Njegujte korijenje i grane će rasti
Grane vašeg svjedočanstva crpit će snagu iz vaše produbljujuće vjere u Nebeskog Oca i njegova ljubljenog Sina.
Stara kapela u Zwickauu
Godina 2024. za mene je svojevrsna prekretnica. Obilježava 75 godina otkako sam bio kršten i potvrđen kao član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u Zwickauu u Njemačkoj.
Moje mi je članstvo u Crkvi Isusa Krista dragocjeno. Biti ubrojen među Božji narod saveza, s vama, moja braćo i sestre, jedna je od najvećih časti u mojem životu.
Kada razmišljam o svojem osobnom putu učeništva, često mi se misli vraćaju u staru vilu u Zwickauu, odakle imam dragocjene uspomene kako sam kao dijete pohađao sakramentalne sastanke Crkve Isusa Krista. Tamo je sadnica mojeg svjedočanstva primila svoje najranije njegovanje.
Ta kapela imala je stare pneumatske orgulje. Svake je nedjelje jedan mladić bio zadužen dizati i spuštati ogromnu polugu stavljajući u pogon mjehove kako bi orgulje radile. Ponekad sam imao veliku povlasticu pomagati u tom važnom zadatku.
Dok je kongregacija pjevala naše voljene pjesme, ja sam pumpao svom snagom kako orguljama ne bi ponestalo vjetra. Sa sjedala rukovatelja mjehovima imao sam prekrasan pogled na neke zapanjujuće prozore s vitražima, od kojih je jedan prikazivao Spasitelja Isusa Krista, a drugi je prikazivao Josepha Smitha u Svetom šumarku.
Još se uvijek mogu sjetiti svetih osjećaja koje sam imao gledajući u te suncem obasjane prozore dok sam slušao svjedočanstva svetaca i pjevao himne Siona.
Na tom svetom mjestu, Duh Božji posvjedočio je mojem umu i srcu da je to istina: Isus Krist jest Spasitelj svijeta. Ovo je njegova Crkva. Prorok Joseph Smith vidio je Boga Oca i Isusa Krista te čuo njihove glasove.
Ranije ove godine, dok sam bio na dužnosti u Europi, imao sam priliku vratiti se u Zwickau. Nažalost, te voljene stare kapele više nema. Srušena je prije mnogo godina kako bi se napravilo mjesta za veliku stambenu zgradu.
Što je vječno, a što nije?
Priznajem da je tužno znati kako je ta voljena zgrada iz mojeg djetinjstva sada samo uspomena. Za mene je to bila sveta građevina. Ali to je bila samo zgrada.
Nasuprot tome, duhovno svjedočanstvo koje sam stekao od Duha Svetoga prije mnogo godina nije prošlo. Zapravo, ojačalo je. Stvari koje sam naučio u mladosti o temeljnim načelima evanđelja Isusa Krista bile su moj čvrst temelj tijekom mojeg života. Savezni odnos koji sam stvorio sa svojim Nebeskim Ocem i njegovim ljubljenim Sinom ostao je sa mnom – dugo nakon što je kapela u Zwickauu bila srušena, a prozori s vitražima izgubljeni.
»Nebo će i zemlja proći«, rekao je Isus, »ali riječi moje neće proći«.
»Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.«
Jedna od najvažnijih stvari koje možemo naučiti u ovom životu jest razlika između onoga što je vječno i onoga što nije. Jednom kada to shvatimo, sve se mijenja – naši odnosi, odluke koje donosimo, način na koji se odnosimo prema ljudima.
Znati što je vječno, a što nije ključno je za rast svjedočanstva o Isusu Kristu i njegovoj Crkvi.
Nemojte zamijeniti grane s korijenjem
Obnovljeno evanđelje Isusa Krista, kao što je prorok Joseph Smith podučavao, »prihva[ća] svaku istinu«. Ali to ne znači da je sva istina jednake vrijednosti. Neke su istine temeljne, bitne, ukorijenjene u našoj vjeri. Druge su dodatci ili grane – vrijedne, ali samo kada su povezane s osnovama.
