Posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu

starješina Gerrit W. Gong

iz Zbora dvanaestorice apostola

Posvećenost Gospodinu čini svakodnevni život svetim. Približava nas Gospodinu te jedni drugima i čini nas sretnijima.

Naše nedavno okupljanje obitelji Gong uključivalo je zabavni talent šou, upotpunjen natjecanjem u otrcanim vicevima.

Ali to je natjecanje bilo neobično. U jednom timu bili su djed (ja) i dvoje unučadi u dobi od 12 i 11 godina. U drugom timu bio je program umjetne inteligencije (UI) kojeg je pokrenuo rođak da priča otrcane viceve u stilu Gerrita W. Gonga. Djed Gerrit Gong protiv Ul Gerrita Gonga.

Unuci i ja bili smo prvi.

Kako se zove dinosaur koji voli slatko? Tiranosaur keks.

Ul Gerrit Gong bio je upućen – razmišljaj kao Gerrit W. Gong. Govori kao on.

Ul Gerrit Gong: »Evo otrcanog vica kao da ga izgovara Gerrit W. Gong, prihvaćajući njegov topli, promišljeni i uzdižući stil: Zašto je skromno stablo izmamilo osmijeh kod ljudi? Jer je bilo ukorijenjeno u ljubavi i posegnulo je s granama ljubaznosti. Poput tog stabla, i mi možemo pronaći snagu u svojim korijenima i radost u pružanju ljubaznosti drugima.«

Što vi mislite? Zato se zovu otrcani vicevi.

Svuda oko nas prilike su da se smijemo, uživamo, gledamo očima zahvalnosti. Imamo evanđelje radosti i posvećenosti u svakodnevnom životu. Posvećenost izdvaja stvari za svetu svrhu. No posvećenost nas također poziva da umiješamo svetost u svakodnevni život – da se radujemo u svakodnevnom kruhu usred trnja i korova ovoga svijeta. Kako bismo hodali s Gospodinom, moramo postati sveti, jer on je svet; i kako bi nam pomogao da postanemo sveti, Gospodin nas poziva da hodamo s njim.

Svatko od nas ima priču. Dok vas sestra Gong i ja upoznajemo – članove Crkve i prijatelje na mnogim mjestima i u mnogim okolnostima – vaše nas priče o posvećenosti Gospodinu u svakodnevnom životu nadahnjuju. Vi živite sedam načela: zajedništvo s Bogom, međusobno jedinstvo i suosjećanje, predanost i savez s Bogom, obitelji i prijateljima – usredotočenost na Isusa Krista.

Sve veći dokazi naglašavaju ovu zapanjujuću činjenicu: vjernici su u prosjeku sretniji, zdraviji i ispunjeniji od onih bez duhovne predanosti ili povezanosti. Sreća i zadovoljstvo životom, mentalno i tjelesno zdravlje, značenje i svrha, narav i krepost, bliski društveni odnosi, čak i financijska te materijalna stabilnost – u svakom mjerilu vjerski praktičari cvjetaju.

Oni uživaju u boljem tjelesnom i mentalnom zdravlju te većem zadovoljstvu životom svih dobnih skupina i demografskih skupina.

Ono što istraživači nazivaju »vjerska strukturalna stabilnost« nudi jasnoću, svrhu i nadahnuće usred životnih obrata i preokreta. Domaćinstvo vjere i zajednica svetaca bore se protiv izolacije i usamljenog mnoštva. Posvećenost Gospodinu kaže ne vulgarnom, ne zajedljivoj domišljatosti na tuđi račun, ne algoritmima koji zarađuju na bijesu i polarizaciji. Posvećenost Gospodinu kaže da onome što je sveto i pobožno, da tome da postanemo najslobodniji, najsretniji, najautentičniji i najbolji dok ga slijedimo u vjeri.

Kako izgleda posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu?

Posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu izgleda poput dvoje vjernih mladih odraslih osoba, vjenčanih godinu dana, koje iznose s autentičnošću i ranjivošću evanđeoske saveze, žrtvu te služenje u svojim životima koji se razvijaju.

