»Vi ste prijatelji moji«
Spasiteljeva izjava »vi ste prijatelji moji« snažan je poziv na izgradnju viših i svetijih odnosa među svom Božjom djecom.
U svijetu ispunjenom sukobima i podjelama, gdje je pristojna rasprava zamijenjena osudom i prezirom, a prijateljstva su definirana -izmima i -cima, spoznao sam da postoji jasan, jednostavan i božanski primjer u koji se možemo ugledati za jedinstvo, ljubav i pripadnost. Taj primjer jest Isus Krist. Svjedočim da on jest veliki Ujedinitelj.
Mi smo njegovi prijatelji
U prosincu 1832., kada su »pojave nevolja među narodima« postajale »vidljivije« nego ikada od uspostave Crkve, vođe svetaca posljednjih dana u Kirtlandu u Ohiju okupili su se na saboru. Molili su se »odvojeno i naglas Gospodinu da [im] otkrije svoju volju«. U znak priznanja molitvi ovih vjernih članova tijekom vremena velike nevolje, Gospodin ih je tješio, obraćajući se svetcima tri puta s dvije snažne riječi: »prijatelji moji«.
Isus Krist dugo je nazivao svoje vjerne sljedbenike svojim prijateljima. Četrnaest puta u Nauku i savezima Spasitelj koristi izraz prijatelj kako bi definirao sveti i dragocjeni odnos. Ne govorim o riječi prijatelj kako je svijet definira – podložno sljedbenicima društvenih medija ili broju »lajkova«. Ne može se zabilježiti hashtagovima ili brojem na Instagramu ili X-u.
Doduše, kao tinejdžer sjećam se razgovora od kojih sam strepio kada sam čuo te bolne riječi »hej, možemo li biti samo prijatelji?« ili »samo ostanimo u zoni prijateljstva«. Nigdje ga u Svetim pismima ne čujemo kako govori: »Vi ste samo moji prijatelji«. Već je podučavao: »Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.« I »vi ste oni koje Otac moj dade meni; vi ste prijatelji moji.«
Značenje je jasno: Spasitelj broji svakoga od nas i bdije nad nama. Ovo bdijenje nije površno ili beznačajno. Već je uzvišeno, uzdižuće i vječno. Spasiteljevu izjavu »vi ste prijatelji moji« vidim kao snažan poziv na izgradnju viših i svetijih odnosa među svom Božjom djecom »da bismo mogli biti jedno«. Činimo to kada se okupljamo tražeći i prilike za ujedinjenje i osjećaj pripadnosti za sve.
Mi smo jedno u njemu
Spasitelj je to predivno pokazao u svom pozivu »dođi i slijedi me«. Oslanjao se na darove i pojedinačne osobine raznolike skupine sljedbenika koje je zvao svojim apostolima. Pozvao je ribare, revnitelje, braću znanu po njihovim gromoglasnim osobnostima, pa čak i carinika. Njihova vjera u Spasitelja i želja da mu se približe ujedinila ih je. Ugledali su se u njega, kroz njega vidjeli Boga i »istoga časa ostav[ili] mreže i po[šli] za njim«.
I ja sam vidio kako nas izgradnja viših i svetijih odnosa spaja kao jedno. Moja supruga Jennifer i ja bili smo blagoslovljeni što smo odgojili naše petero djece u New York Cityju. Tamo smo u toj prometnoj metropoli stvorili dragocjene i svete odnose sa susjedima, školskim prijateljima, poslovnim suradnicima, vjerskim vođama i drugim svetcima.
U svibnju 2020., baš kada se svijet borio sa širenjem globalne pandemije, članovi povjerenstva vjerskih vođa grada New Yorka sastali su se virtualno na naglo sazvanom sastanku. Nije bilo dnevnog reda. Ni posebnih gostiju. Samo zahtjev da se okupimo i raspravimo o izazovima s kojima smo se suočavali kao vjerski vođe. Centar za kontrolu bolesti upravo je bio izvijestio da je naš grad epicentar pandemije bolesti COVID-19 u Sjedinjenim Državama. To je značilo da više nema okupljanja. Nema više druženja.
Za ove vjerske vođe uklanjanje osobnog službeništva, okupljanja kongregacije i tjednog bogoslužja bilo je razoran udarac. Naša mala skupina – koja je uključivala kardinala, velečasnog, rabina, imama, pastora, svećenika i starješinu – međusobno se slušala, tješila i podržavala. Umjesto da se usredotočimo na naše razlike, vidjeli smo ono što nam je zajedničko. Govorili smo o mogućnostima, a zatim o vjerojatnostima. Okupili smo se i odgovarali na pitanja o vjeri i budućnosti. A zatim smo se molili. O, kako smo se molili.
U gradu bogate raznolikosti ispunjenom kompleksnošću i sukobljavajućim kulturama, vidjeli smo kako se naše razlike raspršuju dok smo se kao prijatelji okupljali s jednim glasom, jednom svrhom i jednom molitvom.