Prorok Joseph Smith također je rekao: »Temeljna načela naše religije su svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu, da je umro, bio pokopan, ponovno ustao treći dan i bio uznesen na nebo; i sve drugo što se odnosi na našu religiju samo je dodatak tome.«
Drugim riječima, Isus Krist i njegova pomirbena žrtva korijen su našeg svjedočanstva. Sve su ostalo grane.
To ne znači da su grane nevažne. Stablu su potrebne grane. Ali kao što je Spasitelj rekao svojim učenicima: »Mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda.« Bez povezanosti sa Spasiteljem, s hranom koja se nalazi u korijenju, grana vene i umire.
Kada je riječ o njegovanju našeg svjedočanstva o Isusu Kristu, pitam se zamjenjujemo li ponekad grane s korijenjem. To je bila pogreška koju je Isus primijetio kod farizeja svojeg vremena. Posvetili su toliko pažnje relativno malim detaljima zakona da su na kraju zanemarili ono što je Spasitelj nazvao »najvažnij[im] u Zakonu« – temeljnim načelima poput »pravednost[i], milosrđa i vjer[e]«.
Ako želite nahraniti drvo, ne prskate vodu po granama. Zalijevate korijenje. Slično tome, ako želite da grane vašeg svjedočanstva rastu i donose plod, hranite korijenje. Ako niste sigurni u određeni nauk ili praksu ili element povijesti Crkve, tražite jasnoću s vjerom u Isusa Krista. Nastojte razumjeti njegovu žrtvu za vas, njegovu ljubav za vas, njegovu volju za vas. Slijedite ga u poniznosti. Grane vašeg svjedočanstva crpit će snagu iz vaše produbljujuće vjere u Nebeskog Oca i njegova ljubljenog Sina.
Na primjer, ako želite snažnije svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi, usredotočite se na njezino svjedočanstvo o Isusu Kristu. Primijetite kako Mormonova knjiga svjedoči o njemu, što podučava o njemu i kako vas poziva i nadahnjuje da dođete k njemu.
Ako tražite značajnije iskustvo na crkvenim sastancima ili u hramu, pokušajte tražiti Spasitelja u svetim uredbama koje tamo primamo. Pronađite Gospodina u njegovu svetom domu.
Ako se ikada osjećate premoreno ili preplavljeno svojim crkvenim pozivom, pokušajte preusmjeriti svoje služenje na Isusa Krista. Neka to bude izraz vaše ljubavi prema njemu.
Njegujte korijenje i grane će rasti. I s vremenom će uroditi plodom.
U njemu čvrsto ukorijenjeni
Snažna vjera u Isusa Krista ne nastaje preko noći. Ne, u ovom smrtnom svijetu trnje i čičak sumnje spontano rastu. Zdravo, plodno stablo vjere zahtijeva namjeran napor. A vitalni dio tog napora jest osigurati da smo čvrsto ukorijenjeni u Kristu.
Na primjer: U početku nas mogu privući Spasiteljevo evanđelje i Crkva jer smo impresionirani dragim članovima ili ljubaznim biskupom ili čistim izgledom kapele. Te su okolnosti zasigurno važne za rast Crkve.
Ipak, ako korijeni našeg svjedočanstva nikada ne narastu dublje od toga, što će se dogoditi kada se preselimo u odjel koji se sastaje u manje impresivnoj zgradi, s članovima koji nisu tako prijateljski raspoloženi, a biskup kaže nešto što nas vrijeđa?
Još jedan primjer: Ne čini li se razumnim nadati se da ćemo, ako obdržavamo zapovijedi i budemo zapečaćeni u hramu, biti blagoslovljeni velikom, sretnom obitelji s bistrom, poslušnom djecom, od kojih svi ostaju aktivni u Crkvi, služe misije, pjevaju u zboru odjela i dobrovoljno pomažu u čišćenju sastajališta svakoga subotnjeg jutra?
Svakako se nadam da ćemo svi to vidjeti u svojim životima. Ali što ako se to ne dogodi? Hoćemo li ostati vezani za Spasitelja bez obzira na okolnosti – vjerujući u njega i njegovo vrijeme?