Ona počinje: »U srednjoj školi bila sam na mračnom mjestu. Osjećala sam se kao da Bog nije tu za mene. Jedne je večeri poruka od prijateljice glasila: ‘Hej, jesi li ikad pročitala Almu 36?’

Kada sam počela čitati«, rekla je, »nadvladali su me mir i ljubav. Osjećala sam kako sam primila jedan veliki zagrljaj. Kada sam pročitala Almu 36:12, znala sam da me Nebeski Otac vidi i točno je znao kako se osjećam.«

Ona nastavlja: »Prije nego što smo se vjenčali, bila sam iskrena sa svojim zaručnikom kako nisam imala snažno svjedočanstvo o desetini. Zašto je Bogu bilo potrebno da dajemo novac kad su drugi imali toliko puno za dati? Moj mi je zaručnik pomogao objasniti da se ne radi o novcu, već o slijeđenju zapovijedi koja je zatražena od nas. Izazvao me da počnem plaćati desetinu.

Zaista sam vidjela kako moje svjedočanstvo raste«, rekla je. »Ponekad je novca bilo malo, ali vidjeli smo toliko blagoslova i nekako su plaće bile dostatne.«

Također, »na mojem tečaju za medicinske sestre«, rekla je, »bila sam jedina članica Crkve i jedina udana. Mnogo sam puta odlazila s nastave frustrirana ili plačući jer sam osjećala da me kolege iz razreda izdvajaju i negativno komentiraju o mojim uvjerenjima, nošenju mojeg ruha ili o tome da sam se udala tako mlada.«

Ipak, ona nastavlja, »proteklog sam semestra naučila kako bolje izraziti svoja uvjerenja i kako biti dobar primjer evanđelja. Moje znanje i svjedočanstvo rasli su jer sam bila testirana u svojoj sposobnosti da stojim sama i budem snažna u onome što vjerujem.«

Mladi suprug nadodaje: »Prije svoje misije dobio sam ponude igrati bejzbol na koledžu. Donijevši tešku odluku, ostavio sam te ponude po strani i otišao služiti Gospodinu. Te dvije godine ne bih mijenjao ni za što.

Kada sam se vratio kući«, rekao je, »očekivao sam težak prijelaz, ali otkrio sam da sam jači, brži i zdraviji. Bacao sam jače nego kad sam otišao. Imao sam više ponuda da igram nego kad sam otišao, uključujući i za svoju školu iz snova. I najvažnije«, rekao je, »oslanjam se na Gospodina više nego ikad«.

Zaključio je: »Kao misionar podučavao sam da nam Nebeski Otac obećava moć u našim molitvama, no ponekad to zaboravim za sebe.«

Naša riznica misionarskih blagoslova posvećenja Gospodinu bogata je i puna. Financije, odabir trenutka i druge okolnosti često nisu lake. Ali kada misionari svih dobi i pozadina predaju posvećenost Gospodinu, stvari mogu ispasti dobro u Gospodinovo vrijeme i na Gospodinov način.

Sada, s 48-godišnjim gledištem, stariji misionar iznosi: »Moj je otac htio da steknem obrazovanje na fakultetu, a ne da idem na misiju. Nedugo nakon toga doživio je srčani udar i umro u 47. godini. Osjećao sam se krivim. Kako sam mogao popraviti stvari sa svojim ocem?

