Traženje odgovora na duhovna pitanja
Naša iskrena evanđeoska pitanja mogu pružiti Nebeskom Ocu i Isusu Kristu prilike da nam pomognu rasti.
Znam da će vas ovo možda iznenaditi, ali dovoljno sam stara da se sjećam kad su nas u školi učili da u našem Sunčevu sustavu postoji devet planeta. Jedan od tih planeta, Pluton, imenovala je 11-godišnja Venetia Burney iz Oxforda u Engleskoj nakon njegova otkrića 1930. godine. I do 1992. godine vjerovalo se da je Pluton najudaljeniji objekt u našem Sunčevu sustavu. Tijekom tog vremena bilo je uobičajeno pronaći dječje modele našega planetarnog susjedstva izrađene od kaširanog papira u učionicama i na znanstvenim sajmovima, od kojih je svaki ilustrirao Plutonov položaj na poznatoj granici. Mnogi su znanstvenici vjerovali da se izvan tog ruba vanjski Sunčev sustav sastoji od praznog prostora.
Međutim, unutar znanstvene zajednice ostalo je dugotrajno pitanje o podrijetlu određene vrste kometa koju su astronomi redovito pratili. I to se pitanje održalo desetljećima prije otkrića još jednoga udaljenog područja našega Sunčevog sustava. S ograničenim znanjem koje su imali, znanstvenici su iskoristili ta desetljeća međurazdoblja kako bi proizveli značajne tehnološke napretke koji su omogućili daljnje proučavanje i istraživanje. Njihovo konačno otkriće preinačilo je našu planetarnu zonu i rezultiralo vraćanjem Plutona u ovo novo područje svemira i time da se naš Sunčev sustav sastoji od osam planeta.
Jedan vodeći planetarni znanstvenik i glavni istražitelj svemirske misije New Horizons zadužen za istraživanje Plutona izbliza imao je ovo za reći o ovom iskustvu: »Mislili smo da smo razumjeli geografiju našeg Sunčeva sustava. No nismo. Mislili smo da smo razumjeli naseljenost planeta u našem Sunčevu sustavu. I bili smo u krivu.«
Ono što mi je zapanjujuće u ovom razdoblju povijesti istraživanja svemira jesu neke paralele i ključne razlike između metaforičke potrage za širenjem znanstvenih horizonata i putovanja u se koje mi, kao Božja djeca, upuštamo kako bismo tražili odgovore na naša duhovna pitanja. Posebice, kako možemo odgovoriti na granice našega duhovnog razumijevanja i pripremiti se za sljedeću fazu osobnog rasta – i gdje se možemo obratiti za pomoć.
Redak po redak
Postavljanje pitanja i traženje značenja prirodan je i normalan dio našega smrtnog iskustva. Ponekad nas nedostatak spremnih potpunih odgovora može dovesti do ruba našeg razumijevanja, a ta ograničenja mogu biti frustrirajuća ili preplavljujuća. Čudesno, naum sreće Nebeskog Oca za sve nas osmišljen je da nam pomogne napredovati unatoč našim ograničenjima i ostvariti ono što ne možemo ostvariti sami, čak i bez potpune spoznaje o svemu. Božji naum milosrdan je prema ograničenjima naše ljudskosti; omogućuje nam našeg Spasitelja, Isusa Krista, da bude naš Dobri pastir; i nadahnjuje nas da koristimo svoje opredjeljivanje kako bismo odabrali njega.
Starješina Dieter F. Uchtdorf podučio je da »postavljati pitanja nije znak slabosti«, već radije »prethodnik rasta«. Govoreći izravno o našim osobnim nastojanjima kao tražitelja istine, naš prorok, predsjednik Russell M. Nelson podučio je da moramo imati »duboku želju« i »pita[ti] iskrena srca [i] s pravom nakanom, imajući vjeru u [Isusa] Krista«. Nadalje je podučio da »‛prava nakana’ znači da osoba zaista namjerava slijediti božanske upute koje je dobila«.
Naše osobno nastojanje da rastemo u mudrosti može nas navesti da preispitamo svoja pitanja, složena ili neka druga, kroz leće uzroka i posljedica, tražeći i prepoznajući uzorke te zatim stvarajući priče kako bismo oblikovali naše razumijevanje i popunili uočene praznine u znanju. Međutim, kada razmotrimo našu potragu za duhovnim znanjem, ovi promišljeni procesi mogu ponekad biti korisni, ali sami po sebi mogu biti nepotpuni dok nastojimo razlučiti stvari koje se odnose na Nebeskog Oca i našeg Spasitelja Isusa Krista, njihovo evanđelje, njihovu Crkvu i njihov naum za sve nas.
