Dobro došli u Crkvu radosti
Zbog otkupljujućeg života i poslanja našeg Spasitelja, Isusa Krista, mi možemo – i trebamo – biti najradosniji ljudi na Zemlji!
Bio sam kršten za člana Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana na Badnjak 1987., prije gotovo 37 godina. Bio je to zaista prekrasan dan u mojem životu i na mojem vječnom putovanju i duboko sam zahvalan na prijateljima koji su pripremili put i doveli me do voda toga novog rođenja.
Bilo da je vaše krštenje bilo jučer ili prije mnogo godina, bilo da se sastajete u velikoj crkvenoj zgradi s više odjela ili pod slamnatim krovovima, bilo da primate sakrament na spomen Spasitelja na tajskom ili svahiliju, želio bih vam reći, dobro došli u Crkvu radosti! Dobro došli u Crkvu radosti!
Crkva radosti
Zbog brižnog nauma našega Nebeskog Oca za svako od njegove djece, te zbog otkupljujućeg života i poslanja našeg Spasitelja, Isusa Krista, mi možemo – i trebamo – biti najradosniji ljudi na Zemlji! Čak i dok oluje života u često nemirnom svijetu udaraju na nas, možemo njegovati rastući i trajni osjećaj radosti i unutarnjeg mira zbog svoje nade u Kristu te svojeg razumijevanja vlastitog mjesta u predivnom naumu sreće.
Gospodinov najstariji apostol, predsjednik Russell M. Nelson, govorio je o radosti koja proizlazi iz života usmjerenog na Isusa Krista u gotovo svakom govoru koji je održao otkad je postao predsjednik Crkve. Sažeo je to tako jezgrovito: »Radost dolazi od i zbog njega. (…) Za svece posljednjih dana, Isus Krist je radost!«
Mi smo članovi Crkve Isusa Krista. Mi smo članovi Crkve radosti! I nigdje naša radost kao naroda ne bi trebala biti očitija nego kada se okupimo svaki šabat na našim sakramentalnim sastancima kako bismo štovali Izvor sve radosti! Ovdje se okupljamo sa svojim obiteljima odjela i ogranka kako bismo proslavili sakrament Gospodnje večere, naše izbavljenje od grijeha i smrti te Spasiteljevu snažnu milost! Ovdje dolazimo iskusiti radost, utočište, oprost, zahvalnost i pripadnost koje se nalaze kroz Isusa Krista!
Nalazite li taj duh kolektivnog radovanja u Kristu? Je li to ono što donosite? Možda mislite da to nema puno veze s vama ili ste možda jednostavno navikli na to kako su se stvari oduvijek radile. No svi mi možemo doprinijeti, bez obzira na našu dob ili poziv, da učinimo naše sakramentalne sastanke ispunjenima radošću, usmjerenima na Krista, satom dobrodošlice kakvi mogu biti, živima s duhom radosne pobožnosti.
Radosna pobožnost
Radosna pobožnost? »Zar to postoji?« možete pitati. Pa da, postoji! Duboko volimo, slavimo i poštujemo našeg Boga, a naša pobožnost proizlazi iz duše koja se raduje u Kristovoj obilnoj ljubavi, milosrđu i spasenju! Ta radosna pobožnost prema Gospodinu treba opisivati naše svete sakramentalne sastanke.
Međutim, za mnoge pobožnost znači samo ovo: čvrsto sklopiti ruke oko prsa, pognuti glavu, zatvoriti oči i ostati nepomičan – do beskonačnosti! To bi mogao biti koristan način podučavanja energične male djece, ali kako rastemo i učimo, razabiremo da je pobožnost puno više od toga. Zar bismo takvi bili da je Spasitelj s nama? Ne, jer je »punina radosti pred licem [njegovim]«!
Pa, za mnoge od nas ta će preobrazba u sakramentalnim službama zahtijevati vježbanje.