Moramo se zapitati: Temelji li se moje svjedočanstvo na onome što se nadam da će se dogoditi u mojem životu? Ovisi li o postupcima ili stavovima drugih? Ili je čvrsto utemeljeno na Isusu Kristu, »u njemu čvrsto ukorijenjen[o], na njemu stalno naziđivan[o]«, bez obzira na promjenjive životne okolnosti?
Tradicije, navike i vjera
Mormonova knjiga govori o ljudima koji »bijahu strogi u poštivanju uredaba Božjih«. No tada se pojavio skeptik po imenu Korihor, ismijavajući Spasiteljevo evanđelje, nazivajući ga »bezumn[im]« i »besmislen[im] predaj[ama] otaca [njihovih]«. Korihor je »namam[io] srca mnogih, navodeći ih da uzdižu glave svoje u opačini svojoj«. Ali druge nije mogao prevariti, jer je za njih evanđelje Isusa Krista bilo mnogo više od tradicije.
Vjera je jaka kada ima duboke korijene u osobnom iskustvu, osobnoj predanosti Isusu Kristu, neovisno o tome što su naše tradicije ili što drugi mogu reći ili učiniti.
Naše će svjedočanstvo biti testirano i iskušano. Vjera nije vjera ako nikada nije testirana. Vjera nije jaka ako joj se nikada ništa ne suprotstavi. Stoga, nemojte očajavati ako imate kušnje vjere ili neodgovorena pitanja.
Ne bismo trebali očekivati da ćemo sve razumjeti prije nego što djelujemo. To nije vjera. Kao što je Alma podučio: »Vjera je ne imati savršenu spoznaju o nečemu.« Ako čekamo s djelovanjem dok ne dobijemo odgovore na sva svoja pitanja, ozbiljno ograničavamo dobro koje možemo postići i ograničavamo snagu svoje vjere.
Vjera je lijepa jer traje čak i kada blagoslovi ne dođu onako kako smo se nadali. Ne možemo vidjeti budućnost, ne znamo sve odgovore, ali možemo vjerovati Isusu Kristu dok nastavljamo ići naprijed i prema gore jer on je naš Spasitelj i Otkupitelj.
Vjera podnosi kušnje i neizvjesnosti života jer je čvrsto ukorijenjena u Kristu i njegovu nauku. Isus Krist, i naš Otac na Nebu koji ga je poslao, zajedno čine jedan nepromjenjiv, savršeno pouzdan predmet našeg povjerenja.
Svjedočanstvo nije nešto što izgradite jednom i ono stoji zauvijek. Više je poput stabla koje stalno hranite. Usađivanje Božje riječi u vaše srce samo je prvi korak. Jednom kada vaše svjedočanstvo počne rasti, tada počinje pravi rad! Tada ga »njeguj[te] [] s velikom brižnošću, da može uhvatiti korijen, da može izrasti i uroditi plodom«. To zahtijeva »velik[u] marljivo[st]« i »strpljivost[]… u njegovanju riječi«. No Gospodinova su obećanja sigurna: »Žet ćete nagrade za vjeru svoju, i marljivost svoju, i strpljivost, i dugotrpnost, čekajući da vam stablo urodi plodom.«
Draga braćo i sestre, moji dragi prijatelji, postoji dio mene kojem nedostaje stara kapela u Zwickauu i njezini prozori s vitražima. Ali tijekom proteklih 75 godina, Isus Krist me vodio na putovanje kroz život koje je uzbudljivije nego što sam ikada mogao zamisliti. Utješio me u mojim nevoljama, pomogao mi je prepoznati moje slabosti, izliječio moje duhovne rane i hranio me u mojoj rastućoj vjeri.
Moja je iskrena molitva i blagoslov da ćemo neprestano njegovati korijene naše vjere u Spasitelja, u njegov nauk i u njegovu Crkvu. O tome svjedočim, u sveto ime našeg Spasitelja, Otkupitelja, Učitelja – u ime Isusa Krista. Amen.