu i zaronio u njega prije nego što se slomio. Bio sam toliko impresioniran njegovim zaronom da nisam vidio sljedeći nadolazeći val. Dakle, opet sam bio poslan u morske dubine i razbacivan silama prirode. Nekoliko sekundi kasnije, ruka je zgrabila moju i ponovno sam bio povučen prema površini i zraku. Plamen se mojeg ponosa gasio.
Ovaj put brat me pozvao da zaronim s njim. Prema njegovu pozivu, ja sam ga slijedio, te smo zaronili zajedno. Osjećao sam se kao da svladavam najkompliciraniji izazov. Svakako, nije bilo baš lako, ali učinio sam to zahvaljujući pomoći i primjeru koji mi je pokazao moj brat. Njegova ruka me spasila dva puta; njegov mi je primjer pokazao kako se nositi s mojim izazovom i biti pobjedonosan toga dana.
Predsjednik Russell M. Nelson pozvao nas je da razmišljamo celestijalno, a ja želim slijediti njegov savjet i primijeniti ga na svoju ljetnu priču.
Spasiteljeva moć nad neprijateljem
Ako razmišljamo celestijalno, shvatit ćemo da ćemo se u našem životu suočiti s izazovima koji se čine veći od naše sposobnosti da ih prevladamo. Tijekom našega smrtnog vremena podložni smo napadima neprijatelja. Poput valova koji su imali moć nada mnom toga ljetnog dana, možemo se osjećati nemoćno i željeti se prepustiti jačoj sudbini. Ti nas »zlonamjerni valovi« mogu gurati s jedne na drugu stranu. Ali ne zaboravite tko ima moć nad tim valovima, i zapravo, nad svime. To je naš Spasitelj, Isus Krist. On ima moć pomoći nam izaći iz svakoga bijednog stanja ili nepovoljne situacije. Bez obzira osjećamo li se blizu njemu, on nas i dalje može dosegnuti tamo gdje jesmo onakve kakvi jesmo.
Dok mu se obraćamo u vjeri, on će uvijek biti tu, a u svoje će vrijeme biti spreman i voljan uhvatiti naše ruke te nas povući na sigurno mjesto.
Spasitelj i njegov primjer posluživanja
Ako razmišljamo celestijalno, prepoznat ćemo Isusa Krista kao besprijekoran primjer službeništva. Postoji obrazac za nas u Svetim pismima kada on ili njegovi učenici posežu prema nekome kome je potrebna pomoć, spašavanje ili blagoslov dok posežu svojim rukama. Kao u mojoj priči, znao sam da je moj brat tu, ali biti tu za mene nije bilo dovoljno. Claudio je znao da sam u nevolji i došao je pomoći podići me iz vode.
Povremeno mislimo da trebamo biti tu samo za nekoga u potrebi, a mnogo puta možemo učiniti više. Imati vječno gledište može nam pomoći primiti objavu kako bismo ponudili pravovremenu pomoć drugima u potrebi. Možemo se osloniti na vodstvo i nadahnuće Duha Svetoga kako bismo razlučili kakva je vrsta pomoći potrebna, bilo da se radi o vremenitoj podršci poput emocionalne utjehe, hrane, ili pomoći u svakodnevnim zadatcima ili duhovnom vodstvu kako bismo pomogli drugima na njihovu putu da se pripreme, sklope i obdržavaju svete saveze.
Spasitelj je spreman spasiti nas
Kada je Petar, stariji apostol, »po[šao] po vodi da dođe k Isusu… uplaši[o] se… te poče[o] tonuti«, a zatim je »vika[o]: ‛Spasavaj, Gospodine!’« Isus je poznavao vjeru koju je Petar primijenio kako bi mu došao na vodi. Također je bio svjestan Petrova straha. Prema zapisu, Isus »odmah… pruži ruku, prihvati ga«, rekavši sljedeće riječi: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Njegove riječi nisu trebale ukoriti Petra, već ga podsjetiti da je on, Mesija, bio s njim i učenicima.
Ako razmišljamo celestijalno, primit ćemo potvrdu u svojem srcu da Isus Krist doista jest naš Spasitelj, naš Zagovornik kod Oca i naš Otkupitelj. Dok primjenjujemo vjeru u njega, on će nas spasiti od našega palog stanja povrh naših izazova, slabosti i potreba u ovom vremenitom životu, te nam dati najveći od svih darova, a to je vječni život.
Spasitelj ne odustaje od nas
Moj brat nije odustao od mene toga dana, već je ustrajao kako bih ja mogao naučiti kako to učiniti za sebe. Ustrajao je, čak iako je to zahtijevalo da me dvaput spasi. Ustrajao je, čak iako isprva nisam uspio. Ustrajao je kako bih ja mogao prevladati taj izazov i uspjeti. Ako razmišljamo celestijalno, shvatit ćemo da će naš Spasitelj biti tu onoliko puta koliko je potrebno da pruži pomoć ako želimo učiti, mijenjati se, prevladavati, nositi se ili uspjeti u onome što će donijeti istinsku i vječnu sreću u naš život.
Spasiteljeve ruke
Sveta pisma ovjekovječuju simbol i značaj Spasiteljevih ruku. U svojoj su pomirbenoj žrtvi njegove ruke bile probodene čavlima kako bi ga se učvrstilo na križ. Nakon svojeg uskrsnuća, ukazao se svojim učenicima u savršenom tijelu, ali otisci na njegovim rukama ostaju kao podsjetnik na njegovu beskrajnu žrtvu. Njegova će ruka uvijek biti tu za nas, čak i ako je ne možemo odmah vidjeti ili osjetiti jer ga je naš Nebeski Otac odabrao da bude naš Spasitelj, Otkupitelj cijelog čovječanstva.
Ako razmišljam celestijalno, znam da nismo ostavljeni sami u ovom životu. Iako se moramo suočiti s izazovima i kušnjama, naš Nebeski Otac zna naše sposobnosti i zna da možemo podnijeti ili prevladati naše teškoće. Moramo učiniti svoj dio i okrenuti mu se u vjeri. Njegov ljubljeni Sin, Isus Krist, naš je spasilac i uvijek će biti tu. U njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.