Prisustvovanje naspram štovanja
Ne okupljamo se na šabat samo kako bismo prisustvovali sakramentalnom sastanku i označili ga s popisa. Okupili smo se kako bismo štovali. Postoji značajna razlika između ta dva pojma. Prisustvovati znači biti prisutan. No štovati znači namjerno hvaliti i obožavati našeg Boga na način koji nas preobražava!
Iza govornice i u kongregaciji
Ako se okupljamo u sjećanje na Spasitelja i otkupljenje koje je on omogućio, naša bi lica trebala odražavati našu radost i zahvalnost! Starješina F. Enzio Busche jednom je ispričao priču o tome kada je bio predsjednik ogranka i kada ga je dječak u kongregaciji pogledao iza govornice, te glasno upitao: »Što čovjek s tim zlobnim licem radi tamo gore?« Oni koji sjede iza govornice – govornici, vođe, zborovi – i oni koji se okupljaju u kongregaciji prenose jedni drugima ovu »dobrodošlicu u Crkvu radosti« kroz izraze na svojim licima!
Pjevanje crkvenih pjesama
Dok pjevamo, udružujemo li se kako bismo hvalili svojeg Boga i Kralja, bez obzira na kvalitetu svojeg glasa, ili samo mrmljamo ili uopće ne pjevamo? Sveta pisma bilježe kako je »pjesma pravednika molitva… [Bogu]«, u kojoj njegova duša uživa. Stoga zapjevajmo! I hvalimo ga!
Govori i svjedočanstva
Svoje govore i svjedočanstva usredotočujemo na Nebeskog Oca i Isusa Krista i plodove poniznog življenja njihova evanđelja, plodove koji su »slađi od svega što je slatko«. Tada se doista »gosti[mo]… sve dok ne bude[mo] siti, tako da ne gladuje[mo], niti… žeđa[mo]« i naša bremena postaju lakša kroz radost Sina.
Sakrament
Veličanstvena središnja točka naših službi jest blagoslov i primanje samog sakramenta, kruha i vode koji predstavljaju pomirbeni dar našeg Gospodina i cijelu svrhu našeg okupljanja. To je »sveto vrijeme za duhovnu obnovu« kada iznova svjedočimo da smo voljni preuzeti na sebe ime Isusa Krista i ponovno sklapamo savez da ćemo se uvijek spominjati Spasitelja i obdržavati njegove zapovijedi.
U nekim razdobljima života sakramentu možemo pristupiti turobnog srca i s prevladavajućim teretima. U drugim prilikama dolazimo slobodni te neopterećeni brigama i nevoljama. Dok pažljivo slušamo blagoslov kruha i vode i blagujemo te svete simbole, možemo poželjeti promišljati o Spasiteljevoj žrtvi, njegovim agonijama u Getsemaniju, njegovoj tjeskobi na križu te patnjama i bolima koje je pretrpio za nas. To će biti ono što će olakšati naše duše kad povezujemo svoju patnju s njegovom. U drugim prilikama poželjet ćemo diviti se sa zahvalnim strahopoštovanjem »silovito[j] i slatko[j]« radosti onoga što je Isusov veličanstveni dar omogućio u našem životu i u našim vječnostima! Radovat ćemo se zbog onoga što tek dolazi – našega dragoga ponovnog susreta s našim voljenim Ocem i uskrslim Spasiteljem.
Možda smo kondicionirani pretpostavkom kako je svrha sakramenta sjediti u klupi razmišljajući samo o svim načinima na koje smo zabrljali tijekom prethodnog tjedna. Ali okrenimo tu praksu naglavačke. U tišini možemo promišljati o mnogim načinima na koje smo vidjeli da nas Gospodin taj tjedan neumorno prati svojom divnom ljubavlju! Možemo promišljati o tome što znači »otkriti radost svakodnevnog pokajanja«. Možemo biti zahvalni za vremena u kojima je Spasitelj ušao u naše muke i naše trijumfe te prigode kada smo osjetili njegovu milost, oprost i moć kako nam daju snagu prevladati naše teškoće i podnijeti naša bremena sa strpljivošću, pa čak i odvažno.