Više nismo gledali preko stola jedni u druge, već zajedno u nebo. Svaki sljedeći sastanak napustili smo ujedinjeniji i spremniji uzeti naše »lopate« i krenuti raditi. Suradnja koja je bila rezultat i usluga koja je bila pružena tisućama Njujorčana naučile su me da u svijetu koji traži podjele, udaljenost i odvajanje uvijek postoji mnogo više toga što nas ujedinjuje nego što nas dijeli. Isus je molio: »Budite jedno; a ako niste jedno, niste moji.«
Braćo i sestre, moramo prestati tražiti razloge za podjelu i umjesto toga početi tražiti prilike da »bud[emo] jedno«. On nas je blagoslovio jedinstvenim darovima i osobinama koje pozivaju da učimo jedni od drugih i razvijamo osobni rast. Često sam govorio svojim studentima da ako ja radim ono što vi radite, a vi ono što ja radim, ne trebamo jedni druge. Ali zato što vi ne radite ono što ja radim, a ja ne radim ono što vi radite, trebamo jedni druge. I ta nas potreba zbližava. Podjela i vladanje neprijateljev je naum da uništi prijateljstva, obitelji i vjeru. Spasitelj je taj koji ujedinjuje.
Mi pripadamo njemu
Jedan od obećanih blagoslova »postajanja jedno« snažan je osjećaj pripadnosti. Starješina Quentin L. Cook podučio je da je »bit istinske pripadnosti… biti jedno s Kristom«.
Tijekom nedavnog posjeta moje obitelji zapadnoafričkoj državi Gani, zaljubio sam se u jedan mjesni običaj. Nakon dolaska u crkvu ili dom, pozdravljali su nas riječima: »Dobrodošli ste«. Kada je hrana bila poslužena, naš bi domaćin objavio: »Pozvani ste«. Ovi jednostavni pozdravi bili su upućeni sa svrhom i nakanom. Dobrodošli ste. Pozvani ste.
Slične svete izjave stavljamo na vrata naših sastajališta. Ali znak »Posjetitelji dobrodošli« nije dovoljan. Pozdravljamo li srdačno sve koji ulaze kroz vrata? Braćo i sestre, nije dovoljno samo sjediti u klupama. Moramo poslušati Spasiteljev poziv da gradimo više i svetije odnose sa svom Božjom djecom. Moramo živjeti svoju vjeru! Moj me je otac često podsjećao da nas jednostavno sjedenje u klupi nedjeljom ne čini dobrim kršćaninom ništa više nego što nas spavanje u garaži čini automobilom.
Moramo živjeti svoj život kako svijet ne bi vidio nas, već kako bi vidio Njega kroz nas. To se ne događa samo nedjeljom. Događa se u trgovini, na benzinskoj pumpi, školskom sastanku, kvartovskom okupljanju – na svim mjestima gdje kršteni i nekršteni članovi naše obitelji rade i žive.
Štujem nedjeljom kao podsjetnik da trebamo jedni druge i zajedno trebamo Njega. Naši jedinstveni darovi i talenti koji nas razlikuju u sekularnom svijetu ujedinjuju nas u svetom prostoru. Spasitelj nas je pozvao pomagati jedni drugima, uzdizati jedni druge i izgrađivati jedni druge. To je ono što je on učinio kada je iscijelio ženu od krvarenja, očistio gubavca koji je preklinjao za njegovu milost, savjetovao mladog princa koji je pitao što još može učiniti, volio Nikodema koji je znao, ali je posustao u svojoj vjeri i sjedio sa ženom na zdencu koja nije odgovarala običaju tog vremena, ali kojoj je izjavio svoje mesijansko poslanje. To je crkva za mene – mjesto sabiranja i oporavka, popravka i ponovnog usredotočivanja. Kao što je predsjednik Nelson podučio: »Evanđeoska mreža najveća je mreža na svijetu. Bog je pozvao sve da dođu k njemu. (…) Ima mjesta za svakoga.«
Neki su možda imali iskustva zbog kojih se osjećate kao da ne pripadate. Spasiteljeva je poruka meni i vama ista: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.« Evanđelje Isusa Krista savršeno je mjesto za nas. Dolazak u crkvu pruža nadu u bolje dane, obećanje da niste sami i obitelj koja nas treba onoliko koliko mi trebamo njih. Starješina D. Todd Christofferson potvrđuje da je »biti jedno s Ocem, Sinom i Svetim Duhom bez sumnje… krajnji cilj pripadanja. Svima koji su odstupili, a traže priliku za povratkom, nudim vječnu istinu i poziv: Vi pripadate. Vratite se. Vrijeme je.
U svadljivom i podijeljenom svijetu, svjedočim da Spasitelj Isus Krist jest veliki Ujedinitelj. Pozivam sve nas da budemo dostojni Spasiteljeva poziva da »bud[emo] jedno« i da odvažno izjavimo kako je on izjavio: »Vi ste prijatelji moji«. U sveto ime Isusa Krista. Amen.