»Kasnije«, on nastavlja, »nakon što sam odlučio služiti misiju, u snu sam vidio svojeg oca. Miran i zadovoljan, bio je sretan što ću služiti.«

Taj stariji misionar nastavlja: »Kao što Nauk i savezi 138 podučavaju, vjerujem da bi moj otac mogao služiti kao misionar u svijetu duhova. Zamišljam svog oca kako pomaže našem pradjedu, koji je napustio Njemačku sa 17 godina i bio izgubljen za obitelj, da ponovno bude pronađen.«

Njegova supruga dodaje: »Među petero braće u obitelji mojeg muža, četvorica koji su služili misije oni su s fakultetskim stupnjem obrazovanja.«

Posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu izgleda poput mladog misionara povratnika koji je naučio dopustiti Bogu da prevlada u njegovu životu. Ranije, kada je bio zamoljen blagosloviti nekoga tko je bio jako bolestan, taj je misionar rekao: »Imam vjeru; blagoslovit ću ga da se oporavi. Ipak«, kaže misionar povratnik, »u tom sam trenutku naučio da se ne molim za ono što želim, već za ono što je Gospodin znao da je osobi potrebno. Blagoslovio sam brata mirom i utjehom. Kasnije je preminuo u miru.«

Posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu izgleda poput iskre koja sjaji preko vela da poveže, utješi i ojača. Administrator na velikom sveučilištu kaže da osjeća kako se pojedinci koje poznaje samo po viđenju mole za njega. Ti su pojedinci posvetili svoj život sveučilištu i nastavljaju se brinuti o njegovoj misiji i studentima.

Sestra daje sve od sebe svaki dan, nakon što je njezin muž bio nevjeran njoj i djeci. Duboko se divim njoj i drugima poput nje. Jednoga dana dok je slagala rublje, s rukom na hrpi hramskog ruha, uzdahnula je: »Koja je svrha?« Osjetila je nježan glas kako joj potvrđuje: »Tvoji su savezi sa mnom.«

Druga je sestra 50 godina žudjela za vezom sa svojim ocem. »Dok sam odrastala«, kaže, »tu su bila moja braća i moj tata, a zatim sam tu bila ja – jedina kći. Sve što sam ikada željela jest biti ‘dovoljno dobra’ za svojeg tatu.

Zatim mi je mama preminula! Ona je bila moja jedina veza između tate i mene.

Jednog sam dana«, rekla je sestra, »čula glas kako govori: ‘Pozovi svojeg tatu i povedi ga u hram sa sobom.’ To je bio početak odlaska dva puta mjesečno s mojim tatom u dom Gospodnji. Rekla sam tati da ga volim. Rekao mi je da i on mene voli.

Provođenje vremena u domu Gospodnjem nas je iscijelilo. Moja nam mama nije mogla pomoći na Zemlji. Bilo joj je potrebno da bude s druge strane vela kako bi pomogla popraviti ono što je bilo slomljeno. Hram je dovršio naše putovanje u cjelovitost kao vječne obitelji.«

Otac kaže: »Posvećenje hrama bilo je veliko duhovno iskustvo za mene i moju jedinu kćer. Sada zajedno odlazimo u hram i osjećamo kako naša ljubav jača.«

Posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu uključuje nježne trenutke kada voljene osobe preminu. Ranije ove godine moja draga majka, Jean Gong, prešla je u sljedeći život nekoliko dana prije svojeg 98. rođendana.

Ako bi pitali moju majku, »Želiš li sladoled okusa rocky road, od đumbira s bijelom čokoladom ili od jagode?«, mama bi rekla, »Da, molim te, mogu li probati svaki od njih?«. Tko bi mogao reći ne svojoj majci, pogotovo kad je voljela sve okuse života?

Jednom sam pitao mamu koje su odluke najviše oblikovale njezin život.

Rekla je: »Biti krštena za članicu Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i preseliti se s Havaja na kopno gdje sam upoznala tvojeg oca.«

Krštena s 15 godina, jedina članica njezine velike obitelji koja se priključila našoj Crkvi, moja je majka imala vjeru u savez i povjerenje u Gospodina koji je blagoslovio njezin život i sve naraštaje naše obitelji. Nedostaje mi moja majka, kao što vama nedostaju članovi vaše obitelji. Ali znam da moja majka nije otišla. Ona jednostavno nije ovdje sada. Poštujem nju i sve koji preminu kao odvažni primjeri svakodnevne posvećenosti Gospodinu.