Način na koji nam Bog Otac i njegov Sin daju svoju mudrost daje prioritet pozivanju moći Duha Svetoga da bude naš osobni učitelj dok se usredotočujemo na Isusa Krista u našem životu i u našem vjernom traženju Njihovih odgovora i Njihova značenja. Oni nas pozivaju da otkrijemo istinu kroz posvećeno vrijeme provedeno u proučavanju Svetih pisama i tražimo istinu objavljenu u posljednjim danima za naše doba i naše vrijeme, koju nam daju suvremeni proroci i apostoli. Mole nas da redovito provodimo vrijeme štovanja u domu Gospodnjem te da kleknemo na koljena u molitvi »za pristup informacijama s neba«. Isusovo obećanje onima koji su bili prisutni da čuju njegovu Propovijed na gori vrijedi za nas u naše doba kao što je vrijedilo tijekom njegova zemaljskog službeništva: »Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!« Naš Spasitelj uvjerava da »Otac vaš nebeski da[je] dobra onima koji ga mole«.
Gospodinova je metoda podučavanja »redak za retkom, odredbu za odredbom«. Možda će se od nas tražiti da se »u Jahvu uzda[mo]« između našega trenutnog retka razumijevanja i sljedećeg koji tek treba biti zadobiven. Taj sveti prostor može biti mjesto na kojem se može dogoditi naše najveće duhovno poboljšanje – mjesto na kojem možemo »podnaša[ti] sa strpljivošću« naše iskreno traženje i obnoviti našu snagu kako bismo nastavili obdržavati sveta obećanja koja smo dali Bogu kroz savez.
Naš savezni odnos s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom pokazuje naše prevladavajuće državljanstvo u Božjem kraljevstvu. A naše prebivanje u njemu zahtijeva usklađivanje našeg života s božanskim načelima i ulaganje truda da duhovno rastemo.
Poslušnost
Jedno ključno načelo koje se podučava kroz cijelu Mormonovu knjigu jest da Božja djeca, kada odaberu pokazati poslušnost i obdržavati svoje saveze, primaju stalno duhovno vodstvo i usmjerenje. Gospodin nam je rekao da svojom poslušnošću i marljivošću možemo steći spoznaju i razum. Božji zakoni i zapovijedi nisu osmišljeni da budu prepreka u našem životu, već moćna vrata u osobnu objavu i duhovno obrazovanje. Predsjednik Nelson podučio je ključnu istinu da je »objava od Boga uvijek u skladu s njegovim vječnim zakonom« i nadalje da »ona nikada nije u suprotnosti s njegovim naukom«. Vaša voljna poslušnost Božjim zapovijedima, unatoč tome što nemate potpuno znanje o njegovim razlozima, smješta vas u društvo njegovih proroka. Mojsije 5 nas podučava o određenom razgovoru između Adama i anđela Gospodnjeg.
Nakon što je Gospodin dao Adamu i Evi »zapovijedi, da se trebaju klanjati Gospodu Bogu svojemu, i da trebaju prinositi prvine stada svojih, kao prinos Gospodu«, Sveta pisma kažu da »Adam bijaše poslušan zapovijedima Gospodnjim«. Nadalje čitamo da »poslije mnogo dana anđeo se Gospodnji ukaza Adamu, govoreći: Zašto prinosiš žrtve Gospodu? I Adam mu reče: Ne znam, osim što mi Gospod zapovjedi.«
Adamova poslušnost prethodila je njegovu razumijevanju i pripremila ga je da primi svetu spoznaju da sudjeluje u svetom simbolu Pomirenja Isusa Krista. Naša će ponizna poslušnost, također, utrti put našem duhovnom razlučivanju Božjih putova i njegove božanske svrhe za svakoga od nas. Nastojanje da povećamo našu poslušnost približava nas našem Spasitelju Isusu Kristu jer poslušnost njegovim zakonima i zapovijedima djelotvorno poseže prema njemu.
Uz to, naša vjernost spoznaji i mudrosti koje smo već naslijedili kroz naše vjerno pridržavanje evanđeoskih načela i svetih saveza ključna je priprema za našu spremnost da primamo poruke od Svetoga Duha i budemo upravitelji nad njima.