Da, promišljamo o patnjama i nepravdama nanesenima našem Otkupitelju za naš grijeh, a to uzrokuje razborito razmišljanje. No ponekad tu zapnemo – u vrtu, na križu, unutar grobnice. Ne uspijevamo napredovati prema radosti rastvorene grobnice, poraza smrti i Kristove pobjede nad svime što nas može spriječiti u stjecanju mira i povratku u naš nebeski dom. Prolijevamo li suze tuge ili suze zahvalnosti tijekom sakramenta, neka to bude u predivnom čudu dobre vijesti o Očevu daru njegova Sina!
Roditelji s malom djecom ili djecom koja imaju posebne potrebe
Sada, za roditelje male djece i djece koja imaju posebne potrebe, često ne postoji nešto poput vremena tišine i tihog razmišljanja tijekom sakramenta. No u malim trenutcima tijekom tjedna možete primjerom podučiti ljubav, zahvalnost i radost koje osjećate prema Spasitelju i od njega dok se neprestano brinete za njegovu malu janjad. Nijedan napor u tom nastojanju nije uzaludan. Bog vas je toliko svjestan.
Obiteljska vijeća i vijeća odjela i ogranka
Slično tome i kod kuće možemo početi povećavati svoju nadu i očekivanja za svoje vrijeme u crkvi. Na obiteljskim vijećima možemo raspravljati o tome kako svaki pojedinac smislenim načinima može doprinijeti dobrodošlici svima u Crkvu radosti! Možemo planirati i očekivati radosno iskustvo u crkvi.
Vijeća odjela i ogranka mogu predočiti i stvoriti kulturu radosnog poštovanja za naš sakramentalni sat, prepoznajući praktične korake i vizualne znakove za pomoć.
Radost
Radost izgleda drugačije različitim ljudima. Za neke, to mogu biti bujni pozdravi na vratima. Za druge, to može biti tiho pomaganje ljudima da se osjećaju ugodno osmjehujući im se i sjedeći pored njih s ljubaznim i otvorenim srcem. Za one koji se osjećaju izostavljeno ili su na rubovima, toplina ove dobrodošlice bit će presudna. Naposljetku, možemo se zapitati kakav bi Spasitelj želio da bude naš sakramentalni sat. Kako bi on želio da svako njegovo dijete bude dočekano, zbrinuto, njegovano i voljeno? Kako bi on želio da se osjećamo kada dođemo obnoviti se kroz sjećanje na njega i štovanje njega?
Zaključak
Na početku mojega puta vjere, radost u Isusu Kristu bila je moje prvo veliko otkriće i promijenila je moj svijet. Ako tek trebate otkriti tu radost, krenite u potragu za njom. Ovo je poziv na primanje Spasiteljeva dara mira, svjetla i radosti – da uživamo u tome, da mu se divimo i radujemo se u njemu, svakog šabata.
Amon u Mormonovoj knjizi izražava osjećaje mojega srca kada kaže:
»Evo, nemamo li razloga radovati se? Da, kažem vam, nikad ne bijaše ljudi koji imahu tako veliki razlog radovati se kao mi, otkako svijet postade; da, i radost se moja zanosi, sve do hvastanja u Bogu mojemu; jer on ima svu moć, svu mudrost i sve razumijevanje; on shvaća sve, i milosrdno je Biće, sve do spasenja, za one koji se pokaju i povjeruju u ime njegovo.
Evo, ako je ovo hvastanje, onda ću se tako hvastati; jer ovo je život moj i svjetlo moje… radost moja, i velika zahvalnica moja.«
Dobro došli u Crkvu radosti! U ime Isusa Krista. Amen.