Naravno, posvećenost Gospodinu u svakodnevnom životu uključuje češće dolaženje Gospodinu u njegov sveti dom. To je istinito, bilo da smo članovi Crkve ili prijatelji.

Tri prijatelja došla su na dane otvorenih vrata hrama Bangkok u Tajlandu.

»Ovo je mjesto super ozdravljenja«, rekao je jedan.

U prostoru krstionice drugi je rekao: »Kad sam ovdje, želim biti očišćen vodom i nikada više ne griješiti.«

Treći je rekao: »Možete li osjetiti duhovnu moć?«

S četiri svete riječi, naši hramovi pozivaju i proglašavaju:

»Posvećen Gospodinu.

Dom Gospodnji.«

Posvećenost Gospodinu čini svakodnevni život svetim. Ona nas zbližava i sretnije privlači Gospodinu i jedne drugima te nas priprema živjeti s Bogom našim Ocem, Isusom Kristom i našim voljenima.

Kao što je učinila moja prijateljica, možete se pitati voli li vas vaš Nebeski Otac. Odgovor je odjekujući, apsolutni da! Možemo osjetiti njegovu ljubav dok prihvaćamo posvećenost Gospodinu svakoga dana, sretno i zauvijek. Moja je molitva da možemo činiti to, u ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

1. Iz vremena Starog zavjeta podučeni smo: »Posvećujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja!« (Levitski zakonik 11:44). Trebamo hodati u svetosti pred Gospodinom (vidi Nauk i savezi 20:69), stajati na svetim mjestima (vidi Nauk i savezi 45:32), svetkovati šabat (vidi Izlazak 20:8), nositi sveto ruho (vidi Izlazak 29:29), koristiti sveto ulje pomazanja (vidi Izlazak 30:25), biti blagoslovljeni od svetih proroka (vidi Nauk i savezi 10:46) i osloniti se na Sveta pisma (vidi Nauk i savezi 20:11), svete zakone (vidi Nauk i saveze 20:20) i svete anđele (vidi Nauk i savezi 20:6). Posvećenost Gospodinu namijenjena je blagosloviti sve aspekte našega svakodnevnog života.

2. Vidi Mojsije 6:34

3. Vidi »Religion and Spirituality: Tools for Better Wellbeing?«, Gallupov blog, 10. listopada 2023., news.gallup.com. »Diljem svijeta, ljudi s većom predanošću duhovnosti ili vjeri imaju bolju dobrobit u mnogim aspektima« – uključujući pozitivne emocije, osjećaj svrhe, angažman zajednice i društvene veze (Faith and Wellness: The Worldwide Connection Between Spirituality Wellbeing [2023.], 4., faithandmedia.com/research/gallup).

4. Svako navedeno iskustvo iznosi se – s mojim divljenjem i zahvalnošću – riječima uključenih pojedinaca i uz njihovo dopuštenje.

5. Danas u Crkvi, mlade odrasle osobe u dobi od 18 do 35 godina (uključujući i mlade odrasle samce i mlade vjenčane odrasle osobe) i odrasli samci (u dobi od 36 do 45 godina) čine jednu trećinu (32.5 posto) ukupnog članstva Crkve. Od tih 5.623 milijuna članova Crkve, mlade odrasle osobe u dobi od 18 do 35 godina ukupno broje 3.625 milijuna (od toga je 694,000 u braku), a odrasli samci u dobi od 36 do 45 godina ukupno broje 1.998 milijuna. Naši su mladi i odrasli samci izvanredni, svaki je dragocjen. Svaki od njih ima zasebnu priču o vjeri, traženju, otpornosti i sućuti. Primjer koji se ovdje iznosi reprezentativan je za izuzetan raspon priča i iskustava koje mladi i odrasli samci iznose kada vas susrećem u mnogim okruženjima i okolnostima diljem Crkve.