Nebeski Otac i Isus Krist izvor su sve istine i oni obilno iznose svoju mudrost. Također, razumijevanje da ne posjedujemo nikakvo osobno znanje neovisno o Bogu može nam pomoći znati kome se obratiti i gdje predati naše primarno povjerenje.
Duboko povjerenje
Izvješće iz Starog zavjeta o Naamanu, vojskovođi kojeg je prorok Elizej iscijelio od gube, posebno mi je omiljen. Priča prikazuje kako je čvrsta vjera »mlade djevojke« promijenila tijek života jednog čovjeka i, za sve vjernike, objavila doseg Božjeg milosrđa onima koji daju svoje povjerenje njemu i njegovu proroku. Iako neimenovana, ova je mlada djevojka također pomogla pogurati naše razumijevanje naprijed. A Naamanovo vjerovanje u njezino svjedočanstvo nadahnulo ga je da prenese svoju molbu za iscjeljenje odabranom Božjem slugi.
Naamanov odgovor na upute proroka Elizeja da se opere u rijeci Jordanu isprva je bio skeptičan i ogorčen. No poziv da bude poslušan prorokovu savjetu otvorio je put njegovu iscjeljenju i dramatičnom razumijevanju da je Bog stvaran.
Možemo otkriti da neke od naših duhovnih molbi imaju razumno razlučive odgovore i možda neće stvoriti značajnu nelagodu za nas. Ili, poput Naamana, možemo otkriti da su druge potrebe izazovnije i mogu stvoriti teške i složene osjećaje u nama. Ili, slično opisu ranih zaključaka astronoma o našem Sunčevu sustavu, u našoj potrazi za duhovnom istinom možemo doći do manje točnih tumačenja ako se oslanjamo isključivo na vlastito ograničeno razumijevanje, a žalosna i nenamjerna posljedica toga može nas odvesti s puta saveza. I štoviše, neka pitanja mogu ustrajati sve dok Bog, koji »ima svu moć« i »svu mudrost, i sve razumijevanje«, koji »shvaća sve« u svom milosrđu, ne pruži prosvjetljenje kroz naše vjerovanje u njegovo ime.
Jedno značajno upozorenje iz Naamanove priče jest da opiranje poslušnosti Božjim zakonima i zapovijedima može produljiti ili odgoditi naš rast. Blagoslovljeni smo što imamo Isusa Krista kao našega Velikog Iscjelitelja. Naša poslušnost Božjim zakonima i zapovijedima može otvoriti put našem Spasitelju da pruži razumijevanje i iscjeljenje za koje zna da su nam potrebni, u skladu s njegovim propisanim planom liječenja za nas.
Starješina Richard G. Scott podučio je da je »ovaj život iskustvo dubokog povjerenja – povjerenja u Isusa Krista, povjerenja u njegova učenja, povjerenja u našu sposobnost kada smo vođeni Svetim Duhom da se pokoravamo tim učenjima radi sreće sada i radi svrhovitog, uzvišeno sretnoga vječnog postojanja. Imati povjerenja znači voljno se pokoriti ne znajući kraj od početka (vidi Izreke 3:5–7). Kako biste urodili plodom, vaše povjerenje u Gospodina mora biti snažnije i trajnije od vašeg povjerenja u vaše osobne osjećaje i iskustva.«
Starješina Scott nastavlja: »Oživotvoriti vjeru znači imati povjerenja da Gospodin zna što radi s vama i da on to može ostvariti za vašu vječnu dobrobit, iako vi ne možete razumjeti kako bi on to uopće mogao učiniti.«
Završno svjedočanstvo
Dragi prijatelji, svjedočim da naša iskrena evanđeoska pitanja mogu pružiti Nebeskom Ocu i Isusu Kristu prilike da nam pomognu rasti. Moje osobno nastojanje da tražim odgovore od Gospodina na moja vlastita duhovna pitanja – prošla i sadašnja – omogućilo mi je da iskoristim prostor između redaka mojeg i Božjeg razumijevanja kako bih vježbala poslušnost njemu i vjernost duhovnoj spoznaji koju trenutno posjedujem.
Svjedočim da će vam vaše povjerenje u Nebeskog Oca i njegove proroke koje je poslao pomoći duhovno se uzdignuti i gurnut će vas naprijed prema proširenom Božjem obzoru. Vaše će se gledište promijeniti jer ćete se vi promijeniti. Bog zna da možete vidjeti dalje što više stojite. Naš vas Spasitelj poziva na taj uspon. U ime Isusa Krista. Amen.