6. Trenutno oko 77 500 misionara služi u 450 misija diljem svijeta. To uključuje mlade obrazovne misionare, mlade uslužne misionare i starije parove, ali ne i 27 800 starijih uslužnih misionara i dugoročnih volontera. Svaka misionarska priča, od pripreme do služenja i povratka, zasebna je i puna posvećenosti Gospodinu u osobnom iskustvu.

   Mnoga misionarska iskustva odražavaju duhovni obrazac. To uključuje pojedinačno svjedočanstvo o nesebičnom pozivanju drugih i pomaganju njima da dođu Isusu Kristu te o tome kako misionar postaje učenik Isusa Krista i misionar koji radi po priručniku Propovijedaj moje evanđelje. Misionari koji rade po priručniku Propovijedaj moje evanđelje promijenjeni su, čak i preobraženi, svojim iskustvima svjedočanstva. Oni uče voljeti pojedince, mjesta, jezike i kulture. Oni ispunjavaju proroštvo donoseći radosnu vijest punine obnovljenog evanđelja Isusa Krista nacijama, plemenima i narodima. Pronalaze dobro u svakom suputniku i uče živjeti s njim. Rade s članovima, vođama i prijateljima u mnogim okolnostima i pozadinama te puno više.

   Misionari koji rade po priručniku Propovijedaj moje evanđelje njeguju vjeru i pouzdanje. Grade posvećena suradništva. Uče da poslušnost donosi blagoslove i čuda. Na bezbroj drugih personaliziranih načina, oni doista postaju i saznaju savezom: »Učenik sam Isusa Krista, Sina Božjega« (3 Nefi 5:13).

7. Neki od naših najvjernijih i najhrabrijih članova Crkve, sestara i braće, suočavaju se sa situacijama koje nikada nisu očekivali te koje nikada ne bi odabrali. Ti istinski svetci nastavljaju iz dana u dan, često čekajući Gospodina. Gospodin je svjestan svakoga, i kao što taj primjer nježno iznosi, on želi ohrabriti i osnažiti svakoga od nas u svoje vrijeme te na svoj način.

8. Postoji velika čežnja za odnosima s roditeljima i djecom. Duboko sam zahvalan za svaku situaciju u kojoj se, čak i nakon mnogo godina, izmirenje, oprost i pripadnost savezu stvaraju ili obnavljaju. Ova dobra sestra ne želi da itko loše misli o njezinu ocu. Ona kaže: »On je dobar i vjeran vođa te dobar otac.«

9. Paradoks roditeljstva jest da su djeca duboko oblikovana načinom na koji su njegovana, ali se obično malo sjećaju ranih godina kada su njihove majke neumorno, nesebično bile majke. Riječi nisu dovoljne da izraze činjenicu kako su se moje razumijevanje, ljubav i zahvalnost za mojeg oca i majku proširili i produbili kada sam postao muž, roditelj i djed. Odražavajući generacijsku narav nauma sreće, možemo, u hramskim zrcalima vječnosti, vidjeti sebe kao majku, baku, prabaku u jednom smjeru i kao kćer, unuku, praunuku u drugom smjeru.

10. Danas, otprilike 60 posto članova Crkve diljem svijeta živi unutar 80 km (oko sat vremena putovanja na mnogim mjestima) od doma Gospodnjeg. U nadolazećim godinama, kako najavljeni hramovi budu dovršavani, otprilike tri četvrtine članova Crkve živjet će unutar jednog sata puta od doma Gospodnjeg. Ovisno o okolnostima, nadamo se da je to dovoljno blizu da često dolazimo Gospodinu u njegov sveti dom, blagoslivljajući tako naraštaje dragocjenih članova obitelji i nas te našeg potomstva.

11. Na našim hramovima standardni je natpis »Posvećen Gospodinu, dom Gospodnji«. Nekoliko hramova sadrži više od tog natpisa, poput dodavanja imena Crkve. Na nekoliko je hramova natpis obrnut: »Dom Gospodnji, Posvećen Gospodinu« (u Atlanti, Los Angelesu i San Diegu). Natpis na hramu Logan Utah jednostavno glasi »Posvećen Gospodinu«.